Dijagnostika i liječenje infekcije s Helicobacter pylori

Uvod. Infekcija H. pylori obično nastupa već u djetinjstvu. Čimbenici rizika uključuju nizak socioekonomski status, veći broj braće i sestara te zaraženi roditelji, posebno majke. Uzrokuje kronični gastritis kod svih koloniziranih pojedinaca. Dijagnostika. Urea izdisajni test (C13 urea test) ili monoklonsko ispitivanje fekalnog antigena prva su neinvazivna metoda testiranja na aktivnu infekciju H. pylori. C13 urea test i dalje ostaje najbolja neinvazivna pretraga za otkrivanje infekcije s H. pylori. ELISA test monoklonskog fekalnog antigena je također prihvatljiv zbog visoke osjetljivosti i specifičnosti kad C13 urea nije dostupan. Liječenje. H. pylori se obično liječi kombinacijom antibiotika uz inhibitor protonske pumpe (IPP). Standardna trojna terapija sastoji se od IPP s klaritromicinom i amoksicilinom ili metronidazolom. Međutim, kad je stopa rezistencije na klaritromicin veća od 15%, trostruku terapiju bez prethodne provjere osjetljivosti treba napustiti. Istovremeno davanje IPP-a, amoksicilina, klaritromicina i nitroimidazola u trajanju od 14 dana poželjna je, standardna četverostruka terapija. Alternativa je četverostruka terapija koja sadrži bizmut. Trojna terapija koja se temelji na levofloksacinu, učinkovita je druga linija nakon neuspjeha kombinacije s klaritromicinom te nakon zakazivanja četverostruke terapije s bizmutom. U slučaju visoke rezistencije na kinolone, dolazi u obzir kombinacija bizmuta s drugim antibioticima ili rifabutinom. Nakon neuspjeha u drugoj liniji liječenja, preporučuje se kultura uz antibiogram ili genotipiziranje rezistencije. U bolesnika s dokumentiranom alergijom na penicilin, učinkovito je 10-dnevno davanje IPP + tetraciklin + metronidazol. Ova kombinacija uz dodavanje bizmuta (četverostruki protokol), može biti i dobra alternativa za prvu crtu liječenja pri alergiji na penicilin

Dijagnostika i liječenje infekcije s Helicobacter pylori

Uvod. Infekcija H. pylori obično nastupa već u djetinjstvu. Čimbenici rizika uključuju nizak socioekonomski status, veći broj braće i sestara te zaraženi roditelji, posebno majke. Uzrokuje kronični gastritis kod svih koloniziranih pojedinaca. Dijagnostika. Urea izdisajni test (C13 urea test) ili monoklonsko ispitivanje fekalnog antigena prva su neinvazivna metoda testiranja na aktivnu infekciju H. pylori. C13 urea test i dalje ostaje najbolja neinvazivna pretraga za otkrivanje infekcije s H. pylori. ELISA test monoklonskog fekalnog antigena je također prihvatljiv zbog visoke osjetljivosti i specifičnosti kad C13 urea nije dostupan. Liječenje. H. pylori se obično liječi kombinacijom antibiotika uz inhibitor protonske pumpe (IPP). Standardna trojna terapija sastoji se od IPP s klaritromicinom i amoksicilinom ili metronidazolom. Međutim, kad je stopa rezistencije na klaritromicin veća od 15%, trostruku terapiju bez prethodne provjere osjetljivosti treba napustiti. Istovremeno davanje IPP-a, amoksicilina, klaritromicina i nitroimidazola u trajanju od 14 dana poželjna je, standardna četverostruka terapija. Alternativa je četverostruka terapija koja sadrži bizmut. Trojna terapija koja se temelji na levofloksacinu, učinkovita je druga linija nakon neuspjeha kombinacije s klaritromicinom te nakon zakazivanja četverostruke terapije s bizmutom. U slučaju visoke rezistencije na kinolone, dolazi u obzir kombinacija bizmuta s drugim antibioticima ili rifabutinom. Nakon neuspjeha u drugoj liniji liječenja, preporučuje se kultura uz antibiogram ili genotipiziranje rezistencije. U bolesnika s dokumentiranom alergijom na penicilin, učinkovito je 10-dnevno davanje IPP + tetraciklin + metronidazol. Ova kombinacija uz dodavanje bizmuta (četverostruki protokol), može biti i dobra alternativa za prvu crtu liječenja pri alergiji na penicilin

