Palliative medicine in Croatia – need for implementation in the health care system

Palijativna medicina predstavlja jednu od novijih subspecijalističkih grana moderne medicine (prvenstveno onkologije, nefrologije, neurologije i anesteziologije). Glavno središte interesa palijativne medicine skrb je za terminalno oboljele bolesnike, odnosno bolesnike u završnom stadiju bolesti, gdje klasična, kurativna medicina svojim dijagnostičko-terapijskim kao i znanstveno–tehnološkim pristupom više ne može vratiti bolesnika (pacijenta) u stanje zdravlja, odnosno odsustva bolesti. Palijativna medicina obuhvaća tri područja: smirivanje simptoma, psihosocijalnu podrška štićenicima i njihovim njegovateljima te etičke probleme vezane uz kraj života. Dostupnost palijativne skrbi mora se osnivati na potrebama i ne treba je ograničavati na tip bolesti, geografsku lokaciju ili socioekonomski status onoga koji takvu skrb treba.Palliative medicine is one of the brand new specializations in modern medicine, primarily in oncology, neurology and anesthesiology. The aim of palliative medicine is to care for the terminally ill, in the moment when the currative medicine could not effort with disease even with high tech or science achievements. Palliative medicine includes three fields: settling the symptoms, psychosocial support and end-of-life ethics. The accessibility of palliative care must be based on the needs and must not be limited only on the type of disease, geographic location or socio-economy status of the terminally ill

Quality of life disorder after mastectomy for breast cancer and the body image changes

Cilj: Utvrditi stupanj kvalitete života kod bolesnica nakon učinjene mastektomije zbog tumora dojke i završenog onkološkog tretmana. Metode: Prospektivna studija provedena je na Jedinici palijativne njege Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, Bosna i Hercegovina, u trajanju od svibnja 2006. do svibnja 2007. godine. Studija je obuhvatila 35 mastektomiranih bolesnica s tumorom dojke, koje su završile specifični onkološki tretman. Za procjenu kvalitete života korištena je SF-36 skala. Podaci su statistički obrađeni T-testom i Wilcoxonovim testom. Statistički značajnom razlikom smatran je p < 0.05. Prvi test učinjen je prilikom prve posjete bolesnica u jedinicu palijativne njege (dnevni hospicij), a drugi test 12 tjedana poslije. Rezultati: Pri prvom testiranju ispitanica srednja vrijednost ukupne kvalitete života iznosila je 0.39, što se prema skali kvalitete života ocjenjuje srednje dobrom kvalitetom života. Ukupno 31 bolesnica imala je sukladno skali SF-36 srednje dobru kvalitetu života, dvije bolesnice dobru, a dvije su bolesnice svoju kvalitetu života opisale kao odličnu. Drugo testiranje vrijednosti pokazuje prosjek ukupne kvalitete života 0.34, statistički značajno lošije u odnosu na prvi test 0.39 (p = 0.02). Prilikom prvog testa srednja vrijednost za ocjenu kvalitete života bila je 0.39 bodova, što je ocijenjeno kao dobra kvaliteta života, dok je drugo testiranje pokazalo prosjek ukupne kvalitete života 0.34, što je statistički značajno lošije u odnosu na prvi test 0.39 (p = 0,001) (parni T-test i Wilcoxonov test). Ukupno fizičko zdravlje bolesnica pri prvom testiranju iznosi 0.43, što predstavlja srednje dobar rezultat. Drugo testiranje pokazuje jednak prosjek ukupnog fizičkog zdravlja 0.43. Prvo testiranje pokazuje srednju vrijednost za ukupno mentalno zdravlje 0.31, što je sukladno skali vrijednosti SF-36 srednje dobar rezultat. Drugo je testiranje pokazalo srednju vrijednost 0.27, što je lošiji rezultat u odnosu na prvi test (p = 0.001). Zaključak: Izmijenjen tjelesni izgled (engl. body image) zbog tretmana tumora dojke izvor je psihosocijalnih problema, dovodi do pogoršanja općeg mentalnog zdravlja te utječe na kvalitetu života mastektomiranih žena.Aim: To assess life quality in patients after mastectomy due to breast cancer and completed oncological treatment. Methods: A prospective study was conducted at the Palliative Care unit, University Clinical Center Tuzla, Bosnia and Herzegovina, from May 2006 to May 2007. Thirty-five breast cancer patients who had undergone mastectomy and completed specific oncology treatment were examined. SF-36 scale was used to estimate life quality. T-test and Wilcoxon’s test were used in the statistics. P < 0.05 was considered to be a significant difference. Results: During the first test mean value of life quality was 0.39 which is in general a good life quality. 31 patients had an average good life quality; 2 had a good life quality and 2 patients had an excellent life quality. The second testing shows a mean value of 0.34 life quality, which is statistically significantly worse in comparison to the first testing 0.39 (p = 0.001) (steam T-test and Wilcoxon’s test). Overall physical health of patients during the first testing amounts to 0.43, which is an average result. The second testing shows the same mean value of overall health of 0.43. The first testing shows a mean value for an overall mental health from 0.31 which is a average result. The second testing shows a mean value of 0.27 which is a deterioration in comparison to the first test (p = 0.001). Conclusion: Alteration of body image due to the treatment of breast cancer is a source of psycho-social difficulties and deterioration of overall mental health of quality of life

