Važnost javno-zdravstvenih akcija (epidemioloških perlustracija) u hrvatskim selima s endemskom nefropatijom za rad kliničara i znanstvenika

Razmišljajući često o endemskoj nefropatiji, o tome koliko je ona životnih sudbina promijenila, koliko je nesreća donijela, te kako je obilježila i opteretila generacije u tim regijama, čini mi se kako je to zaista dodatna zla kob koja se nadvila nad ove, u povijesti ionako često nedaćama bremenite prostore. A onda, opet analizirajući sva istraživanja koja su provedena u proteklih pedeset godina, koliko se za ovu bolest zna, i promišljajući rezultate koji nam nisu donijeli odgovor o uzroku bolesti, nerijetko mi se nametne pitanje: je li to zaista stvaran entitet? Postoji li uistinu taj oblik bubrežne bolesti? Ili je to sve ustvari samo rezultat pomnijeg praćenja jednog dijela populacije u tim određenim žarištima

Nacionalna kampanja za smanjenje prekomjernog unosa kuhinjske soli (CRASH)- „Manje soli – više zdravlja“

Danas je nedvojbeno jasno kako je prekomjeran unos kuhinjske soli povezan s hipertenzijom, povećanim ukupnim kardiovaskularnim rizikom, moždanim udarom, bubrežnom bolesti, ali i osteoporozom, bubrežnim kamencima i nekim karcinomima (npr. želuca). Danas je prosječan unos kuhinjske soli u većini zemalja svijeta 9-12 grama što je 5-6 puta više od fizioloških potreba i dvostruko više od preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. Danas se smanjenje unosa kuhinjske soli navodi kao jedna od ključnih mjera suzbijanja nezaraznih kroničnih bolesti što je posebno istaknuto u Deklaraciji Ujedinjenih nacija iz rujna 2011. godine u programu „Goal 25 by 25“. Prema ovoj političkoj deklaraciji UN-a,   u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, ovaj cilj (smanjenje smrtnosti od nezaraznih bolesti za 25% do 2025.godine) treba biti ostvaren   učinkovitim nacionalnim strategijama. Uz agresivno liječenje bolesnika s visokim kardiovaskularnim rizikom, smanjenje pušenja, umjeren unos alkohola i povećanje tjelesne aktivnosti kao ključna mjera   navedeno je smanjenje prekomjernog unosa kuhinjske soli. Prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije iz 2012. godine ciljne vrijednosti u programu smanjenja prekomjernog unosa kuhinjske soli su 5 grama dnevno za opću populaciju uključujući djecu i trudnice, ali s oprezom kod bolesnika sa srčanim zatajenjem i dijabetičara ovisnih o inzulinu. Prema preporukama i iskustvu globalne svjetske akcije za borbu protiv prekomjernog unosa kuhinjske soli WASH (World Action on Salt and Health) osnovanog 2005. godine ostvarenje ovog cilja može se postići podizanjem svijesti nacije o štetnosti prekomjernog unosa kuhinjske soli (gdje mediji imaju važno mjesto), utvrđivanjem prosječnog unosa soli u pojedinoj državi, trajnom edukacijom opće populacije i suradnjom s prehrambenom industrijom na partnerskoj osnovi. Osim Finske koja je s   ovom kampanjom krenula sedamdesetih godina prošlog stoljeća i ostvarila zamjetan uspjeh, trenutni lider u svijetu je Velika Britanija koja je upravo suradnjom s prehrambenom industrijom uspjela od 2005. do 2012. godine smanjiti unos soli s 9,5 na 8,1 gram dnevno što je rezultiralo s 8500 manje smrti godišnje! Ostvarenje cilja potrebno je postizati postupno godišnjim smanjenjem unosa od 4% kako bi populacija postupno mogla mijenjati navike i gotovo neprimjetno prihvatiti hranu s manjom količinom kuhinjske soli. Farmakkonomske analize dokazuju kako je ova učinkovita ujedno i najisplativija preventiva mjera od svih koje su do sada poduzimane, te   donosi milijunske dolarske uštede   već nakon par godina provođenja, i to uz smanjenje unosa kuhinjske soli već za 1,5 grama dnevno! Manje je više

Važnost javno-zdravstvenih akcija (epidemioloških perlustracija) u hrvatskim selima s endemskom nefropatijom za rad kliničara i znanstvenika

Razmišljajući često o endemskoj nefropatiji, o tome koliko je ona životnih sudbina promijenila, koliko je nesreća donijela, te kako je obilježila i opteretila generacije u tim regijama, čini mi se kako je to zaista dodatna zla kob koja se nadvila nad ove, u povijesti ionako često nedaćama bremenite prostore. A onda, opet analizirajući sva istraživanja koja su provedena u proteklih pedeset godina, koliko se za ovu bolest zna, i promišljajući rezultate koji nam nisu donijeli odgovor o uzroku bolesti, nerijetko mi se nametne pitanje: je li to zaista stvaran entitet? Postoji li uistinu taj oblik bubrežne bolesti? Ili je to sve ustvari samo rezultat pomnijeg praćenja jednog dijela populacije u tim određenim žarištima