Distal Interphalangeal Joint Arthrodesis Complicated by Postoperative Infection: A Rare Presentation of Disseminated Herpes Simplex Virus.

Postoperative infection after elective arthrodesis of the interphalangeal joint is an uncommon complication often necessitating urgent debridement. We present the rare case of a female patient with a history of oral herpetic lesions, who underwent elective arthrodesis of the middle and index fingers for treatment of erosive osteoarthritis and subsequently developed a postoperative herpetic infection at the surgical site

Optimal management of post-traumatic radioulnar synostosis

Post-traumatic radioulnar synostosis is a rare complication after forearm or elbow injury that can result in loss of motion and significant disability. Risk factors include aspects of the initial trauma and of the surgical treatment of that trauma. Surgical intervention for synostosis is the standard of care and is determined based on the location of the bony bridge. Surgical timing is recommended between 6 months and 2 years with recent advocacy for the 6- to 12-month period after radiographs demonstrate bony maturation but early enough to prevent further stiffness and contractures. For most types of synostosis, surgical resection with interposition graft is recommended. The types of materials used include synthetic, allograft, and vascularized and non-vascularized materials, but currently there is no consensus on which is the most preferable. Adjuvant therapy is not considered necessary for all cases but can be beneficial in patients with high risk factors such as recurrence or traumatic brain injury. Postoperative rehabilitation should be performed early to maintain range of motion. © 2017 Osterman and Arief

Institutional labor economics, the new personnel economics, and internal labor markets: A reconsideration

The author illustrates the utility of institutional labor economics and makes a case for a reconsideration of it. Two recent developments motivate this effort: the rise of New Personnel Economics (NPE) as a significant subfield of labor economics and the substantial shifts in work organization that have taken place since the 1990s. Understanding how and why firms have reorganized work opens the door for a renewed interest in institutional approaches. The author explains that the rules of institutional labor markets (ILMs) emerge from the competition between organizational interest groups—unions, personnel professionals, and the government—and competing views of firms’ objectives—resulting in the rise of ILMs, the slow diffusion of High Performance Work Systems, strategies used to obtain a high level of commitment from workers, the use of contingent employees, and the spread of new promotion rules in response to equal employment opportunity pressures. As such, the role of power and influence in establishing work rules is of central concern, though more conventional NPE considerations also remain important

A Tale of A Whale or A Whale of a Tale

In lieu of an abstract, below is the essay\u27s first paragraph. My bones, they still ache and those nightmares are ..

Expansion of radio galaxies in a cosmologically evolving medium: Possible implications for the cosmic star-formation history

We compare earlier estimates of the volumes filled by lobes of radio galaxies during the quasar era based upon non-evolving ambient media with new ones assuming a strong cosmological evolution of the ambient medium. If the sources remain active for over 10^8 years the volumes filled by them are found to be comparable for the two scenarios. This strengthens our earlier inference that much of the cosmic web of gaseous filaments, the site of galaxy formation, was probably permeated by radio lobes during the quasar era and this could have triggered extensive star formation and made large contributions to the spread of magnetic fields and metals through the universe by z ~ 2.Comment: To appear in Bull. Astron. Soc. India; 10 pages, 3 Figures, basi.sty LaTex fil

Observation of condensed phases of quasi-planar core-softened colloids

We experimentally study the condensed phases of repelling core-softened spheres in two dimensions. The dipolar pair repulsion between superparamagnetic spheres trapped in a thin cell is induced by a transverse magnetic field and softened by suitably adjusting the cell thickness. We scan a broad density range and we materialize a large part of the theoretically predicted phases in systems of core-softened particles, including expanded and close-packed hexagonal, square, chain-like, stripe/labyrinthine, and honeycomb phase. Further insight into their structure is provided by Monte Carlo simulations

Comparison and evaluation of long term and short term cases: the study of factors entering into the length of treatment.