Liječenje akutnih infekcija donjeg dijela mokraćnog sustava u žena u ambulantama opće/obiteljske medicine Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je istražiti koje antibiotike propisuju liječnici opće/obiteljske medicine u liječenju akutnih infekcija donjeg dijela mokraćnog sustava u žena te usporediti rezultate s ISKRA smjernicama za liječenje infekcija mokraćnog sustava. Materijali i metode: U ovo istraživanje uključeno je 20 liječnika opće/obiteljske medicine zaposlenih u DZ SDŽ. Podatke smo prikupili prilagodbom programskog rješenja za vođenje ordinacije Softmed 2. U istraživanje su uključeni svi pacijenti u skrbi ispitanika kojima su u periodu od 01. siječnja 2018. god. do 31. prosinca 2019. godine u medicinski karton upisane dijagnoze N30, N30.0, N30.8. N30.9 te su zbog iste liječeni antibiotskom terapijom. Rezultati. Najprepisivaniji antibiotici bili su cefalosporini II i III generacije, koji su propisani u 22,3% slučajeva. Kaomoksiklav je propisan u 18,5% slučajeva, a nitrofurantoin u 18,2% . Fosfomicin je na četvrtom mjestu sa 16,9%. Utvrđena je statistički značajna razlika u propisivanju antibiotika za akutne infekcije donjeg dijela mokraćnog sustava u žena s obzirom na dob pacijentica kao i s obzirom na spol, dob, godine radnog staža, specijalizaciju, veličinu tima i mjesto rada liječnika. Zaključak. Liječnici opće/obiteljske medicine ne pridržavaju se zadanih smjernica u liječenju akutnih infekcija donjeg dijela mokraćnog sustava u žena bez obzira na spol, dob, godine radnog staža, specijalizaciju, veličinu tima i mjesto rada

