Analitička procjena nekih varijabli u kontroli višestruke sukladnosti na stočarskim farmama u hrvatskoj

In the survey, some variables were analyzed of cross-compliance control on livestock production farms in Croatia from 2011 to 2018. Collected data covered three animal production groups: cattle, sheep and goats, and pigs, for which the following parameters were monitored: wrongly marked breed, wrong gender, incorrect labeling, no animal on the holding, and no evidence of the animal in the farm register or in the national one. A total of 621,146 animals were surveyed, and in 92,523 (14.89%) of them noncompliance was found. It ranged from 9.66% in 2012 to 26.30% in 2018. Out of 221,311 investigated cattle, 373,515 sheep and goats and 26,320 pigs, noncompliance was found in 18.74%, 13.28% and 5.58% respectively. More noncompliance was detected in 2011 when the on-the-spot control started, followed by a decrease in the amount of noncompliance observed in 2012. However, in 2013, 2014 and 2018 an increase in the proportion of noncompliance was detected (17.54%, 16.86% and 26.30% respectively), due to the introduction of new parameters, i.e. new risk factors used in monitoring, and a lack of adequate education of farmers to adapt to new conditions. The value of the correlation coefficient (r) between the proportion of a particular production group of animals in the total number of animals, and the proportion of non-compliant animals in that production group for cattle was -0.232, for sheep and goats 0.637, and for pigs -0.317. For cattle and pigs this implies a negative but very weak correlation, and for sheep and goats a positive but moderate correlation. This means that there is not sufficient evidence of a strong negative correlation between those two variables, which was the hypothesis. The most important noncompliance item in cattle was no identification in the central register (26.25%), and the wrong gender (25.00%) in sheep and goats. The findings imply that more frequent training, as well as improvement of cooperation between all stakeholders should be obligatory measures for better farm management, resulting in reduced frequency of noncompliance.U ovom su istraživanju analizirani učinci nekih varijabli kontrole višestruke sukladnosti na stočarskim farmama u Hrvatskoj od 2011. do 2018. godine. Prikupljeni podaci obuhvaćaju tri proizvodne skupine životinja: goveda, ovce i koze, te svinje, za koje su praćeni sljedeći parametri: pogrešno označena pasmina, pogrešan spol, pogrešno označivanje, životinje nema na gospodarstvu, životinja nije navedena u registru poljoprivrednog gospodarstva ili u središnjem registru. Ukupno je istraženo 621 146 životinja, a u njih 92 523 (14,89 %) utvrđena je nesukladnost. Ona se kreće u rasponu od 9,66 % u 2012. godini do 26,30 % u 2018. godini. Nesukladnost je utvrđena u 18,74 % od 221 311 istraženih goveda, u 13,28 % od 373 515 ovaca i koza te u 5,58 % od 26 320 svinja. Velik broj nesukladnosti utvrđen je 2011., kad je započela terenska kontrola, te je zatim smanjen 2012. godine. No zatim je zbog uvođenja novih parametara, tj. novih čimbenika rizika i nedostatka odgovarajuće edukacije poljoprivrednika za prilagodbu novim uvjetima, uočen porast nesukladnosti, i to 17,54 % u 2013., 16,86 % u 2014. i 26,30 % u 2018. godini. Vrijednost koeficijenta korelacije (r) između udjela određene proizvodne skupine životinja u ukupnom broju životinja i udjela nesukladnih životinja u toj proizvodnoj skupini za goveda iznosi -0,232, za ovce i koze 0,637, a za svinje - 0.317. Kod goveda i svinja korelacija je negativna, ali vrlo slaba, a kod ovaca i koza pozitivna, ali umjerena. To znači da nema dokaza o snažnoj negativnoj korelaciji između tih dviju varijabli, što je bila hipoteza. Najvažnija nesukladnost u goveda bila je nepostojanje životinje u središnjem registru (26,25 %), a kod ovaca i koza pogrešan spol (25,00 %). Rezultati upućuju na to da su učestalije edukacije i poboljšanje suradnje svih dionika u kontroli višestruke sukladnosti nezaobilazne mjere za bolje upravljanje poljoprivrednim gospodarstvima te time i smanjenje nesukladnosti

Zapošljavanje doktora veterinarske medicine u razdoblju od 2010. - 2019.