Thesis (M.S.)--Boston Universit

KORIŠTENJE VIDEO KONFERENCIJE ZA POBOLJŠANJE STUDENTSKE KOLABORACIJE

Video conferencing has been present on software markets for decades. Yet, due to various technical and pedagogical restrictions, it has been relatively rarely used in online education. Following the advent of reliable and high-bandwidth internet protocol connectivity, as well as development of new videoconferencing system, potentials of synchronous computer supported collaborative learning through video conferencing have increased [1] [2]. In ancient Greece, those who weren’t interested to participate in public affairs were called “idiot”, so it may be said that there are a lot of idiots in a world today and the only one who can change things are educational institutions. By supporting synchronous collaborative learning, contemporary education has better chance to develop public citizen and not private individual or “idiot”. To facilitate such synchronous communication between students and teachers, not as a tool for teacher domination but as a tool for authentic education [3], this study looks into recent applications of the BigBlueButton (BBB) videoconferencing system integrated in open-source virtual learning environment, Moodle. In the capacity of learning technologist, author of this paper has been involved in various aspects of this application from software development, through support to teachers and students, to pedagogy. The paper analyse the main motivators for the implementing synchronous computer supported collaborative learning at the University of Applied Sciences. It briefly introduces the main technical issues in the application of Moodle/BigBlueButton, and explores its pedagogical applications in providing a suitable online environment for democratic education and encouragement of students to become “critical agents who actively question and negotiate the relationships between theory and practice, critical analysis and common sense and learning and social change” [4].Videokonferencijski sustavi već su desetljećima prisutni na tržištu. Međutim, zbog različitih tehničkih i pedagoških ograničenja, relativno su se rijetko koristili u online obrazovanju. Pojavom pouzdanog i širokopojasnog pristupa internetu, kao i razvojem novih videokonferencijskih sustava, potencijali sinkronog računalno potpomognutog kolaborativnog učenja (eng. Computer Supported Collaboratice Learning - CSCL) su značajno porasli [1] [2]. U staroj Grčkoj, one koji su imali pravo, a nisu bili zainteresirani za sudjelovanje u javnim poslovima, nazivali su “idiotima”, tako da se može reći da danas na svijetu ima puno “idiota”, a obrazovne institucije su jedine koje mogu promjeniti stvari. Podržavajući sinkrono kolaborativno učenje, suvremeno obrazovanje ima veće šanse da razvije javne građane, a ne privatne osobe ili “idiote”. Da bi se olakšala takva vrsta komunikacije između učenika i nastavnika, ne kao sredstvo za dominaciju nastavnika, već kao alat za autentično obrazovanje [3], u radu se gleda na primjenu BigBlueButton (BBB) videokonferencijskog sustava integriranog u open-source virtualno okruženje Moodle. U radu se analiziraju glavni poticatelji za provedbom sinkronog CSCL, te se ukratko uvodi u tehničke probleme u primjeni Moodle/BigBlueButton i istražuje njegove pedagoške primjene za pružanje odgovarajućeg mrežnog okruženja za demokratsko obrazovanje i poticanje studenata da promiču dijalog, raspravu i argumente potkrijepljene dokazima, te aktivno pregovaraju odnose između teorije i prakse [4]

Od ki-en-gi do Šumerum: kako je nastao Sumer? (Sažetak)

