Kada stane gutanje - rijedak uzrok disfagije

Uvod: Disfagija je stanje otežanog gutanja krute ili tekuće hrane. Prikaz slučaja: Prikazati ćemo bolesnika u dobi od 62 godine, bez značajnijih komorbiditeta u osobnoj anamnezi. Javlja se na pregled u otorinolaringološku ambulantu zbog disfagije u trajanju od dva mjeseca, te posljedično gubitka dvadesetak kilograma u tjelesnoj masi, opće slabosti i svakodnevnog povraćanja. Smetnje su nastale neposredno nakon operacije kuka u drugoj ustanovi. Laboratorijski nalazi su pokazali hiperkalcijemiju i povišenu vrijednost paratireoidnog hormona. Radiološkom dijagnostikom uočena je uvećana tvorba iza lijevog režnja štitnjače koja scintigrafski odgovara hiperfunkcionalnoj paratireoidnoj žlijezdi, te masivni ventralni spondilofiti cervikalne kralježnice u visini postkrikoidnog segmenta hipofarinksa, koji potiskuju prevertebralne strukture ventralno. Radiološki i obradom otorinolaringologa, gastroenterologa i neurokirurga, glavni razlog za otežano ili praktički nemoguće gutanje, bili su opsežni osteofiti koji su činili veliki pritisak na jednjak. Vrlo brzo nakon obrade učinjena je operacija kojom se ekstirpira uvećana paratireoidna žlijezda, a patohistološki nalaz potvrdio je dijagnozu adenoma paratireoidne žlijezde. U ranom postoperativnom razdoblju, već prvi postoperativni dan, uz normalizaciju vrijednosti kalcija u serumu, dolazi do rapidnog oporavka gutanja. Neurokirurškom i daljnjom radiološkom obradom (MR) se, unatoč i dalje prisutnim izrazitim spondilofitima, odustaje od kirurškog liječenja zbog potpunog oporavka bolesnika. Zaključak: Prikazan je kompleksan slučaj s elementima multifaktorijalne etiologije disfagije. Nakon potpunog oporavka bolesnika utvrđena je hiperkalcijemija kao metabolički uzrok disfagije

Kada stane gutanje - rijedak uzrok disfagije

Uvod: Disfagija je stanje otežanog gutanja krute ili tekuće hrane. Prikaz slučaja: Prikazati ćemo bolesnika u dobi od 62 godine, bez značajnijih komorbiditeta u osobnoj anamnezi. Javlja se na pregled u otorinolaringološku ambulantu zbog disfagije u trajanju od dva mjeseca, te posljedično gubitka dvadesetak kilograma u tjelesnoj masi, opće slabosti i svakodnevnog povraćanja. Smetnje su nastale neposredno nakon operacije kuka u drugoj ustanovi. Laboratorijski nalazi su pokazali hiperkalcijemiju i povišenu vrijednost paratireoidnog hormona. Radiološkom dijagnostikom uočena je uvećana tvorba iza lijevog režnja štitnjače koja scintigrafski odgovara hiperfunkcionalnoj paratireoidnoj žlijezdi, te masivni ventralni spondilofiti cervikalne kralježnice u visini postkrikoidnog segmenta hipofarinksa, koji potiskuju prevertebralne strukture ventralno. Radiološki i obradom otorinolaringologa, gastroenterologa i neurokirurga, glavni razlog za otežano ili praktički nemoguće gutanje, bili su opsežni osteofiti koji su činili veliki pritisak na jednjak. Vrlo brzo nakon obrade učinjena je operacija kojom se ekstirpira uvećana paratireoidna žlijezda, a patohistološki nalaz potvrdio je dijagnozu adenoma paratireoidne žlijezde. U ranom postoperativnom razdoblju, već prvi postoperativni dan, uz normalizaciju vrijednosti kalcija u serumu, dolazi do rapidnog oporavka gutanja. Neurokirurškom i daljnjom radiološkom obradom (MR) se, unatoč i dalje prisutnim izrazitim spondilofitima, odustaje od kirurškog liječenja zbog potpunog oporavka bolesnika. Zaključak: Prikazan je kompleksan slučaj s elementima multifaktorijalne etiologije disfagije. Nakon potpunog oporavka bolesnika utvrđena je hiperkalcijemija kao metabolički uzrok disfagije

Plač bez glasa. Laringealna papilomatoza u djece (RRP) - mijenja li se pristup liječenju?

