Primjena kulture stanica prednjeg režnja hipofize u toksikološkim istraživanjima

High density plating procedure was used to evaluate the effect of atrazine on anterior pituitary cells of rats in monolayer culture. Collagenase-dispersed pituitary cells plated in suspension with medium-199 and 10% foetal calf serum attached quantitatively to plastic surfaces within 24 hours. Electron microscopy showed subpopulations of different cell types. After prolonged cultivation, most cells established small colonies with extensive contacts among them. Cell-to-cell formation of aggregates was significant and the colonies manifested morphological changes. The cells retained their enzymatic activity, converting testosterone into 5alfa-dihydrotestosterone by enzyme 5alfa-reductase. Immunohistochemical techniques facilitated differentiation of gonadotrophs producing follicle stimulating (FSH) and luteinising hormones (LH). Atrazine in concentrations of 5 to 50 µg/ml of medium was associated with a significant reduction in the number of viable cells within 72 hours. The results suggest that the pituitary cell culture may prove useful in toxicological testing of various toxic compounds and reduce or replace in vivo animal experiments.Atrazin, selektivni s-triazinski herbicid, danas se rabi u velikim količinama za zaštitu kukuruznih polja, a zbog svoje liposolubilnosti i perzistentnosti u okolišu ulazi u hranidbeni lanac. In vitro sustavi tkiva i organa sisavaca uz in vivo pokuse još i danas su pretežite tehnike u toksikologiji koje se pouzdano primjenjuju. Potrebe za smanjenjem broja pokusa na životinjama dovele su do intenzivna razvoja tehnika sa životinjskim stanicama, bilo da se radi o primarnim kulturama ili o staničnim linijama. Primarne kulture stanica središnjega živčanog sustava nisu do danas doživjele punu primjenu. Primjena životinjskih stanica mnogo je jeftinija tehnika koja omogućuje provođenje istodobnog ispitivanja na velikom broju uzoraka. Cilj istraživanja bio je ispitati toksičnost atrazina u in vitro uvjetima na modelu kulture stanica hipofize, koje su odgovorne za normalno funkcioniranje reprodukcijskog procesa. U radu se dobrom izolacijskom metodom i visokim stupnjem uspješnog uspostavljanja kulture stanica, mogao pratiti utjecaj atrazina na razini staničnih promjena. Stanice raspršene kolagenazom u suspenziji s medijem 199 i 10%-tnim telećim serumom prihvatile su se za plastičnu podlogu unutar 24 sata. Elektronskom mikroskopijom nađeni su različiti tipovi stanica. Nakon produljene kultivacije, najveći broj stanica stvorio je male kolonije s uočljivim vezama između stanica. Stanice su pokazale dobru enzimsku aktivnost pri pretvorbi testosterona u aktivni metabolit 5alfa-dihidrotestosteron. Imunohistokemijskim metodama utvrđene su stanice koje sintetiziraju hormone što stimuliraju razvoj folikula (FSH) i hormone luteinizacije (LH). Atrazin je dodan kulturi stanica hipofize u koncentracijama 5–50 µg/ml medija koji je sadržavao 3x105 stanica. Tijekom 24, 48 i 72 sata nađena su značajna smanjenja broja živih stanica, od 36 do 46%. Učinci su ovisili o dozi atrazina. Rezultati upućuju na to da se kulture stanica adenohipofize mogu uspješno rabiti u budućim istraživanjima toksičnosti različitih tvari radi smanjenja ili zamjene in vivo pokusa na životinjama

Stolni pokazivač konobara - Waiter\u27s Table Caller

Stolni pozivač konobara je praktičan dodatak stolovima u boljim restoranima s ciljem obavještavanja konobara o svojoj želji, a bez mnogo gestikuliranja i skretanja pozornosti od društva s kojim se nalazite u restoranu.Obzirom da nema elektronike, ne kvari se i nema ograničenja upotrebe. Po svojoj namjeni nema ograničenja za bilo koje jezično područje u svijetu