This paper deals with the gradual formation of the Sumerian tradition, about which most information came from Old Babylonian sources (first quarter of the second millennium BC). In these sources, the territory, people, language and tradition are named šumerum, and according to bilingual texts (Babylonian-Sumerian), the Sumerian compound that corresponds to that name is ki-en-gi. I analyzed the texts in which the Sumerian name appears, from the Early Dynastic I-II period (around 2700 BC) until the end of third third millennium BC. My intention was to see how the meaning of ki-en-gi transformed over the course of 700 years until it was eventually equated with šumerum. Along with the change in the meaning and orthography of that Sumerian name, I also investigate the socio-political changes in Southern Mesopotamian society that influenced the creation of a special Sumerian tradition. Within the Babylonian culture, Sumerian became a unique culture that is understood as the origin of urban life in the Mesopotamian kingdoms, and Sumerian acquired the status of the language of culture and education.Tema rada postupno je stvaranje sumerske tradicije koja nam je danas najpoznatija iz starobabilonskih izvora (prva četvrtina 2. tisućljeća pr. Kr.). U tim je izvorima naziv za prostor, ljude, jezik i tradiciju šumerum, a prema dvojezičnim (babilonsko-sumerskim) tekstovima sumerska složenica koja odgovara tom nazivu je ki-en-gi. Sumerski naziv je zapisan prvi puta u dokumentima ranodinastičkog IIIa razdoblja (oko 2500. pr. Kr.) i označavao je skupinu od šest gradova. Pomponio je tu ligu nazvao Hexapolis te je zaključio da su među navedenim gradovima postojali kontinuirani odnosi i trgovina. Smatra da su u to vrijeme najvjerojatnije bili politički i ekonomski najvažnija središta u Sumeru (POMPONIO I VISICATO 1994: 10 - 20). Bogatstvo južnomezopotamskih gradova počivalo je većinom na kontroli trgovačkih puteva. Do sada je potvrđeno postojanje dviju glavnih mezopotamskih luka na Perzijskom zaljevu, Ur i Nina/Surghul koji je pripadao političkoj cjelini grada Lagaša. Izlaz pojedinog grada na obalu Zaljeva ovisio je o luci na kraju mreže kanala na kojoj je bio smješten. Svi su gradovi isto tako ovisili o središtima koja su bila uzvodno. Najsjeverniji grad koji se spominje kao dio ranodinastičke domene političke i trgovačke djelatnosti južnomezopotamskih urbanih središta bio je Kiš, koji je pripadao istočno-semitskom govornom području. U ranodinastičkom razdoblju imao je ideološki najistaknutiju ulogu u određenim fazama i za određena područja južne Mezopotamije. Pojedini vladari za koje znamo da su primarno vladali sumerskim južnomezopotamskim gradovima (kao Mesanepada, vladar Ura) na nekim spomenicima preuzimaju titulu lugal Kiš. Kroz cijelo 3. tisućljeće pr. Kr. identitet urbanih mezopotamskih kultura temeljio se na pripadnosti pojedinom gradu. Oni su sklapali međusobne saveze da bi efikasnije kontrolirali trgovinu. To je potvrđeno već na kraju uručkog razdoblja cilindričnim pečatom (tzv. Đemdet Nasr pečat, Slika 3.) na kojem su se nalazili simboli pojedinih mjesta (Tabla 1). Ta ideja zajedništva pojedinih gradova nastavlja se u ranodinastičkom I-II razdoblju kojem pripada veći broj otisaka takozvanih „pečata gradova“ (Slika 4). Na njima su prikazani simboli raznih južnomezopotamskih gradova. Vjeruje se da su bili dio saveza koji je kontrolirao trgovinu. U tim prvim svjedočanstvima glavna luka koja je bila početna točka lanca bio je grad Ur. Samo stotinjak godina kasnije, u vrijeme kada imamo zapisan prvi puta naziv ki-en-gi, u tom savezu nema Ura, ali je tu Lagaš kao glavna pomorska luka. Naziv ki-en-gi prvi je puta zapisan u dva velika arhiva (iz Šurupaka i Abu Salabikha), a mogu se datirati u ranodinastičko IIIa razdoblje (oko 2575-2475. +/- 30 pr. Kr.). Iz tog razdoblja sačuvani su i tekstovi iz sirijske Eble među kojima je zapisana najranija verzija kasnijeg semitskog naziva šumerum (sum-ar-rum2). Šumarum u tim tekstovima očito označava neki teritorij u južnoj Mezopotamiji. Navodi se „Šumarum, vladari stranih zemalja“ i jasno je da se prostor nalazi negdje u južnoj Mezopotamiji. Ebla je kao trgovački partner sigurno sklapala ugovor s dominantnom trgovačkom unijom ili gradom preko kojeg je dobivala tovar s