Plantaris tendon autograft successfully restores patellar stability in adolescent isolated medial patellofemoral ligament reconstruction – preliminary results

Patellar instability is highly represented in adolescent patients. For a group of patients with patellar instability, isolated medial patellofemoral ligament reconstruction (MPFLR) is a standard treatment option. Although gracilis tendon (GRT) autograft has been frequently used, the optimal surgical approach and graft source for this procedure is yet to be established. The use of plantaris tendon (PLT) autograft in isolated MPFLR has never been compared to GRT autograft. The purpose of this study is to determine whether a four-folded PLT autograft used for isolated anatomic MPFLR in adolescent patients restores patellar stability

Analiza navika mladih Hrvata u međunarodnim turističkim putovanjima

Omladinski turizam važan je dio turističkog tržišta. Njegova važnost još nije prepoznata u mnogim zemljama, što je dijelom posljedica nedovoljne upoznatosti s tim tržišnim segmentom. U cilju bolje prilagodbe mladim putnicima, turističkom sektoru potrebne su informacije o navikama i načinu ponašanja mladih turista na putovanjima. U ovom radu iznijeti su rezultati primarnog istraživanja provedenog na 138 mladih državljana Republike Hrvatske s ciljem utvrđivanja njihovih navika u međunarodnim putovanjima. Pokazalo se da prosječno putovanje traje 6,14 noćenja, mladi troše 425 kuna po noćenju, najčešće putuju s prijateljima, dominantni motivi su odmor i razonoda, a kao izvor informacija i sredstvo rezerviranja elemenata putovanja najviše koriste Internet. Rezultati su slični onima iz međunarodnih istraživanja, no teško ih je potpuno uspoređivati, što zbog razlika u uzorcima, što zbog vremenskog odmaka od pojedinih stranih istraživanja. Istraživanje daje koristan uvid u navike mladih hrvatskih putnika te bi ga bilo zanimljivo proširiti dodatnim pitanjima i periodički provoditi

Drukčiji pristup liječenju oštećenog meniska – sačuvajmo menisk

Menisci su vezivno-hrskavične strukture koje imaju važnu ulogu u zaštiti zglobne hrskavice i stabilnosti koljena. Puknuće meniska predstavlja najčešću intraartikularnu patologiju koljenskog zgloba te je najčešći razlog izvođenja operacijskih zahvata na koljenu. Razvojem artroskopskih tehnika, artroskopska djelomična meniscektomija postala je metodom izbora u liječenju puknuća meniska. Iako je minimalno invazivan zahvat kojim se odstranjuje samo dio meniska, a nakon kojeg se bolesnici brzo vraćaju svakodnevnim aktivnostima, artroskopska djelomična meniscektomija dugoročno ima nepovoljan utjecaj na hrskavicu koljena, što rezultira ubrzanim razvojem osteoartritisa. Stoga se od devedesetih godina prošlog stoljeća sve više promovira metoda artroskopskog šivanja meniska kojom se nastoji sačuvati anatomska cjelovitost, a time i funkcionalnost meniska. Premda kliničke studije pokazuju zadovoljavajuće dugoročne rezultate nakon takvih zahvata, nažalost, i dalje se šivanje meniska ne izvodi dovoljno često. Cilj ovoga preglednog rada jest naglasiti važnost meniska u očuvanju hrskavice i stabilnosti koljena te na temelju podataka iz literature prikazati suvremene spoznaje o etiologiji, klasifikaciji, dijagnostici i liječenju puknuća meniska

Novi način liječenja bilateralnog varus deformiteta kuka korištenjem „pločice osmice“ kod djece s kongenitalnom spondiloepifizealnom displazijom