Current state of palliative care in Croatia

Nakon objašnjenja pojmova palijativne medicine i palijativne skrbi, prikazan je nastanak hospicijskog pokreta u hrvatskoj te osnivanje Hrvatskog društva za hospicij i palijativnu medicinu unutar HLZ. Predstavljen je okvir za organizaciju palijativne skrbi prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, kojim je definirana i Ustanova za palijativnu skrb koja u sastavu ima ambulantu za bol i palijativnu skrb te dnevni boravak, kao i sastav palijativnoga interdisciplinarnog tima kućnih posjeta, kojeg čine: liječnik, medicinska sestra, ljekarnik, fizikalni terapeut, socijalni radnik s posebnom naobrazbom za pristup umirućem te duhovnik. Iako nije uključena u sustav obveznoga zdravstvenog osiguranja, ipak postoji interes zdravstvene politike za palijativnu skrb. Predstavljeni su adresati kao i oblici palijativne skrbi (kućna hospicijska skrb; dnevni hospicijski boravci; ambulante/savjetovališta za palijativnu skrb, posebno bol; službe žalovanja). U zaključnom dijelu predstavljen je prvi hospicij u Hrvatskoj, “Marija Krucifiksa Kozulić” u Rijeci, koji je osnovala Riječka nadbiskupija.After explanation of terms of palliative medicine and palliative care, the development of hospice movement in Croatia is presented as well as the establishment of The Croatian Society for Hospice and Palliative Medicine within the Croatian Medical Association. The framework for the organization of palliative care is introduced according to the Health Care Act, by which The Institution for Palliative Care is defined. The Institution encompasses the clinic for pain and palliative care, day care and palliative interdisciplinary team for home visits consisting of a doctor, nurse, pharmacist, physical therapist, social worker specially trained to approach the dying and spiritual guide (chaplain). Although it is not included in the system of compulsory health insurance, there is still interest of health care policy in palliative care. The addressees are presented as well as the forms of palliative care (home hospice care; day hospice care; clinics/counselling centres for palliative care, and for pain; bereavement services). In the final part the first hospice in Croatia, “Marija Krucifiksa Kozulić” in Rijeka, is presented, established by the Archdiocese of Rijeka

