Uvod. Infekcija H. pylori obično nastupa već u djetinjstvu. Čimbenici rizika uključuju nizak socioekonomski status, veći broj braće i sestara
te zaraženi roditelji, posebno majke. Uzrokuje kronični gastritis kod svih koloniziranih pojedinaca.
Dijagnostika. Urea izdisajni test (C13 urea test) ili monoklonsko ispitivanje fekalnog antigena prva su neinvazivna metoda testiranja na aktivnu infekciju
H. pylori. C13 urea test i dalje ostaje najbolja neinvazivna pretraga za otkrivanje infekcije s H. pylori. ELISA test monoklonskog fekalnog antigena
je također prihvatljiv zbog visoke osjetljivosti i specifičnosti kad C13 urea nije dostupan.
Liječenje. H. pylori se obično liječi kombinacijom antibiotika uz inhibitor protonske pumpe (IPP). Standardna trojna terapija sastoji se
od IPP s klaritromicinom i amoksicilinom ili metronidazolom. Međutim, kad je stopa rezistencije na klaritromicin veća od 15%, trostruku terapiju
bez prethodne provjere osjetljivosti treba napustiti. Istovremeno davanje IPP-a, amoksicilina, klaritromicina i nitroimidazola u trajanju od
14 dana poželjna je, standardna četverostruka terapija. Alternativa je četverostruka terapija koja sadrži bizmut. Trojna terapija koja se temelji na
levofloksacinu, učinkovita je druga linija nakon neuspjeha kombinacije s klaritromicinom te nakon zakazivanja četverostruke terapije s bizmutom. U
slučaju visoke rezistencije na kinolone, dolazi u obzir kombinacija bizmuta s drugim antibioticima ili rifabutinom. Nakon neuspjeha u drugoj liniji
liječenja, preporučuje se kultura uz antibiogram ili genotipiziranje rezistencije. U bolesnika s dokumentiranom alergijom na penicilin,
učinkovito je 10-dnevno davanje IPP + tetraciklin + metronidazol. Ova kombinacija uz dodavanje bizmuta (četverostruki protokol), može biti i dobra
alternativa za prvu crtu liječenja pri alergiji na penicilin