The employment of veterinarians is an indicator of economic development and of the quality of the relationship between humans and nature. Several authors have published reports on the employment of veterinarians. This paper examines the trends in unemployment and employment of veterinarians according to the records of the Croatian Employment Service (CES) in the period from 2010 to 2019. The CES is a public institution of the Republic of Croatia established under the Labour Market Act (Official Gazette 118/18) that plays a key role in regulating supply and demand on the labour market of the Republic of Croatia. The average number of employed veterinarians was higher than the average number of veterinarians registered in the CES records. An average of 181 veterinarians were sought annually, 160 were employed and 143 were registered, indicating that demand surpassed supply. Veterinarians were recruited faster than the average person with a college degree, within 180 days, and very few were in longterm unemployment. Most were employed in the category of young people (up to 30 years of age), and most were employed without any previous work experience. More women than men were employed. Most veterinarians were employed in the City of Zagreb, which reflects the relatively low livestock production and depopulation of rural areas, as the traditionally main and safest source of employment for veterinarians. According to the National Classification of Economic Activities (NKD), veterinarians were employed in almost all groups of activities, allowing for greater employment flexibility and mobility on the labour market. According to the National Classification of Occupations (NKZ), on the other hand, most veterinarians were employed in group 2 (experts and scientists), likely since veterinary medicine is a regulated profession. This also means that several were employed under their qualification levels. The employment of veterinarians was relatively better than for other university-educated workers, due to the relatively higher number of registered vacancies. The regression equation showed that the number of jobs offered to veterinarians in the observed period increased by slightly more than 9 jobs per year, indicating a possible increase in demand for veterinarians in the future. The same trend is seen in the projection of future trends in the labour market, which predicted an increase in the number of employed veterinarians in the period from 2014 to 2020, as well as an increase in the number of retirements. The data imply that it is necessary to increase the number of veterinarians, but also to raise their competencies to meet the increased competition on the European and global labour markets.Zapošljavanje veterinara jedan je od pokazatelja smjera razvoja gospodarstva i kvalitete odnosa čovjeka i prirode od koje živi. O zaposlenosti veterinara već su u nekoliko navrata pisali neki autori. U ovome radu željeli smo ustvrditi kakva su kretanja nezaposlenosti i zapošljavanja veterinara prema podatcima iz evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) u razdoblju od 2010. - 2019. HZZ je javna ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske ustrojena Zakonom o tržištu rada (Narodne novine 118/2018) i ima ključnu ulogu u reguliranju ponude i potražnje na tržištu rada Republike Hrvatske. Prosječan broj zapošljavanih veterinara bio je veći od prosječnog broja veterinara registriranih u evidenciji HHZ-a. Godišnje je prosječno tražen 181 veterinar, zapošljavano ih je 160, a prijavljivano 143. Potražnja za veterinarima bila je veća od ponude. Veterinari su se zapošljavali brže od prosjeka zapošljavanja osoba s fakultetskom diplomom, većinom u roku do 180 dana te ih je vrlo mali broj bio u dugotrajnoj nezaposlenosti. Najviše ih je zapošljavano u kategoriji mladih (do 30 godina), a najviše su se zapošljavali oni bez radnog staža. Zapošljavano je više žena nego muškaraca. Najviše ih je zapošljavano u Gradu Zagrebu, što je istovremeno odraz razmjerno niske stočarske proizvodnje i depopulacije ruralnih područja koja su tradicionalno glavni i najsigurniji izvor zapošljavanja za veterinare. Prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD) veterinari su se zapošljavali u gotovo svim skupinama djelatnosti što im omogućava veću fleksibilnost zapošljavanja i veću mobilnost na tržištu rada. Prema Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja (NKZ), najviše se veterinara zapošljavalo u rodu 2 (stručnjaci i znanstvenici), vjerojatno zato što je veterinarstvo regulirana profesija. To istovremeno znači da ih se mali broj zapošljavao na razinama obrazovanja nižima od stečene. Zapošljavanje veterinara bilo je razmjerno kvalitetnije nego u drugih fakultetski obrazovanih radnika zbog razmjerno većeg udjela prijavljenih slobodnih radnih mjesta na neodređeno vrijeme. Regresijska jednadžba pokazala je da je broj ponuđenih radnih mjesta za veterinare u promatranom razdoblju rastao za nešto više od 9 radnih mjesta godišnje što upućuje na moguće povećanje potražnje za veterinarima u budućem razdoblju. Isti trend vidljiv je i iz projekcije budućih kretanja na tržištu rada koja je predviđala porast broja zaposlenih veterinara u razdoblju od 2014. do 2020. te povećani broj odlazaka u mirovinu. Svi ovi podatci pokazuju da je potrebno povećati broj veterinara, ali isto tako i podizati razinu njihovih kompetencija zbog povećavanja konkurencije na europskom i svjetskom tržištu rada

