How to Optimally Treat Arterial Hypertension?

Arterijska hipertenzija glavni je neovisni čimbenik kardiovaskularnog rizika pa sniženje krvnog tlaka smanjuje učestalost kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih komplikacija. Tijekom 2003. godine publicirane su američke (JNC VII) i europske (ESH/ESC) upute o zbrinjavanju bolesnika s arterijskom hipertenzijom. Ovim pregledom upozorava se na osnovne principe i ciljeve liječenja hipertenzivnog bolesnika. Primarni cilj liječenja je smanjenje ukupnog rizika kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta, što uključuje liječenje reverzibilnih čimbenika rizika, pridruženih kliničkih stanja i povišenog krvnog tlaka per se. Prema uputama ESH/ESC sve glavne grupe lijekova - diuretici, beta-adrenergički blokatori, ACE-inhibitori, blokatori kalcijskih kanala, blokatori angiotenzinskih receptora - pogodne su za počinjanje i održavanje antihipertenzivne terapije. JNC VII upute težište daju na tiazidske diuretike kao inicijalnu terapiju u većine bolesnika. Potrebno je istaknuti da neke grupe lijekova imaju prednost pred ostalima u posebnim kliničkim stanjima (kardijalna dekompenzacija, infarkt miokarda, šećerna i bubrežna bolest, prevencija cerebrovaskularnog incidenta). Uspoređujući djelotvornost „novih“ (ACE-inhibitori, blokatori kalcijskih kanala) i “starih” (diuretici, beta-adrenergički blokatori) lijekova, nema bitne razlike u stupnju kardiovaskularne protekcije. Kalcijski blokatori su bolji u prevenciji cerebrovaskularnih incidenata, dok je rizik od kardijalne dekompenzacije veći tijekom primjene blokatora kalcijskih kanala i alfa-adrenergičkih blokatora. Postavka da “novi” antihipertenzivni lijekovi (blokatori kalcijskih kanala, ACE- -inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora, alfa-adrenergički blokatori) utječu na kardiovaskularnu prognozu pored antihipertenzivnog učinka, ostaje nepotvrđena. Glavna korist antihipertenzivne terapije leži u sniženju krvnog tlaka, a u manjoj mjeri u dodatnim učincima lijeka. Ovi podaci upućuju na važnost striktne kontrole krvnog tlaka, međutim koja je ciljna vrijednost koju trebamo postići, ostaje još nepoznato.Arterial hypertension is the main independent factor of cardiovascular risk. Thus the decrease in blood pressure reduces the frequency of cardiovascular and cerebrovascular complications. During this year, the American (JNC VII) and European (ESH/ESC) guidelines were published, designed for the care of patients with arterial hypertension. This review points to the basic principles and aims of treating a hypertensive patient. The main goal of treatment is the reduction of the total risk of cardiovascular morbidity and mortality, including the treatment of reversible risk factors, associated clinical states and elevated blood pressure per se. According to the ESH/ESC guidelines, the main groups of drugs - diuretics, beta-adrenergic blockers, ACE-inhibitors, calcium channels blockers, angiotensin receptor blockers - are all appropriate for the onset and maintenance of antihypertensive therapy. The JNC VII guidelines focus on thiazide diuretics as the initial therapy in the majority of patients. It must be stressed that some drug groups can have advantage in front of the others in certain clinical states (cardiac decompensation, myocardial infarction, diabetes and renal diseases, prevention of stroke). The comparison of the efficacy of the "new" (ACE-inhibitors, calcium channel blockers) and the "old" (diuretics, beta-adrenergic blockers) medicaments showed that substantial difference in the degree of cardiovascular protection does not exist. Calcium blockers are better in the prevention of cerebrovascular incidents, which the risk of cardiac decompensation is greater during the administration of calcium channel blockers and alpha-adrenergic blockers. The thesis that the "new" antihypertensive drugs (calcium channel blockers, ACE-inhibitors, angiotensin receptor blockers, alphaadrenergic blockers) influence the cardiovascular prognosis along with antihypertensive effect, still remains unconfirmed. The main benefit of antihypertensive therapy is in the decrease in blood pressure, and in a lesser degree in additional impacts of a drug. These data point at the importance of the strict blood pressure control. However, the target value to be achieved is unknown as yet