Ethical aspects of communication in medicine

Komunikacija liječnika i bolesnika nucleus je medicine orijentirane prema čovjeku, a ne prema bolesti. U današnje moderno vrijeme koje podliježe brojnim izazovima moderne tehnologije, uvelike je prepoznata promjena u kulturi komunikacije. U odnosu između liječnika i bolesnika, unatoč velikim promjenama u tehnološko-znanstvenom smislu, postoji i dalje potreba dobre komunikacije. Komunikacija u medicini klinička je vještina koja se uči, podučava i prakticira. Jedan od najvažnijih ishoda uspješne komunikacije između liječnika i bolesnika stjecanje je poštovanja, a time uzročno-posljedično i povjerenja bolesnika u liječnika i cijeli zdravstveni tim koji skrbi o njemu. Ulaskom obaviještenog pristanka u medicinu, kao oblika kvalitetne komunikacije s bolesnikom, ostvarili su se etički principi autonomije i pravednosti kao doktrine medicinske etike.Communication between physician and patient is the nucleus of patient, no by disease -oriented medicine. In contemporary times, with to many challenges of modern technology, greatly recognized are the changes in the culture of communication. The relationship between physician and patients, despite major changes in the technological-scientific terms, still need good communication. Communication in clinical medicine is a skill that is learned, taught and practiced. One of the most important outcomes of effective communication between physician and patient is gaining respect and thus causally patient confidence in the physicians and the entire medical team who care about him. Entering the informed consent in medicine, as a form of good communication with the patient, made the ethical principles of autonomy and justice as the doctrine of medical ethics

Bioethical, legislative and organisational preconditions for the implementation of contemporary hospice movement trends in the Croatian Health Service