Entropija i njezino značenje u transportu iona kroz staničnu membranu

The aim of this paper is to present the concept of entropy in a simple way and to show its key importance in the transport processes of ions through the cell membrane using the latest discoveries in biophysics. Using a real-life example, we show how processes within a system lead to an increase in entropy. We also show how this entropy increase is directly related to the irreversibility of the process, and how it defines the arrow of time (direction of the flow of time). Using an abstract example, we clarify the meaning of the concept of disorder in a system, which is often used in defining entropy by connecting it with the number of microstates that realise a macroscopic state of a system. The importance of entropy in transport processes of ions through the cell membrane is considered. We show that passive transport processes through the cell membrane are the result of an entropy increase in the cell membrane-transported substance system. A model of active ion transport through the cell membrane following Rubi et al. (2017) is presented. The force that transports ions through the channel in the transport protein arises due to the entropy gradient formed along the transport channel, which is a consequence of the funnel shape of the channel. The entropic force is proportional to the ratio of the ion-available cross-sections of the exit and entrance surface of the channel. That means that only a very funnel-shaped channel can produce a sufficiently large force on the ions to overcome the concentration gradient of the substance. We analyse the final result for the force of entropy in the limits of a very wide and very narrow channel and find that the entropic force is proportional to the ratio of the areas of the exit to entrance surfaces of the channel, i.e., when the channel is very wide, while it becomes high as the width of the channel tends to the ion diameter, i.e., when the channel is very narrow. We explicitly explain how the presented model solves several fundamental questions about the active transport of substances: how is energy, a scalar quantity, converted into the directional motion of the ion (a vector quantity), how does energy drive ions considering that the point of release of energy is far from the point of binding of an ion in a transport protein and finally, how does energy, which is released in a very limited space, transport the ions over a very large spatial scale.Svrha ovoga rada je predstaviti na jednostavan način koncept entropije i njezinu ulogu u transportu iona kroz staničnu membranu koristeći najnovije spoznaje iz biofizike. Na primjeru iz stvarnog života ukazujemo da procesi unutar nekoga sustava vode do porasta entropije, a prikazujemo da je porast entropije direktno povezan s ireverzibilnošću procesa i da određuje „vremensku strijelu“ - smjer protoka vremena. Na apstraktnom smo primjeru razjasnili pojam nereda sustava, koji se vrlo često koristi u definiciji entropije, povezujući ga s brojem mikrostanja koja ostvaruju određeno makroskopsko stanje. Razmatrali smo značenje entropije u transportnim procesima kroz staničnu membranu. Pokazali smo da su pasivni transportni procesi kroz staničnu membranu posljedica povećanja entropije u sustavu stanična membrana - transportna tvar. Detaljno smo prezentirali model aktivnoga transporta iona kroz staničnu membranu slijedeći Rubi i sur. (2017.). Sila koja transportira ione kroz kanal prouzročena je gradijentom entropije koji se prostire uzduž kanala, a posljedica je ljevkastoga oblika kanala. Sila entropije je proporcionalna omjeru ionu raspoloživih poprečnih presjeka izlazne i ulazne plohe kanala. To znači da kanal samo dostatno izraženoga ljevkastoga oblika može transportirati ione suprotno koncentracijskom gradijentu. Analizirali smo i konačni rezultat za entropijsku silu u graničnim uvjetima i izračunali da je za vrlo široki kanal sila proporcionalna omjeru površina ulazne i izlazne plohe, dok je za vrlo uzak kanal, čiji polumjer teži polumjeru iona, sila postaje izuzetno velika. Razumljivo smo objasnili kako prezentirani model rješava nekoliko otvorenih pitanja aktivnoga transporta tvari: kako se energija koja je skalarna veličina pretvara u usmjereno gibanje iona i što je vektorska veličina; kako energija transportira ione s obzirom da je mjesto oslobađanja energije daleko od točke vezivanja iona u transportnom proteinu; kako energija koje se oslobađa u vrlo uskom području može transportirati ione na velikoj skali

Analysis of cross-compliance measures on risk factors on livestock production farms

