Zbrinjavanje dišnoga puta uz direktnu laringoskopiju u djeteta s Goldenharovim sindromom

Goldenhar syndrome, also known as oculoauriculovertebral dysplasia, is a rare congenital condition characterized by facial, cranial, vertebral, ocular, auricular and cardiac abnormalities. This syndrome is associated with hemifacial microsomia due to inadequate growth of the mandible and vertebral anomaly of the cervical part of the spine. For anesthesiologists, airway management is of great interest because of facial and oral abnormalities such as mandibular hypoplasia and limitation of neck movement. Considering different conditions of Goldenhar syndrome, every patient should be preoperatively evaluated in order to make the plan for the anticipated difficult airway management. We report a case of a 2.5-year-old boy undergoing palatoplasty, who required general anesthesia and orotracheal intubation. Our decision to intubate with direct laryngoscopy and with slight external pressure on the larynx proved successful.Goldenharov sindrom je kongenitalni sindrom s općom manifestacijom hemifacijalne mikrosomije zbog nedostatnog sazrijevanja mandibule i anomalijama vratne kralježnice. Svaki anesteziolog treba znati da se u djece s Goldenharovim sindromom predviđa otežano zbrinjavanje dišnoga puta, otežana ventilacija i intubacija. Sindromi se u djece prezentiraju u različitom opsegu. Stoga svako dijete kod kojega je dijagnosticirana malformacija pogotovo dišnoga puta treba detaljno pregledati i odlučiti na koji način pristupiti zbrinjavanju dišnoga puta. U ovom prikazu slučaja dvoipogodišnjeg dječaka zbog zahvata plastike mekoga nepca trebali smo intubirati orotrahealnim putem. Dječak je intubiran direktnom laringoskopijom uz lagani vanjski pritisak na larinks

Utjecaj pušenja na zdravlje ljudi; Istraživanje ponašanja pomoraca

Gotovo svi ljudi znaju koliko je pušenje opasno i štetno, da izaziva različite poremećaje zdravlja pa čak i preranu smrt, a ipak i dalje puše. Pušenje je oblik ponašanja koje je široko društveno prihvaćena. Svugdje oko sebe nailazimo na pušače koji osim što uništavaju svoje, narušavaju i zdravlje nepušača u okolini. Anketa među pušačima u Velikoj Britaniji pokazuje da četiri od pet pušača podržavaju restrikciju pušenja na poslu i u restoranu. Sve polemike oko pušenja vrte se oko dva pitanja: sloboda pušenja ili sloboda udisaja nezagađenog zraka. Kakva je situacija kod nas? Među anketiranim pomorcima Atlantske plovidbe njih 61% su aktivni pušači, a 4% su bivši pušači

Procjena standardnih antropometrijskih obilježja dišnoga puta u bolesnika sa sindromom opstrukcijske apneje pri spavanju za kirurgiju poremećaja disanja pri spavanju: retrospektivno istraživanje u jednom kliničkom centru

