Uspostava Fonda za prevenciju bolesti i promociju zdravlja (Establishing a Disease Prevention and Health Promotion Fund)

Zdravlje je   temeljni društveni resurs i preduvjet održivog   razvoja. Ono je rezultanta složenog međudjelovanja brojnih odrednica, od bioloških značajki pojedinca, značajki okoliša u kojem živi, sve do značajki socijalne okoline.Svjetska zdravstvena organizacija zagovara promociju zdravlja kao inovativnu, suvremenu strategiju kojom se pojedinac i zajednica nastoje osnažiti i osposobiti za kontrolu odrednica svoga zdravlja. Svaka odluka koja se donosi, na svim razinama, utječe i ima posljedice po zdravlje. Optimiziranjem učinka javnih politika na zdravlje, investira se u zdravlje. To se postiže uključivanjem pitanja zdravlja u javnu politiku na području zdravstva, školstva, znanosti, komunalnog sustava (stanovanje), poljoprivrede, transporta, turizma, financija, te  političkim procesom donošenja odluka  o ostvarivanju nužnih promjena u zakonodavstvu, financijama, organizaciji i obrazovanju

Uspostava Fonda za prevenciju bolesti i promociju zdravlja (Establishing a Disease Prevention and Health Promotion Fund)

Zdravlje je   temeljni društveni resurs i preduvjet održivog   razvoja. Ono je rezultanta složenog međudjelovanja brojnih odrednica, od bioloških značajki pojedinca, značajki okoliša u kojem živi, sve do značajki socijalne okoline.Svjetska zdravstvena organizacija zagovara promociju zdravlja kao inovativnu, suvremenu strategiju kojom se pojedinac i zajednica nastoje osnažiti i osposobiti za kontrolu odrednica svoga zdravlja. Svaka odluka koja se donosi, na svim razinama, utječe i ima posljedice po zdravlje. Optimiziranjem učinka javnih politika na zdravlje, investira se u zdravlje. To se postiže uključivanjem pitanja zdravlja u javnu politiku na području zdravstva, školstva, znanosti, komunalnog sustava (stanovanje), poljoprivrede, transporta, turizma, financija, te  političkim procesom donošenja odluka  o ostvarivanju nužnih promjena u zakonodavstvu, financijama, organizaciji i obrazovanju

Zdravlje.hr - rezultati prve godine projekta (First year results of the project zdravlje.hr)

U radu su prikazani rezultati projekta «Promicanje zdravlja na Internetu » u sklopu kojega je nastao portal www.zdravlje.hr s ciljem osiguravanja informacija iz područja prevencije bolesti i promicanja zdravlja za najširu javnost. Opisan je primijenjeni tehnološki koncept i dat prikaz organizacije sadržaja. U prvoj godini rada portala stvoreno je 398 jedinica sadržaja iz različitih područja prevencije bolesti i promocije zdravlja. Sadržaj portala pronašao je svoje redovite korisnike, o čemu svjedoči više od 130.000 posjeta godišnje.

Zdravlje.hr - rezultati prve godine projekta (First year results of the project zdravlje.hr)

U radu su prikazani rezultati projekta «Promicanje zdravlja na Internetu » u sklopu kojega je nastao portal www.zdravlje.hr s ciljem osiguravanja informacija iz područja prevencije bolesti i promicanja zdravlja za najširu javnost. Opisan je primijenjeni tehnološki koncept i dat prikaz organizacije sadržaja. U prvoj godini rada portala stvoreno je 398 jedinica sadržaja iz različitih područja prevencije bolesti i promocije zdravlja. Sadržaj portala pronašao je svoje redovite korisnike, o čemu svjedoči više od 130.000 posjeta godišnje.

Ima li štrajk liječnika utjecaja na smrtnost stanovništva?

Štrajkovi liječnika s obzirom na posljedice koje mogu imati po zdravlje stanovništva u svakom društvu značajan su socijalno-medicinski događaj Brojni su primjeri zemalja u kojima liječnici, nezadovoljni uvjetima rada, svojim plaćama i položajem u društvu pribjegavaju organizaciji štrajkova. I pored niza kontroverzi i etičkih dilema koje prate ovakve događaje, u nedostatku drugih mogućnosti u borbi za ostvarenje svojih zahtjeva, i u budućnosti se može očekivati organizacija štrajkova liječnika kada zakažu sva druga sredstva