Spondyloepiphysal dysplasia congenita (SEDc) is a rare autosomal dominant genetic disorder. Femoral head ossification delay and the proximal femur varus deformity i.e. coxa vara (CV) are the major features of SEDc. The accepted treatment is a valgus femoral osteotomy. The data on hip surgery in SEDc are scarce. In our database from 2006 to 2020, there were 6 SEDc patients. Four patients had surgery on 8 hips. Surgical treatment was indicated due to progressive CV deformity i.e. a decreasing neck-shaft angle (NSA), pain, limited hip abduction, and gait disturbances. In three patients, a novel surgical treatment was applied – a greater trochanter apo-physiodesis using “Eight-plate”. The patients were evaluated clinically and radiologically. The median age at first surgery was 6.3 years (range, 3.2 to 9.5 y) and the median follow-up period was 7 years (range, 5.6 to 14 y). The postoperative NSA was significantly improved with a mean increase of 13 degrees (P<0.001). Additional surgeries were needed in two patients. Overall, our results showed improved clinical and radiological parameters. The purpose of this study was to determine whether a method using an “Eight- plate” applied early to greater trochanter apophysis in SEDc patients with bilateral CV could reduce the need for more aggressive surgery in near future.Spondiloepifizna displazija kongenita (SEDc) je rijedak autosomno dominantan genetski poremećaj. Glavna značajka SEDc je odgoda okoštavanja glave bedrene kosti i varusna deformacija proksimalnog femura, tj. coxa vara (CV). Prihvaćeno liječenje je valgus osteotomija proksimalnog femura. Podaci o operaciji kuka u SEDc pacijenata su oskudni. U našoj bazi od 2006. do 2020. bilo je 6 SEDc pacijenata. Četiri pacijenta imala su 8 operacija kukova. Indikacija za kirurško liječenje bila je progresivna CV deformacija tj. smanjenje vratno-dijafizičnog kuta (NSA), bol, ograničena abdukcija kuka i poremećaji hoda. Kod tri pacijenta primijenjeno je novo kirurško liječenje - apofiziodeza velikog trohantera pomoću “pločice osmice”. Bolesnici su praćeni klinički i radiološki. Medijan dobi kod prve operacije bio je 6,3 godine (raspon od 3,2 do 9,5 godina), a medijan praćenja 7 godina (raspon od 5,6 do 14 godina). Postoperativni NSA je značajno poboljšan s prosječnim povećanjem od 13 stupnjeva (P<0,001). Dva pacijenta su trebala dodatne operacije. Sve u svemu, naši su rezultati pokazali poboljšane kliničke i radiološke parametre. Svrha ove studije bila je utvrditi može li metoda koja koristi “pločicu osmicu”, rano primijenjena na apofizu velikog trohantera kod SEDc pacijenata s obostranom CV-om, smanjiti potrebu za ekstenzivnijom operacijom u bliskoj budućnosti

The role of anterolateral ligament in anterior cruciate ligament reconstruction – plantaris tendon graft technique

Anterior cruciate ligament (ACL) reconstruction is the principal treatment option in symptomatic patients with ACL rupture. Regardless of the technique utilised, ACL reconstruction alone could not always restore normal knee kinematics, especially rotational stability. Moreover, present techniques mostly use autografts such as hamstring tendons and additionally disrupt the knee bio- mechanics. The anterolateral ligament (ALL) of the knee has been recognised as an important structure in providing rotational knee stability. Concurrent reconstruction of ACL and ALL ligaments has proven superior in both clinical stability tests and subjective outcome scores. Using plantaris tendon as ALL graft, detrimental effects of harvesting two hamstring tendons are avoided

Rekonstrukcija prednjeg križnog ligamenta i anterolateralnog ligamenta koljena tetivama kvadricepsa i plantarisa