The aim of this study was to explore standard anthropometric airway characteristics of patients with obstructive sleep apnea syndrome (OSAS) and determine the incidence and risk factors for difficult airway management. Final analysis included 91 patients with polysomnography- verified diagnosis of OSAS who underwent sleep breathing disorder surgery under general anesthesia with direct laryngoscopy oroendotracheal intubation. The incidence of difficult manual mask ventilation during anesthesia induction, difficult intubation and immediate postextubation respiratory complications was 17.6%, 7.7% and 7.7%, respectively. Compared to patients without difficult manual mask ventilation, the group of OSAS patients with difficult manual mask ventilation had a higher rate of body mass index (BMI) ≥25 kgm-2 (p=0.010), Mallampati score ≥3 (p=0.024) and Cormack-Lehane score ≥3 (p=0.002). The OSAS patients with difficult intubation had more Cormack-Lehane score ≥3 (p=0.002) in comparison to those without difficult intubation. Our study demonstrated that manual mask ventilation during anesthesia induction was the most troublesome airway management task in OSAS patients during sleep breathing disorder surgery. Cormack-Lehane score was a relevant determinator of difficult mask ventilation and difficult intubation, while Mallampati score and BMI were relevant determinators only for difficult manual mask ventilation.Cilj ovoga istraživanja bio je odrediti standardna antropometrijska obilježja dišnoga puta u bolesnika sa sindromom opstruktivne apneje pri spavanju (OSAS), utvrditi incidenciju i rizične čimbenike zbrinjavanja otežanoga dišnog puta. Završna analiza je uključivala 91 bolesnika s potvrđenom dijagnozom OSAS polisomnografijom, koji su bili podvrgnuti kirurškom zahvata poremećaja disanja kod spavanja u općoj anesteziji s oroendotrahealnom intubacijom. Učestalost otežane manualne ventilacije maskom tijekom uvoda u anesteziju, otežane intubacije i neposredne poslijeekstubacijeke komplikacije su bile slijedom 17,6%, 7,7% i 7,7%. U usporedbi s bolesnicima bez otežane manualne ventilacije maskom skupina bolesnika s OSAS i otežanom manualnom ventilacijom na masku je češće imala indeks tjelesne mase ( ITM) ≥25 kgm-2 (p=0,010), Mallampatijevu ocjenu ≥3 (p=0,024) i Cormack- Lehaneovu ocjenu ≥3 (p=0,002). Bolesnici s OSAS i otežanom intubacijom su češće imali Cormack-Lehaneovu ocjenu ≥3 (p=0,002) u usporedbi s onima bez otežane intubacije. Naše istraživanje je pokazalo da je najproblematičniji zadatak zbrinjavanja dišnoga puta u bolesnika podvrgnutih kirurgiji poremećaja disanja kod spavanja manualna ventilacija na masku tijekom uvoda u anesteziju. Cormack-Lehaneova ocjena je relevantni rizični čimbenik za otežanu ventilaciju na masku i otežanu intubaciju, dok su Mallampatijeva ocjena i ITM bili relevantni rizični čimbenici samo za otežanu ventilaciju na masku

Strateški pristup ekstubaciji nakon otežane intubacije

Airway management relates to the period of tracheal intubation, maintenance of endotracheal tube in situ, and finally extubation. Problems related to difficult extubation still pose significant challenge for both anesthesiologists and intensivists. This article reviews current approach to extubation strategy following difficult intubation. Guidelines and algorithm may be helpful in order to ensure safe management of the patient during this delicate period of airway management.Osiguravanje dišnog puta odnosi se na razdoblje intubacije, održavanje endotrahealnog tubusa in situ i konačno na razdoblje ekstubacije. Problemi u vezi s otežanom ekstubacijom još uvijek predstavljaju značajan izazov za anesteziologe i intenziviste. Ovaj članak prikazuje suvremeni strateški pristup ekstubaciji nakon otežane intubacije. Smjernice i algoritmi mogu biti korisni za održavanje sigurnosti bolesnika u tom osjetljivom razdoblju osiguravanja dišnog puta

