Usporedba standardne i pulsno-laserske polimerizacije kompozitnih materijala

An ever growing amount of photo-curable materials is being used in different fields of dentistry. Standard photopolymerization devices produce about 60% o f monomer conversion in composite resin fillings. In order to improve the quality of polymerization, a series of experiments was made using pulsed laser, because continuous coherent light leads to a higher polymerization shrinkage caused by a temperature rise in the material. Three different experiments were carried out with different shades of composite resins Helioprogress and Heliomolar (Vivadent, Liechtenstein). In the first experiment, the wavelength was changed from 465 to 495 nm in steps o f 5 nm with 30s exposition time. In the second one, the wavelength was constant (470 nm) and the illumination time was changeable (10, 20, 30 and 40s). The cured part of the sample, situated in a specially prepared aluminum mould, was measured with Vernier micrometer. The best results were achieved at 470 nm regardless of the amount of filler and pigment. The results were compared with a commercial device (Heliomat). It is expected that pulsed laser polymerization will improve the degree of monomer conversion, decrease a temperature rise in the composite and in that way avoid wall-to-wall contraction.Zbog širokog uporabnog spektra, jednokomponentni smolasti materijali postali su gotovo nezamjenjivi u raznim stomatološkim disciplinama. Standardni polimerizacijski uređaji osiguravaju svega 60%-tnu konverziju monomera, dok argonski laser uzrokuje veći stupanj polimerizacijskog skvrčavanja kao rezultat povišenja temperature na mjestu apsorpcije. Stoga su, prvi put, izvedeni pokusi polimerizacije kompozita pulsnim laserom (XeCl Lambda- Physik L P X 100). Korištene su različite boje kompozitnih materijala Helioprogress i Heliomolar (Vivadent, Liechtenstein). U prvom pokusu, eksperimentirano je sa sedam valnih duljina u rasponu od 465-495 nm pri ekspoziciji od 30s, dok je u drugom valna duljina bila nepromjenljiva (470nm) uz različito vrijeme osvjetljavanja od 10, 20, 30 i 40 s. Polimerizirani dio uzorka, smješten u posebno pripremljenom aluminijskom kalupu, mjeren je pomičnim mjerilom, nakon temeljitog odstranjenja mekog dijela kompozita. Zamjetna je najveća dubina polimerizacije u području oko 470 nm bez obzira na količinu punila i pigmenta. Dobiveni rezultati uspoređeni su s kontrolnim mjerenjima izvedenim halogenom žaruljom (Heliomat). Rad u pulsnom režimu pri određenoj valnoj duljini, mogao bi znatno poboljšati stupanj konverzije monomera, smanjiti temperaturni porast u materijalu i na taj načm reducirati polimerizacijsko skvrčavanje

Usporedba standardne i pulsno-laserske polimerizacije kompozitnih materijala

An ever growing amount of photo-curable materials is being used in different fields of dentistry. Standard photopolymerization devices produce about 60% o f monomer conversion in composite resin fillings. In order to improve the quality of polymerization, a series of experiments was made using pulsed laser, because continuous coherent light leads to a higher polymerization shrinkage caused by a temperature rise in the material. Three different experiments were carried out with different shades of composite resins Helioprogress and Heliomolar (Vivadent, Liechtenstein). In the first experiment, the wavelength was changed from 465 to 495 nm in steps o f 5 nm with 30s exposition time. In the second one, the wavelength was constant (470 nm) and the illumination time was changeable (10, 20, 30 and 40s). The cured part of the sample, situated in a specially prepared aluminum mould, was measured with Vernier micrometer. The best results were achieved at 470 nm regardless of the amount of filler and pigment. The results were compared with a commercial device (Heliomat). It is expected that pulsed laser polymerization will improve the degree of monomer conversion, decrease a temperature rise in the composite and in that way avoid wall-to-wall contraction.Zbog širokog uporabnog spektra, jednokomponentni smolasti materijali postali su gotovo nezamjenjivi u raznim stomatološkim disciplinama. Standardni polimerizacijski uređaji osiguravaju svega 60%-tnu konverziju monomera, dok argonski laser uzrokuje veći stupanj polimerizacijskog skvrčavanja kao rezultat povišenja temperature na mjestu apsorpcije. Stoga su, prvi put, izvedeni pokusi polimerizacije kompozita pulsnim laserom (XeCl Lambda- Physik L P X 100). Korištene su različite boje kompozitnih materijala Helioprogress i Heliomolar (Vivadent, Liechtenstein). U prvom pokusu, eksperimentirano je sa sedam valnih duljina u rasponu od 465-495 nm pri ekspoziciji od 30s, dok je u drugom valna duljina bila nepromjenljiva (470nm) uz različito vrijeme osvjetljavanja od 10, 20, 30 i 40 s. Polimerizirani dio uzorka, smješten u posebno pripremljenom aluminijskom kalupu, mjeren je pomičnim mjerilom, nakon temeljitog odstranjenja mekog dijela kompozita. Zamjetna je najveća dubina polimerizacije u području oko 470 nm bez obzira na količinu punila i pigmenta. Dobiveni rezultati uspoređeni su s kontrolnim mjerenjima izvedenim halogenom žaruljom (Heliomat). Rad u pulsnom režimu pri određenoj valnoj duljini, mogao bi znatno poboljšati stupanj konverzije monomera, smanjiti temperaturni porast u materijalu i na taj načm reducirati polimerizacijsko skvrčavanje

