Adherencija pacijenata prema propisanoj medikaciji

Background/Aim Adherence is the extent to which a patient\u27s behaviour towards medication corresponds with the agreed recommendations from a health care provider. Non-adherence to long-term therapy for chronic diseases in developed countries is on average 50%. Poor adherence is the primary reason for poor outcomes, and is potentially a waste of health care resources. The objective of the Zagreb study was to assess the extent of adherence among the outpatients with long-term medication. Methods Patients with chronic diseases were interviewed during their visit to a public pharmacy. Their anonymity was guaranteed. The questionnaire was standardized and approved by the Ethical Committee. 635 questionnaires were collected in total (2000 were distributed). The study design was cross-sectional. The evaluation of pharmacist-patient relationships was also included in the study. 84 pharmacists volunteered to participate in the study. Results The average adherence to long-term medication was 41.7%. It was even lower in case of hypertensive patients (39%). The most frequent reasons for non-adherence were forgetfulness (60%), being away from home (45.4%), running out of pills (44.4%), inconvenient time schedule (40.9%), polypharmacy (39.5%), lack of the prescribed brand in the pharmacy (35.9%), feeling well (35.9%), and fear of side effects (29.6%).The pharmacist-patient relationships were seen differently on each side (p<0.05 in 5 of 8 questions). Only 14.3% of interviewed pharmacists asked patients to repeat the advice out loud, i.e. how to take the prescribed medicine. Conclusion Patients’ adherence to long-term medication is low in Zagreb. The strategy for interventions to change patients’ behaviour towards prescribed medication should be widely established. The role of pharmacists could be explored more.Uvod/Cilj Adherencija se definira kao razina pacijentova pridržavanja dogovora s liječnikom o propisanoj medikaciji. Procjenjuje se da je prosječna neadherentnost pacijenta prema dugotrajnoj terapiji kod kroničnih bolesti u razvijenim zemljama oko 50%. Slaba adherencija glavni je razlog neuspješnoga kliničkog ishoda, ali i potencijalnog trošenja sredstava za liječenje komplikacija bolesti uslijed neuspješnog liječenja. Proveli smo istraživanje u Zagrebu kod bolesnika kojima je propisana dugotrajna medikacija zbog kroničnih bolesti. Metode Pacijenti su intervjuirani prigodom posjeta javnoj ljekarni koja je sudjelovala u ispitivanju i uzimanja lijeka za kroničnu terapiju na recept. Standardizirani intervju odobrilo je Etičko povjerenstvo i pacijentu se jamčila anonimnost. Ukupno je prikupljeno 635 anketa. Studija je planirana kao presječna. Dio pitanja odnosio se na odnos ljekarnika i pacijenta. Samo 84 ljekarnika pristalo je sudjelovati u istraživanju. Rezultati Prosječna adherencija prema dugotrajnoj medikaciji bila je 41,7%, dok je u kohorti pacijenata s hipertenzijom bila čak i niža (39%). Kao glavni razlog neadherencije pacijenti su navodili zaboravljivost (60%), zatim nisu bili kod kuće u vrijeme uzimanja lijeka (45,4%), ili im je uzmanjkalo lijeka (44,4%) ili je propisano vrijeme uzimanja lijeka bilo nezgodno (40,9%) odnosno uzimaju više različitih lijekova (39,5%). Također se navodi razlog da nije bilo propisanog lijeka u ljekarni, a nisu mogli dobiti zamjenu (35,9%), neki su se osjećali dobro (35,9%) ili su htjeli izbjeći neželjene učinke lijeka (29,6%). Odnos pacijent-ljekarnik sudionici u studiji različito su ocijenili (u čak pet od osam pitanja odgovori su se razlikovali statistički značajno, p < 0,05). Na primjer, samo 14,3% ispitanih ljekarnika traži od pacijenta da glasno ponovi uputu o uzimanju propisane medikacije. Zaključak U Zagrebu je razina adherencije pacijenata prema dugoročnoj terapiji niska. Potrebno je strateški planirati i intervenirati kako bi se ponašanje pacijenata promijenilo. Moguće je kreirati novu ulogu farmaceuta u procesu povećanja adherencije prema propisanoj medikaciji