THE IMPORTANCE OF ANESTHESIA IN DIAGNOSTIC TESTS OF ENDOBRONCHIAL ULTRASOUND

Prikazan je mogući anestezijski postupak za dijagnostički endobronhijski ultrazvuk. (EBUS). EBUS je specifi čna pretraga za dijagnostiku novonastale hilarne i/ili medijastinalne limfadenopatije te tumora pluća. Anestezija olakšava izvođenje ovog dijagnostičkog postupka bolesniku i liječniku. Iz dosadašnjih studija vidljivo je da su u primjeni različite tehnike anestezije. Postupak se može izvesti u sedaciji primjenom lokalnog anestetika i općoj anesteziji. Kod primjene sedacije lokalnim anestetikom bolesnik diše spontano, a u općoj anesteziji se dišni put održava laringealnom maskom ili orotrahealnim tubusom. Bolesniku u dobi od 57 godina, tjelesne težine (TM) 94 kg, ASA I (The American Society of Anesthesiologists), uredne plućne funkcije, bez poznatih alergija, indicirana je dijagnostička pretraga EBUS zbog povećanih limfnih čvorova u medijastinumu. Dijagnostička pretraga EBUS izvodi se na udaljenom radilištu koji je opremljen anesteziološkim uređajem Datex-Ohmeda S5 Aespire 1990. godine i monitorom Philips IntelliVue MP60. te smo anestezijski postupak prilagodili postojećim uvjetima. Monitorira se srčana frekvencija, elektrokardiogram (EKG), broj respiracija, krvni tlak, te postotak zasićenja hemoglobina kisikom pulsnim oksimetrom. Postavljena je intravenska kanila čija se prohodnost održava infuzijom 500 mL 0,9 % NaCl. Nakon lokalne anestezije 1-2 mL 1 %-tnim lidokainom orofaringealnog područja bolesnik je sediran midazolamom (2,5 mg), n-fentanilom (5 mcg) te propofolom (bolus 100 mg i doza održavanja kontinuirano 4 mg /min). Nakon fl eksibilne bronhoskopije kroz nos od 5 minuta nastavlja se EBUS kroz usnik u trajanju od 22 minute. Dijagnostički postupak ukupno je trajao 27 minuta. Za vrijeme anestezije bolesnik je bio respiracijski i hemodinamski stabilan, diše spontano uz suplementaciju smjese zrak/kisik 1 : 1 volumnim modalitetom maksimalnog volumena 700 mL i frekvencije maksimalno 33/min. S takvom modifi - kacijom se postigla zadovoljavajuća ventilacija i zasićenost kisikom koja je na periferiji iznosila 94±4 %. Sistolički krvni tlak je iznosio 157±7 mm Hg, a dijastolički 78±9 mm Hg. Srčana frekvencija bila je 88±8/min. Bolesnik se nakon učinjenog dijagnostičkog zahvata uredno probudio. Anestezija je protekla bez komplikacija.A possible anesthetic procedure for diagnostic endobronchial ultrasound (EBUS) is presented. EBUS is a specifi c search for the diagnosis of newly emerged hilar and/or mediastinal lymphadenopathy and lung tumors. Anesthesia facilitates the performance of this diagnostic procedure for the patient and the physician. From previous studies, it is apparent that various anesthetic techniques are employed. The procedure can be performed in sedation with the application of local anesthetic and general anesthesia. When using local anesthetic sedation, the patient breathes spontaneously, general anesthesia maintains the respiratory tract with a laryngeal mask or an orotracheal tube. In the patient aged 57, body mass 94 kg, with regular pulmonary function according to ASA classifi cation, without known allergies, the EBUS diagnostic scan was indicated for increased lymph nodes in the mediastinum. Diagnostic EBUS is run on a remote site equipped with the Datex-Ohmeda S5 Aespire anesthetic device and the Philips IntelliVue MP60 monitor, and we adjusted the anesthetic process to the existing conditions. Heart rate, electrocardiogram, number of breaths, blood pressure, percentage of hemoglobin, oxygen saturation and pulse oximetry were monitored. Intravenous cannula was placed and infusion of 500 mL of 0.9% NaCl maintained. Following local anesthesia with 1-2 mL 1% lidocaine in the oropharyngeal area, the patient was sedated with midazolam (2.5 mg), n-fentanyl (5 mcg) and propofol (bolus 100 mg and continuous maintenance dose of 4 mg/min). After fl exible bronchoscopy through the nose for 5 min, the EBUS was continued through the mouth for 22 min. The diagnostic procedure took a total of 27 min. During anesthesia, the patient was respiratory and hemodynamically stable. The patient breathed spontaneously with the addition of air/oxygen mixture 1:1, with a modality of 700 mL maximum volume and maximum frequency of 33/min. Such modifi cation achieved satisfactory ventilation and oxygen saturation at the periphery of 94±4%. Systemic blood pressure was 157±7 mm Hg and diastolic pressure 78±9 mm Hg. Heart rate was 88±8 min. After completing the diagnostic procedure, the patient woke up neatly. Anesthesia was without complications