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju osnovana je Zakonom o osnivanju Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju kao javna ustanova radi operativne provedbe mjera tržišne i strukturne potpore u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju koja ima za cilj razvoj i održivost poljoprivredne stočarske proizvodnje. Za provođenje tih mjera, po uzoru na legislativu EU, u Hrvatskoj je 2011. godine uspostavljen Integrirani administrativni i kontrolni sustav (IAKS) s ciljem točne identifikacije podnositelja zahtjeva i praćenja rezultata kontrola na terenu. Na odabranim poljoprivrednim gospodarstvima kontrola na terenu provodi se temeljem analize rizika i slučajnim odabirom. U ovom radu prikazano je istraživanje i analiza podataka o provedenim kontrolama na terenu od 2011. do 2018. godine. Ukupno je obrađeno i analizirano 17.344 rezultata provedene kontrole na terenu, tj. pregledanih gospodarstva. Analizom podataka o provedenim kontrolama na terenu na gospodarstvima ustvrđeno da je udio nesukladnosti u pregledanom uzorku gospodarstava u 2018. godini bio veći (79,83 %) nego 2011. godine (66,46 %). Statistički značajno manji broj nesukladnosti ustanovljen je tijekom 2015. i 2016. godine. Udio nađenih nesukladnosti u pojedinim županijama kretao se od 37,29 % u Krapinsko-zagorskoj župainji pa do 75,69 % u Dubrovačko-neretvanskoj župaiji. U 12 županija u području centralne i zapadne Hrvatske i Slavonije i Baranje, nađene su nesukladnosti na 50 % do 65 % gospodarstava. Porast nesukladnosti životinja može se objasniti kombinacijom faktora rizika, koja se određuje iznova prije svake kontrolne godine, temeljem analize učinkovitosti faktora rizika iz prošlih godina te uvođenjem praćenja novih parametara vezanih za dobrobit životinja, kratkoćom vremena za prilagodbu i nedostatnom edukacijom poljoprivrednika.This paper analyses the results of the on-the-spot control measures carried out on livestock production farms by the Paying Agency for Agriculture, Fisheries and Rural Development from 2011 to 2018. On-the-spot controls were conducted on holdings selected through risk analysis and by random selection, and the results detected non-compliance. From 2011 to 2018, a total of 17,344 holdings were monitored, with non-compliance detected in 10,231 (58.99%) holdings. A statistically significant lower number of cases of non-compliance were detected during 2015 (48.55%) and 2016 (46.41%) than in 2011 (66.46%), while the most cases were found in 2018 (79.83%). The proportion of noncompliance detected on holdings ranged from 37.29% in Krapina-Zagorje County to 75.69% in Dubrovnik-Neretva County. In 12 counties situated in Central and Western Croatia, and Slavonia and Baranja, which are also areas with higher livestock production, 50% to 65% of non-compliance cases on holdings were found. Based on these results, it is evident that a statistically significant proportion of non-compliance cases were found in years following the introduction of new control parameters and new risk factors. This was reduced in subsequent years, which is in line with the goals of the National and Common Agricultural Policy

Proizvodnja, praksa i stavovi pčelara u Hrvatskoj

We conducted a survey on the beekeeping production, practices and attitudes of 117 beekeepers in Croatia, via a questionnaire. The beekeepers were divided into three groups: full-time (professionals), part-time (side-liners) and hobby (hobbyists) beekeepers. The questions covered the purpose and size of their beekeeping production, the production interests of the beekeepers, treatment of the economically most important honeybee diseases, and the possibilities of the growth of their operation. Professional beekeepers were the youngest (39 years of age on average), with the largest average number of beehives per beekeeper (135 beehives), the largest proportion of LR hives and migratory apiaries, and the largest yearly per hive production of 17.04 kg of honey. The results show that the most marketable beekeeping product was honey, and that professional beekeepers also value propolis as equally interesting for production. They all inherited their beekeeping operations from their predecessors. Varroosis is perceived as the largest cause of honeybee colony death, followed by bad beekeeping practices. About 56% of the beekeepers are prepared to switch to organic/ecological beekeeping. Almost all the beekeepers (96.46%) support the introduction of the early diagnostics of American foulbrood. We found that professional beekeepers prefer the conservative economic model of growth based on their own equity, while hobbyists prefer a more expansive but riskier model of growth based on financial leverage (debt). Professional beekeepers are not inclined to create a mutual beekeepers’ fund to cover losses. On the other hand, they strongly support the idea of creating an alliance for the purpose of joint market penetration.Upitnikom smo proveli istraživanje o pčelarskoj proizvodnji, praksi i stavovima 117 pčelara u Hrvatskoj. Pčelari su bili podijeljeni u tri skupine: profesionalci, pčelari iz dopunske djelatnosti i hobisti. Pitanja su obuhvatila svrhu i veličinu pčelarske proizvodnje, proizvodne interese pčelara, liječenje ekonomski najvažnijih bolesti pčela i mogućnosti za rast djelatnosti. Profesionalni pčelari bili su najmlađi (u prosjeku 39 godina), imali su najveći prosječan broj košnica po pčelaru (135 košnica), imali su najveći udio LR košnica i pokretnih pčelinjaka te su imali i najveću proizvodnju meda po košnici od 17,04 kg. Rezultati pokazuju da je najprodavaniji pčelarski proizvod med, dok profesionalni pčelari i propolis smatraju jednako zanimljivim za proizvodnju. Za razliku od drugih skupina, svi su pčelarstvo naslijedili od svojih predaka. Varooza se smatra najvećim uzrokom uginuća zajednica, a slijedi je loša pčelarska praksa. Oko 56 % pčelara spremno je prijeći na ekološko (organsko) pčelarstvo. Gotovo svi pčelari (96,46 %) podržavaju uvođenje rane dijagnostike američke gnjiloće pčelinjeg legla. Utvrdili smo da profesionalni pčelari preferiraju konzervativni ekonomski model rasta temeljen na vlastitom kapitalu, dok hobisti preferiraju ekspanzivniji, ali i rizičniji model rasta koji se temelji na financijskoj poluzi (dugu). Profesionalni pčelari nisu skloni stvaranju zajedničkoga pčelarskog fonda za pokrivanje gubitaka. S druge strane, snažno podupiru ideju udruživanja sa svrhom zajedničkog prodora na tržište