Acute upper respirtory tract infections in everyday family practice

CILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj je ovog istraživanja bio ispitati navike propisivanja antibiotika za akutne respiratorne infekcije gornjeg dišnog sustava kod liječnika obiteljske medicine i utvrditi ovisi li odluka o propisivanju o obilježjima bolesnika i liječnika. MATERIJALI I METODE: U istraživanje je uključeno 4373 ispitanika kojima je u periodu od 01. siječnja 2015. godine do 31. prosinca 2016. godine upisana neka od dijagnoza akutnih respiratornih infekcija. Dijagnoze su označene šiframa bolesti prema MKB – 10, a uključivale su šifre J00-J06 i H65-H67. U promatranom periodu ukupno je zabilježeno 8073 slučaja bolesti. U istraživanju je sudjelovalo 9 ordinacija obiteljske medicine sa prosječnim brojem od 1229 osiguranika (min. 746, max. 1410). Promatrana obilježja bolesnika bila su dob, spol i postojanje laboratorijskih nalaza, a obilježja liječnika dob, spol, godine radnog staža i specijalizacija LOM. REZULTATI: Antibiotik je propisan za 58,4% akutnih respiratornih infekcija. Najčešće propisana vrsta antibiotika bio je amoksicilin+klavulanska kiselina (25,1%), potom azitromicin (16,8%) i amoksicilin (5,2%). Za akutni nazofaringitis (J00) u najvećem broju slučajeva (51,1%) antibiotik nije propisan. Za upalu sinusa (J01) najčešće propisivan antibiotik bio je klaritromicin (67,5%). Akutna upala ždrijela (J02) najčešće je liječena amoksicilinom (78,6%). Najčešće propisivan antibiotik za akutnu upalu tonzila (J03) bio je penicilin (82,1%). Najčešće propisivan antibiotik kod upale srednjeg uha (H65,H66,H67) bio je cefuroksim (24,8%). Utvrđena je statistički značajna razlika u propisivanju antibiotika za ARI s obzirom na dob i spol bolesnika i postojanje laboratorijskih nalaza kao i s obzirom na godine radnog iskustva i specijalizaciju liječnika. ZAKLJUČAK: Liječnici obiteljske medicine ne pridržavaju se smjernica za liječenje akutnih respiratornih infekcija gornjeg dišnog sustava, osim u slučaju akutnog faringitisa i tonzilitisa. Na odluku o propisivanju utječu dob ispitanika i postojanje laboratorijskih nalaza te dob, specijalizacija i radni staž liječnika.OBJECTIVES: The aim of this study was to investigate family physicians\u27 habits in antibiotic prescribing for upper airway respiratory tract infections and to determine wheather their decision depends on factors related to patients and doctors. MATERIALS AND METHODS: 4373 patients were included in this research. Data were collected in the period from January 1, 2015 to December 31, 2016. There were 8073 cases diagnosed as J00-J06 or H65-H67. This research included nine family medicine practices with an average of 1229 patients (min. 746, max. 1410). The observed characteristics among the patients were age, gender and laboratory findings and those observed among the doctors were age, gender, work experience and specialization. RESULTS: Antibiotics were prescribed for 58.4% of acute upper respiratory tract infections. The most common antibiotic prescribed was amoxicilin+clavulanic acid (25.1%) followed by azithromycin (16.8%) and amoxicilin (5.2%). Antibiotic was not prescribed (51.1%) for most cases of acute nasopharyngitis (J00). The most common antibiotic prescribed for acute sinusitis (J01),was clarithromycin (67.5%) while acute pharyngitis (J02) was most commonly treated with amoxicilin (78.6%). The most common antibiotic for acute tonsilitis (J03) was penicilin (82.1%), and for acute middle ear infection (H65, H66, H67) cefuroxime (24.8%). There was statistically significant difference in antibiotic prescribing with respect to the patients\u27 age, gender and laboratory findings as well as with respect to physicians\u27 work experience and specialization. CONCLUSION: Family physicians do not follow recommended guidelines in the treatment of acute upper respiratory tract infections except in cases of acute pharyngitis and tonsilitis. Prescribing decisions are influenced by patients\u27 age and gender and the existance of laboratory findings as well as physicians\u27 age, work experience and specialization

Liječenje akutnih infekcija donjeg dijela mokraćnog sustava u žena u ambulantama opće/obiteljske medicine Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je istražiti koje antibiotike propisuju liječnici opće/obiteljske medicine u liječenju akutnih infekcija donjeg dijela mokraćnog sustava u žena te usporediti rezultate s ISKRA smjernicama za liječenje infekcija mokraćnog sustava. Materijali i metode: U ovo istraživanje uključeno je 20 liječnika opće/obiteljske medicine zaposlenih u DZ SDŽ. Podatke smo prikupili prilagodbom programskog rješenja za vođenje ordinacije Softmed 2. U istraživanje su uključeni svi pacijenti u skrbi ispitanika kojima su u periodu od 01. siječnja 2018. god. do 31. prosinca 2019. godine u medicinski karton upisane dijagnoze N30, N30.0, N30.8. N30.9 te su zbog iste liječeni antibiotskom terapijom. Rezultati. Najprepisivaniji antibiotici bili su cefalosporini II i III generacije, koji su propisani u 22,3% slučajeva. Kaomoksiklav je propisan u 18,5% slučajeva, a nitrofurantoin u 18,2% . Fosfomicin je na četvrtom mjestu sa 16,9%. Utvrđena je statistički značajna razlika u propisivanju antibiotika za akutne infekcije donjeg dijela mokraćnog sustava u žena s obzirom na dob pacijentica kao i s obzirom na spol, dob, godine radnog staža, specijalizaciju, veličinu tima i mjesto rada liječnika. Zaključak. Liječnici opće/obiteljske medicine ne pridržavaju se zadanih smjernica u liječenju akutnih infekcija donjeg dijela mokraćnog sustava u žena bez obzira na spol, dob, godine radnog staža, specijalizaciju, veličinu tima i mjesto rada