THE IMPORTANCE OF ANESTHESIA IN DIAGNOSTIC TESTS OF ENDOBRONCHIAL ULTRASOUND

Prikazan je mogući anestezijski postupak za dijagnostički endobronhijski ultrazvuk. (EBUS). EBUS je specifi čna pretraga za dijagnostiku novonastale hilarne i/ili medijastinalne limfadenopatije te tumora pluća. Anestezija olakšava izvođenje ovog dijagnostičkog postupka bolesniku i liječniku. Iz dosadašnjih studija vidljivo je da su u primjeni različite tehnike anestezije. Postupak se može izvesti u sedaciji primjenom lokalnog anestetika i općoj anesteziji. Kod primjene sedacije lokalnim anestetikom bolesnik diše spontano, a u općoj anesteziji se dišni put održava laringealnom maskom ili orotrahealnim tubusom. Bolesniku u dobi od 57 godina, tjelesne težine (TM) 94 kg, ASA I (The American Society of Anesthesiologists), uredne plućne funkcije, bez poznatih alergija, indicirana je dijagnostička pretraga EBUS zbog povećanih limfnih čvorova u medijastinumu. Dijagnostička pretraga EBUS izvodi se na udaljenom radilištu koji je opremljen anesteziološkim uređajem Datex-Ohmeda S5 Aespire 1990. godine i monitorom Philips IntelliVue MP60. te smo anestezijski postupak prilagodili postojećim uvjetima. Monitorira se srčana frekvencija, elektrokardiogram (EKG), broj respiracija, krvni tlak, te postotak zasićenja hemoglobina kisikom pulsnim oksimetrom. Postavljena je intravenska kanila čija se prohodnost održava infuzijom 500 mL 0,9 % NaCl. Nakon lokalne anestezije 1-2 mL 1 %-tnim lidokainom orofaringealnog područja bolesnik je sediran midazolamom (2,5 mg), n-fentanilom (5 mcg) te propofolom (bolus 100 mg i doza održavanja kontinuirano 4 mg /min). Nakon fl eksibilne bronhoskopije kroz nos od 5 minuta nastavlja se EBUS kroz usnik u trajanju od 22 minute. Dijagnostički postupak ukupno je trajao 27 minuta. Za vrijeme anestezije bolesnik je bio respiracijski i hemodinamski stabilan, diše spontano uz suplementaciju smjese zrak/kisik 1 : 1 volumnim modalitetom maksimalnog volumena 700 mL i frekvencije maksimalno 33/min. S takvom modifi - kacijom se postigla zadovoljavajuća ventilacija i zasićenost kisikom koja je na periferiji iznosila 94±4 %. Sistolički krvni tlak je iznosio 157±7 mm Hg, a dijastolički 78±9 mm Hg. Srčana frekvencija bila je 88±8/min. Bolesnik se nakon učinjenog dijagnostičkog zahvata uredno probudio. Anestezija je protekla bez komplikacija.A possible anesthetic procedure for diagnostic endobronchial ultrasound (EBUS) is presented. EBUS is a specifi c search for the diagnosis of newly emerged hilar and/or mediastinal lymphadenopathy and lung tumors. Anesthesia facilitates the performance of this diagnostic procedure for the patient and the physician. From previous studies, it is apparent that various anesthetic techniques are employed. The procedure can be performed in sedation with the application of local anesthetic and general anesthesia. When using local anesthetic sedation, the patient breathes spontaneously, general anesthesia maintains the respiratory tract with a laryngeal mask or an orotracheal tube. In the patient aged 57, body mass 94 kg, with regular pulmonary function according to ASA classifi cation, without known allergies, the EBUS diagnostic scan was indicated for increased lymph nodes in the mediastinum. Diagnostic EBUS is run on a remote site equipped with the Datex-Ohmeda S5 Aespire anesthetic device and the Philips IntelliVue MP60 monitor, and we adjusted the anesthetic process to the existing conditions. Heart rate, electrocardiogram, number of breaths, blood pressure, percentage of hemoglobin, oxygen saturation and pulse oximetry were monitored. Intravenous cannula was placed and infusion of 500 mL of 0.9% NaCl maintained. Following local anesthesia with 1-2 mL 1% lidocaine in the oropharyngeal area, the patient was sedated with midazolam (2.5 mg), n-fentanyl (5 mcg) and propofol (bolus 100 mg and continuous maintenance dose of 4 mg/min). After fl exible bronchoscopy through the nose for 5 min, the EBUS was continued through the mouth for 22 min. The diagnostic procedure took a total of 27 min. During anesthesia, the patient was respiratory and hemodynamically stable. The patient breathed spontaneously with the addition of air/oxygen mixture 1:1, with a modality of 700 mL maximum volume and maximum frequency of 33/min. Such modifi cation achieved satisfactory ventilation and oxygen saturation at the periphery of 94±4%. Systemic blood pressure was 157±7 mm Hg and diastolic pressure 78±9 mm Hg. Heart rate was 88±8 min. After completing the diagnostic procedure, the patient woke up neatly. Anesthesia was without complications