Poster 19. - Vektorima prenosive bolesti

Vektorima prenosive bolesti su skupina bolesti čiji se uzročnici prenose na čovjeka posredno putem vektora, odnosno hematofagnih insekata kao što su komarci, krpelji, papatači i sl. Vektorske bolesti najčešće imaju svoja prirodna žarišta, a okolišni čimbenici kao što su klima, godišnje doba, vremenske prilike i vegetacija utječu na njihovu pojavnost na određenom području. Globalne klimatske promjene i intenziviranje međunarodnog prometa, trgovine i turizma znatno utječu na pojavu, brojnost, gustoću, aktivnost, sezonsko pojavljivanje i širenje vektora i bolesti koje prenose u određenom području, dok međunarodni promet sa sobom nosi rizik uvođenja novih vektora iz tropskih i subtropskih područja kao i pojave i širenja bolesti kao što su chikungunya, denge i groznica Zapadnog Nila, u područjima u kojima su do sada bile nepoznate. Prema procjenama SZO više je od polovine svjetskog stanovništva izloženo riziku obolijevanja od denge , malarije, lišmanijaze, žute groznice, japanskog encefalitisa i dr. vektorskih bolesti koje čine 17% svih zaraznih bolesti. Prema Europskom centru za prevenciju i nadzor nad zaraznim bolestima (ECDC) raste im udio u zaraznim bolestima posljednjih 10 godina, a sve su učestalije bolesti koje prenose komarci. U Europi su se dogodile veće epidemije denge u Portugalu, Chikungunye u Italiji, malarije u Grčkoj, uz evidentirane oboljele od autohtone Denge u Francuskoj i Hrvatskoj kao i mnogi oboljeli od West Nile groznice u sve više europskih zemalja. Najznačajnije vektorske bolesti u Europi su krpeljni meningncefalitis (KME), West Nile groznica, te zadnjih godina denge i chikungunya, a detektira se importirana malarija, slično kao u Hrvatskoj, gdje je najučestalija Lymeska borelioza koju prenose krpelji. U prevenciji bolesti koje prenose komarci uz mjere suzbijanja populacije vektora važna je edukacija stanovništva o smanjenju mogućnosti za razvoj legla komaraca i osobnim mjerama zaštite. Za prevenciju bolesti koje se prenose krpeljima važna je edukacija o osobnim mjerama zaštite, za KME imamo mogućnost cijepljenja, a Lymeska bolest se liječi antibioticima.

Poster 19. - Vektorima prenosive bolesti

Vektorima prenosive bolesti su skupina bolesti čiji se uzročnici prenose na čovjeka posredno putem vektora, odnosno hematofagnih insekata kao što su komarci, krpelji, papatači i sl. Vektorske bolesti najčešće imaju svoja prirodna žarišta, a okolišni čimbenici kao što su klima, godišnje doba, vremenske prilike i vegetacija utječu na njihovu pojavnost na određenom području. Globalne klimatske promjene i intenziviranje međunarodnog prometa, trgovine i turizma znatno utječu na pojavu, brojnost, gustoću, aktivnost, sezonsko pojavljivanje i širenje vektora i bolesti koje prenose u određenom području, dok međunarodni promet sa sobom nosi rizik uvođenja novih vektora iz tropskih i subtropskih područja kao i pojave i širenja bolesti kao što su chikungunya, denge i groznica Zapadnog Nila, u područjima u kojima su do sada bile nepoznate. Prema procjenama SZO više je od polovine svjetskog stanovništva izloženo riziku obolijevanja od denge , malarije, lišmanijaze, žute groznice, japanskog encefalitisa i dr. vektorskih bolesti koje čine 17% svih zaraznih bolesti. Prema Europskom centru za prevenciju i nadzor nad zaraznim bolestima (ECDC) raste im udio u zaraznim bolestima posljednjih 10 godina, a sve su učestalije bolesti koje prenose komarci. U Europi su se dogodile veće epidemije denge u Portugalu, Chikungunye u Italiji, malarije u Grčkoj, uz evidentirane oboljele od autohtone Denge u Francuskoj i Hrvatskoj kao i mnogi oboljeli od West Nile groznice u sve više europskih zemalja. Najznačajnije vektorske bolesti u Europi su krpeljni meningncefalitis (KME), West Nile groznica, te zadnjih godina denge i chikungunya, a detektira se importirana malarija, slično kao u Hrvatskoj, gdje je najučestalija Lymeska borelioza koju prenose krpelji. U prevenciji bolesti koje prenose komarci uz mjere suzbijanja populacije vektora važna je edukacija stanovništva o smanjenju mogućnosti za razvoj legla komaraca i osobnim mjerama zaštite. Za prevenciju bolesti koje se prenose krpeljima važna je edukacija o osobnim mjerama zaštite, za KME imamo mogućnost cijepljenja, a Lymeska bolest se liječi antibioticima.

