27 research outputs found
Prikaz sluÄaja leiomiosarkoma glave s pregledom literature
Sarkomi mekoga tkiva relativno su rijetki zloÄudni tumori koji mogu nastati u bilo kojoj anatomskoj regiji. U regiji glave i vrata leiomiosarkom je najrjeÄi tip sarkoma i Äini svega 1-4% sarkoma mekih tkiva, te je zbog toga Äesto kasno dijagnosticiran. NajÄeÅ”Äa lokalizacija na glavi i vratu je usna Å”upljina (22%), zatim sinonazalno (19%), a tek potom na koži (17%). LijeÄenje treba zapoÄeti detaljnim kliniÄkim pregledom, uz kompjuteriziranu tomografiju ili magnetsku rezonancu. KonaÄna dijagnoza može se postaviti tek nakon detaljne patohistoloÅ”ke analize. LijeÄenje diktiraju stadij, lokalizacija i veliÄina tumora, te dob bolesnika. Primarna terapija je kirurÅ”ko lijeÄenje. PreporuÄena je Å”iroka ekscizija s rubovima od 3 do 5 centimetara, te dubinom koja ukljuÄuje potkožno tkivo i fasciju. U ovom radu prikazujemo sluÄaj bolesnika kojeg smo lijeÄili u naÅ”oj ustanovi zbog velike tumorske mase na koži vlasiÅ”ta zatiljne regije. Nakon opsežne ekscizije postavili smo dijagnozu leiomiosarkoma. Bolesniku smo, unatoÄ primarnoj eksciziji s adekvatno Å”irokim rubovima, nakon dvije godine dijagnosticirali lokalni recidiv s tumorskim satelitima u okolnom tkivu. Sarkomi glave i vrata pokazuju loÅ”ije ishode preživljavanja u usporedbi sa sarkomima ektremiteta, a meta-analize pokazuju da je petogodiÅ”nje preživljenje do 57%. Pravovremeno postavljanje dijagnoze ovoga rijetkog tumora, primarno kirurÅ”ko lijeÄenje i multidisciplinarni pristup, uz ÄeÅ”Äu upotrebu adjuvantnog zraÄenja, kod nemoguÄnosti postizanja adekvatnih resekcijskih rubova, trebalo bi voditi do uspjeÅ”nijeg lijeÄenja i duljeg preživljavanja ovakvih bolesnika
A RARE CASE OF MAXILLARY LEIOMYOMA IN A PEDIATRIC PATIENT
Lejomiom je benigna novotvorina glatkog miÅ”iÄnog tkiva. Vrlo rijetko se javlja u podruÄju gornjeg aerodigestivnog trakta. Posebno rijetko se javlja u podruÄju usne Å”upljine i sluznice koja pokriva obje Äeljusti. ÄeÅ”Äe se javlja u podruÄju kože, reproduktivnih organa (maternica) i gastrointestinalnom traktu (jednjak). Iznimno rijetko se javlja u djeÄjoj dobi. U literaturi je opisano da se manje od 2,7 % sluÄajeva lejomioma glave i vrata javlja u usnoj Å”upljini. Lejomiomi glave i vrata razvijaju se iz glatkih miÅ”iÄa krvnih žila i veÄina može biti kategorizirana kao solidni lejomiomi i vaskularni lejomiomi. Gotovo 75 % opisanih sluÄajeva lejomioma usne Å”upljine pripada skupini tzv. vaskularnih lejomioma, dok su, iako rjeÄe, opisane i tzv. epiteloidne varijante lejomioma (lejomioblastomi). Iako se, kako je ranije navedeno, vrlo rijetko javljaju u djeÄjoj dobi, najÄeÅ”Äa sijela lejomioma djeÄje dobi su urogenitalni organi, probavni trakt, koža i duboka meka tkiva.Leiomyoma is a benign neoplasm of smooth muscle that is rare in the upper respiratory and digestive tract, extremely rare in the oral cavity affecting the maxilla, being far more common in the genitalia, skin and gastrointestinal tract. It rarely affects children. Fewer than 2.7% of human cases occur in the mouth. Leiomyomas of the head and neck region most likely develop from vascular smooth muscle tissue and most may be categorized as solid leiomyoma (deep soft tissue leiomyoma) and vascular leiomyoma (angiomyoma, angioleiomyoma). Almost 75% of the oral cases reported are of vascular nature. Epithelioid leiomyoma (leiomyoblastoma), a rare third type, has also been reported. Although rarely occurring in children, the most common occurrences reported are genitourinary and gastrointestinal, sometimes in soft tissues
The modification of rotation - advancement flap made in 1950
The early techniques of cleft lip repair involved the straight-line technique, the triangular flap technique or some kind of geometric line (triangular, quadrangular closure). A turning point in cleft lip surgery was in 1955 when doctor. Millard presented his method: the rotation-advancement technique or flap, at the First International Congress of Plastic Surgery in Stockholm. Today, the technique, with or without some modifications, is used by more than 85% of cleft surgeons around the world. We are presenting a patient with complete unilateral cleft lip and palate who underwent surgery sixty-five years ago. The scar on his lip was similar to rotation advancement line. Cheiloplasty was performed by Professor Å ercer in 1950, five years before Millard's publication. Professor Ante Å ercer was an internationally recognized Croatian scholar in the area of ear, nose and throat diseases. He also gave a significant contribution to surgical management of velopharyngeal insufficiency and plastic surgery of the nose and ear