IDENTIFIKACIJA RIZIKA OD RESPIRACIJSKIH KOMPLIKACIJA KOD PRETILIH ORALNOKIRURŠKIH BOLESNIKA

Obesity, defi ned as body mass index (BMI) between 30 and 39.9 kg/m2, and morbid obesity, with BMI of more than 40 kg/m2 is a multisystem, chronic, proinfl ammatory disorder with a worldwide increasing prevalence called “globesity”. There is a known signifi cant increase in perioperative complications in obese patients. Oral surgeries under general endotracheal anesthesia pose special challenge in obese patients. The aim of the study was to evaluate the risk of postoperative pulmonary complications (PPC), preoperative dyspnea score and their correlation with body mass index (BMI) among obese patients scheduled for oral surgical procedures under general anesthesia. Following permission by the Ethics Committee and signed written informed consent, 75 obese patients (age 30-65 and ASA status II-III) were involved. The PPC risk was determined by ARISCAT score and dyspnea by modifi ed Borg score. The mean BMI was 35.6 (SD 5.6), with no gender difference. Patients had the abdominal obesity type with the mean waist-to-hip (W/H) ratio greater than 1.1 (female 0.99±0.19 and male 1.11±0.18). The mean neck circumference was 54.2 (SD 6.9) cm, signifi cantly higher in males (p=0.003). There was signifi cant positive correlation of ARISCAT score (r=0.57; p=0.001) and preoperative degree of dyspnea (r=0.51; p=0.001) with BMI, and of neck circumference with W/H ratio (r=0.37; p=0.01). The results showed positive correlation between the PPC risk determined and preoperative dyspnea level (r=0.34; p=0.002). Identifi cation of respiratory risk parameters in obese patients and their interdependence proved to be of clinical interest. Preoperative assessment of PPC risk and dyspnea level at rest should be part of the standard preoperative protocol for oral surgical procedures, especially in one-day surgery.Poznato je da pretili bolesnici imaju povišeni rizik perioperacijskih komplikacija. Kirurški zahvati u području usne šupljine u pretilih bolesnika mogu dodatno povećati rizik poslijeoperacijskih respiracijskih komplikacija. Cilj: Pretilim oralnokirurškim bolesnicima procijeniti rizik poslijeoperacijskih plućnih komplikacija (PPK), prijeoperacijski stupanj dispneje, te utvrditi razinu povezanosti s indeksom tjelesne težine (ITT). Ispitanici i metode: Nakon odobrenja Etičkog povjerenstva Kliničke bolnice Dubrava te Etičkog povjerenstva Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 75 pretilih bolesnika predviđenih za oralnokirurški zahvat u općoj anesteziji sudjelovalo je u prospektivnom istraživanju. Rizik poslijeoperacijskih plućnih komplikacija određivao se bodovnom tablicom ARISCAT, stupanj dispneje modifi ciranom Borgovom ljestvicom. Kriteriji za uključivanje bolesnika u studiju bili su: indeks tjelesne mase ≥30 kg/m2; kirurški zahvat u području usne šupljine u općoj endotrahealnoj anesteziji – cistektomije, alveotomije, osteosinteze mandibule i maksile nakon trauma čeljusti, operacije retiniranih i impaktiranih zubi, ortodontsko kirurška terapija deformiteta čeljusti, operacije benignih tumora; ASA (American Society of Anesthesiologists) klasifi kacija bolesnika II-III ; trajanje opće endotrahealne anestezije do dva sata. Rezultati: Značajna pozitivna povezanost parametara povezanih s pretilošću nađena je između opsega vrata i omjera struka i bokova (r=0,37, p=0,01); skora za procjenu poslijeoperacijskih plućnih komplikacija Ariscat i ITT ( r= 0,57, p=0,001) te prijeoperacijske ljestvice dispneje i ITT (r= 0,51, p=0,001). Statistički je u bolesnika bila značajna negativna povezanost skora za procjenu poslijeoperacijskih plućnih komplikacija Ariscat i prijeoperacijske saturacije krvi kisikom (r= -0,43, p= 0,001), a s druge strane skor Ariskat je jako dobro pozitivno korelirao s prijeoperacijskim stupnjem dispneje (r=0,35, p=0,02). Zaključak: Pretili oralnokirurški bolesnici u općoj anesteziji nisu rijetkost. Pretilim bolesnicima potrebno je prijeoperacijsko procjenjivanje rizika PPK i prijeoperacijskog stupnja dispneje, budući da su rezultati pokazali njihovu međuovisnost. Identifi ciranje anesteziološkog rizika važan je parametar prijeoperacijskog protokola oralnokirurških zahvata posebice u jednodnevnoj kirurgiji, budući da incidencija pretilih bolesnika raste, a zahtjevi za sedacijom tijekom oralnokirurških zahvata se proširuju