Alternativni modeli ispitivanja toksičnosti ksenobiotika

The alternatives to whole-animal testing include endpoint assays, cell and tissue cultures, use of tissue slices, toxicokinetic modelling, and structure-activity relationships and databases. The use of in vitro systems (subcellular fractions, cell lines, primary cell cultures, tissue slices, organ cultures, etc.) as research tools in toxicology is widespread. In the past few years, the apoptosis phenomena were followed by very precise intracellular changes where, through programmed cell death, a cell can be removed from a population. The in vitro systems are ideally suited for investigations of the molecular, cellular and physiological mechanisms of chemically induced toxicity, which cannot readily be studied in vivo for known target organ and target species toxicity studies and for answering specific questions about toxic effects. The main justification for developing in vitro toxicity tests is that they will make toxicology a more scientifically based practice. It is increasingly apparent that the development and incorporation of stepwise testing strategies, combining experimental data from a range of alternative methods (physicochemical techniques, quantitative structure-activity relationships - QSAR, metabolic and kinetic modelling and in vitro tests), provide the most advanced way to predict toxicity, reducing at the same time the number of laboratory animals used for testing.Alternativni sustavi ispitivanja toksičnosti na životinjama obuhvaćaju postupke koji uključuju stanice i kulture, uporabu dijelova tkiva, toksikokinetičko modeliranje, kao i odnose aktivnosti prema strukturi ksenobiotika. Uporaba in vitro sustava (staničnih frakcija, staničnih linija, primarnih staničnih kultura, dijelova tkiva, kulture organa itd.) ima široku primjenu u toksikološkim istraživanjima. U posljednjih nekoliko godina fenomen apoptoze može se pratiti prema vrlo preciznim unutarstaničnim promjenama te utvrđena programirana smrt stanice iskoristiti u uklanjanju takvih stanica iz populacije. In vitro sustavi idealno se rabe u istraživanjima molekularnih, staničnih i fizioloških mehanizama toksičnosti izazvanih kemikalijama, dok in vivo studije toksičnosti ne mogu dati te odgovore. Glavna potvrda razvoja i praćenja toksičnosti spojeva u in vitro testovima jest znanstvena utemeljenost toksikologije. Razvoj i uvođenje strategija testiranja koje primjenjuju kombinaciju eksperimentalnih podataka iz niza alternativnih metoda (fizikalno-kemijske tehnike, QSAR tehnike, metaboličko i kinetičko modeliranje) omogućuje najefikasniju procjenu toksičnosti, kao i istodobno smanjenje broja laboratorijskih životinja potrebnih u postupcima testiranja toksičnosti spojeva

Stolni pokazivač konobara - Waiter\u27s Table Caller

Stolni pozivač konobara je praktičan dodatak stolovima u boljim restoranima s ciljem obavještavanja konobara o svojoj želji, a bez mnogo gestikuliranja i skretanja pozornosti od društva s kojim se nalazite u restoranu.Obzirom da nema elektronike, ne kvari se i nema ograničenja upotrebe. Po svojoj namjeni nema ograničenja za bilo koje jezično područje u svijetu

Primjena životinjskih stanica u proizvodnji cjepiva protiv bolesti Aujeszkoga

Ispitan je novi sustav bioreaktora s reaktorskom posudom za jednokratnu upotrebu (Wave bioreactor). Bioreaktor, koji koristi valovito djelovanje za miješanje i prijenos kisika ispitan je kod umnožavanja mase stanica stanične linije BHK 21 C13 pri proizvodnji virusa Aujeszkyjeve bolesti (ADV). Praćena je kinetika rasta BHK 21 C13 stanica u bioreaktoru tijekom trodnevnog razdoblja. Na kraju trodnevnog uzgoja BHK 21 C13 stanica i pri gustoći stanica od 1,82 x 106/stanice ml–1, reaktor je inokuliran s 9 ml gE- Bartha K-61 soj ADV suspenzija (105.9 TCID50 ) s indeksom infekcije (MOI) od 0,01. Poslije inkubacije od 144 h, dobiveno je 400 ml ADV biomase s titrom od 107.0 TCID50 ml–1, što odgovara 40.000 doza cjepiva protiv ADV. Posebna pogodnost ovog postupka je, što se proizvedena biomasa može u istom spremniku uskladištiti do trenutka daljnjeg tehnološkog postupka, i s novim spremnikom nastaviti proizvodnja iste ili druge biomase bez posebnih dugotrajnih postupaka čišćenja i sterilizacije. Ovisno o potrebi, volumen spremnika se može povećavati bez zahtjevnog scale-up postupka

Citotoksični i apoptotički učinci 17α-etinilestradiola i dietilstilbestrola na CHO-K1 stanice