OUTPATIENT UTILIZATION OF PSYCHOPHARMACEUTICALS IN THE CITY OF ZAGREB 2001-2006

Background: A comprehensive insight into drug utilization as an economic and primarily a public health issue can only be acquired in the context of overall health state of the respective population. The objectives of the study were: 1) to determine the real outpatient utilization of psychopharmaceuticals in Zagreb, 2) to determine the psychopharmaceutical prescribing quality during the study period; and 3) to propose appropriate interventions in Zagreb on the basis of the results obtained. Subjects and methods: Data on drug utilization were obtained from all Zagreb pharmacies. The number of defined daily doses (DDD) and number of DDD per 1000 inhabitants per day (DDD/1000/day) were calculated from the number of particular drug packages. The Drug Utilization 90% (DU90%) method was used as a criterion of prescribing quality. Results: Outpatient utilization of psychopharmaceuticals showed a declining pattern from 115.40 DDD/1000/day in 2001 to 93.15 DDD/1000/day in 2006. Anxiolytics accounted for the majority of this drug group utilization in the City of Zagreb, although the anxiolytic/antidepressant ratio decreased from 7.19 in 2001 to 3.86 in 2006. The utilization of selective serotonin reuptake inhibitors showed a 2.5- fold increase and accounted for 90% of overall antidepressant utilization. A 2.5-fold decrease was recorded in the utilization of antipsychotics, while the atypical/typical antipsychotic ratio changed from 1:2 in 2001 to 1.1:1 in 2006. Conclusion: Despite some improvement observed in the prescribing quality, the predominance of benzodiazepines in the utilization of psychopharmaceuticals points to the need of additional rationalization in the field

Lijekovi

Još o tzv. "generičkoj politici lijekova" udio generičkih lijekova u potrošnji pojedinih europskih zemalja prilično se razlikuje. Svi se slažu da generički lijekovi predstavljaju važan potencijal u "preslagivanju" troškova na sve zahtjevnijem segmentu zdravstene potrošnje. Naime, nema sumnje da je povećanjem udjela stanovnika "treće životne dobi" porasla zdravstvena potrošnja. Povećao se broj dijagnosticiranih bolesnih stanja kod pojedinaca pa su oni postali konzumenti većeg broja lijekova. S druge pak strane, novootkriveni lijekovi su sve skuplji. Otkrivaju se takozvani "pametni lijekovi", koji su međutim namijenjeni selektivnim (manjim) skupinama bolesnika. Dakle, tržište im je manje, a troškovi ispitivanja isti pa je povrat uloženog kapitala moguć samo većom cijenom

Lijekovi

Nakon donošenja novog Zakona o lijekovima i medicinskim proizvodima  (2003) i sustava referentnih cijena, očekivale su se    značajne uštede na području financijskih izdvajanja za lijekove. Tako su se u planiranju budžeta Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pojavile stavke manje za nekoliko stotina milijuna kuna od realne potrošnje u prethodnoj godini.Kako u 2005. godini, tako i u 2006. godini. Podsjetimo, referentni sustav cijena znači prosječna veleprodajna cijena lijeka u Italiji, Francuskoj i Sloveniji, pa još 15% niže. Zašto su se kalkulacije pokazale krive? Od lijekova koje HZZO plaća za svoje osiguranike 74% ima status generika  (istekao patent), a 26%    je zaštićenih proizvoda. Dvije su opcije, ili se previše propisuje, ili su cijene i dalje previsoke. Najvjerojatnije oba čimbenika pridonose    ukupnom ishodu. činjenica jest da se broj ukupnog stanovništva, pa tako i osiguranika smanjuje, ali je prosjek recepata 7,5 godišnje po osiguraniku

Lijekovi

Odjel za farmakpidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo analizira podatke o korištenju lijekova u Gradu Zagrebu. Na temelju izvješća za 2007. godinu pristiglih iz zagrebačkih ljekarni ukupno je potrošeno 1029,06 DDD/ na 1000 stanovnika/dan lijekova. To je za 26 DDD više nego u 2006. godini. Ukupna vrijednost ovih lijekova iznosila je 765,6 milijuna kuna što je za 20 milijuna kuna manje nego 2006. godine. Dakle, potrošnja lijekova po glavi stanovnika raste, a vrijednost lijekova na recept HZZO- a pada!?    Oba trenda su potpuno očekivana i karakteristična. Godinama tvrdimo da pri planiranju godišnjih budžeta za lijekove treba kao činjenicu uzeti fizikalni rast potrošnje lijekova po glavi stanovnika: medicina je bolja u dijagnosticiranju bolesti, jedan bolesnik ima u prosjeku više bolesti, bolesnici su stariji s više kroničnih stanja koja podrazumijevaju dugotrajno uzimanje lijekova, lijekovi se kombiniraju zbog veće učinkovitosti ... Slijedeća činjenica je sve veća cijena novih lijekova. Naime, noviji su lijekovi s obzirom na djelovanje sve selektivniji. To im smanjuje tržišnu nišu, odnosno povrat investicije od preko milijardu dolara koliko su potrošili za razvoj. Stoga je cijena novog lijeka u principu viša.Odluka o listi posebno skupih lijekova koju primjenjuje HZZO ima stoga smisla, jer ipak omogućuje, pristup novim lijekovima, ali i kontrolu propisivanja za dokazane i prihvaćene indikacije. Što se pak tiče podatka o manjim financijskim izdacima za lijekove na recept u Gradu Zagrebu, valja komentirati da je očekivan još veći pad! Preko 70% lijekova na hrvatskom tržištu su generici, to jest lijekovi kojima je istekao patent, pa ih slobodno mogu proizvoditi i registrirati i drugi proizvođači osim originatora.Uobičajeno je da cijena lijeka koji je prešao u status generika padne i preko 50%. Prema našim podacima to očigledno nije slučaj u Hrvatskoj