Kirurško liječenje velofaringealne insuficijencije sluznično-mišićnim stražnjim faringealnim režnjem - je li to kontraindikacija za nosnu intubaciju? Pregledni članak

Velopharyngeal insufficiency is a disorder where the soft palate directs the air through the nose. It is often present in patients with previous cleft or short palate, but also in many other conditions. Symptoms are primarily to be found in speech, with very distinct nasal sound. After clinical evaluation and nasal endoscopy, surgery is considered. Several surgical techniques are in use, with posterior pharyngeal flap pharyngoplasty being most widely used. This method leaves the base of the posterior pharyngeal flap attached to the posterior pharyngeal wall, with two lateral ports on each side of the flap. Permanent nasopharyngeal obstruction is a very challenging pathology for anesthesiologists in case of mandatory nasal intubation since it is a relative contraindication for nasal intubation. Patients with previous palatoplasty will regularly appear in our routine anesthetic practice, in all surgical segments. The high risk of damage to the flap with possible bleeding can put the anesthesiologist in a very unpleasant situation if not aware of the permanent effect of this surgery. During preanesthetic assessment, if there is information on a previous pharyngoplasty, one should consider alternative options for nasotracheal intubation. All nasal insertion procedures must be either avoided or carried out with great caution, under fiberoptic visual control.Velofaringealna insuficijencija stanje je kod kojega meko nepce zrak usmjerava kroz nos umjesto na usta. Česta je kod bolesnika koji su imali rascjep nepca ili imaju kratko nepce, ali javlja se i u drugim bolestima. Simptomi su primarno govorne prirode, s vrlo izraženim nazalnim prizvukom. Nakon kliničkog pregleda i endoskopskog pregleda nazofarinksa odlučuje se o daljnjoj kirurškoj intervenciji. Danas je nekoliko kirurških tehnika u opticaju, no najčešće se rabi faringoplastika s odizanjem sluznično-mišićnog režnja sa stražnjega zida farinksa. Nakon ovog zahvata baza režnja ostaje pričvršćena za stražnji zid farinksa, sa samo dva otvora sa svake lateralne strane režnja. Trajna opstrukcija nazofarinksa zahtjevna je patologija za anesteziologe u slučajevima koji zahtijevaju nosnu intubaciju, jer nova poslijeoperacijska anatomija predstavlja relativnu kontraindikaciju. Bolesnici kojima je učinjena palatoplastika povremeno budu dio rutinske anesteziološke prakse u svim segmentima kirurgije. Visok rizik za ozljedu režnja uz popratno krvarenje može anesteziologa staviti u neugodan položaj ako nije upoznat s posljedicom koja bolesniku ostaje doživotno nakon operacije. Kao dio anesteziološke prijeoperacijske procjene, ako znamo da je bolesniku učinjena faringoplastika, svakako treba razmotriti alternativne načine intubacije na nos. Svi postupci koji uključuju umetanje predmeta u nos treba ili izbjegavati ili raditi krajnje oprezno, uz obveznu kontrolu fiberoptičkim bronhoskopom