Acute upper respirtory tract infections in everyday family practice

CILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj je ovog istraživanja bio ispitati navike propisivanja antibiotika za akutne respiratorne infekcije gornjeg dišnog sustava kod liječnika obiteljske medicine i utvrditi ovisi li odluka o propisivanju o obilježjima bolesnika i liječnika. MATERIJALI I METODE: U istraživanje je uključeno 4373 ispitanika kojima je u periodu od 01. siječnja 2015. godine do 31. prosinca 2016. godine upisana neka od dijagnoza akutnih respiratornih infekcija. Dijagnoze su označene šiframa bolesti prema MKB – 10, a uključivale su šifre J00-J06 i H65-H67. U promatranom periodu ukupno je zabilježeno 8073 slučaja bolesti. U istraživanju je sudjelovalo 9 ordinacija obiteljske medicine sa prosječnim brojem od 1229 osiguranika (min. 746, max. 1410). Promatrana obilježja bolesnika bila su dob, spol i postojanje laboratorijskih nalaza, a obilježja liječnika dob, spol, godine radnog staža i specijalizacija LOM. REZULTATI: Antibiotik je propisan za 58,4% akutnih respiratornih infekcija. Najčešće propisana vrsta antibiotika bio je amoksicilin+klavulanska kiselina (25,1%), potom azitromicin (16,8%) i amoksicilin (5,2%). Za akutni nazofaringitis (J00) u najvećem broju slučajeva (51,1%) antibiotik nije propisan. Za upalu sinusa (J01) najčešće propisivan antibiotik bio je klaritromicin (67,5%). Akutna upala ždrijela (J02) najčešće je liječena amoksicilinom (78,6%). Najčešće propisivan antibiotik za akutnu upalu tonzila (J03) bio je penicilin (82,1%). Najčešće propisivan antibiotik kod upale srednjeg uha (H65,H66,H67) bio je cefuroksim (24,8%). Utvrđena je statistički značajna razlika u propisivanju antibiotika za ARI s obzirom na dob i spol bolesnika i postojanje laboratorijskih nalaza kao i s obzirom na godine radnog iskustva i specijalizaciju liječnika. ZAKLJUČAK: Liječnici obiteljske medicine ne pridržavaju se smjernica za liječenje akutnih respiratornih infekcija gornjeg dišnog sustava, osim u slučaju akutnog faringitisa i tonzilitisa. Na odluku o propisivanju utječu dob ispitanika i postojanje laboratorijskih nalaza te dob, specijalizacija i radni staž liječnika.OBJECTIVES: The aim of this study was to investigate family physicians\u27 habits in antibiotic prescribing for upper airway respiratory tract infections and to determine wheather their decision depends on factors related to patients and doctors. MATERIALS AND METHODS: 4373 patients were included in this research. Data were collected in the period from January 1, 2015 to December 31, 2016. There were 8073 cases diagnosed as J00-J06 or H65-H67. This research included nine family medicine practices with an average of 1229 patients (min. 746, max. 1410). The observed characteristics among the patients were age, gender and laboratory findings and those observed among the doctors were age, gender, work experience and specialization. RESULTS: Antibiotics were prescribed for 58.4% of acute upper respiratory tract infections. The most common antibiotic prescribed was amoxicilin+clavulanic acid (25.1%) followed by azithromycin (16.8%) and amoxicilin (5.2%). Antibiotic was not prescribed (51.1%) for most cases of acute nasopharyngitis (J00). The most common antibiotic prescribed for acute sinusitis (J01),was clarithromycin (67.5%) while acute pharyngitis (J02) was most commonly treated with amoxicilin (78.6%). The most common antibiotic for acute tonsilitis (J03) was penicilin (82.1%), and for acute middle ear infection (H65, H66, H67) cefuroxime (24.8%). There was statistically significant difference in antibiotic prescribing with respect to the patients\u27 age, gender and laboratory findings as well as with respect to physicians\u27 work experience and specialization. CONCLUSION: Family physicians do not follow recommended guidelines in the treatment of acute upper respiratory tract infections except in cases of acute pharyngitis and tonsilitis. Prescribing decisions are influenced by patients\u27 age and gender and the existance of laboratory findings as well as physicians\u27 age, work experience and specialization