Polymerization Contraction of Composite Resin Filling

Volumetrijska kontrakcija negativna je posljedica polimerizacije kompozitnih materijala. Uzrok je pojavi pukotine između ispuna i zuba s posljedičnim mikropropuštanjem, rubnim obojenjem, sekundarnim karijesom i mogućom iritacijom zubne pulpe. Te pojave, inducirane dimenzijskim promjenama, kompromitiraju kakvoću, trajnost i estetiku kompozitnog ispuna. U svrhu prevladavanja polimerizacijske kontrakcije nužno je obratiti posebnu pozornost pripravi kaviteta prije postavljanja slojeva kompozitnog materijala. Potrebno je odstraniti ili preobraziti zaostatni sloj koji zatvara dentinske kanaliće mehanički obrađivanog dentina da bi se stvorili uvjeti za adheziju ispuna. Kod plićih se kaviteta, zatim, rabe dentinska ljepila (adhezivi), a kod dubljih svjetlosno polimerizirajući stakleno-ionomerni cementi radi poboljšanja čvrstoće sveze između ispuna i kaviteta. Aplikacija kompozitnog materijala s visokim sadržajem anorganskog punila drugi je način prevladavanja polimerizacijske kontrakcije. Treća je mogućnost izbor polimerizacijskog uređaja s minimalnom indukcijom topline uz maksimalan polimerizacijski učinak, jer je porast temperature u kompozitnom materijalu izravan, uzrok dimenzijskih promjena. Kompenzacijom polimerizacijske kontrakcije onemogućuje se nastanak rubne p u kotine - najvećeg problema pri rekonstrukciji zuba kompozitnim materijalima.Polymerization shrinkage is a negative consequence o f the setting o f composite materials. It usually leads to the formation o f gaps around cavity margins, which is resulting in microleakage, marginal discoloration, reccurent caries and possible tooth sensitivity. To overcome the polymerization contraction, it is necessary to treat the cavity walls before the composite material application. The removal or modification o f the dentin smear layer appears to play a significant part in the mechanism by which the dentin and resin become linked. In shallow cavities, it is sufficient to use dentin adhesives, but in deeper cavities use o f light-hardened glass-ionomer cements is required to improve the adhesive capacity and bonding strength o f the resin to the tooth structure. It enables penetration, impregnation and entanglement o f the methacrylate-based monomers into dentinal substrates, where they polymerize in situ and create zones o f resin-reinforced dentin or »hybrid layers«. Other ways o f prevailing the volumetric contraction are the application o f hybrid composite materials with high filler weight percentage and use o f light-curing device with minimal heat-generation and maximal polymerization effect. It is known that temperature elevation in a composite material directly leads to dimension changes. Thus, the marginal gap formation, the major problem in composite resin tooth restoration, can be prevented by overcoming the polymerization contraction

Noncarious Destructive Lesions of Dental Hard Tissue

Osim karijesa, parodontopatija i trauma kao najrasprostranjenijih bolesti čovjeka, zube tijekom života oštečuju mnogobrojni fizičkokemijski nefiziološki podražaji koji postupno razaraju tvrdo zubno tkivo. Skupni im je naziv: nekarijesne kronične lezije tvrdih zubnih tkiva. Zajedničko obilježje tih oštećenja jest da se javljaju na zubnim površinama bez plaka, nisu karijesne ni bakterijske prirode i imaju multikauzalnu etiologiju. Oštećenja tvrdih zubnih tkiva kod nekarijesnih kroničnih lezija su polagana i dugotrajna, izazivaju neugodnu preosjetljivost zubi, bolne senzacije, promjene u pulpi i konačno gubitak zuba. Pojavljuju se kao abrazija, atricija, abfrakcija i erozija. Kiseline koje otapaju zubna tkiva potječu iz vanjskih, unutarnjih i nepoznatih izvora.Loss of tooth tissue occurs in a number of ways, dental caries and trauma being the more obvious ones, although tooth wear in its own right is assuming greater importance. Non-carious destructive processes affecting the teeth, including abrasion, attrition, abfraction and erosion, are presented. According to current knowledge, non-carious destructive processes appear on the dental surfaces free o f plaque. They are non-carious destructive lesions and have multifactorial etiology. The acids producing tooth destruction may be exogenous, endogenous or unknown origin