Cilj istraživanja: Ustanoviti stupanj zadovoljstva građana RH u pogledu sadašnje organiziranosti zdravstvenog sustava u svojem gradu u pružanju adekvatne skrbi za terminalno oboljele pacijente. Utvrditi potrebu građana RH za pružanjem palijativne skrbi, kao i za izgradnjom hospicija u njihovom gradu. Utvrditi postotak i profil osoblja koji bi uz zdravstveno osoblje djelovali u interdisciplinarnom timu za pružanje palijativne skrbi, s posebnim osvrtom na bioetičara. Ustanoviti na temelju procjene iz radnog iskustva zdravstvenih djelatnika, koji postotak pacijenata treba usluge palijativne skrbi, odnosno mora biti zbrinuto u hospicijima. Na temelju stavova građana RH zdravstvenog i ne-zdravstvenog profila utvrditi procjenu odgovornosti države, županije, lokale uprave (grada) za organiziranjem palijativne skrbi odnosno izgradnjom hospicija. Utvrditi potrebu za stručno organiziranom edukacijom javnosti (dobrovoljaca) o palijativnoj skrbi. Utvrditi potrebu za trajnom stručnom edukacijom zdravstvenih djelatnika o palijativnoj/hospicijskoj skrbi, te propisivanjem (sub)specijalizacije iz palijativne medicine Ispitanici i metode: Ispitivanje se provelo putem dvije anonimne ankete. Jedna anketa bila je namijenjena anketiranju građana 7 ispitanih gradova Republike Hrvatske ne zdravstvenog profila, ukupno njih 1564, dok je druga anketa imala za cilj ispitati stavove zdravstvenih djelatnika 7 ispitanih gradova Republike Hrvatske, njih 789. Uvodni dio ankete sadrži informaciju o anonimnosti ankete te o razlogu njezine provedbe (u svrhu izrade doktorske disertacije). Slijedi dio ankete koji sadrži sociodemografske podatke o spolu, starosnoj dobi, stupnju obrazovanja, zaposlenosti, broju generacija koje žive u istom domaćinstvu ispitanika u anketi za građane ne zdravstvenog profila te godine staža u zdravstvenoj djelatnosti u anketi za zdravstvene djelatnike. O svakoj od izjava ispitanici iskazuju svoj stav pomoću Likertove skale procjene stavova sastavljene od pet stupnjeva: 1. u potpunosti se ne slažem, 2. uglavnom se ne slažem, 3. ne znam, nemam stav, 4. uglavnom se slažem, 5. u potpunosti se slažem. Dobiveni podatci analizirani su adekvatnim statističkim metodama ovisno o vrsti podataka. Podatci dobiveni ovim istraživanjem prikazani su apsolutnim i relativnim frekvencijama. Za varijablu dob korišten je medijan kao mjera centralne tendencije. Normalnost raspodjele rezultata za svaku varijablu provjerene su Kolmogorov- Smirnov testom. Za utvrđivanje razlika između varijabli korišten je Kruskall-Wallis test, dok je kao post-hoc test korišten Mann-Whitney test. Za utvđivanje razlika između stavova korišten je hi-kvadrat test. Razina značajnosti određena je na P<0,05. Sve statističke analize izvedene su pomoću statističkog paketa Statistika 7.1. Rezultati: Nakon učinjene statističke obrade podataka i analize odgovora anketiranih građana ne-zdravstvenog i zdravstvenog profila provedenih u 7 gradova Republike Hrvatske dobiveni su znakoviti rezultati koji potvrđuju potrebu građana i zdravstvenih djelatnika Republike Hrvatske za organiziranim sustavom palijativne skrbi odnosno izgradnjom hospicija. Potrebu za provođenjem sustava palijativne skrbi u potpunosti podržava 53.5% ispitanih građana i zdravstvenih djelatnika ispitanih gradova odnosno 37.1% njih su uglavnom suglasni sa stavom da je potrebno provoditi sustav palijativne skrbi u njihovom gradu/županiji. U zbroju postotaka podrška sustavu provedbe palijativne skrbi u gradovima/županijama RH iznosi visokih 90.6 %. Građani nezdravstvenog profila i zdravstveni djelatnici u potpunosti iskazuju potrebu za izgradnjom hospicija u svojim gradovima s visokih 54.1%, odnosno uglavnom je suglasno njih 33.9%. U zbroju 88% građana ne-zdravstvenog profila i zdravstvenih djelatnika smatra potrebnim izgradnju hospicija u svom gradu/županiji. U prilog prepoznatoj potrebi organiziranog sustav palijativne skrbi ide i stupanj zadovoljstva građana ispitanih gradova gdje 43.3% građana smatra da se vrlo malo pažnje posvećuje terminalnim bolesnicima dok njih 13.4% drži da se takvim bolesnicima uopće ne posvećuje pažnja. Također, 1.8% ispitanika smatra da se u njihovom gradu jako puno pažnje posvećuje terminalno oboljelima. Na prethodno se nadovezuje postotak od 35.6% građana koji su stava da se hrvatske državne bolnice vrlo malo brinu o pacijentima u terminalnoj fazi bolesti. 16.3% mišljenja je da se navedene bolnice uopće ne brinu, dok se 3% građana izjasnilo da hrvatske državne bolnice brinu maksimalno moguće o terminalnim pacijentima . Zaključci: U analizi dobivenih odgovora građana ne-zdravstvenog profila te zdravstvenih djelatnika Republike Hrvatske u pogledu potrebe za organiziranjem i uspostavom sustava palijativne skrbi, te potrebu za izgradnjom hospicija u gradovima Republike Hrvatske zaključuje se da je organizacija palijativne skrbi, te trajna edukacija iz palijativne medicine s uključivanjem kliničkog bioetičara u sastav interdisciplinarnog tima palijativne skrbi, neizostavna i neodgodiva zdravstvena potreba i želja njezinih građana upravo kao i izgradnja hospicija.Aim: To establish the level of informativeness of citizens about palliative care generally, and a need of the citizens of 7 croatian cities for palliative care and the establishment of a hospice in the Republic of Croatia. To estimate the citizens satisfaction with current organization of health care in their towns in providing adequate care for terminally ill patients. To establish the percentage and profile of the staff who would work, along with health professionals, in an interdisciplinary team for palliative care, with special consideration for the role of a bioehicist in the team. To establish, by evaluating health professionals' experience, the percentage of patients who need palliative or hospice care. Participants and Methods: The survey was conducted by two anonimous questionnaires. One questinnaire was intended for the survey of non-health professionals, total of 1564 persons, while the second questionnaire aimed to evaluate the attitudes of health professionals in 7 croatian cities, 789 subjects. The introductory part of the questionnaire included information about the anonimity of the survey and its purpose (a disertation's thesis). The following part of the questionnire involved socio-demographic data about sex, age, education, employment, the number of generations who lived in the household of surveyed persons, for non-health professionals, and length of work in health profession in the questionnaire for health professionals. In each statement, the attitudes were measured by a Likert scale comprised of five levels: 1. strongly disagree, 2. disagree, 3. undecided, 4. agree, 5. strongly agree. The obtained data were analyzed by adequate statistical methods depending on the data. Results: The significant results obtained by processing statistical data and analyzing responses given by the non-health and health professionals questioned in 7 Croatian towns confirm the need amongst Croatian citizens and health workers for the organization of a palliative care system and the establishment of hospices. The need to establish a system of palliative care is completely supported by 53.5% of the citizens and health workers questioned; 37.1% of them mostly agreed with the statement that it is necessary to implement a system of palliative care in their town or county. The total percentage in agreement with implementation of a palliative care system in Croatian towns and counties amounts to 90.6%. Furthermore, 54.1% of non-health and health workers completely agree that hospices need to be set up in their town, while 33.9% of them mostly agree with that. A total of 88% of the citizens and health workers consider the establishing of hospices in their town or county to be necessary. The need for organizing a system of palliative care is also supported by the level of citizens' satisfaction in the surveyed towns where 43.3% of citizens think that little attention is given to terminal patients, while 13.4% of them consider that such patients are not given any attention at all. On the other hand, 1.8% of the respondents think that plenty of attention is given to terminal patients in their towns. In addition, 35.6% of citizens are of the opinion that Croatian state hospitals take very little care of terminally ill patients. 16.3% of the respondents think that these hospitals take no care at all of terminally ill patients, while 3% of the citizens answered that Croatian state hospitals take the utmost possible care. Conclusions: By analyzing the answers of non-health professionals and health professionals in Croatia regarding the organization and establishment of palliative care system, and the need for a hospice Croatia, the conclusion is that the organization of palliative care and continuous education in pallitive medicine with a clinical bioethicist as a member of an interdisciplinary team of palliative care are an indispensable and urgent need and wish of the citizens, as well as the establishment of a hospice

