Karcinom prostate u pasa

Karcinom prostate u domaćih se životinja pojavljuje praktički samo u pasa, u kojih je razmjerno rijedak. Njegova važnost leži u komparativnom aspektu u usporedbi s ljudima, u kojih je to vrlo čest tumor. Radi se o izrazito malignom tumoru s nerijetko podmuklom pojavom s obzirom na to da su udaljene metastaze u većini slučajeva već prisutne prilikom postavljanja dijagnoze. Prognoza je stoga loša i liječenje se obično ne poduzima. Uzroci koji dovode do njegova razvoja u pasa nisu poznati, dokazano je doduše da to nije povezano s djelovanjem androgena te da se kastracijom zapravo povećava rizik za njegov razvoj. Većina autora smatra da bi se u karcinom prostate trebali uz tumore podrijetlom od sekretornog epitela prostate ubrajati i tumori podrijetlom od urotela prostatične uretre. U ovom osvrtu, koristeći se jednim slučajem iz prakse, opisano je biološko ponašanje ovoga tumora, njegova prognoza, histogeneza te makroskopske i mikroskopske karakteristike

Fasciolosis

Fasciola hepatica je parazit iz razreda trematoda koji uzrokuje bolest koja se naziva distomijaza, fascioloza ili metiljavost. U Hrvatskoj, a i u najvećem dijelu svijeta, od distomijaze uzrokovane ovim metiljem najčešće obolijevaju ovce i goveda. Ovisno o vremenu izloženosti invaziji kao i količini ingestiranih invazivnih metacerkarija, ovaj parazit može uzrokovati akutni, kronični ili oba oblika bolesti istodobno. Akutnu metiljavost uzrokuju juvenilni metilji koji tijekom svoje migracije buše jetrenu kapsulu kao i sam jetreni parenhim. Kroničnu metiljavost uzrokuju adulti metilja koji parazitiraju u žučovodima jetre. U ovom kraćem osvrtu, koristeći se jednim slučajem iz prakse (razudba dviju ovaca), prikazane su i objašnjene tipične makroskopske i mikroskopske lezije istodobne akutne i kronične distomijaze.Fasciola hepatica is a trematode parasite which causes a disease called distomiasis or fascioliasis. In Croatia, but also worldwide, distomiasis caused by Fasciola hepatica is most common in sheep and cattle. Depending on the length of exposure and quantity of ingested invasive metacercariae, this parasite can cause an acute or chronic disease, or both types simultaneously. Acute distomiasis is caused by migration of juvenile flukes when they perforate Glisson’s capsule and burrow into the liver parenchyma. Chronic distomiasis is caused by adult fluke parasitizing in larger bile ducts. This short review describes and explains the typical macroscopic and microscopic lesions of simultaneous acute and chronic distomiasis in two sheep submitted for routine necropsy

Avian mycobacteriosis

Mikobakterioza ptica jest kronična bolest koja je uzrokovana tzv. netuberkuloznim i nelepromatoznim pripadnicima roda Mycobacterium. Bolest je to koja se danas uglavnom pojavljuje u ukrasnih ptica te peradi držane u ekstenzivnom uzgoju. Klinički se bolest nerijetko propusti dijagnosticirati za života jer su simptomi često nespecifični, npr. mršavljenje i anoreksija. Dijagnoza se stoga uvelike postavlja postmortalnom pretragom. Tipično je na razudbi pronaći brojne nodularne promjene koje histološki odgovaraju granulomima s obično većim centralnim područjima nekroze te s brojnim mikobakterijama obično vidljivima tek nakon dodatnih diferencijalnih bojenja. Takvim su promjenama najčešće zahvaćeni jetra, slezena, crijeva, koštana srž, a prema novijim spoznajama i pluća. Kao konačna potvrda dijagnoze mogu se raditi izolacija i uzgoj bakterijske kulture ili molekularni dokaz uzročnika. U ovom osvrtu, na primjeru slučaja iz prakse, opisana je prije svega patoanatomska i patohistološka slika bolesti, kao i njezina patogeneza, dijagnoza te diferencijalne dijagnoze.Avian mycobacteriosis is a chronic disease caused by “non-tuberculous“ and “non-lepromatous“ members of Mycobacterium genus. It is a disease that occurs today mostly in pet and zoo birds, and poultry under extensive management. Clinically, the disease is commonly missed and undiagnosed in vivo due to the often nonspecific symptoms – e.g. cachexia and anorexia. The diagnosis is therefore usually made post mortally. Grossly, it is typical to find numerous nodular lesions that microscopically correspond to granulomas, with larger central areas of necrosis and numerous mycobacteria, which are usually only visible after staining with special stains. Such lesions are usually found in the liver, spleen, intestine, bone marrow, and, according to newer studies, also in the lungs. Bacterial culture and molecular methods can be used as a final confirmation of the diagnosis. Using one case from a routine postmortem investigation, this short review deals mostly with the gross and histological appearance of this disease, but also its pathogenesis, diagnosis, and differential diagnoses