Anterior cruciate ligament (ACL) reconstructions with quadriceps tendon (QT) grafts are gaining popularity, both in primary and revision procedures. Recently, the role of the anterolateral ligament (ALL) of the knee in improving rotational knee stability has been emphasised and concurrent ACL and ALL reconstruction is advocated. In this paper, a new technique utilising the QT and the plantaris tendon (PLT) for combined ACL and ALL reconstruction is analysed. Patients that underwent combined ACL and ALL reconstruction using QT and PLT grafts in a 3-years period were prospectively analysed. A total of 9 patients with 6 months minimum follow-up were assessed with Lachman and Pivot shift clinical tests, International Knee Documentation Committee (IKDC) score, Knee injury and Osteoarthritis Outcome Score (KOOS), Lysholm score, and Tegner activity scale. One patient had reconstructed ACL re-rupture at the final follow-up visit, leaving 8 patients with a mean follow-up of 19±8 months. There was a significant improvement in anteroposterior and rotational stability in all the patients. The IKDC, KOOS, and Lysholm scores improved as well. The Tegner activity scale increased postoperatively, however, it did not reach preinjury values. QT and PLT grafts are valuable alternatives for currently used grafts in combined ACL and ALL reconstructive procedures. This new technique is a reasonable option in ACL revision surgery and a good alternative in primary ACL and ALL reconstruction, especially when hamstring grafts are not advised or they are missing.Rekonstrukcija prednjeg križnog ligamenta (ACL) presatkom tetive kvadricepsa (QT) kod primarnih i revizijskih zahvata postaje sve učestalija. Nedavno je istaknuta uloga anterolateralnog ligamenta (ALL) u poboljšanju rotacijske stabilnosti koljena te se zagovara istodobna rekonstrukcija ACL-a i ALL-a. U ovom radu analizirana je nova kirurška tehnika kombinirane rekonstrukcije ACL-a i ALL-a koja koristi QT i tetivu plantarisa (PLT). Prospektivno su praćeni pacijenti kojima je učinjena udružena rekonstrukcija ACL-a i ALL-a presadcima QT i PLT u razdoblju od 3 godine. Ukupno je analizirano 9 pacijenata s minimalno 6 mjeseci praćenja. Koristili su se klinički testovi Lachman i Pivot shift te upitnici procjene ishoda: International Knee Documentation Committee (IKDC), Knee injury and Osteoarthritis Outcome Score (KOOS), Lysholm i Tegnerova ljestvica aktivnosti. Kod svih pacijenata je došlo do značajnog poboljšanja u anteroposteriornoj i rotacijskoj stabilnosti. Rezultati IKDC, KOOS i Lysholm upitnika također su se poboljšali. Tegnerova ljestvica aktivnosti se postoperativno poboljšala, ali nije dosegla vrijednosti prije ozljede. Jedan je pacijent zadobio rerupturu ACL-a u vrijeme posljednjeg pregleda, ostavljajući 8 pacijenata s prosječnim praćenjem od 19±8 mjeseci. Presadci QT i PLT vrijedna su alternativa za trenutno korištene presatke u zahvatima udružene rekonstrukcije ACL-a i ALL-a. Ova nova tehnika razumna je opcija u revizijskim zahvatima rekonstrukcije ACL-a i dobra alternativa u primarnoj rekonstrukciji ACL-a i ALL-a, osobito kada se ne preporuča koristiti tetive fleksora koljena ili one nedostaju

Plantaris muscle tendon – a novel graft in new operation technique for combined anterior cruciate and anterolateral ligament reconstruction of the knee

Mišić plantaris je mali mišić površnog stražnjeg odjeljka noge karakteriziran najdužom tetivom u ljudskom tijelu. Istraživanja ukazuju da je plantaris rudimentarni mišić sa zanemarivom biomehaničkom funkcijom. Tetiva mišića plantarisa odavno je prepoznata kao lako dostupan presadak kod raznih rekonstruktivnih zahvata u ortopediji. Anterolateralni ligament koljena predstavlja važan čimbenik uspostave rotacijske stabilnosti kod koljena kojem nedostaje funkcija prednjeg križnog ligamenta. Tetiva mišića plantarisa ima odlična biomehanička svojstva za rekonstrukciju anterolateralnog ligamenta. U ovom kratkom preglednom radu prikazana je nova operacijska tehnika zajedničke rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta i anterolateralnog ligamenta koljena uz presatke tetiva mišića semitendinozusa i plantarisa.Plantaris muscle is a fusiform muscle of the superficial posterior leg compartment. It is characterized by the longest tendon in humans. Reports suggest that plantaris muscle is rudimentary with a minor biomechanical function. Plantaris tendon is a well known and accessible graft for various reconstructive procedures. The anterolateral ligament has recently been recognized as an important structure in restoring the rotational stability of the anterior cruciate ligament deficient knee. Plantaris tendon has excellent biomechanical properties for anterolateral ligament reconstruction. The present study describes a new combined anterior cruciate ligament and anterolateral ligament reconstruction technique using plantaris tendon and semitendinosus tendo

Bilateral congenital knee dislocation associated with bilateral developmental hip deformities

Prirođena dislokacija koljena je relativno rijetka deformacija, a pogotovo udružena s deformacijom drugih zglobova. Djevojčica u ovom prikazu, rođena je s obostranom dislokacijom koljena i obostranim razvojnim poremećajem kuka u smislu iščašenja. Prvi pregled u ortopedskoj ambulanti obavljen je 21. dan nakon rođenja. Učinjena je radiološka i ultrazvučna dijagnostika i genetska obrada. Nisu nađeni elementi Larsenova sindroma kao ni artrogripoze. Djevojčica je liječena trakcijom na vertikalnom okviru i sadrenim redresmanom oba koljena. Nakon repozicije kukova aplicirao se aparat Hilgenreiner. Tek nakon repozicije oba kuka omogućila se redresmanom repozicija i puna fl eksija koljena. Nakon stabilizacije kukova i koljena aplicirani su remenčići prema Pavliku, koji su nošeni dva mj. Liječenje je trajalo do sedam mj. života djevojčice a svi postupci su praćeni ultrazvukom i RTG snimkama. Praćenje još traje.Congenital knee dislocation is a relatively rare entity, especially if associated with other joint deformities. We present a case of a girl with both congenital knee and hip dislocations who was followed-up for four years. She was fi rst referred to our department when she was three weeks old. Radiographic and ultrasound examinations, as well as genetic tests excluded Larsen’s syndrome and arthrogryposis. Traction on the vertical plane was applied to make closed hip reduction easier, after which we started serial knee casting. When reduced, hips were stabilized by Hilgenreiner’s orthosis, which enabled casting of the knees to be continued and fi nished successfully. After stabilization of the hips and knees, Pavlik’s harness was applied for two months. The treatment took seven months and all the steps were followed by radiographic and ultrasound imaging when needed