First case of imported chikungunya infection in Croatia, 2016

In recent years, several European countries reported cases of imported chikungunya infection. We present the first imported clinically manifested chikungunya fever in Croatia. A 27-year-old woman returned to Croatia on 21 March 2016, after she stayed in Costa Rica for two months where she had noticed a mosquito bite on her left forearm. Five days after the mosquito bite she developed severe arthralgias, fever and erythematous papular rash. In next few days symptoms gradually subsided. After ten days she felt better, but arthralgias re-appeared accompanied with morning stiffness. Two weeks after the onset of the disease she visited the infectious diseases outpatient department. The physical examination revealed rash on the trunk, extremities, palms and soles. Laboratory findings showed slightly elevated liver transaminases. Serological tests performed on day 20 after disease onset showed a high titer of chikungunya virus (CHIKV) IgM and IgG antibodies which indicated CHIKV infection. CHIKV-RNA was not detected. Serology to dengue and Zika virus was negative. The patient was treated with nonsteroid anti-inflammatory drugs and paracetamol. Her symptoms ameliorated, however, three months later she still complaint of arthralgias. The presented case highlights the need for inclusion of CHIKV in the differential diagnosis of arthralgia in all travelers returning from countries with documented CHIKV transmission

VIROLOGY DIAGNOSIS OF RE-EMERGENT INFECTIONS: DENGUE VIRUS

Dengue je akutna virusna bolest koju na čovjeka prenose komarci roda Aedes (Ae. aegypti, Ae. albopictus). Uzročnik je virus porodice Flaviviridae, roda Flavivirus. Postoje četiri različita serotipa virusa dengue (1-4) koji se mogu održavati u endemskim područjima svijeta. Bolest se većinom pojavljuje u tropskim i suptropskim krajevima između 35° sjeverne i 35° južne geografske širine. Infekcija može biti asimptomatska ili se očitovati kao nespecifična febrilna bolest, dengue groznica, dengue hemoragijska groznica te dengue šok sindrom. Prisutnost komarca Ae. albopictus dokazana je i u Hrvatskoj. Prvi nalaz ovog komarca zabilježen je na području Zagreba u listopadu 2004. godine, a u jesen 2005. godine i u brojnim mjestima duž jadranske obale. Tijekom 2007. godine u nas su dokazana dva importirana slučaja dengue groznice, nakon čega su importirani slučajevi kontinuirano bilježeni. U kolovozu 2010. godine zabilježen je prvi slučaj autohtone dengue groznice u Hrvatskoj, na poluotoku Pelješcu. Iako Hrvatska nije endemsko područje za dengu, prisutnost odgovarajućeg vektora, kao i moguća opasnost od importiranih slučajeva dengue zahtijevaju suvremenu i pravodobnu dijagnostiku ove bolesti. Dijagnostika virusa dengue najčešće se provodi detekcijom virusne RNK, detekcijom antigena te serološkom dijagnostikom (dokaz specifičnih protutijela).Dengue is acute viral disease transmitted to humans by Aedes mosquitoes (Ae. aegypti, Ae. albopictus). Dengue virus belongs to the family Flaviviridae, genus Flavivirus. There are four dengue virus serotypes (1-4) which are maintained endemically. The disease is endemic in tropical and subtropical areas between latitudes 35° N and 35° S. Infections may be asymptomatic or may produce a wide spectrum of diseases: non-specific febrile illness, dengue fever, dengue haemorrhagic fever or dengue shock syndrome. For the first time in Croatia, Ae. albopictus was registered in Zagreb in October 2004. In autumn 2005, additional records of Ae. albopictus presence were made in many places along the Adriatic coast. During 2007, two cases of imported dengue fever were reported in Croatia, after which similar imported cases appeared continually. In August 2010, the first autochthonous case of dengue fever was recorded on the peninsula Pelješac. Though Croatia is not endemic for dengue, the existence of a corresponding vector and a latent threat by imported dengue cases demand state-of-the-art and timely diagnostics. The most commonly used methods in laboratory diagnosis of dengue infections involve detection of viral RNA, antigen detection and serologic methods (detection of antibodies)