Rehabilitacijske moguÄnosti nakon sub(totalne) glosektomije
Karcinom usne Å”upljine uz, i danas prisutnu, visoku smrtnost, izaziva znaÄajne funkcionalne poremeÄaje
gutanja, govora i glasa, kako pri njegovom razvoju, tako i za vrijeme, ali i nakon lijeÄenja. Opsežnost tumora,
lokalizacija na jeziku, zahvaÄenost miÅ”iÄne muskulature i ograniÄena pokretljivost s tijekom razvoja tumora,
uzroci su ovih poremeÄaja. S druge pak strane, lijeÄenje, bilo ono radioterapijom, koje je u pravilu vrlo rijetko,
bilo kirurÅ”ki, za rezultat imaju posljedicu smanjenje miÅ”iÄne mase jezika, njegovu smanjenu pokretljivost,
gubitak zuba, gubitak/promjene anatomskih struktura usne Ŕupljine (obraz, meko nepce, usnice), gubitak ili
promjene u osjetu i posljediÄno poremeÄaje navedenih funkcija. Pri tome su poseban problem i izazov u
rehabilitaciji bolesnici s rekonstrukcijom jezika nakon operacije mikrovaskularnim ili regionalnim
peteljkastim režnjem Svi navedeni funkcionalni poremeÄaji, uz Äesto i estetski, ali i psihosocijalni poremeÄaj,
u znaÄajnoj mjeri naruÅ”avaju kvalitetu života i zahtijevaju multidisciplinarnu intervenciju. Iz svih navedenih
razloga, neophodno je tijekom dijagnostike uÄiniti i logopedski status i zapoÄeti i ranu logopedsku terapiju.
Nakon sprovedenoga lijeÄenja neophodno je krenuti Å”to ranije s logopedskom rehabilitacijom. Primarne
logopedske rehabilitacijske tehnike su: posturalne tehnike, senzorne tehnike, motoriÄke vježbe, manevri
gutanja (supraglotiÄno gutanje, gutanje s naporom i Mendelssohnov manevar), modifikacije konzistencije
prehrane. S ciljem jaÄanja orofaringealne muskulature rade se i vježbe jaÄanja pokreta jezika, jaÄanja miÅ”iÄa
usnica, jaÄanja/razgibavanja orofacijalne muskulature, vježbe gutanja, neke od TalkTools metoda, te TheraBite
ureÄaj. Rehabilitacija funkcionalnih poremeÄaja kod oralnog karcinoma je kompleksan, ali neophodan proces
koji bi trebao proÄi svaki bolesnik s ciljem podizanja kvalitete života, osamostaljenja i vraÄanja u svakodnevno
životno funkcioniranje. U radu su prikazana iskustva naŔeg tima u rehabilitaciji navedenih funkcija kod
bolesnika s karcinom jezika koji su kirurÅ”ki lijeÄeni, a nastali defekt rekonstriuiran regionalnim i/ili
mikrovaskularnim režnjem
LijeÄenje subglotiÄne stenoze: iskustvo jednog centra
The aim of this article is to present experiences of the Department of Otorhinolaryngology
and Head and Neck Surgery, Zagreb University Hospital Center with the treatment of
patients with subglottic stenosis. Subglottic stenosis is a rare congenital or acquired disorder of airway
patency that is part of a wider complex of disorders known as laryngotracheal stenosis with the ultimate
effect in the form of respiratory insufficiency that can be life-threatening. As an acquired condition,
it is most often the result of iatrogenic damage to the larynx and trachea during invasive airway
management, whether it is intubation or tracheotomy. In the case of intubation as the etiologic factor,
cases of prolonged intubation were most common. Retrospective analysis of patient medical histories
over a ten-year period was performed and 29 patients met the inclusion criteria. All patients were
monitored for at least two years after completion of treatment. Out of a total of 29 treated patients,
20 were permanently decannulated, of which 4 have paresis of one or both vocal cords. In conclusion,
there is no clear treatment protocol for patients with subglottic stenosis. The optimal modality of
treatment is combined endoscopic and open surgical treatment.Cilj ovoga rada je prikazati iskustva Klinike za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata KliniÄkog bolniÄkog centra
Zagreb u lijeÄenju bolesnika sa subglotiÄnom stenozom. SubglotiÄna stenoza je rijedak priroÄen ili steÄeni poremeÄaj prohodnosti
diÅ”nog puta koji je dio Å”ireg kompleksa poremeÄaja poznatog kao laringotrahealna stenoza s krajnjm uÄinkom u
vidu respiracijske insuficijencije koja može biti opasna za život. Kao steÄeno stanje najÄeÅ”Äe je posljedica jatrogenog oÅ”teÄenja
grkljana i traheje prilikom invazivnog osiguranja diÅ”nog puta, bilo da se radi o intubaciji ili traheotomiji. U sluÄaju intubacije
kao etioloÅ”kog Äimbenika najÄeÅ”Äe se radi o sluÄajevima produljene intubacije. UÄinjena je retrospektivna analiza povijesti
bolesti bolesnika u desetogodiÅ”njem razdoblju te je 29 bolesnika ispunjavalo kriterije ukljuÄenja u studiju. Svi bolesnici praÄeni
su najmanje dvije godine nakon zavrÅ”enog lijeÄenja. Svi bolesnici lijeÄeni su kirurÅ”ki, endoskospki, otvorenom metodom
ili kombinirano. Od ukupno 29 lijeÄenih bolesnika 20 ih je trajno dekanilirano, od kojih 4 ima parezu jedne ili obje glasiljke.