TOTAL CONTRIBUTION OF TOURISM TO CROATIAN ECONOMY: INPUT-OUTPUT MODEL AND TOURISM SATELLITE ACCOUNT

Promatrajući turizam kao skup svih djelatnosti gospodarstva kojeg određuje (turistička) potražnja, ovaj članak ima za svrhu procijeniti ukupan, izravan i neizravan, doprinos turizma gospodarstvu Hrvatske. Osnovu za procjenu veličine turizma i njegovog izravnog doprinosa gospodarstvu u okviru statistike turizma, pruža satelitski račun turizma. Procjena neizravnog i ukupnog doprinosa pretpostavlja korištenje različitih stohastičkih ili determinističkih modela. U ovom je radu procjena ukupnog doprinosa turizma zasnovana na input-output modelu kojeg sa satelitskim računom turizma povezuje izbor djelatnosti (matrica ukupnih međufaznih tokova dimenzije 13x13) i podaci o turističkoj potrošnji. Postupkom prikazanim u radu dobivena je statička procjena utjecaja turističke potražnje na hrvatski BDP u bazičnim cijenama za 2005. godinu. U svrhu unapređenja metoda procjena nužno je u budućnosti nastaviti daljnju intenzivniju suradnju turističkih stručnjaka i „nacionalnih računovođa“ Hrvatske, koja bi omogućila uspješnu primjenu dinamičkih simulacijskih modela podržanih modernim informacijskim tehnologijama.Considering tourism as a set of demand driven economic activities which are de-termined by (tourism) demand, the purpose of this paper is to assess the total, direct and indirect, contribution of tourism to the Croatian economy. Within the system of tourism statistics framework, the basis for estimating the size of tourism and its direct contribution to the economy is provided by Tourism Satellite Account. Assessment of indirect and total contribution assumes the use of different stochastic or deterministic models. This paper uses input-output model for estimation of total tourism contribution. Input-output model is linked to Tourism Satellite Account through the selection of activities (dimension of matrix of total intermediate fl ows is 13x13) as well as through data on tourism expendi-tures. Procedures presented in this paper result in static assessment of the contribution of tourism demand to Croatian GDP at basic prices for 2005. In order to improve the method of these estimates it is necessary to further intensify cooperation of tourism experts and Croatian national accountants in the future. That would enable successful application of dynamic simulation models supported by modern information technologies

Povezanost stupnja konverzije i transmisije svjetla kroz uzorak kompozitnog materijala

Quantitative analysis of residual double bonds or free radicals in the polymer network is the most reliable method for determining the degree of conversion. In this study, measurements of the degree of conversion and light transmission of three different composite resin materials and two different shades (the lightest and the darkest shades) were evaluated. The correlation between the measurements of the degree of conversion and light transmission was observed. Absorption and scattering by filler particles would continue the light attenuation through a composite resin specimen and consequentially reduce the degree of conversion. There is a dependence on the amount of filler loading and composite resin shade. The results confirmed the hybrid materials and lighter shades to provide higher conversion than the microfilled composite resins as well as darker and more opaque shade. It was also found that illumination by a curing unit of low output (230 mW/cm2) should be prolonged and gradual increments should not exceed one mm.Najpouzdaniji postupak određivanja stupnja konverzije jest kvantitativna analiza zaostatnih dvostrukih sveza ili slobodnih radikala u polimerskoj mreži. Svrha ovoga rada bila je procjena ovisnosti stupnja konverzije i transmisije svjetla kroz različite uzorke kompozitnih materijala. Stupanj konverzije određivan je Fourier-transform infracrvenom (FTIR) spektroskopijom, a transmisija svjetla Minolta Chromametrom. Za polimerizaciju kompozita rabljena je standardna halo gena žarulja Heliolux II snage 230 mW/cm2. Rezultati potvrđuju međusobnu ovisnost prethodno nave-denih parametara kao i ovisnost stupnja konverzije o količini anorganskog punila i boji kompozitnog materijala. Znano je da hibridne kompozitne smole ostvaruju viši stupanj konverzije od onih s mikropunilom. Materijali tamnih boja ne osiguravaju dostatnu polimerizaciju dubljih slojeva kom-pozitnog ispuna. Stoga je, u tim slučajevima, nužno rabiti žarulje jače snage, produžiti vrijeme izloženosti svjetlu i postavljati tanje slojeve kompozitnog materijala (1 mm)