Avian mycobacteriosis

Mikobakterioza ptica jest kronična bolest koja je uzrokovana tzv. netuberkuloznim i nelepromatoznim pripadnicima roda Mycobacterium. Bolest je to koja se danas uglavnom pojavljuje u ukrasnih ptica te peradi držane u ekstenzivnom uzgoju. Klinički se bolest nerijetko propusti dijagnosticirati za života jer su simptomi često nespecifični, npr. mršavljenje i anoreksija. Dijagnoza se stoga uvelike postavlja postmortalnom pretragom. Tipično je na razudbi pronaći brojne nodularne promjene koje histološki odgovaraju granulomima s obično većim centralnim područjima nekroze te s brojnim mikobakterijama obično vidljivima tek nakon dodatnih diferencijalnih bojenja. Takvim su promjenama najčešće zahvaćeni jetra, slezena, crijeva, koštana srž, a prema novijim spoznajama i pluća. Kao konačna potvrda dijagnoze mogu se raditi izolacija i uzgoj bakterijske kulture ili molekularni dokaz uzročnika. U ovom osvrtu, na primjeru slučaja iz prakse, opisana je prije svega patoanatomska i patohistološka slika bolesti, kao i njezina patogeneza, dijagnoza te diferencijalne dijagnoze.Avian mycobacteriosis is a chronic disease caused by “non-tuberculous“ and “non-lepromatous“ members of Mycobacterium genus. It is a disease that occurs today mostly in pet and zoo birds, and poultry under extensive management. Clinically, the disease is commonly missed and undiagnosed in vivo due to the often nonspecific symptoms – e.g. cachexia and anorexia. The diagnosis is therefore usually made post mortally. Grossly, it is typical to find numerous nodular lesions that microscopically correspond to granulomas, with larger central areas of necrosis and numerous mycobacteria, which are usually only visible after staining with special stains. Such lesions are usually found in the liver, spleen, intestine, bone marrow, and, according to newer studies, also in the lungs. Bacterial culture and molecular methods can be used as a final confirmation of the diagnosis. Using one case from a routine postmortem investigation, this short review deals mostly with the gross and histological appearance of this disease, but also its pathogenesis, diagnosis, and differential diagnoses

Kontagiozna pleuropneumonija svinja

Kontagiozna pleuropneumonija svinja česta je zarazna bolest svinja uzrokovana bakterijom Actinobacillus pleuropneumoniae. Radi se o bakteriji čija virulencija leži u činjenici da raspolaže brojnim mehanizmima koji je štite od obrambenog djelovanja imunosnih stanica svinje i tako joj omogućuju preživljavanje u plućima. Ne manje važno, patogeni učinak bakterija postiže i sofisticiranim toksinima koji uništavaju stanice, tj. plućno tkivo domaćina. U ovom osvrtu, koristeći se slučajem iz prakse (razudba četiri praseta), pojašnjeni su mehanizmi patogenog djelovanja ove bakterije. Isto tako, prikazane su i pojašnjene tipične makroskopske i mikroskopske lezije koje se pojavljuju u akutnom obliku ove bolesti

Kontagiozna pleuropneumonija svinja

Kontagiozna pleuropneumonija svinja česta je zarazna bolest svinja uzrokovana bakterijom Actinobacillus pleuropneumoniae. Radi se o bakteriji čija virulencija leži u činjenici da raspolaže brojnim mehanizmima koji je štite od obrambenog djelovanja imunosnih stanica svinje i tako joj omogućuju preživljavanje u plućima. Ne manje važno, patogeni učinak bakterija postiže i sofisticiranim toksinima koji uništavaju stanice, tj. plućno tkivo domaćina. U ovom osvrtu, koristeći se slučajem iz prakse (razudba četiri praseta), pojašnjeni su mehanizmi patogenog djelovanja ove bakterije. Isto tako, prikazane su i pojašnjene tipične makroskopske i mikroskopske lezije koje se pojavljuju u akutnom obliku ove bolesti