ETHICS AND SPORT

SAŽETAK Etika je znanost o moralu. Pod pojmom morala najčešće se razumijeva sustav normi ili pravila ljudskog ponašanja. Vezano uz sport, najbliži je pojam “autonomija morala”. Riječ je o moralnim principima tolerancije, humanosti te poštovanja potreba drugih. Kada se spominju termini etika i sport ili etičnost današnjeg sporta, najučestalije je promišljanje o negativnim, neetičnim aspektima sporta poput dopinga, mita, korupcije i velikih materijalnih zarada vođenih isključivo idejom uspjeha i pobjede. Suvremeni je sport na vjetrometini stalnog etičkoga propitivanja i iskušenja ponajprije zbog utilitarističkog pristupa. Sport uključuje razne rizike poput gospodarstvenog upletanja i postizanja uspjeha pod svaku cijenu, a istovremeno je sredstvo propagande u međunarodnoj politici. Potvrđuju to brojna zbivanja povezana s dobivanjem domaćinstva svjetskih prvenstava, olimpijada, paraolimpijada i sl. Sportaši tako postaju borci za prestiž svoje države-nacije i jednostavno ne smiju biti bolesni, odnosno nezdravi, pa makar pod cijenu vlastita zdravlja i unatoč savjetu sportskih liječnika. Informirana suglasnost (informed consent) upućena ozlijeđenom sportašu radi njegova izbora terapije, postaje upitna i uvelike balansira između izbora kvalitetnoga medicinskog oporavka i onog brzog koji ga za što kraće vrijeme vraća “na teren”.SUMMARY Ethics is the science of moral. Under the concept of moral the most acceptable definition is that is a system of norms and rules of human behaviour. In the relationship with sport the nearest concept is »moral’s authonomy » which include the moral aspects of tolerancy, humanity and respect. Intention to make a link between termins as ethics and sports are, the most revolve in one’s mind are negative (non-ethics) feedback such as dopping, bribes, corruptions and profits motivated with just one goal – triumph and victory. Contemporary sport is permanent under ethics enquiring temptation because of utilitaristic admission. Sport present risk, like economy interlacing in the name of triumph no metter of the concequences and in the same time resour of politics propaganda on international level. The provement of that lies in lots of examples such as hostility of world’s championships, olimpic and paraolimpic games. Consider that the athletes use to be fighters for reputation of their countries- nations and they musn’t be sich and unhealthy no metter of physicians advices. Informed consent, initiated to the injured athlete in the name of choosing the best way of treatmens, balance between quality (rational medical treatment) and profit (fastest return into «arena»)