ANTIBIOTIC PRESCRIPTION FOR ACUTE RESPIRATORY INFECTIONS IN FAMILY MEDICINE IN SPLIT

Akutne respiratorne infekcije (ARI) su jedan od najčešćih razloga za dolazak u ordinaciju obiteljske medicine (OOM); prema podatcima Hrvatskog zdravstveno-statističkog ljetopisa za 2014. godinu ARI su činile 11,6% svih utvrđenih stanja i bolesti u OOM. Virusi su odgovorni za oko 85% ARI, ali se bez obzira na to, u liječenju često uptrebljavaju antibiotici. Cilj našeg istraživanja bio je pokazati koliko antibiotika, koju vrstu i u kojem postotku propisujemo pacijentima za najčešće zabilježene dijagnoze ARI. Istraživanje je provedeno u četiri specijalističke ordinacije obiteljske medicine na području grada Splita. Prikupljeni su podatci o pacijentima kojima je propisan antibiotik za ARI u razdoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 2015. godine. Najčešće propisivana skupina antibiotika su penicilini s 50,75%, dok su na drugom mjestu makrolidi s 35,50%. U akutnoj upali tonzila najviše je propisivan azitromicin (35,03%) i penicilini širokog spectra (36,73%). Penicilini uskog spektra su propisani u 25,71%, a doksiciklin u 0,56% slučajeva. Prekomjerna i neprimjerena uporaba antibiotika pogoduje širenju bakterijske rezistencije pa su njihovo primjereno propisivanje i odgovorno uzimanje izuzetno važni.Acute respiratory infections (ARI) are most common reasons for family medicine practice (FMP) visits according to the Croatian Health Statistical Yearbook for the year 2014. ARI represent 11.6% of all conditions and diseases diagnosed in FMP. Viruses are responsible for about 85% of ARI, but antibiotics are often applied. The aim of our study was to show how many antibiotics we prescribed, what kind of antibiotics and in which percentage to the patients with ARI. The study was conducted in four FMPs in the city of Split, Republic of Croatia. We collected data for patients who were prescribed antibiotics for ARI in the period from January 1st to December 31st, 2015. The most commonly prescribed group of antibiotics was penicillin (50.75%), followed by macrolides (35.50%). In acute tonsillitis azithromycin was mostly prescribed (35.03%) and broad spectrum penicillin (36.73%). Narrow spectrum penicillin were prescribed to 25.71% of patients and doxycycline only to two patients, i.e. 0.56%. Excessive and inappropriate use of antibiotics promotes the spread of antibiotic-resistant bacteria. It is, therefore, extremely important to know when it is appropriate to prescribe antibiotics and how to take them responsibly

Treatment of streptococcal tonsillopharyngitis in general/family medicine practices at the Split-Dalmatia County Health Center