Rad prikazuje novi pristup u liječenju rekurirajuće respiratorne papilomatoze (RRP). Liječenje dječje rekurentne respiratorne papilomatoze i dalje uključuje učestale i agresivne operacijske postupke, kako bi se postigla prohodnost dišnih putova i osigurala kvaliteta glasa. Tim načinom liječenja narušava se kvaliteta života djece, a nerijetko postoji potreba za hitnim operacijskim zahvatima, pa čak i privremenom traheotomijom zbog stridoroznog disanja i respiracijske insuficijencije. Kako bi se broj operacijskih zahvata smanjio na minimum, istraživana je lokalna primjena lijekova adjuvantno u papilomatozne lezije respiratorne sluznice. Također, cijepljenjem protiv HPV-a postižu se rezultati u sprječavanju ove bolesti. Najčešće korišteni lijekovi u liječenju RRP su cidofovir i bevacizumab. U posljednjih desetak godina, postoje studije koje daju nadu u učinak bevacizumaba primijenjenog lokalno i sustavno. Sustavna primjena rezervirana je za bolesnike koji trebaju više od 4 operacije godišnje, koji imaju brzi recidiv bolesti s opstrukcijom dišnih putova, te imaju distalno širenje bolesti. Bevacizumab je monoklonsko protutijelo koje se selektivno veže na krvožilni endotelni faktor rasta (VEGF), a registriran je za sistemsku primjenu unutar indikacijskih okvira koji, za sada, ne uključuju rekurentnu respiratornu papilomatozu. Na temelju znanstvene literature koja aktualno istražuje djelovanje sistemski primijenjenog bevacizumaba u rekurentnoj respiratornoj papilomatozi, prikazujemo slučaj uspješnog kombiniranog kirurškog i adjuvantnog liječenja bolesti u djeteta čiji je tretman započet u dobi od 18 mjeseci

Plač bez glasa. Laringealna papilomatoza u djece (RRP) - mijenja li se pristup liječenju?

Rad prikazuje novi pristup u liječenju rekurirajuće respiratorne papilomatoze (RRP). Liječenje dječje rekurentne respiratorne papilomatoze i dalje uključuje učestale i agresivne operacijske postupke, kako bi se postigla prohodnost dišnih putova i osigurala kvaliteta glasa. Tim načinom liječenja narušava se kvaliteta života djece, a nerijetko postoji potreba za hitnim operacijskim zahvatima, pa čak i privremenom traheotomijom zbog stridoroznog disanja i respiracijske insuficijencije. Kako bi se broj operacijskih zahvata smanjio na minimum, istraživana je lokalna primjena lijekova adjuvantno u papilomatozne lezije respiratorne sluznice. Također, cijepljenjem protiv HPV-a postižu se rezultati u sprječavanju ove bolesti. Najčešće korišteni lijekovi u liječenju RRP su cidofovir i bevacizumab. U posljednjih desetak godina, postoje studije koje daju nadu u učinak bevacizumaba primijenjenog lokalno i sustavno. Sustavna primjena rezervirana je za bolesnike koji trebaju više od 4 operacije godišnje, koji imaju brzi recidiv bolesti s opstrukcijom dišnih putova, te imaju distalno širenje bolesti. Bevacizumab je monoklonsko protutijelo koje se selektivno veže na krvožilni endotelni faktor rasta (VEGF), a registriran je za sistemsku primjenu unutar indikacijskih okvira koji, za sada, ne uključuju rekurentnu respiratornu papilomatozu. Na temelju znanstvene literature koja aktualno istražuje djelovanje sistemski primijenjenog bevacizumaba u rekurentnoj respiratornoj papilomatozi, prikazujemo slučaj uspješnog kombiniranog kirurškog i adjuvantnog liječenja bolesti u djeteta čiji je tretman započet u dobi od 18 mjeseci