Bioethics and bioethical aspects of palliative medicine

Palijativna medicina je medicinska disciplina čija djelatnost obuhvaća olakšavanje simptoma sredstvima ranog otkrivanja, procjene i liječenja boli te promoviranja kvalitete života. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definirala je palijativnu skrb kao pristup kojim se bolesnicima suočenim sa smrtonosnom bolešću i njihovim obiteljima nastoji pružiti najveću moguću kvalitetu života. Palijativna medicina to čini sprječavanjem i olakšavanjem boli, kao i ostalih psihičkih, psihosocijalnih i duhovnih problema. Uz smirivanje simptoma, psihosocijalne podrške bolesnicima i njegovim njegovateljima, vrlo važna komponenta palijativne medicine/skrbi jesu i (bio)etički aspekti vezani uz kraj života. Zbog naglaska koji stavlja na kliničku djelatnost, klinička se bioetika u svakodnevnom svladavanju bolesti snažno oslanja na međudjelovanje kliničara i bolesnika, što u palijativnoj medicini/skrbi predstavlja conditio sine qua non kvalitetne i humane skrbi za bolesnika.Palliative medicine is a medical discipline which deals with all forms of medical care or treatment which reduces the severity of disease symptoms, relieves suffering and improves the quality of life. The term “palliative care” may be used generally to refer to any kind of care which alleviates symptoms even if there is hope of a cure by other means. The WHO statement defines palliative care as “the approach which improves the quality of life of patients and their families facing the problems associated with life-threatening illness”. Palliative care focuses on the treatment of pain and other distressing symptoms, as well as psychological and spiritual care. It also involves ethical aspects associated with the endingof- life and provides a support system for the individual and the individual’s family. Due to the emphasis palliative medicine places on clinical activity, clinical bioethics greatly depends on the interaction between clinicians and patients in everyday struggle with diseases which represents a conditio sine qua non in palliative medicine for a quality and human care for patients