Tonzilofaringitis označava upalne procese u ždrijelu koji zahvaćaju Waldeyerov limfatični prsten. Najčešće je uzrokovan virusima, među kojima prednjače adenovirusi, enterovirusi i rinovirusi. U svakodnevnoj praksi, jedini značajan bakterijski uzročnik je beta hemolitički streptokok skupine A (BHS-A). Sukladno ISKRA smjernicama, penicilin je lijek prvog izbora u liječenju streptokoknog tonzilofaringitisa s nikada do sada zabilježenom rezistencijom BHS-A. Cilj našeg istraživanja bio je usporediti odabrani antibiotik za liječenje streptokoknog tonzilofaringitisa s preporučenom terapijom u ISKRA smjernicama za grlobolju. Provedeno je retrospektivno, presječno istraživanje o učestalosti i načinu liječenja streptokoknog tonzilofaringitisa u ordinacijama opće/obiteljske medicine DZ SDŽ u periodu od 01. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016. godine. U istraživanje je uključeno 53 (75,7%) liječnika opće/obiteljske medicine DZ SDŽ, među kojima je bilo 42 (79,2%) žene i 11 (20,8%) muškaraca. Najpropisivaniji antibiotik bio je amoksicilin s klavulanskom kiselinom koji je propisan u 34,4% slučajeva, potom amoksicilin u 20% te azitromicin u 17,8% slučajeva. Na četvrtom mjestu su penicilinski pripravci koji su propisani u 14,5% slučajeva. Rezultati našeg istraživanja ukazuju da ispitanici ne propisuju antibiotike sukladno preporuci. Neracionalno propisivanje antibiotika glavni je uzrok porasta bakterijske rezistencije na svjetskoj razini. Liječnik obiteljske medicine (LOM) propisuju većinu antibiotika i zbog toga je važno da slijede smjernice u svakodnevnoj praksi.Tonsillopharynitis indicates various inflammatory processes in the throat, which affect Waldeyer’s lymphatic ring. They are most commonly caused by viruses, including adenoviruses, enteroviruses and rhinoviruses. Beta hemolytic streptococci of group A (BHS-A) are the only significant causative agents in daily practice. In accordance with ISKRA guidelines, penicillin is the first choice in the treatment of streptococcal tonsillopharynitis with never-observed BHS-A resistance. The aim of our study was to compare the selected antimicrobial drugs for the treatment of streptococcal tonsillopharynitis with recommended therapy in ISKRA Guidelines for sore throat. A retrospective, cross-sectional study of treating methods for streptococcal tonsillopharyngitis in general/family medicine at the Split-Dalmatian County Health Center was conducted in the period from January 1st, 2015 to December 31st, 2016. The study included 53 (75.7%) GPs in general/family practices of which 42 (79.2%) women and 11 (20.8%) men. The most prominent antibiotic was amoxicillin with clavulanic acid which was prescribed in 34.4% cases, followed by amoxicillin in 20% and azithromycin in 17.8% cases. Penicillin antibiotics were on the forth place and were prescribed in 14.5% of cases. The results of our research indicate that respondents do not prescribe antibiotics according to recommendation. Irregular prescribing of antibiotics is the main cause of the increased bacterial resistance at world level. GPs prescribe most antibiotics and therefore it is important to follow the guidelines in everyday practice

Treatment of streptococcal tonsillopharyngitis in general/family medicine practices at the Split-Dalmatia County Health Center