IDENTIFIKACIJA RIZIKA OD RESPIRACIJSKIH KOMPLIKACIJA KOD PRETILIH ORALNOKIRURŠKIH BOLESNIKA

Obesity, defi ned as body mass index (BMI) between 30 and 39.9 kg/m2, and morbid obesity, with BMI of more than 40 kg/m2 is a multisystem, chronic, proinfl ammatory disorder with a worldwide increasing prevalence called “globesity”. There is a known signifi cant increase in perioperative complications in obese patients. Oral surgeries under general endotracheal anesthesia pose special challenge in obese patients. The aim of the study was to evaluate the risk of postoperative pulmonary complications (PPC), preoperative dyspnea score and their correlation with body mass index (BMI) among obese patients scheduled for oral surgical procedures under general anesthesia. Following permission by the Ethics Committee and signed written informed consent, 75 obese patients (age 30-65 and ASA status II-III) were involved. The PPC risk was determined by ARISCAT score and dyspnea by modifi ed Borg score. The mean BMI was 35.6 (SD 5.6), with no gender difference. Patients had the abdominal obesity type with the mean waist-to-hip (W/H) ratio greater than 1.1 (female 0.99±0.19 and male 1.11±0.18). The mean neck circumference was 54.2 (SD 6.9) cm, signifi cantly higher in males (p=0.003). There was signifi cant positive correlation of ARISCAT score (r=0.57; p=0.001) and preoperative degree of dyspnea (r=0.51; p=0.001) with BMI, and of neck circumference with W/H ratio (r=0.37; p=0.01). The results showed positive correlation between the PPC risk determined and preoperative dyspnea level (r=0.34; p=0.002). Identifi cation of respiratory risk parameters in obese patients and their interdependence proved to be of clinical interest. Preoperative assessment of PPC risk and dyspnea level at rest should be part of the standard preoperative protocol for oral surgical procedures, especially in one-day surgery.Poznato je da pretili bolesnici imaju povišeni rizik perioperacijskih komplikacija. Kirurški zahvati u području usne šupljine u pretilih bolesnika mogu dodatno povećati rizik poslijeoperacijskih respiracijskih komplikacija. Cilj: Pretilim oralnokirurškim bolesnicima procijeniti rizik poslijeoperacijskih plućnih komplikacija (PPK), prijeoperacijski stupanj dispneje, te utvrditi razinu povezanosti s indeksom tjelesne težine (ITT). Ispitanici i metode: Nakon odobrenja Etičkog povjerenstva Kliničke bolnice Dubrava te Etičkog povjerenstva Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 75 pretilih bolesnika predviđenih za oralnokirurški zahvat u općoj anesteziji sudjelovalo je u prospektivnom istraživanju. Rizik poslijeoperacijskih plućnih komplikacija određivao se bodovnom tablicom ARISCAT, stupanj dispneje modifi ciranom Borgovom ljestvicom. Kriteriji za uključivanje bolesnika u studiju bili su: indeks tjelesne mase ≥30 kg/m2; kirurški zahvat u području usne šupljine u općoj endotrahealnoj anesteziji – cistektomije, alveotomije, osteosinteze mandibule i maksile nakon trauma čeljusti, operacije retiniranih i impaktiranih zubi, ortodontsko kirurška terapija deformiteta čeljusti, operacije benignih tumora; ASA (American Society of Anesthesiologists) klasifi kacija bolesnika II-III ; trajanje opće endotrahealne anestezije do dva sata. Rezultati: Značajna pozitivna povezanost parametara povezanih s pretilošću nađena je između opsega vrata i omjera struka i bokova (r=0,37, p=0,01); skora za procjenu poslijeoperacijskih plućnih komplikacija Ariscat i ITT ( r= 0,57, p=0,001) te prijeoperacijske ljestvice dispneje i ITT (r= 0,51, p=0,001). Statistički je u bolesnika bila značajna negativna povezanost skora za procjenu poslijeoperacijskih plućnih komplikacija Ariscat i prijeoperacijske saturacije krvi kisikom (r= -0,43, p= 0,001), a s druge strane skor Ariskat je jako dobro pozitivno korelirao s prijeoperacijskim stupnjem dispneje (r=0,35, p=0,02). Zaključak: Pretili oralnokirurški bolesnici u općoj anesteziji nisu rijetkost. Pretilim bolesnicima potrebno je prijeoperacijsko procjenjivanje rizika PPK i prijeoperacijskog stupnja dispneje, budući da su rezultati pokazali njihovu međuovisnost. Identifi ciranje anesteziološkog rizika važan je parametar prijeoperacijskog protokola oralnokirurških zahvata posebice u jednodnevnoj kirurgiji, budući da incidencija pretilih bolesnika raste, a zahtjevi za sedacijom tijekom oralnokirurških zahvata se proširuju