Modern Principles in the Diagnostics and Treatment of Arterial Hypertension

Arterijska hipertenzija (AH) i komplikacije do kojih dovodi najčešći su razlozi posjeta liječnicima opće medicine. Kardiovaskularno (KV) obolijevanje i prerana KV smrtnost još su u porastu u Hrvatskoj, a jedan od primarnih razloga je svakako loše reguliranje arterijskog tlaka (AT), glavnoga nezavisnog čimbenika tih entiteta. Najnoviji epidemiološki podaci pokazuju da je danas prevalencija AH u europskim zemljama u porastu i prema tim rezultatima oko polovice odraslog aktivnog stanovništva ima vrijednosti AT > 140/90 mmHg. VeÊ samo zbog toga znatan dio populacije izložen je većem KV riziku, ali upravo zbog velikog broja takvih osoba dijagnostički postupci moraju biti racionalni kako, s jedne strane, ne bi nepotrebno opteretili proračun, a s druge strane, kako ne bi u algoritmu promakli elementi bitni za dijagnozu sekundarne AH ili već prisutna oštećenja ciljnih organa. Uz to svim bolesnicima s AH, pa i onima s visoko normalnim AT ili prehipertenzijom potrebno je odrediti ukupan KV rizik. Nedavno objavljene američke i europske smjernice iznose u ovom trenutku optimalan pristup koji se u nekim detaljima razlikuje. No, uz poznavanje svih smjernica vrlo je važno individualno pristupati svakom bolesniku. Liječenje hipertoničara ne sastoji se samo u upozoravanju na važnost provođenja promjena načina života i ustrajnom uzimanju lijekova u adekvatnoj dozi i kombinaciji već i u trajnom educiranju bolesnika, ali i liječnika. Uz takav pristup, a uz još aktivniji angažman i potporu vladinih institucija može se očekivati da će AH biti bolje regulirana čime će se znatno smanjiti KV obolijevanje i prerana KV smrtnost.Arterial hypertension (AH) and its complications are the most frequent reason of patients\u27 visits to general practitioners. Cardiovascular (CV) morbidity and premature CV mortality are still increasing in Croatia. One of the most important causes is inadequate blood pressure control. Recent epidemiological data show that hypertension prevalence in Europe is higher than ten years ago and approximately 50% of population aged over 35 have blood pressure above 140/90 mmHg. It is obligatory to find an optimal approach in diagnostic algorithm - the one, which would not burden the budget, but which would be sensitive enough to detect secondary forms of hypertension and target organ damage. The total CV risk should be calculated in both hypertensive patients and persons with high normal blood pressure (pre-hypertensive persons). The approach to each person or patient should be individual. The treatment of hypertensive patients does not consist only of stressing the change of lifestyle and continuous taking of antihypertensive drugs in prescribed doses or combinations. Apart from the patient, who has to be an active participant in the treatment procedure, the physicians must also follow recent achievements. The success in the battle against hypertension, CV morbidity and premature CV mortality depends also on the involvement of the whole society and requires support of governmental institutions

Značenje dijetetskih mjera u prevenciji i liječenju hipertenzije

Arterijska hipertenzija važan je faktor rizika od kardiovaskularnih i bubrežnih bolesti. Kontrola krvnog tlaka bitna je u prevenciji komplikacija koje se mogu pripisati povišenomu krvnom tlaku. Liječenje arterijske hipertenzije sastoji se od dva bitna principa: primjena nefarmakoloških mjera ili promjene životnih navika i farmakoterapija. U ovom pregledu izneseni su rezultati brojnih kliničkih studija koje su analizirale značenje nefarmakoloških mjera u liječenju arterijske hipertenzije. One čine temelj u terapijskom pristupu, a preporučene su svim bolesnicima s povišenim krvnim tlakom. Prema današnjim spoznajama nedvojben učinak na krvni tlak posjeduju sljedeće nefarmakološke mjere: a) smanjen unos soli, b) redukcija tjelesne težine, c) fi zička aktivnost, d) umjereno uzimanje alkohola u bolesnika koji ga konzumiraju, e) prestanak pušenja, f) dovoljan unos voća i povrća, a smanjen unos ukupnih i zasićenih masnoća. Provođenje ovih mjera zahtijeva promjenu životnih navika u pojedinca, a potom i u cjelokupnoj populaciji

Značenje dijetetskih mjera u prevenciji i liječenju hipertenzije

Arterijska hipertenzija važan je faktor rizika od kardiovaskularnih i bubrežnih bolesti. Kontrola krvnog tlaka bitna je u prevenciji komplikacija koje se mogu pripisati povišenomu krvnom tlaku. Liječenje arterijske hipertenzije sastoji se od dva bitna principa: primjena nefarmakoloških mjera ili promjene životnih navika i farmakoterapija. U ovom pregledu izneseni su rezultati brojnih kliničkih studija koje su analizirale značenje nefarmakoloških mjera u liječenju arterijske hipertenzije. One čine temelj u terapijskom pristupu, a preporučene su svim bolesnicima s povišenim krvnim tlakom. Prema današnjim spoznajama nedvojben učinak na krvni tlak posjeduju sljedeće nefarmakološke mjere: a) smanjen unos soli, b) redukcija tjelesne težine, c) fi zička aktivnost, d) umjereno uzimanje alkohola u bolesnika koji ga konzumiraju, e) prestanak pušenja, f) dovoljan unos voća i povrća, a smanjen unos ukupnih i zasićenih masnoća. Provođenje ovih mjera zahtijeva promjenu životnih navika u pojedinca, a potom i u cjelokupnoj populaciji