ZakljuÄno, ne postoji jasan protokol lijeÄenja bolesnika sa subglotiÄnom stenozom. Optimalan modalitet lijeÄenja je kombinirano
endoskopsko lasersko i otvoreno kirurÅ”ko lijeÄenje
Zbrinjavanje limforeje nakon kirurÅ”kih zahvata u podruÄju glave i vrata: pregled trenutnih pristupa uz prijedlog nove strategije lijeÄenja
Postoperative chyle leak is a rare but serious complication of head and neck surgery.
Chyle leak can lead to a systemic metabolic imbalance, a prolonged wound healing and longer
hospital stay. Early identification and treatment are crucial for good surgical outcome. The diagnosis
can be made intraoperatively or in the early postoperative period. Various treatment options described
in the literature can be divided into conservative and surgical modalities. Currently, there is no evidence
that any approach is superior to the other due to relatively small number of studies describing
chyle leak management. There are no official guidelines for the treatment of postoperative chyle leak.
The aim of this article is to present the therapeutic possibilities and to offer an algorithm for chyle
leak management.Postoperativna limforeja je rijetka, ali ozbiljna komplikacija operacija u podruÄju glave i vrata. Limforeja može dovesti
do sistemskog metaboliÄkog poremeÄaja, produženog cijeljenja rane i produljenog bolniÄkog lijeÄenja. Rano prepoznavanje
i lijeÄenje temelj su dobrog kirurÅ”kog ishoda. Dijagnoza se može postaviti tijekom operacije ili u ranom postoperativnom
periodu. RazliÄite metode lijeÄenja opisane u literaturi možemo podijeliti u konzervativne i kirurÅ”ke. Trenutno nema dokaza
da je i jedan pristup bolji od drugog radi malog broja studija koje opisuju zbrinjavanje ove kirurŔke komplikacije. Ne postoje
službene smjernice za lijeÄenje limforeje nakon operacije. Cilj ovog rada je prikazati terapijske moguÄnosti i predložiti algoritam
za zbrinjavanje bolesnika s limforejom
FiberoptiÄka trahealna intubacija na budno i riziÄna ekstubacija u bolesnika s oÄekivanim otežanim diÅ”nim putom zbog post-traumatske ankiloze temporomandibularnih zglobova
In this case report we present successful airway management in a patient with predicted
difficult airway using the Difficult Airway Society guidelines. Our patient presented with recurrence
of severely reduced mouth opening due to post-traumatic bilateral temporomandibular ankylosis,
and was scheduled for surgical resection of the mandibular articular processes. Awake fiberoptic intubation
was planned. After light sedation and thorough topicalization of the nasal cavity the flexible
optic bronchoscope was successfully navigated into the trachea with āspray-as-you-goā technique and the
endotracheal tube was railroaded over it. After a two-point check of the endotracheal tube placement the
patient was put under anesthesia. The surgery was uneventful. Finally, a plan with surgeons for safe extubation
was made and the patient was extubated uneventfully on the next day using the airway exchange
catheter in the intensive care unit.U ovom prikazu sluÄaja opisujemo uspjeÅ”no zbrinjavanje diÅ”noga puta u bolesnika s predviÄenim otežanim diÅ”nim putom
primjenjujuÄi smjernice koje je izdalo Difficult Airway Society. Bolesnik se prezentirao otežanim otvaranjem usta posljediÄno
obostranoj post-traumatskoj ankilozi temporomandibularnih zglobova. Planirana je budna fiberoptiÄka intubacija za
kirurŔku resekciju obaju mandibularnih zglobnih nastavaka. Nakon lagane sedacije i temeljite topikalizacije nosne Ŕupljine
fleksibilni optiÄki bronhoskop je uspjeÅ”no navigiran u traheju tehnikom spray-as-you-go te je endotrahealni tubus postavljen
preko njega. Nakon dvostruke provjere položaja endotrahealnog tubusa bolesnik je anestetiziran. KirurŔki zahvat je protekao
bez neoÄekivanih dogaÄaja. U dogovoru s operaterima primijenjen je plan za sigurnu ekstubaciju te je ona uÄinjena bez
neoÄekivanih dogaÄaja dan kasnije primjenom tzv. katetera āizmjenjivaÄaā u jedinici intenzivnog lijeÄenja