Autosufficienza nella produzione di carni suine nella Repubblica di Croazia

U novonastaloj gospodarskoj situaciji koja je proizašla iz ekonomskih učinaka pandemije bolesti COVID 19 i rata u Ukrajini te svjetske gospodarske krize od 2008. godine, samodostatnost nacionalnih gospodarstava u proizvodnji hrane postaje vrlo važna tema. Obzirom na izrazitu nestabilnost međunarodnih lanaca opskrbe, proizvodnja hrane postaje, osim ekonomskog, i važno političko pitanje. U strahu od moguće nove pandemije i eskalacije sukoba u Ukrajini vlade država u okruženju suočene su s izazovom brze prilagodbe s ciljem osiguranja prehrambene i energetske samodostatnosti, a time i društveno-političke stabilnosti svojih zemalja. Samodostatnost u proizvodnji svinjskog mesa samo je jedan dio prehrambene samodostatnosti koja bitno utječe na zaposlenost stanovništva te posredno i na ekonomski položaj pripadnika veterinarske struke koji sudjeluju u toj proizvodnji. Ukupna potrošnja svinjskog mesa u Republici Hrvatskoj (RH) bila je u razdoblju od 2012. do 2021. godine pokrivena domaćom proizvodnjom prosječno oko 65 %. To znači da je oko 35 % potrošene količine svinjskog mesa u RH porijeklom iz uvoza. Dostizanje samodostatnosti u proizvodnji svinjskog mesa u Hrvatskoj bilo bi moguće postići povećanjem svinjogojske proizvodnje za oko 50 %. Takvo povećanje predstavljalo bi značajan potencijal za zapošljavanje i mobilizaciju neiskorištenih prirodnih resursa te veliki izazov svim dionicima u proizvodnji i prodaji svinjskog mesa. Iskustva nekih EU zemalja poput Poljske i Mađarske pokazuju da je to moguće postići, a istraživanja sugeriraju da samodostatnost može stabilizirati domaću proizvodnju i zaštititi je od fluktuacija cijena na međunarodnom tržištu.In the newly emerging economic situation resulting from the economic effects of the COVID 19 pandemic, the war in Ukraine and the global economic crisis of 2008, the self-sufficiency of national economies in food production is becoming a very important issue. Given the enhanced instability of international supply chains, food production is becoming, in addition to economic, an important political issue. Fearing a possible new pandemic and escalating conflict in Ukraine, the governments of the surrounding countries face the challenge of rapid adjustment to ensure food and energy self-sufficiency and thus the socio-political stability of their countries. Self-sufficiency in pork production is only one part of the food self-sufficiency that significantly affects the employment of the population and indirectly the economic position of veterinary professionals involved in this production. The total consumption of pork in the Republic of Croatia in the period from 2012 to 2020 was covered by domestic production on average about 65%. This means that about 35% of pork consumed in Croatia came from imports. Achieving full self-sufficiency in pork production would mean that it would be necessary to increase pork production in Croatia by at least about 50%, which represents a significant potential for employment and mobilization of unused natural resources and a great challenge to all stakeholders in pork production and sales. The experience of some EU countries such as Poland and Hungary shows that this can be achieved and research suggests that self-sufficiency can stabilize domestic production and protect it from price fluctuations in the international market.In der neu entstandenen wirtschaftlichen Situation, die sich aus den wirtschaftlichen Auswirkungen der COVID 19-Pandemie, dem Krieg in der Ukraine und der globalen Wirtschaftskrise von 2008 ergibt, wird die Selbstversorgung der Volkswirtschaften mit Lebensmitteln zu einem sehr wichtigen Thema. Angesichts der zunehmenden Instabilität der internationalen Versorgungsketten wird die Nahrungsmittelproduktion nicht nur zu einem wirtschaftlichen, sondern auch zu einem wichtigen politischen Thema. Aus Angst vor einer möglichen neuen Pandemie und einem eskalierenden Konflikt in der Ukraine stehen die Regierungen der umliegenden Länder vor der Herausforderung einer raschen Anpassung, um die Selbstversorgung mit Nahrungsmitteln und Energie und damit die sozio-politische Stabilität ihrer Länder zu gewährleisten. Die Selbstversorgung mit Schweinefleisch ist nur ein Teil der Selbstversorgung mit Nahrungsmitteln, die sich in erheblichem Maße auf die Beschäftigung der Bevölkerung und indirekt auch auf die wirtschaftliche Lage der mit dieser Produktion befassten Veterinärmediziner auswirkt. Der Gesamtverbrauch von Schweinefleisch in der Republik Kroatien wurde im Zeitraum von 2012 bis 2020 zu durchschnittlich 65 % durch die heimische Produktion gedeckt. Das bedeutet, dass