[Ispitivanje morfologije endodontskih prostora prvog gornjeg kutnjaka]

The purpose of the investigation was to establish the exact number of root canals in the maxillary first permanent molar, their direction, type and relation, based upon a large number of random samples. Randomly chosen 443 maxillary first permanent molars (221 left and 222 right) were investigated with the aim to get more knowledge into the morphology of the endodontic space. One canal in the mesiobuccal root appeared in 366 teeth or 82.62% and three canals in mesiobuccal root were found in 25 teeth or 5.64%. In the distobuccal root two canals were found in 8 teeth or 1.81%. In palatal root two canals were found in 4 teeth or 0.9%. Analizing the obtained data it has been established that there was not a significant correlation between the appearence of two canals in the mesiobuccal root and the side of the jaw. There \u27s also no relation between the type of the canals and splitting of the mesiobuccal root at the apex.U ovom je radu ispitivana morfologija endodontskih prostora prvih gornjih kutnjaka. Poznata je činjenica da se neuspjesi u endodontskom tretmanu prvog gornjeg kutnjaka osim neadekvatnog tehničkog pristupa mogu pripisati i nedovoljnom poznavanju morfologije endodontskog prostora. Činjenica da se u stomatološkoj literaturi dugi niz godina raspravlja o endodonskoj morfologiji prvog gornjeg kutnjaka nije bila zapreka da se pristupi ovom istraživanju iz razumljivog razloga što su podaci iz literature vrlo različiti, a kadikad i oprečni. U nakani da se ustanovi stvaran broj kanala u korjenovima prvog gornjeg kutnjaka, njihov međusobni odnos kao i moguće morfološke varijacije, nasumce je uzeto 443 ekstrahiranih prvih gornjih kutnjaka (221 lijevih i 223 desnih). Nakon čišćenja i sušenja svi su uzorci otvarani na okluzijskoj plohi turbo-bušilicom i dijamantnim brusnim tijelom do krova pulpne komorice, koji je zatim odstranjen čeličnim svrdlom br. 2 do potpunog nestanka rogova pulpe. Ulazi u primarni mezio — bukalni, disto-bukalni i palatinalni kanal su uvijek bili vidljivi, dok se ulaz u sekundarni mezio — bukalni kanal nije mogao vidjeti bez dodatnog uklanjanja dijela mezioaproksimalne stijenke pulpne komorice. U ovako prikazane kanale postavljeni su Kerr proširivači No 008-0010, a zatim je izvršeno uzdužno brušenje mezio-bukalnog i disto-bukalnoq korijena do prvog kontakta s površinom proširivača. Nakon uklanjanja proširivača izvršeno ie bojenie kanala polikolor bojama. U raspravi o rezultatima se aovori o broiu kanala u poiedinim korienovima prvog gornjeg kutnjaka. Najveću pažnju je privukao meziobukalni korijen zbog složenosti svoje morfologije. Od sveukupno ispitanih 443 prvih gornjih kutnjaka u meziobukalnom korijenu utvrđeno je 52 zuba s jednim kanalom ili 11.74%, 366 zubi ili 82. 62% s dva kanala i 25 zubi ili 5.64% s tn kanala. U distobukalnom korijenu su dva kanala utvrđena u 8 zubi ili 1.81%, dok su u palatinalnom korijenu dva kanala nađena samo u 4 zuba ili 0.9%. Koriienski kanali moraju imati različite međusobne odnose. U meziobukalnom koriienu slijeću se potpuno separirana dva kanala u 172 uzorka ili 46.99%, dva dielomično spojena kanala u 28 uzoraka ili 7.65% u dva kanala koji se međusobno spajaiu u predielu aoeksne trećine koriiena u 166 uzoraka ili 43 35%. U daljnjem tijeku rada se raspravljalo o povezanosti između pojave separiarnih kanala u meziobukalnom korijenu sa znakovima kalanja na apeksu korijena, kao i korelaciji između pojave dvostrukih kanala i strane čeljusti. Utvrđeno je da ne postoji signifikantna razlika između ove dvije pojave