Renovaskularna hipertenzija

Renovaskularna hipertenzija najčešći je uzrok sekundarnog oblika arterijske hipertenzije. Aterosklerotska stenoza renalne arterije nalazi se u 90% bolesnika s renovaskularnom hipertenzijom. Obično u tih bolesnika postoje i drugi znakovi difuzne vaskularne bolesti, koronarna i periferna vaskularna bolest, renalna insuficijencija, promjene abdominalne aorte. Tijek bolesti je uglavnom progresivan, a očituje se pogoršanjem stenoze i smanjenjem bubrega. Potrebno je istaknuti da veličina stenoze utječe i na preživljenje bolesnika, a glavni uzrok smrtnosti su kardiovaskularne bolesti. Kada na osnovi kliničkih pokazatelja postoji sumnja na stenozu renalne arterije, potrebno je dobiti uvid u funkcionalno stanje bubrega i anatomske promjene na krvnim žilama. U tu svrhu postoji niz dijagnostičkih testova, čije je značenje detaljnije opisano. Nakon dijagnostičke obrade pristupa se liječenju, endovaskularnom intervencijom, kirurškim zahvatom ili medikamentnom terapijom. Ciljevi liječenja su regulacija krvnog tlaka, očuvanje bubrežne funkcije i prevencija kardijalnih komplikacija. U daljnjem pregledu izneseni su rezultati različitih postupaka liječenja glede učinka na krvni tlak i bubrežnu funkciju. Razabire se da su učinci manji od očekivanih, pa se postavlja osnovno pitanje kako prepoznati bolesnika koji će imati povoljan ishod od revaskularizacijskog postupka

MANAGEMENT OF ADRENAL INCIDENTALOMA: THE POSITION STATEMENT OF THE CROATIAN REFERRAL CENTER FOR ADRENAL GLAND DISORDERS

Incidentalomi nadbubrežne žlijezde jesu tumori otkriveni tijekom dijagnostičke evaluacije nekoga drugog kliničkog stanja. Tehnološki napredak radioloških uređaja i njihova sve veća upotreba u svakodnevnoj kliničkoj praksi doveli su do češćeg otkrivanja ovih tumora čineći njihovu dijagnostiku i liječenje jednim od najvažnijih izazova moderne endokrinologije. Radi racionalnog pristupa ovim bolesnicima radna skupina koju su činili vodeći hrvatski stručnjaci iz područja bolesti nadbubrežne žlijezde, na temelju relevantne znanstvene literature i postojećih smjernica europskih i svjetskih društava, donijela je preporuke za dijagnostiku i liječenje incidentaloma nadbubrežne žlijezde.Adrenal incidentalomas are tumours of adrenal glands discovered during diagnostic workup for other clinical condition unrelated to adrenal glands. Improvement in imaging techniques and their widespread use in everyday practice have increased detection of adrenal incidentalomas making their management one of the most important challenges of modern endocrinology. Based on the relevant medical literature and guidelines of other international societies a panel of Croatian leading experts in adrenal gland disorders provide practical recommendations for the diagnostics and treatment of adrenal incidentaloma

Kidney volume and albuminuria as markers of birth weight - blood pressure relationship in essential hypertension

Our aim was to analyze whether birth weight contributes to future hypertension through reduced kidney volume, and whether albuminuria could be a marker of this pathway. We included 103 patients with newly diagnosed essential hypertension and 92 normotensive controls. Blood pressure (BP) was measured using a mercury sphygmomanometer and a ABP monitor. Kidney volume was determined by ultrasound. Data on birth weight were obtained from mothers. Albuminuria was determined in 24-hour urine samples. Hypertensive patients had lower birth weight and higher albuminuria than normotensives. There was no difference in kidney volume between the two groups. We found a negative correlation between birth weight and systolic BP in the hypertensive group. BP was significantly correlated with BMI and albuminuria in the hypertensive group. Multiple regression analysis had shown the greatest impact of BMI on BP and had also demonstrated that 24-hour systolic BP showed the greatest risk for developing albuminuria in hypertensive patients. In conclusion, birth weight influences BP values in adult age, but it is not mediated by a reduced kidney volume. A strong correlation, independent of birth weight, was observed between albuminuria and BP values. Increased BMI is the most important independent risk factor responsible for BP increase, even in an early phase of essential hypertension