etwa 35 % des in Kroatien verbrauchten Schweinefleischs aus Importen stammt. Um eine vollständige Selbstversorgung mit Schweinefleisch zu erreichen, müsste die Schweinefleischproduktion in Kroatien um mindestens 50 % gesteigert werden, was ein erhebliches Potenzial für die Beschäftigung und die Mobilisierung ungenutzter natürlicher Ressourcen darstellt und eine große Herausforderung für alle an der Schweinefleischproduktion und -vermarktung Beteiligten ist. Die Erfahrungen einiger EU-Länder wie Polen und Ungarn zeigen, dass dies möglich ist, und Untersuchungen legen nahe, dass die Selbstversorgung die heimische Produktion stabilisieren und vor Preisschwankungen auf dem internationalen Markt schützen kann.En la situación económica emergente resultante de los efectos económicos de la pandemia de COVID 19, la guerra en Ucrania y la crisis económica mundial desde 2008, la autosuficiencia de las economías nacionales en la producción de alimentos se está convirtiendo en un tema muy importante. Dada la mayor inestabilidad de las cadenas de suministro internacionales, la producción de alimentos se está convirtiendo, además de económica, en un tema político importante. Ante el temor de una posible nueva pandemia y la escalada del conflicto en Ucrania, los gobiernos de los países vecinos se enfrentan al reto de un ajuste rápido para garantizar la autosuficiencia alimentaria y energética y, por tanto, la estabilidad sociopolítica de sus países. La autosuficiencia en la producción de carne de cerdo es solo una parte de la autosuficiencia alimentaria que afecta significativamente el empleo de la población e indirectamente la posición económica de los profesionales veterinarios involucrados en esta producción. El consumo total de carne de cerdo en la República de Croacia en el período de 2012 a 2020 estuvo cubierto por la producción nacional en un promedio de alrededor del 65 %. Esto significa que alrededor del 35% de la carne de cerdo consumida en Croacia provino de importaciones. Para alcanzar la autosuficiencia total en la producción de carne de cerdo sería necesario aumentar la producción de carne de cerdo en Croacia por al menos un 50%, lo que representa un potencial significativo para el empleo y la movilización de recursos naturales no utilizados y un gran desafío para todas las partes interesadas en la producción y la venta de carne de cerdo. La experiencia de algunos países de la UE, como Polonia y Hungría, muestra que esto se puede lograr y la investigación sugiere que la autosuficiencia puede estabilizar la producción nacional y protegerla de las fluctuaciones de precios en el mercado internacional.Nella nuova situazione economica derivante dagli effetti economici causati dalla pandemia da COVID 19, dalla guerra in Ucraina e dalla crisi economica globale del 2008, l’autosufficienza delle economie nazionali nella produzione alimentare è diventato un argomento molto importante. Data l’estrema instabilità delle filiere internazionali, la produzione alimentare è diventata un’importante questione non solo economica ma anche politica. Nel timore di una possibile nuova pandemia e dell’escalation del conflitto in Ucraina, i governi degli stati circostanti sono chiamati a confrontarsi con la sfida dell’adattamento rapido alle nuove circostanze, con l’obiettivo di garantire l’autosufficienza alimentare ed energetica e, quindi, la stabilità socio-politica del loro Paesi. L’autosufficienza nella produzione di carne suina è soltanto un aspetto dell’autosufficienza alimentare, che incide in modo significativo sull’occupazione della popolazione e, indirettamente, sulla posizione economica degli addetti alla professione veterinaria che partecipano a questa produzione. Il consumo totale di carne suina nella Repubblica di Croazia (RH) nel periodo dal 2012 al 2021 è stato coperto dalla produzione interna in media intorno al 65%. Ciò significa che circa il 35% della carne suina consumata nella Repubblica di Croazia nel periodo di riferimento è stata importata. L’obiettivo dell’autosufficienza nella produzione di carne suina in Croazia potrebbe essere raggiunto aumentando la produzione di carne suina di circa il 50%. Un tale aumento rappresenterebbe un potenziale significativo per l’occupazione e la mobilitazione delle risorse naturali inutilizzate e una grande sfida per tutte le parti coinvolte nella produzione e nella vendita di carni suine. Le esperienze di alcuni paesi appartenenti all’UE, come la Polonia e l’Ungheria, dimostrano che è possibile raggiungere questo obiettivo, mentre alcuni studi suggeriscono che l’autosufficienza può stabilizzare la produzione interna e proteggerla dalle fluttuazioni dei prezzi sul mercato internazional