Tonzilofaringitis označava upalne procese u ždrijelu koji zahvaćaju Waldeyerov limfatični prsten. Najčešće je uzrokovan virusima, među kojima prednjače adenovirusi, enterovirusi i rinovirusi. U svakodnevnoj praksi, jedini značajan bakterijski uzročnik je beta hemolitički streptokok skupine A (BHS-A). Sukladno ISKRA smjernicama, penicilin je lijek prvog izbora u liječenju streptokoknog tonzilofaringitisa s nikada do sada zabilježenom rezistencijom BHS-A. Cilj našeg istraživanja bio je usporediti odabrani antibiotik za liječenje streptokoknog tonzilofaringitisa s preporučenom terapijom u ISKRA smjernicama za grlobolju. Provedeno je retrospektivno, presječno istraživanje o učestalosti i načinu liječenja streptokoknog tonzilofaringitisa u ordinacijama opće/obiteljske medicine DZ SDŽ u periodu od 01. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016. godine. U istraživanje je uključeno 53 (75,7%) liječnika opće/obiteljske medicine DZ SDŽ, među kojima je bilo 42 (79,2%) žene i 11 (20,8%) muškaraca. Najpropisivaniji antibiotik bio je amoksicilin s klavulanskom kiselinom koji je propisan u 34,4% slučajeva, potom amoksicilin u 20% te azitromicin u 17,8% slučajeva. Na četvrtom mjestu su penicilinski pripravci koji su propisani u 14,5% slučajeva. Rezultati našeg istraživanja ukazuju da ispitanici ne propisuju antibiotike sukladno preporuci. Neracionalno propisivanje antibiotika glavni je uzrok porasta bakterijske rezistencije na svjetskoj razini. Liječnik obiteljske medicine (LOM) propisuju većinu antibiotika i zbog toga je važno da slijede smjernice u svakodnevnoj praksi.Tonsillopharynitis indicates various inflammatory processes in the throat, which affect Waldeyer’s lymphatic ring. They are most commonly caused by viruses, including adenoviruses, enteroviruses and rhinoviruses. Beta hemolytic streptococci of group A (BHS-A) are the only significant causative agents in daily practice. In accordance with ISKRA guidelines, penicillin is the first choice in the treatment of streptococcal tonsillopharynitis with never-observed BHS-A resistance. The aim of our study was to compare the selected antimicrobial drugs for the treatment of streptococcal tonsillopharynitis with recommended therapy in ISKRA Guidelines for sore throat. A retrospective, cross-sectional study of treating methods for streptococcal tonsillopharyngitis in general/family medicine at the Split-Dalmatian County Health Center was conducted in the period from January 1st, 2015 to December 31st, 2016. The study included 53 (75.7%) GPs in general/family practices of which 42 (79.2%) women and 11 (20.8%) men. The most prominent antibiotic was amoxicillin with clavulanic acid which was prescribed in 34.4% cases, followed by amoxicillin in 20% and azithromycin in 17.8% cases. Penicillin antibiotics were on the forth place and were prescribed in 14.5% of cases. The results of our research indicate that respondents do not prescribe antibiotics according to recommendation. Irregular prescribing of antibiotics is the main cause of the increased bacterial resistance at world level. GPs prescribe most antibiotics and therefore it is important to follow the guidelines in everyday practice

Usporedba stavova i znanja o cijepljenju protiv bolesti COVID-19 studenata Medicinskog fakulteta u Splitu i liječnika obiteljske medicine Splitsko-dalmatinske županije

Glavni cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlikuju li se stavovi o cijepljenju protiv bolesti COVID-19 studenata medicine i liječnika obiteljske medicine u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Provedeno je presječno istraživanje u kojem je sudjelovalo 176 studenata medicine, 47 studenata dentalne medicine, te 100 liječnika obiteljske medicine. Ispitanici su rješavali anketni upitnik putem Google forms internetske aplikacije tijekom lipnja 2021. Korištena je peterostupanjska Likertova skala koja je sadržavala 27 tvrdnji. Prikupljeni podaci obrađeni su u programima STATISTICA 14 i Python. Utvrđeno je da pozitivan stav o svim cjepivima protiv bolesti COVID-19 ima statistički značajno više liječnika u odnosu na studente (P=0,038). Zadovoljstvo organiziranošću cijepljenja protiv bolesti COVID-19 statistički je značajno veće u liječnika nego studenata (P=0,006). Iako u procijepljenosti između studenata i liječnika nema statistički značajne razlike, ona je pronađena između studenata pretkliničkih i kliničkih godina studija (P=0,005). Udio cijepljenih veći je u studenata kliničkih godina (67%). Također, utvrđeno je, sa statistički značajnom razlikom, da su ispitanici koji su cijepljeni protiv gripe spremniji i na cijepljenje protiv COVID-19 bolesti (P=0,001), te da se značajno više liječnika nego studenata odlučilo na cijepljenje protiv gripe ove ili prethodnih sezona (P<0,001). Studijom je dokazano da su opći stavovi studenata medicinskog fakulteta i liječnika obiteljske medicine o cijepljenju pozitivni. Naime, poznato je da se stavovi pojedinca prema primjeni cjepiva uvelike odražavaju na procijepljenost i incidenciju zaraznih bolesti u populaciji, te je jako važno da i studenti, koji će biti aktivni sudionici zdravstvenog sustava i liječnici obiteljske medicine, koji su najdostupniji sudionici zdravstvenog sustava, imaju jednake stavove o najučinkovitijoj metodi zaštite populacije od širenja zaraznih bolesti