Medical Ethics in Palliative Care

Palijativna skrb, odnosno medicina sveobuhvatna je aktivna skrb o bolesnicima s uznapredovalom ili neizlječivom bolesti i članovima njihovih obitelji koju pružaju kompetentni multidisciplinarni timovi, s ciljem poboljšanja kvalitete života a prema potrebama i zahtjevima pacijenta i obitelji. “Onomu koji odlazi iz života treba posvetiti jednaku pažnju zajednice kao i onomu malenomu ljudskomu biću koje tek ulazi u život”, rekla je jednom prilikom utemeljiteljica palijativne medicine u Hrvatskoj Anica Jušić. Moramo pokušati promijeniti mentalitet naše sredine te ostvariti obrazac u kojem će bolesnik biti u središtu zbivanja. U posljednjih dvadesetak godina palijativna medicina zaokuplja pozornost medicinske struke i poprima rastuću važnost u svijetu prvenstveno jer utjelovljuje koncept skrbi, a ne samo liječenja, razvijajući time opću svijest o važnosti skrbi, osobito kada liječenje više nije moguće. Palijativna medicina kao grana medicine koja proučava i skrbi za bolesnika s progresivnom, uznapredovalom bolesti ograničene prognoze brine se za optimalnu kvalitetu preostaloga života i prihvaćanju umiranja kao prirodnoga događaja, koji zdravstveni djelatnici interdisciplinarno sa psiholozima, socijalnim radnicima, ljekarnicima i duhovnicima trebaju potpomoći usmjeravanjem, preveniranjem komplikacija, ublažavanjem boli i patnje, pomaganjem da umiranje postane manje bolan događaj dostojan svih koji u njemu sudjeluju. Sukladno brojnim kodeksima medicinske etike i deontologije, jedno od najvažnijih obilježja medicinskoga poziva pomoć je i briga (skrb) za pacijenta, poglavito onoga teško bolesnoga i umirućega.Palliative care/medicine is the comprehensive active care of patients with advanced or incurable diseases and also of the members of their families. It is provided by competent interdisciplinary teams with the aim of improving the quality of life of terminally ill patients in accordance with the needs and requirements of both the patient and his/her family. „One who is leaving this earthly life should be given the same attention by the community as the tiny human being just entering this life, “ said professor Anica Jušić, MD Ph.D. (1), the founder of palliative medicine in Croatia. We must try to change the mindset in our immediate environment and create a pattern of patient–centered care. In the last twenty years, palliative medicine has taken over the medical profession and has gained in importance all over the world. This is due to the fact that it embodies the concept of care and not just treatment, thus generating general awareness of the importance of care, especially when treatment is no longer possible. Palliative medicine as a branch of medicine which studies and cares for patients with progressive, advanced diseases and a limited life expectancy takes care to optimize the quality of life in the limited remaining time and works toward the acceptance of dying as a natural event. Therefore, health professionals need the interdisciplinary support of psychologists, social workers and pharmacists in order to prevent complications by relieving pain and suffering, by helping to make dying a less painful event worthy of all who participate in it. In accordance with the Code of Medical Ethics and Deontology, one of the most important features of a medical vocation is the desire to help and care for a patient, particularly a seriously ill or diseased person

Bioethics and bioethical aspects of palliative medicine

Palijativna medicina je medicinska disciplina čija djelatnost obuhvaća olakšavanje simptoma sredstvima ranog otkrivanja, procjene i liječenja boli te promoviranja kvalitete života. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definirala je palijativnu skrb kao pristup kojim se bolesnicima suočenim sa smrtonosnom bolešću i njihovim obiteljima nastoji pružiti najveću moguću kvalitetu života. Palijativna medicina to čini sprječavanjem i olakšavanjem boli, kao i ostalih psihičkih, psihosocijalnih i duhovnih problema. Uz smirivanje simptoma, psihosocijalne podrške bolesnicima i njegovim njegovateljima, vrlo važna komponenta palijativne medicine/skrbi jesu i (bio)etički aspekti vezani uz kraj života. Zbog naglaska koji stavlja na kliničku djelatnost, klinička se bioetika u svakodnevnom svladavanju bolesti snažno oslanja na međudjelovanje kliničara i bolesnika, što u palijativnoj medicini/skrbi predstavlja conditio sine qua non kvalitetne i humane skrbi za bolesnika.Palliative medicine is a medical discipline which deals with all forms of medical care or treatment which reduces the severity of disease symptoms, relieves suffering and improves the quality of life. The term “palliative care” may be used generally to refer to any kind of care which alleviates symptoms even if there is hope of a cure by other means. The WHO statement defines palliative care as “the approach which improves the quality of life of patients and their families facing the problems associated with life-threatening illness”. Palliative care focuses on the treatment of pain and other distressing symptoms, as well as psychological and spiritual care. It also involves ethical aspects associated with the endingof- life and provides a support system for the individual and the individual’s family. Due to the emphasis palliative medicine places on clinical activity, clinical bioethics greatly depends on the interaction between clinicians and patients in everyday struggle with diseases which represents a conditio sine qua non in palliative medicine for a quality and human care for patients