Neke epizootiološke značajke klasične svinjske kuge u Hrvatskoj od 2006. do 2008. godine.

The aim of this study was to present some aspects of epidemiological features of the classical swine fever (CSF) epidemic in Croatia between 2006 and 2008. Pig production before the CSF epidemic in the Vukovar- Sirmium County and the inflluence of some risk factors such as swill feeding and contact with wild boars, as well as temporal characteristics of the occurrence of CSF outbreaks have been investigated. The temporal data related to the occurrence of CSF outbreaks in Croatia and the data on pig production in the Vukovar-Sirmium County have been analyzed. The data related to pig production included the number of agricultural households keeping pigs, that is, the number of small pig farms and number of pigs in the Vukovar-Sirmium County. The data related to the occurrence of the CSF epidemic in Croatia included the days of occurrence of outbreaks and the time interval between two outbreaks from 17 July 2006 until 7 May 2008. The first outbreak of CSF occurred in the eastern part of Croatia in three municipalities of the Vukovar-Sirmium County, then spread into another 11 counties. At the time of CSF occurrence, there were 1,178 small pig farms observed and 16,034 pigs in that area. From the point of view of risk factors, at 532 (45.16%) out of the 1,178 observed pig farms, pigs were kept extensively while at 252 of them (21.39%) pigs were swill-fed. The analysis of the distribution of the number of CSF outbreaks by day diagnosed shows that new outbreaks were recorded 70 times at intervals of a minimum of one day and maximum of 86 days during the 621 days of the epidemic. The time interval between two new outbreaks was usually up to 10 days, mostly one day. The highest number of new outbreaks registered in the same day was 8 on the 235th day from the beginning of the epidemic.Prikazana je epidemiološka procjena pojave klasične svinjske kuge (KSK) u Republici Hrvatskoj od 2006. do 2008. godine sa stajališta vremenskoga pojavljivanja. Analizirana je brojnost svinja prije pojave KSK u Vukovarsko-srijemskoj županiji i utjecaj nekih rizičnih čimbenika kao što su hranjenje pomijama i mogućnost dodira s divljim svinjama na pojavu i širenje KSK. Za analizu proizvodnje svinja u području Vukovarsko-srijemske županije uzeti su podatci o brojnosti gospodarstava koja drže svinje te podatci o broju svinja po gospodarstvima i po kategorijama. Podatci na temelju kojih se temeljila epidemiološka analiza pojave i širenja KSK u razdoblju od 17. srpnja 2006. do 7. svibnja 2008. godine uključivali su točan datum pojave pojedinih žarišta, vrijeme između pojave pojedinih žarišta i vrijeme trajanja žarišta te broj zabilježenih žarišta u jednom danu. Prva žarišta KSK u Hrvatskoj zabilježena su na istoku zemlje u Vukovarsko-srijemskoj županiji u tri općine, a tijekom vremena proširila se na 11 županija. Analizirajući rizične čimbenike na području Vukovarsko-srijemske županije, ustanovljeno je da su se u 532 (45,16%) od 1.178 promatranih gospodarstava svinje držale ekstenzivno dok su se u 252 (21,39%) gospodarstva svinje hranile pomijama. Analizirajući vremensko pojavljivanje KSK u razdoblju od 2006. do 2008. godine, pojava novih žarišta KSK zabilježena je 70 puta i to u razdoblju od najmanje jednog i najviše 86. dana tijekom 621 dana trajanja epidemije. Broj žarišta zabilježen u jednom danu najčešće je bio jedan. Najviše žarišta zabilježenih u jednom danu bilo je osam i to 235-og dana od početka pojave epidemije

