16 research outputs found
Characteristics and Problems of Civil Disobedience Theories
U ovom je radu na osnovi klasiÄnih teorija predstavljena graÄanska neposluÅ”nost kao poželjni oblik participacije i moralna dužnost graÄana u civilnom druÅ”tvu. Prema definiciji graÄanske neposluÅ”nosti protesti moraju biti nenasilni i javni te neposluÅ”ni pojedinci moraju prihvaÄati sankcije propisane zakonima, s obzirom da cilj neposluÅ”nosti nije anarhija, veÄ pravedni zakoni. IstiÄe se kako je graÄanska neposluÅ”nost u demokratskom ureÄenju opravdana samo u sluÄaju oÄevidnog krÅ”enja naÄela jednake slobode i jednakosti moguÄnosti te samo ako se pridržava pravila odreÄenih definicijom. Rad je zakljuÄen preispitivanjem teze da bi se graÄanski protesti manjine usmjereni ka boljitku zajednice trebali ozakoniti.This paper presents civil disobedience as a desirable form of participation and as a moral duty of citizens in civil society. According to the definition of civil disobedience, the protests must be non-violent and public, and disobedient individuals must accept the legal sanctions, considering the fact that the aim of disobedience is the establishment of just laws, not anarchy. It is pointed out that civil disobedience is legitimate in a democratic regime only if the principle of equal liberty or the principle of equality of opportunity are being violated, and if the rules set by the definition are being obeyed. The paper is concluded by questioning the statement that the civil protests of the minority which tend to keep the society just should be legalized
TOWARDS A DIALOGUE BETWEEN SOCIOLOGY AND CULTURAL STUDIES
Kulturalni studiji nastali su kao reakcija na britansku pozitivistiÄku sociologiju. S vremenom je pojam kulturalnih studija postao Å”iroko upotrebljavan, tako da se cijeli pokret treba smatrati iznimno heterogenim. U radu se istiÄu nedostaci nepostojanja znanstvene
metodoloÅ”ke strogosti u odreÄenim radovima kulturalnih studija. TakoÄer se upozorava na opasnost prenaglaÅ”avanja moguÄnosti svakodnevnog otpora, koja se najÄeÅ”Äe javlja u radovima koji kulturalne studije vide kao antiinstitucionalni angažirani pokret. Pravac politiÄke ekonomije koji je nastao kao reakcija na postmoderne pravce u kulturalnim studijima, razmotren je kao pravac najsrodniji poÄetnim namjerama birminghamskog centra
u kojem su kulturalni studiji i nastali. U dijalogu sociologa i osoba koje se bave kulturalnim studijima, prvi bi trebali kulturalne studije shvatiti kao moguÄ izvor inovacija u druÅ”tvenim znanostima, dok potonji, kao interdisciplinarni projekt, u sociologiji mogu vidjeti nužan i koristan oslonac.Cultural studies emerged as a reaction to British positivist sociology. In time the term ācultural studiesā became widely used, so the whole movement should be considered extremely heterogenous. This paper emphasises disadvantages of the lack of scientific methodological strictness in certain works in cultural studies. It also points out dangers of overemphasising possibilities of everyday resistance which show up in texts that see cultural studies as antiinstitutional engaged movement. The political economy approach which emerged as a reaction to postomodern tendencies in cultural studies is taken
into consideration as the most similar to the first intentions of the Birmingham centre in which cultural studies appeared. In the dialogue between sociologists and people who do cultural studies, the first should see cultural studies as possible source of inovations
in social sciences, and the latter, as the interdisciplinary project, can see a neccessary and useful backup in sociology
TOWARDS A DIALOGUE BETWEEN SOCIOLOGY AND CULTURAL STUDIES
Kulturalni studiji nastali su kao reakcija na britansku pozitivistiÄku sociologiju. S vremenom je pojam kulturalnih studija postao Å”iroko upotrebljavan, tako da se cijeli pokret treba smatrati iznimno heterogenim. U radu se istiÄu nedostaci nepostojanja znanstvene
metodoloÅ”ke strogosti u odreÄenim radovima kulturalnih studija. TakoÄer se upozorava na opasnost prenaglaÅ”avanja moguÄnosti svakodnevnog otpora, koja se najÄeÅ”Äe javlja u radovima koji kulturalne studije vide kao antiinstitucionalni angažirani pokret. Pravac politiÄke ekonomije koji je nastao kao reakcija na postmoderne pravce u kulturalnim studijima, razmotren je kao pravac najsrodniji poÄetnim namjerama birminghamskog centra
u kojem su kulturalni studiji i nastali. U dijalogu sociologa i osoba koje se bave kulturalnim studijima, prvi bi trebali kulturalne studije shvatiti kao moguÄ izvor inovacija u druÅ”tvenim znanostima, dok potonji, kao interdisciplinarni projekt, u sociologiji mogu vidjeti nužan i koristan oslonac.Cultural studies emerged as a reaction to British positivist sociology. In time the term ācultural studiesā became widely used, so the whole movement should be considered extremely heterogenous. This paper emphasises disadvantages of the lack of scientific methodological strictness in certain works in cultural studies. It also points out dangers of overemphasising possibilities of everyday resistance which show up in texts that see cultural studies as antiinstitutional engaged movement. The political economy approach which emerged as a reaction to postomodern tendencies in cultural studies is taken
into consideration as the most similar to the first intentions of the Birmingham centre in which cultural studies appeared. In the dialogue between sociologists and people who do cultural studies, the first should see cultural studies as possible source of inovations
in social sciences, and the latter, as the interdisciplinary project, can see a neccessary and useful backup in sociology
The Problem of the Concept of Knowledge As a True Judgment With an Account
Postojanje opÄeprihvaÄene deļ¬ nicije āznanjaā imalo bi veliku važnost za druÅ”tvenohumanistiÄku problematiku. U radu se analizira deļ¬ nicija znanja kao āopravdanog istinitog vjerovanjaā iznesena u Platonovom dijalogu Teetet. Ukazuje se na prednosti i nedostatke
deļ¬ nicije te se posebna pažnja pridaje analizi pojma āopravdanjaā u kontekstu teorije o Platonovom nepisanom nauku. U radu se zastupa teza da je navedeno odreÄenje znanja prihvatljivo pod uvjetom da uvažimo složenost pojma āopravdanjaā i uvidimo da glavni
prigovori navedenom odreÄenju (npr. Gettierovi protuprimjeri) uporiÅ”te imaju upravo u viÅ”eznaÄnosti pojma āopravdanjaā.The existence of a generally accepted deļ¬ nition of āknowledgeā would have a great importance for the social sciences and humanities. The work analyzes the deļ¬nition of knowledge as a ātrue judgment with an accountā, which was presented in Platoās dialogue
Theaetetus. Advantages and disadvantages of this deļ¬ nition are pointed out and particular attention is paid to the analysis of the concept of the āaccountā, in the context of Platoās unwritten theories. This conception of knowledge is acceptable under the condition that we acknowledge the complexity of the concept of the āaccountā and if we accept that the main objections to this conception (for example, the Gettier counterexamples) have their basis exactly in the fact that many meanings of the concept of āaccountā exist