Frakturen der Zahnkrone

Autor raspravlja o učestalim frakturama zubne krune i klasificira ih po Ellisu. Nadalje, opisuje tretman tih povreda. Pacijetima s frakturom klase 2, defekt je rješavao uz pomoč parapulpnih čeličnih kolčića, koji su služili za sidrenje nadomjestka. Pacijentima s frakturama klase 3 vršio je biopulpotomiju i defekt zubne krune, nadomještao fasetiranim ispunom. U tom je imao dobre rezultate.The author is presenting the most frequent fractures of the tooth crown, clasifying them according to Ellis. The treatment of these fractures is shown. The patients with clase II fractures are fitted with retaining pins, wich are also used for anchorage. The patients with class III fractures first undergo bio- pulpectomy and the missing part of the tooth is replaced with faceted gold inlay.Der Autor erörtet die häufigen Frakturen der Zahnkrone, und klassifiziert sie nach Ellis. Ferner legt er die Versorgung dieser Verletzungen dar. Bei Patienten mit Frakturen Klasse 2, erledigt man den Defekt der Zahnkrone mittels parapulpalen Stahlstiften, welche zur Verankerung des Ersatzes dienen bei Patienten mit Frakturen Klasse 3, hat man die Bio—pulpectomie ausgeübt, und den Defekt mit einem facettierten Goldinlay ersetzt. In seiner Praxis hatte der Verfasser gute Erfolge

Višenamjenski — univerzalni stezač matrica

U radu je prikazana vlastita konstrukcija višenamjenskog -univerzalnog stezača, opisan način upotrebe te prednosti ranije konstruiranih stezača. Višenamjenski stezač se može lakoćom upotrijebiti za sve vrste aproksimalnih kaviteta bez opasnosti od povrede sluznice.A new construction of matrix holder for several purposes and his application is describe

The phenomenon of supernumerary canals in the palatal roots of the first upper molars

U radu se raspravlja o pojavi prekobrojnih palatinalnih korjenova i dvostrukih kanala u palatinalnom korijenu prvog kutnjaka. U ispitivanje je uzeto postupkom slučajnog uzorka 443 prvih gornjih kutnjaka i pripremljeno za analizu. Ustanovljena je pojava prekobrojnih palatinalnih korjenova u 0,5% uzoraka, a pojava prekobrojnih kanala u palatinalnom korjenu u 0,9% ispitivanih uzoraka. Uz pojavu prekobrojnih korjenova i korjenskih kanala dan je i prikaz unutarnje anatomije pulpne komorice te smještaja korjenova i korjenskih kanala u palatinalnom korijenu.The phenomenon of supernumerary palatine roots and supernumerary canals in the palatal root of the first upper molar has been studied. In 2 of the 443 first upper molars examined, a supernumerary palatine root was found (incidence 0.5%). Supernumerary canals in the palatine root were detected in 4 samples, i.e. in 0.9% of the cases. The phenomenon of supernumerary roots and root canals is discussed and a presentation is made of the internal anatomy of the pulp chamber and of the location of roots and root canals in the palatine root

Usporedba standardne i pulsno-laserske polimerizacije kompozitnih materijala

An ever growing amount of photo-curable materials is being used in different fields of dentistry. Standard photopolymerization devices produce about 60% o f monomer conversion in composite resin fillings. In order to improve the quality of polymerization, a series of experiments was made using pulsed laser, because continuous coherent light leads to a higher polymerization shrinkage caused by a temperature rise in the material. Three different experiments were carried out with different shades of composite resins Helioprogress and Heliomolar (Vivadent, Liechtenstein). In the first experiment, the wavelength was changed from 465 to 495 nm in steps o f 5 nm with 30s exposition time. In the second one, the wavelength was constant (470 nm) and the illumination time was changeable (10, 20, 30 and 40s). The cured part of the sample, situated in a specially prepared aluminum mould, was measured with Vernier micrometer. The best results were achieved at 470 nm regardless of the amount of filler and pigment. The results were compared with a commercial device (Heliomat). It is expected that pulsed laser polymerization will improve the degree of monomer conversion, decrease a temperature rise in the composite and in that way avoid wall-to-wall contraction.Zbog širokog uporabnog spektra, jednokomponentni smolasti materijali postali su gotovo nezamjenjivi u raznim stomatološkim disciplinama. Standardni polimerizacijski uređaji osiguravaju svega 60%-tnu konverziju monomera, dok argonski laser uzrokuje veći stupanj polimerizacijskog skvrčavanja kao rezultat povišenja temperature na mjestu apsorpcije. Stoga su, prvi put, izvedeni pokusi polimerizacije kompozita pulsnim laserom (XeCl Lambda- Physik L P X 100). Korištene su različite boje kompozitnih materijala Helioprogress i Heliomolar (Vivadent, Liechtenstein). U prvom pokusu, eksperimentirano je sa sedam valnih duljina u rasponu od 465-495 nm pri ekspoziciji od 30s, dok je u drugom valna duljina bila nepromjenljiva (470nm) uz različito vrijeme osvjetljavanja od 10, 20, 30 i 40 s. Polimerizirani dio uzorka, smješten u posebno pripremljenom aluminijskom kalupu, mjeren je pomičnim mjerilom, nakon temeljitog odstranjenja mekog dijela kompozita. Zamjetna je najveća dubina polimerizacije u području oko 470 nm bez obzira na količinu punila i pigmenta. Dobiveni rezultati uspoređeni su s kontrolnim mjerenjima izvedenim halogenom žaruljom (Heliomat). Rad u pulsnom režimu pri određenoj valnoj duljini, mogao bi znatno poboljšati stupanj konverzije monomera, smanjiti temperaturni porast u materijalu i na taj načm reducirati polimerizacijsko skvrčavanje