Utječe li tehnika zbrinjavanja dišnoga puta u uvjetima izvanbolničke hitne medicine na ishod kardiopulmonalne reanimacije?

According to current European Resuscitation Council guidelines, priorities in advanced life support in adult are chest compression with minimal interruption and early defibrillation. Endotracheal intubation is still considered the gold standard in airway management, but guidelines suggest that securing the airway be incremental, ranging from basic techniques to more complex ones. Doctors who work in pre-hospital emergency medicine teams (EMT) in Croatia usually lack sufficient education and expertise. The aim of this study was to determine whether there was a significant difference in recovery of spontaneous circulation during cardiopulmonary resuscitation (CPR) in out-of-hospital setting depending on the EMT airway management technique of choice. This retrospective analysis included data collected during a 10-year period at the Krapina-Zagorje County Emergency Medicine Institute on all patients with CPR performed by EMTs 20 minutes from initial emergency call. The airway management groups included oropharyngeal tube, i-gel supraglottic device, and endotracheal tube. There were 968 patients, mean age 70. In 74.61% of patients, the cause of arrest was of cardiac etiology. Our study did not find a statistically significant in difference of CPR success among the three groups analyzed according to the airway management technique of choice (p=0.74, χ2-test).Prema aktualnim smjernicama Europskog reanimacijskog vijeća prioriteti u naprednim mjerama održavanja života u odraslih su kompresija prsnoga koša s minimalnim prekidima i rana defibrilacija. Iako je endotrahealna intubacija zlatni standard zbrinjavanja dišnoga puta, smjernice upućuju na zbrinjavanje dišnoga puta postupno, od bazičnih tehnika zbrinjavanja dišnoga puta prema složenijim, sukladno iskustvu liječnika i učinkovitosti ventilacije. U Hrvatskoj timovi izvanbolničke hitne medicine (IBHM) najčešće uključuju mlade liječnike bez dovoljno izobrazbe i iskustva u naprednim tehnikama zbrinjavanja dišnoga puta. Cilj istraživanja bio je utvrditi postoji li razlika u oporavku spontane cirkulacije pri kardiopulmonalnoj reanimaciji (KPR) u uvjetima IBHM ovisno o izboru tehnike zbrinjavanja dišnoga puta. Retrospektivno smo analizirali podatke iz programa e-Hitna kroz desetogodišnje razdoblje u Zavodu za hitnu medicinu Krapinsko-zagorske županije. U analizu su uključeni svi bolesnici kod kojih su KPR proveli timovi IBHM unutar 20 minuta od poziva. Tehnike zbrinjavanja dišnoga puta koje su se analizirale bile su: orofaringealni tubus, i-gel maska, endotrahealni tubus. Istraživanjem je obuhvaćeno 968 ispitanika srednje dobi od 70 godina. U 74,61% ispitanika uzrok aresta bio je kardijalne etiologije. U provedenom istraživanju nije pronađena statistički značajna razlika u uspješnosti oživljavanja između tri skupine ovisno o tehnici zbrinjavanja dišnoga puta (p=0,74, χ2-test)