Esthetic Reconstruction of the Incisal Edge of Upper Central Incisors

Oštećeni incizijski bridovi središnjih gornjih sjekutića smatraju se značajnim i razmerno složenim problemom u restorativnoj stomatologiji zbog minimalnoga stupnja oštećenja, složenih estetskih zahtijeva te zbog osiguravanja dugotrajnosti provedene rekonstrukcije. Za opskrbu incizijskih defekata postoji niz tehnika. Među njima je najmanje invanzivna izravna tehnika kompozitnim smolama. Svrha rad bila je prikazati jednu od mogućnosti rekonstrukcije traumom oštećenog incizijskoga brida. Pacijent K.R., u dobi od 22 godine, imao je nakon udarca tvrdim predmetom frakture cakline i dijela dentina na incizijskome bridu. Prijašnji restorativni zahvat nije bio odgovarajući pa se proveo nov postupak uporabom Artemis (Vivadent, Schaan, Liechtenstein) mikrohibridnoga kompozitnoga materijala s paletom estetskih nijansi za stimuliranje cakline, dentina i posebnih efekata. Opakne nijanse boja stimulirale su izgubljeni dentin, prozirne caklinske boje caklinu, a mamelonske i jasne transparentne boje posebne efekte. Rekonstrukcija je provedena u slojevitoj tehnici uz uporabu instrumenata za plasticiranje i odgovarajućih kistova uz polimerizaciju svakoga sloja posebno.Damaged incisal edges of the upper central incisors are considered to be an important as well as a relatively complex problem in restorative dentistry because the degree of damage is minimal yet esthetical demand provision of long-lasting reconstruction complex. There are several techniques for provision of incisal defects, the least invasive being direct technique with composite resins. The purpose of this study was to present one of the possibilities for reconstruction of trauma damaged incisal edge. A 22 year old patient after being strike by a hard object, sustained fractures od enamel and part of the dentin on the incisal edge. Previously performed restorative treatment was not satisfactory, so a new procedure was undertaken, using Artemis (Vivadent, Schaan, Liechtenstein) microhybrid composite material with a wide spectrum of shades for enamel and dentin simulation as well as special effects. Opaque shades of colours simulated lost dentin, transparent enamel shades enamel, and mammelon and clear transparent shades special effects. Reconstruction was performed in layer technique with the use of instruments for plasticizing including responding brushes and polymerization of each layer separately

Influence of Dentine Adhesive with Nanofiller on Postrestorative Sensitivity

Sve veći zahtjevi za dugotrajnošću ispuna i rubnog integriteta utječu na razvoj novih materijala i tehnika rada u restorativnom postupku na caklini i dentinu. Ti zahtjevi potaknuli su razvitak nekoliko generacija kompozitnih materijala i caklinsko-dentinskih adheziva s tendencijom stalnog poboljšanja. Adhezijska sveza restorativnog materijala za caklinu postiže se uspješno s pomoću caklinskih adheziva, no tehnika sveze za dentin, zbog specifične građe i vlažnosti dentinske površine, nije uvijek zadovoljavajuća i dugotrajna. Najnovije generacije dentinskih adheziva pokazuju bolje vrijednosti sveze i hermetskoga zatvaranja dentinske površine uz pojednostavljeniji postupak primjene od prijašnjih. Svrha ovoga rada bila je na ukupno 453 mala, srednje duboka i duboka kaviteta klinički utvrditi postojanje poslijerestorativne preosjetljivosti nakon aplikacije “Excite”(Vivadent, Schaan, Liechtenstein) caklinsko-dentinskog adheziva ispod kompozitnog ispuna mjesec dana i tri mjeseca nakon što je postavljen ispun. Nakon mjesec dana 21 zub je pokazivao osjetljivost 1., 2. i 3. stupnja, a tri mjeseca poslije samo četiri zuba su pokazala osjetljivost 1. i 2. stupnja, što potvrđuje da “Excite”caklinsko-dentinski adheziv može uspješno smanjiti pojavu poslijerestorativne osjetljivosti zuba.Increasing requirements for the longevity of filling and marginal integration has influenced the development of new materials in restorative procedure on enamel and dentine. These requirements have contributed to the development of several generations of composite materials and dentine adhesives. Adhesion of the restorative material on the enamel is succesfully enhanced with the use of enamel adhesives, while bonding to dentine, because of its specific constitution and wetness of its surface, is not always acceptable and longlasting. The latest generation of dentine adhesives shows better bonding values, better sealing of the dentine surface and is simpler to handle than earlier generations of dentine adhesives. The aim of this study was to determine in 453 small medium and deep cavities the clinical existence of postrestorative sensitivity after the application of “Excite” one-bottle enamel-dentine adhesive under a composite resin filling one and three months after the application of the composite filling. After one month 21 teeth showed sensitivity of 1st, 2nd and 3th degree, and after three months only four teeth showed sensitivity of 1st and 2nd degree. This confirmed the fact that “Excite” enamel-dentine adhesive can successfully decrease the presence of postrestorative sensitivity