There is considerable concern about the substances present in the environment and their potential to interfere with the endocrine system of vertebrates. Among these, the so-called endocrine-disrupting compounds, which can modulate or disrupt developmental and reproductive processes, substances with estrogenic activity have attracted most attention. Concerns about the presence of these compounds in the environment have led to the development of screening and testing assays that are able to detect such substances and evaluate their potential to induce adverse effects. In vitro systems such as mammalian and fish cell lines have become of growing importance in toxicity testing of such compounds. The cytotoxic and apoptotic effects induced by 17α-ethynylestradiol and diethylstilbestrol were studied on CHO-K1 cell line. Trypan blue exclusion method was used to determine the cell viability. Cytotoxicity of 17α-ethynylestradiol (0.34–34 μM) and diethylstilbestrol (0.37–37 μM) was found to be concentration-dependent with IC50 values of 12.8 and 10.4 μM after 72 h of exposure, respectively. In treated CHO-K1 culture cell death was assessed by determining morphological changes by haematoxilyn and eosin staining, nuclear morphology by fluorescein diacetate/propidium iodide staining and fluorescence microscopy, DNA fragmentation by TUNEL method and translocation of phosphatidyl serine by flow cytometry. The obtained results showed that 17α-ethynylestradiol induced apoptosis, while diethylstilbestrol induced necrosis in the treated CHO-K1 cells.Javnost sve više zabrinjavaju brojne tvari u okolišu koje mogu utjecati na endokrini sustav kralježnjaka. Među tzv. endokrinim modulatorima, koji mogu poremetiti ili potpuno narušiti razvojne i reproduktivne procese u organizmu, najveću pozornost privlače tvari što imaju estrogenu aktivnost. Ta je zabrinutost potaknula razvoj novih metoda za njihovo praćenje i određivanje te izbjegavanje neželjenih učinaka. Testovi in vitro sa staničnim linijama sisavaca i riba postali su važni modelni sustavi u ispitivanju toksičnosti tih spojeva. Citotoksični i apoptotički učinci 17α-etinilestradiola i dietilstilbestrola ispitani su na CHO-K1 staničnoj liniji. Za određivanje preživljavanja stanica upotrebljena je metoda tripan plavo. Citotoksičnost 17α-etinilestradiola (0,34-34 µM) i dietilstilbestrola (0,37-37 µM) ovisi o koncentraciji, a izračunate IC50 vrijednosti nakon 72 sata nakon tretmana iznosile su pojedinačno 12,8 i 10,4 µM. Smrt CHO-K1 stanica praćena je na temelju uočenih morfoloških promjena, bojenjem hematoksilinom i eozinom, zatim promjena u izgledu jezgre, bojenjem fluorescein diacetatom/propidijevim jodidom i fluorescentnom mikroskopijom, te prema fragmentaciji DNA TUNEL metodom i translokaciji fosfatidilserina protočnom citometrijom. Dobiveni rezultati upućuju na to da 17α-etinilestradiol uzrokuje apoptozu u CHO-K1 stanicama, a dietilstilbestrol njihovo odumiranje procesom nekroze

Biotehnologija u Hrvatskoj – povijesna baština i suvremeni trendovi

Razvoj biotehnologije u Hrvatskoj započeo je 1956. godine, osniva-njem jednog od prvih studija biotehnologije u Europi na Sveučilištu u Zagre-bu, na tadašnjem Tehnološkom fakultetu, a danas je to Prehrambeno-bioteh-nološki fakultet (PBF) Sveučilišta u Zagrebu. Osnivanje studija ostvareno je u suradnji s tvrtkom PLIVA koja je tada pokrenula biotehnološku (mikrobnu) proizvodnju antibiotika oksitetraciklina, i do danas je jedna od najvećih far-maceutskih kompanija u Hrvatskoj i jedna od vodećih u regiji Jugoistočne Europe. Prof. emer. Vera Johanides je na temeljima industrijske mikrobiolo- Godišnjak 2019. Akademije tehničkih znanosti Hrvatske 439 gije osmislila, organizirala i pokrenula prvi studij biotehnologije na ovim prostorima. Potpisnica je na osnivačkoj povelji Europske federacije za bio-tehnologiju i jedna je od prvih počasnih članova Akademije tehničkih znano-sti Hrvatske koja joj je postavila spomen obilježje u Domu HATZ-a 2011. godine i njenim imenom nazvala godišnju nagradu HATZ-a za mlade znan-stvenike. Međunarodni znanstveni simpoziji posvećeni prof. emer. Veri Joha-nides, kontinuirano se organiziraju u suradnji HATZ-a i Hrvatskog društva za biotehnologiju. Uz visokoškolsku edukaciju u području biotehnologije, u Hrvatskoj se provode biotehnološka znanstvena istraživanja, kako u akadem-skoj zajednici, tako i na istraživačkim institutima i tvrtkama koje razvijaju vlastite biotehnološke proizvode te na uspostavljenim centrima izvrsnosti u području biotehnologije. Industrijska biotehnološka proizvodnja u Hrvatskoj bazirana je prvenstveno na proizvodnji lijekova, hrane i pića, uključujući akvakulturu i dodatke prehrani, gdje je važna primjena biotehnologije u upravljanju sigurnošću hrane, a raste i proizvodnja biogoriva, i to uglavnom bioplina, te primjena biotehnologije mora i biotehnologije u zaštiti okoliša