Istoka. U vrijeme spomena Šumarum to je bila ki-en-gi liga posvjedočena u tekstovima iz Abu Salabikha i Šurupaka. Vjerojatno se već u tom razdoblju može potvrditi istovjetnost ki-en-gi i šum-ar-rum2, ali ne za cijelu južnu Mezopotamiju, već samo za koaliciju gradova koji su kontrolirali protok robe. U ranodinastičkom IIIa razdoblju ki-en-gi je zapisan isključivo s poretkom simbola EN GI KI (Slika 6), s izuzetkom leksičke liste bogova iz Šurupaka. KI je na zadnjoj poziciji kao determinativ mjesta. Prijevod tog naziva bio bi „(mjesto) gospodske trske“. U završnoj fazi ranodinastičkog razdoblja najveći je arhiv pronađen u gradu Girsuu (današnji Telo) koji je pripadao sumerskom gradu-državi Lagaš. U to se vrijeme ki-en-gi prvi puta javlja kao dio kraljevske ideologije na kraljevskim natpisima. Zapisan je na monumentalnoj kraljevskoj „Steli jastrebova“ (Slika 7) kralja Lagaša Eanatuma. U završnom dijelu teksta, koji je dosta oštećen, u kontekstu Eanatumovih pobjeda zapisano je prvo da je pobijedio grad Ur i nešto „…. od Sumera, Ur je uništio“. Natpis inače govori o pobjedi nad gradom Umom koja je kontrolirala čvorište na jednom od dva glavna kanala, odakle se može sav promet preusmjeriti u Ur i zaobići Lagaš. Eanatum također uzima prethodno utvrđenu „vrhovnu“ titulu lugal Kiš. Lugalzagesi, koji se prvi navodi na natpisu, piše da je osvojio najvažnija južnomezopotamska urbana središta. Također još ne stavlja Kiengi u svoju titulaturu, ali jasno iskazuje da je bilo više „oltara“ Kiengija koje je osvojio. U natpisima vladara Gišakidu i Enšakušana jasno je vidljiva promjena u ulozi Kiengija u kraljevskoj ideologiji. Oni više nisu samo pobijedili Kiengi i njegova sjedišta, već vladaju njime. Promjena je i u načinu pisanja te složenice. Više se ne nalazi na izvornu verziju gdje je simbol KI na završnoj poziciji determinative, već se uz rijetke iznimke nalazi na početnom mjestu što sugerira da je u ovo vrijeme naziv „Kiengi“ definiran kao ključni ideološki faktor na tom prostoru. Slijedi doba Akadskoga kraljevstva (2324-2181.+/-30 pr. Kr.) kada je prvi puta uveden istočnosemitski akadski kao službeni jezik. Vladari te dinastije preuzimaju dio zatečene vladarske ideologije u koje uklapaju vlastitu tradiciju. Sargon je osvojio južnomezopotamske gradove iz istog razloga zbog kojeg su se ti gradovi prije međusobno sukobljavali – kontrole trgovačkih puteva koja je prije njega bila u rukama gradova ki-en-gi lige. Nakon što je osvojio najvažnija južnomezopotamska središta, Sargon je preuzeo prestižnu titulu „lugal Kiš“, kojom su se dičili njegovi sumerski prethodnici kada su kontrolirali Kiengi. U izvorima iz tog razdoblja imamo i prvi zapis semitskog naziva Šumerum u tekstovima iz južne Mezopotamije. Sumerski je ponovno postao službeni jezik za vrijeme 2. lagaške dinastije, kada je izvorima uglavnom potvrđen vladar Gudea (2130. -2110.? pr. Kr.). Vladao je samo Lagašom, ali je smatrao da je Kiengi pod njegovom kontrolom. Sumerski je službeni jezik i za vrijeme 3. urske dinastije čiji vladari evidentno nisu bili Sumerani, ali su legitimizirali vlast preko modificirane sumerske tradicije Akadskog Kraljevstva. U kraljevskim natpisima vladara treće urske dinastije prvi puta se javlja titula lu2-gal ki-en-gi ki-uri, koja se prevodi kao „kralj Sumera i Akada“. Ideja o jedinstvenom najjužnijem dijelu Mezopotamije, koji se na sumerskom naziva Kiengi, ovdje je već ustaljena. Kraljevska ideologija vladara Ura formirala je kraljevski identitet svih slijedećih kraljeva koji su vladali južnom Mezopotamijom. Je li postojao neki izvorni sumerski identitet koji bi bio zajednički i povezivao sva središta gdje je sumerski bio većinski govorni jezik barem vladajućeg sloja? U tom smislu zasigurno nije. Titulu „kralj Sumera i Akada“ od vremena 3. urske dinastije preuzimali su svi vladari koji su vladali južnom Mezopotamijom. Međutim, niti jedan vladar prije ni poslije Šulgija nije bio samo lugal ki-en-gi, nitko nije bio „kralj Sumera“. Sumer nije bio definirani prostor nekog drevnog naroda, niti se može reći da su Sumerani bili jedinstveni etnik. Sumeraninom se postajalo u školama tek nakon što više nisu postojali govornici sumerskoga jezika, a jedina sumerska tradicija koja je postojala je ona stvorena za vrijeme 3. urske dinastije