Lijekovi

Odjel za farmakpidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba imenovan je referentnim centrom Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske! Ideja o potrebi praćenja potrošnje lijekova kao važnog javnozdravstvenog pokazatelja je prepoznata i afirmirana od Nacionalnog zdravstvenog vijeća kojem je na čelu akademik Reiner. Već dugo insistiramo, i o tome pišemo, kako nije moguće planirati intervencijske postupke prema odabranim dijelovima populacije, niti planirati objektivne potrebe bez cjelokupne javnozdravstvene evaluacije. A lijekovi su važan aspekt, kako financijski (preko 3 milijarde kuna!), tako i medicinski

Zdravstveni management (Health Management)

UVOD  Nije moguće raspravljati o temi zdravstvenog management-a, bez male rasprave o terminologiji i definiciji.      Prvo je: zašto management ?Nema pravog odgovora. Mnogi će odmah primjetiti da je zajedno s bogatom publicistikom na engleskom jeziku, termin management ( i to izvorno !), pregazio tradicionalne termine poput upravljanja, rukovođenja, ravnanja, direktovanja i šefovanja. Kao uvjereni pragmatik, neću o tome zauzimati stav, važno je da svi znamo o kojem procesu je riječ. Drugo, po meni zanimiljivije pitanje je:    Zašto zdravstveni management?Dok vjerujem nema spora kad govorimo o managementu pojedinih bolesti, npr. Management kronične boli, management dijabetesa i drugo, čim upotrijebimo sintagmu ZDRAVSTVENI MANAGEMENT, počinju osporavanja. Svi se slažu da je zdravstvo karakterističan poslovni sustav od posebnog javnog interesa. Međutim, manje je sloge kad se raspravlja o kompetencijama onih koji tim sustavom upravljaju, odnosno donose odluke. Teoretičari upravljanja smatraju da su znanje i vještine upravljanja univerzalni, te da se jednako primjenjuju u svim poslovnim procesima. Točno, ali zašto su onda kao zdravstveni manageri, uspješnije osobe s osnovnim kliničkim iskustvom?Zato što zdravstvo ima karakteristike koje ga razlikuju od managementa s drugim područjima. Specifične karakteristike uključuju poznavanje zdravstvenih usluga, njihovu ljestvicu vrijednosti i kulturu. Upravo o tim razlikama bit će riječi u nastavku

Lijekovi

Hrvatski BDP raste 3,7% u 2004. godini, odnosno 4,3% u 2003. godini. Prognoze makrkonomskih analitičara predskazuju isti trend rasta (4% u 2005. godini i 4,2% u 2006. godini) pod određenim uvjetima, od kojih je jedan smanjenje javne potrošnje

Lijekovi

Istraživanje upotrebe lijekova uključuje i procjenu racionalnosti farmakoterapije. Starenjem organizma pojedine tjelesne funkcije se smanjuju. Zato terapija koja je bila preventivna i racionalna može biti opsoletna. Starije osobe uglavnom imaju nekoliko različitih bolesti i simptoma. Propisani su im različiti lijekovi, ali također imaju iskustvo prirodnih znakova starenja. Stoga simptomi i bolest s vremenom ne reagiraju na liječenje. Na primjer, edemi zbog kardiovaskularnih bolesti, možda ne zahtijevaju lijek ako osoba izgubi na težini ili nije podvrgnuta istim fizičkim naporima kao ranije. Ukupno gledajući, liječenje starijeg bolesnika je kompleksno, a ocjena farmakoterapije nije jednostavan zadatak. Farmakologija proučava učinke lijekova na živi organizam, dok klinička farmakologija proučava učinke lijekova na ljude. Za uspješnu farmakoterapiju, ključno je pitanje individualizacije. Da bi uspješno obavio zadatak, propisivač mora biti dobro upoznat sa svim korisnim i štetnim učincima pojedinog lijeka

Lijekovi

Š to se događa na farmaceutskom tržištu početkom 2009. godine? U zrcalu svjetske ekonomske recesije nije za očekivati vijesti o rastu tržišta, rastu dionica tvrtki koje snabdijevaju medicinu lijekovima, medicinskim proizvodima i   medicinskom opremom.Međutim, recesija znači smanjenje brojaka u ekonomskom okruženju, ali broj bolesnika nije reduciran! Dapače, za očekivati je da će ekonomska recesija povećati broj bolesnih ljudi. Za zdravstvenu industriju se pruža prilika ekspandirati sa svojim uslugama Međutim, tko će to platiti? Financije zdravstvenih osiguranja ovise o ekonomskoj moći osiguranika, a ta je pogođena krizom. Dakle, potrebe bolesnika i dalje rastu, ali se materijalne mogućnosti smanjuju. Nema sumnje da će uobičajeni trendovi rasta pojedinih proizvoda   u 2009. godini pokazati neke neočekivane rezultate, pa i redukcije.Ima li već naznaka za ovakve scenarije