Utjecaj različitih sustava govedarske proizvodnje na proizvodnju i kakvoću mlijeka

During 2011, the impacts of two different dairy cow management systems (pasture- confinement and confinement-only), season and lactation on milk production and animal health was observed. Milk production and quality was estimated on the basis of the following parameters: daily production, fat content, protein, lactose, solids non-fat, somatic cells, indices of fat and protein, and the amount of urea in milk. Cattle raised in the pasture-confinement system (Farm 1) produced a significantly greater amount of milk than cows housed in a barn all year around (Farm 2). At Farm 1, milk yield was highest in summer, while on the Farm 2, it was highest in autumn. The content of milk fat, protein and non-fat dry matter was higher when milk production was lower (autumn) and vice versa. The content of milk fat and protein was lowest during summer. Significant differences between the two systems were also observed in the concentration of urea in milk. In the pasture-confinement system, the amount of urea was within the maximal normal values in spring and summer, i.e. during the pasture season, and decreased in autumn by 2.5 times. In the confinement- only system, no significant deviation in the concentration of urea in milk was observed. This study shows that in order to evaluate herd health and the sustainability of health and welfare of animals, regular monitoring of metabolic parameters is necessary in order to be able to estimate the health of animals on the herd and individual level.Sustav gospodarske proizvodnje i ekološki čimbenici, poglavito držanje i prehrana životinja imaju znatan utjecaj na njihovo zdravlje. Stoga je glavni cilj rada procijeniti utjecaj dvaju različitih sustava gospodarske proizvodnje mliječnih krava na proizvodnju i kvalitetu mlijeka. Isto tako, unutar svakog uzgojnog pristupa razmotreni su utjecaj sezone i laktacije na proizvodnju i kvalitetu mlijeka te time procjena zdravlja stada. U istraživanje su uključene dvije farme mliječnih goveda koje imaju različiti uzgojni sustav: stajski i stajsko- pašni. Podatci su obrađeni u razdoblju od siječnja do prosinca 2011. godine. Proizvodnja i kakvoća mlijeka je procijenjena na temelju sljedećih parametara: dnevna količina mlijeka, udio mliječne masti, bjelančevina, laktoze, suhe tvari, broj somatskih stanica te indeksu masti i bjelančevina i količini ureje u mlijeku. Goveda koja se uzgajaju u stajsko-pašnom sustavu (Farma 1) tijekom cijele godine davali su značajnije veću količinu mlijeka od krava koje su držane samo u staji tijekom cijele godine (Farma 2). Prinos mlijeka bio je najveći u ljetnim mjesecima, a najmanji u jesenskom razdoblju. Udio mliječne masti, bjelančevina i suhe tvari bio je veći kad je proizvodnja mlijeka bila manja, tj. u jesen, a manji pri većoj proizvodnji mlijeka u ljetnim mjesecima. Kod stajskog načina držanja dnevna proizvodnja mlijeka bila je obrnuta u odnosu na stajsko-pašni način držanja, tj. veća u jesenskim mjesecima, a najmanja u ljetnom razdoblju. Udio mliječne masti i bjelančevina isto je tako bio najmanji tijekom ljeta, kada je bila i najmanja proizvodnja mlijeka u odnosu na ostali dio godine. Značajne razlike u uzgojnim sustavima vidljive su u koncentraciji ureje u mlijeku. Kod stajsko- pašnog držanja količina ureje u proljetnim i ljetnim mjesecima, tj. u vrijeme paše bila je i najviša i kretala se u granicama normalnih vrijednosti koje su, nakon pašne sezone već u jesenskim mjesecima pale za 2,5 puta. Kod stajskog načina držanja nije ustanovljeno jako odstupanje u koncentraciji ureje. Temeljem rezultata istraživanja može se zaključiti da je za procjenu zdravlja stada kao i za održivost zdravlja i dobrobit životinja nužno redovito pratiti metaboličke pokazatelje u cilju kontrole i procjene zdravlja životinja za sve životinje na razini stada i farme kako bi se na vrijeme mogle spriječiti pojave subkliničkih stanja, a time spriječiti i teže posljedice za životinju i vlasnika