Usporedba standardne i pulsno-laserske polimerizacije kompozitnih materijala

An ever growing amount of photo-curable materials is being used in different fields of dentistry. Standard photopolymerization devices produce about 60% o f monomer conversion in composite resin fillings. In order to improve the quality of polymerization, a series of experiments was made using pulsed laser, because continuous coherent light leads to a higher polymerization shrinkage caused by a temperature rise in the material. Three different experiments were carried out with different shades of composite resins Helioprogress and Heliomolar (Vivadent, Liechtenstein). In the first experiment, the wavelength was changed from 465 to 495 nm in steps o f 5 nm with 30s exposition time. In the second one, the wavelength was constant (470 nm) and the illumination time was changeable (10, 20, 30 and 40s). The cured part of the sample, situated in a specially prepared aluminum mould, was measured with Vernier micrometer. The best results were achieved at 470 nm regardless of the amount of filler and pigment. The results were compared with a commercial device (Heliomat). It is expected that pulsed laser polymerization will improve the degree of monomer conversion, decrease a temperature rise in the composite and in that way avoid wall-to-wall contraction.Zbog širokog uporabnog spektra, jednokomponentni smolasti materijali postali su gotovo nezamjenjivi u raznim stomatološkim disciplinama. Standardni polimerizacijski uređaji osiguravaju svega 60%-tnu konverziju monomera, dok argonski laser uzrokuje veći stupanj polimerizacijskog skvrčavanja kao rezultat povišenja temperature na mjestu apsorpcije. Stoga su, prvi put, izvedeni pokusi polimerizacije kompozita pulsnim laserom (XeCl Lambda- Physik L P X 100). Korištene su različite boje kompozitnih materijala Helioprogress i Heliomolar (Vivadent, Liechtenstein). U prvom pokusu, eksperimentirano je sa sedam valnih duljina u rasponu od 465-495 nm pri ekspoziciji od 30s, dok je u drugom valna duljina bila nepromjenljiva (470nm) uz različito vrijeme osvjetljavanja od 10, 20, 30 i 40 s. Polimerizirani dio uzorka, smješten u posebno pripremljenom aluminijskom kalupu, mjeren je pomičnim mjerilom, nakon temeljitog odstranjenja mekog dijela kompozita. Zamjetna je najveća dubina polimerizacije u području oko 470 nm bez obzira na količinu punila i pigmenta. Dobiveni rezultati uspoređeni su s kontrolnim mjerenjima izvedenim halogenom žaruljom (Heliomat). Rad u pulsnom režimu pri određenoj valnoj duljini, mogao bi znatno poboljšati stupanj konverzije monomera, smanjiti temperaturni porast u materijalu i na taj načm reducirati polimerizacijsko skvrčavanje

Tlačna i posmična otpornost sveze kompozita i dentina

Transverse and. tensile resistance o f a dentin-bonded composite resin restoration was tested. The composite resins (Fluorocore, Coradent and Coracore) were retained routinely by a dentin adhesive (Syntac) on dentin samples. The specimens were mounted on a mechanical testing device, and each o f the 23 specimens was loaded perpendicularly to its long axis. The transverse force was applied at a crosshead speed o f 0.5 mm/min until failure occurred. The next 22 specimens were loaded in parallel with their long axis in the same conditions. All the three materials showed a satisfactory compressive shear bond strength, but transverse resistance was inadequate and restorative pins had to be used.Ispitivana je mehanička otpornost triju kompozitnih materijala i sveze dentinskoga adheziva Syntaca s dentinom. Kompozitne smole (Fluorocore, Coradent i Coracore) rabljene su za izradbu nadgradnje na korijenskom dentinu pretkutnjaka. Kompozitne nadogradnje (22) tlačene su okomito i paralelno (23) s uzdužnom osi zuba dok nije puknula nadgradnja, sveza ili dentin. Sva tri materijala pokazala su klinički dovoljnu tlačnu, ali ne i posmičnu otpornost. Za opsežnije kompozitne nadgradnje vitalnih zuba potrebno je uporabiti i parapulpalne kolčiće