Dental Erosions in Patients with Anorexia and Bulimia Nervosa

Dentalne erozije spadaju u skupinu kemijski uzrokovanih kroničnih lezija tvrdih zubnih tkiva. Zajedničko obilježje takvih oštećenja jest da se pojavljuju na površinama zuba bez plaka te da imaju nekarijesnu i nebakterijsku prirodu. Kao potencijalni rizični čimbenici nastanka dentalnih erozija spominju se: promjena načina života i prehrane, povećano konzumiranje kisele hrane i pića, te različiti gastrointestinalni poremećaji. Dugotrajno djelovanje izrazito kisela sadržaja uzrokuje postupnu demineralizaciju anorganske tvari tvrdih zubnih tkiva i nastanak erozijskih lezija. Ti defekti uzrok su brzem abrazijskom trošenju i smanjivanju sveukupnog volumena zuba.Dental erosions belong to a group of chemically caused chronic lesions of hard tooth tissue. A common characteristic of these lesions are the appearance of a tooth surface without plaque as well as noncarious and nonbacterial etiology. As potentional risk factors for dental erosions are new life style, increased consumption of acid food and drinks and different gastrointestinal disorders. Long-lasting exposure to acid substances leads slowly to demineralization of the anorganic component of hard tooth tissue and the appearance of dental erosion. These defects lead to faster abrasion and decrease of whole tooth volume and greater tooth sensitivity

Degree of Conversion and Temperature Measurement of Composite Polymerised with Halogen and LED-Curing Unit

Današnji kompozitni materijali polimeriziraju se vidljivim plavim svjetlom valne duljine oko 468 nm. Komercijalni uređaji za polimerizaciju kompozitnih materijala emitiraju plavo svjetlo različite jakosti. Uporaba uređaja za polimerizaciju jačega intenziteta sa svrhom da se postigne veći stupanj konverzije neminovno povećava zagrijavanje i temperaturu u materijalu tijekom stvrdnjavanja te polimerizacijski skuplja materijal. Svrha rada bila je utvrditi postoji li razlika između stupnja konverzije i porasta temperature triju ispitivanih kompozitnih materijala: Amelogen (Akeda Dental, Danska), Pertac II (ESPE, Seefeld, Germany), Z100 (3M Dental Products, St. Paul, Minessotta, USA), polimeriziranih eksponencijskim programom Elipar Trilight (ESPE, Seefeld, Njemačka) polimerizatora i Lux-o-Max (Akeda Dental, Danska) uređajem za polimerizaciju temeljenog na LED (light emitting diodes) tehnologiji. Rezultati su pokazali tek nešto niži stupanj konverzije pri polimerizaciji Lux-o-Max uređajem u odnosu prema eksponencijskome programu Elipar Trilight polimerizatora. Temperaturni porast znatno je niži pri polimerizaciji Lux-o-Max uređajem za sve ispitivane kompozitne materijale u usporedbi s rezultatima dobivenima pri polimerizaciji eksponencijskim programom Elipar Trilight polimerizatora.Today available composite materials are polymerized by blue light, with a wavelength of about 468 nm. Commercially available curing units for composite resin polymerization emit blue light of different intensity. Using curing units of higher light intensity to reach a higher degree of conversion unavoidably leads to higher temperature rise in material during hardening, and also to polymerization shrinkage of material. The aim of this study was to determine if there is any difference between the degree of conversion and temperature rise in three composite materials: Amelogen (Akeda Dental, Denmark), Pertac II (ESPE, Seefeld, Germany) and Z100 (3M Dental Products, St. Paul, Minessotta, USA) polymerized with exponential program of Elipar Trilight curing unit (ESPE, Seefeld, Germany) and Lux-o-Max curing unit (Akeda Dental, Denmark) based on LED (light emitting diodes) technology. The results showed only a slightly lower degree of conversion, in the case of polymerization with Lux-o-Max curing unit. The temperature rise was significantly lower in the case of polymerization with Lux-o-Max curing unit for all tested composite materials