Karcinom prostate u pasa

Karcinom prostate u domaćih se životinja pojavljuje praktički samo u pasa, u kojih je razmjerno rijedak. Njegova važnost leži u komparativnom aspektu u usporedbi s ljudima, u kojih je to vrlo čest tumor. Radi se o izrazito malignom tumoru s nerijetko podmuklom pojavom s obzirom na to da su udaljene metastaze u većini slučajeva već prisutne prilikom postavljanja dijagnoze. Prognoza je stoga loša i liječenje se obično ne poduzima. Uzroci koji dovode do njegova razvoja u pasa nisu poznati, dokazano je doduše da to nije povezano s djelovanjem androgena te da se kastracijom zapravo povećava rizik za njegov razvoj. Većina autora smatra da bi se u karcinom prostate trebali uz tumore podrijetlom od sekretornog epitela prostate ubrajati i tumori podrijetlom od urotela prostatične uretre. U ovom osvrtu, koristeći se jednim slučajem iz prakse, opisano je biološko ponašanje ovoga tumora, njegova prognoza, histogeneza te makroskopske i mikroskopske karakteristike

Karcinom prostate u pasa

Karcinom prostate u domaćih se životinja pojavljuje praktički samo u pasa, u kojih je razmjerno rijedak. Njegova važnost leži u komparativnom aspektu u usporedbi s ljudima, u kojih je to vrlo čest tumor. Radi se o izrazito malignom tumoru s nerijetko podmuklom pojavom s obzirom na to da su udaljene metastaze u većini slučajeva već prisutne prilikom postavljanja dijagnoze. Prognoza je stoga loša i liječenje se obično ne poduzima. Uzroci koji dovode do njegova razvoja u pasa nisu poznati, dokazano je doduše da to nije povezano s djelovanjem androgena te da se kastracijom zapravo povećava rizik za njegov razvoj. Većina autora smatra da bi se u karcinom prostate trebali uz tumore podrijetlom od sekretornog epitela prostate ubrajati i tumori podrijetlom od urotela prostatične uretre. U ovom osvrtu, koristeći se jednim slučajem iz prakse, opisano je biološko ponašanje ovoga tumora, njegova prognoza, histogeneza te makroskopske i mikroskopske karakteristike

Hemangiosarcoma of the auricle of the right atrium

Hemangiosarkomi su maligni tumori vaskularnog endotela koji su zbog svoje relativno visoke učestalosti i visokog mortaliteta najznačajniji u pasa. Najopasniji su hemangiosarkomi uške desne srčane predklijetke jer mogu bez prethodnih kliničkih znakova dovesti do fatalne rupture desne pretklijetke i posljedične tamponade srca. Ovaj kratki osvrt opisuje osnovnu biologiju i patologiju ovog tumora u pasa, koristeći pri tom jedan tipični i ilustrativni primjer iz prakse.Hemangiosarcomas are malignant tumors of the vascular endothelium. These tumors are particularly important in dogs, since in this species they have relatively high incidence and cause high mortality. The most dangerous are hemangiosarcomas arising on the auricle of the right atrium, which, without any previous signs, may cause fatal rupture of the right atrium and subsequent cardiac tamponade. This short review describes the basic biology and pathology of this neoplasm in dogs, using one typical case from practice as an illustrative example

Obstructive urolithiasis and secondary bacterial urethritis and nephritis in a swamp wallaby (Wallabia bicolor)

Mokraćni kamenci relativno su česti u većine domaćih životinja. Njihova učestalost, te koja će se vrsta kamenca razviti, ovisi o životinjskoj vrsti i nizu predispozicijskih čimbenika. Općenito su najčešće i najvažnije vrste kamenaca u domaćih životinja silikatni, struvitni, uratni, oksalatni i ksantinski. S druge strane, spoznaje o mokraćnim kamencima u klokana relativno su oskudne. Čini se da su najčešći kamenci u životinja iz roda klokana oni od kalcijeva karbonata ili nekog srodnog spoja s kalcijem. U ovom su osvrtu, koristeći se slučajem močvarnog valabija iz zoološkog vrta koji je uginuo od posljedica urolitijaze i sekundarne bakterijske infekcije mokraćnog sustava, s patološkog aspekta objašnjeni čimbenici koji dovode do urolitijaze, vrste urolita te morfologija nastalih lezija.Uroliths are relatively common in most domestic species. Their frequency and type vary significantly in relation to the animal species and various predisposing conditions. Generally, the most common and most important types of uroliths in domestic animals include silica, struvite, urate, oxalate, and xanthine calculi. On the other hand, data about urolithiasis in the animals of the Macropodidae family are relatively scarce. It seems that the most common type of calculi in the Macropodidae family is from calcium carbonate, or some other similar calcium compound. This report describes the pathological aspects of a case of a Zoo-held swamp wallaby that succumbed to urolithiasis and secondary bacterial infection of the urinary system. It underlines the factors that lead to urolithiasis, types of uroliths, and the morphology of lesions in such cases