Taurodonte Molaren

U radu su prikazani rijetki primjeri anomalije u oblikovanju korijena i pulpne komore. Ta anomalija utvrđena je rendgenografskim ispitivanjem zubi. Zbog sličnosti zubima bika, pojava je nazvana taurodontizam, za razliku od cinodontizma. lako taurodontizam predstavlja rijedak nalaz u recentnog čovjeka, a u neandertalca je bio normalna pojava, ipak se takav oblik pulpne komore može sresti i danas. Istraživanja u različitim dijelovima svijeta su pokazala da i danas ima taurodontnih zubi. Autori ovim radom žele upozoriti na tu mogućnost i važnost tog nalaza prilikom endodontskog zahvata.The authors present their own cases of a taurodont molars in recent population discovered by x rays. Although taurodontism is very rare in recent man, it has been a norma! finding in earlier hominid forms, especially in the Neanderthal and has been reported in the literature. Owing to the fact that taurodontisn is occassionally found in recent population the authors intention has been to draw attention to this possibility, regarding endodontic treatment of theese teeth.Einleitend wird die Anomalie sowie die Anschauungen in der Literatur über den Taurodontismus beschrieben. Obwohl der Taurodontismus beim rezenten Menschen selten ist, findet man in der Literatur vereinzelte Fälle. Eigene Befunde von Taurodontie, durch Röntgenaufnahmen fesgestellt, sind beschrieben. Da bei einem Fall der betreffende Zahn endodontisch behandelt wurde, wollen die Autoren die Aufmerksamheit auf das Vorkommen der Taurodontie lenken. Die Behandlung solcher Zähne soll bei der Anomalie vorsichtig durchgeführt werden

The use of heliosite in the esthetic treatment of some orthodontic and morphological anomalies

Nedostaci u estetskom izgledu i položaju pojedinih zubi nakon multidisciplniske obrade urođenih rascjepa čeljusti, kao i nekih morfoloških abnormalnosti zubne krune u području gornje fronte tretirani su složenim materijalom »Heliositom«. Estetska i funkcijska vrijednost procijenjena je kliničkim testiranjem.Heliosite, a composite material, was used in the treatment of defects in the appearance and position of particular teeth after multidisciplinary management of inborn mandibular clefts, and of some morphological abnormalities of dental crown in the upper anterior region. Both esthetic and functional values were assessed by clinical testing

Die Bedeutung der Koronal-radikularen resezierten zahne in der fixen prothetischen therapie

Autori u radu diskutiraju o koronoradikularnoj resekciji, u oboljelih od progresivne bolesti parodonta višekorijenskih zubi. Govore o važnosti pravilnog endodontskog liječenja višekorijenskih zubi, s velikom dekstrukcijom alveolne kosti i o potrebi odstranjivanja jednog ili dvaju korijena, zbog nemogućnosti čišćenja parodontskog džepa, u području furkacija. Korijen, prestao nakon resekcije, protetski se pripremi, da bi se mogao uspješno uključiti u fiksnu protetiku, kao nosač kontrukcije mosta. Uz opisanu metodu rada, autori prikazuju nekoliko slučajeva iz vlastite kozuistike.The significance of corono-radicular resections in progressive parodontic diseases of the teeth with more roots is discussed. The importance of correct endodontic treatment of teeth with multiple roots with considerable destruction of the alveolar bone is pointed out as well as the need for the removal of one or two roots to enable the cleaning of the periodontic pocket in the furcation area. If the root remaining after the resection is prosthetically prepared it can be successfully applied in fixed prosthetics as a bearer of the bridge construction. In addition to the method described the authors also present a few cases from their own practice.Die Bedeutung der koronal-radikulären Resektion bei progressiven parodontalen Erkrankungen mehrwurzeliger Zähne, wird besprochen. Bei umfangreichen destruktiven Prozessen des Alveolarknochens ist eine regelrechte Versorgung der parodontalen Tasche im Bereich der Wurzelteilung, nicht durchführbar, daher die Entfernung von einer oder zweier Wurzeln in Betracht gezogen wird. Die verbliebene dritte Wurzel kann prothetisch versorgt werden und erfolgreich in eine fixe prothetische Konstruktion als Brücketräger einbezogen werden. Nebst Beschreibung der Arbeitsmethodik werden einige Fälle aus eigener Praxis angeführt