Comparison of biomechanical properties of the plantaris and gracilis tendons for medial patellofemoral ligament reconstruction

Patelofemoralni poremećaji zastupljeni su s 20 do 40 % patologije cijelog koljena, a luksacija patele čini 2 do 3 % svih ozljeda koljena. Nakon prve luksacije patele u više od 95 % slučajeva dolazi do ozljede MPFL-a. Zbog ozljede MPFL-a poremećen je kompleks medijalnih pasivnih stabilizatora patele i dolazi do njene nestabilnosti. Nestabilnost je patele podloga za mnoge tegobe od kojih je najčešća strah od ponovnih luksacija. U slučajevima kada je patela nestabilna te je potreban operacijski zahvat, vrlo je često indicirana rekonstrukcija MPFL-a, ili kao samostalan zahvat, ili kao dio kompleksnijeg zahvata. Kao presadak kod rekonstrukcije MPFL-a danas se najviše rabe tetive mišića hamstringsa, od kojih je presadak dvostruko presavijenih tetiva mišića gracilisa najčešće korišten. Međutim, autologni se presadak mišića gracilisa oduzima od struktura koje imaju važnu ulogu u biomehanici koljena. Uloga mišića plantarisa u biomehanici koljena nema bitnog značenja, a autologni tetivni presadak mišića plantarisa često se koristi kod raznih rekonstruktivnih zahvata zbog jednostavnog uzimanja i izostanka morbiditeta donorskog mjesta. Iako učestalo korištena, tetiva mišića plantarisa nije detaljno biomehanički istraživana. Hipoteza je ovog istraživanja bila da se za rekonstrukciju MPFL-a koljena može koristiti i presadak tetive mišića plantarisa te da taj presadak ima usporediva biomehanička svojstva s presatkom tetive mišića gracilisa koji se danas najčešće rabi za taj zahvat. Cilj je ovog istraživanja bio usporediti biomehanička svojstva presatka načinjenog od dvostruko presavijene tetive mišića plantarisa, koji će se koristiti za nadomjestak oštećenog MPFL-a, s biomehaničkim svojstvima dvostruko presavijene tetive mišića gracilisa, čija su biomehanička svojstva adekvatna za rekonstrukciju MPFL-a. Osim toga, specifično je trebalo izmjeriti duljinu i debljinu tetiva mišića plantarisa i gracilisa na dobivenim uzorcima i istražiti ima li presadak dvostruko presavijene tetive mišića plantarisa usporedivu čvrstoću s čvrstoćom nativnog MPFL-a, prema podatcima iz literature. Istraživanje je provedeno uz odobrenje Etičkoga povjerenstva. Nakon potpisanog informiranog pristanka rodbine preminule osobe u dobi od 18 do 55 godina, izmjerene su antropometrijske mjere donjih ekstremiteta i prikupljene su tetive mišića plantarisa i gracilisa s obije noge kod 15 kadavera umrlih unutar 24 sata od uzimanja tetiva. Tetive su pohranjene u zamrzivaču na –20 °C i u tri navrata antropometrijski i biomehanički ispitivane. Rezultati provedenoga istraživanja potvrdili su prvi dio postavljne hipoteze da se za rekonstrukciju MPFL-a može koristiti presadak tetive mišića plantarisa u obliku dvostruko presavijene tetive. Međutim, presadak dvostruko presavijenih tetiva mišića plantarisa u ovom istraživanju ima statistički značajne razlike u usporedbi s presatkom dvostruko presavijenih tetiva mišića gracilisa po svim ispitivanim biomehaničkim svojstvima. Isto tako, gotovo sve antropometrijske mjere tetiva mišića plantarisa i gracilisa statistički su se značajno razlikovale. U usporedbi vrijednosti maksimalne sile svih presadaka dvostruko presavijenih tetiva mišića plantarisa s definiranom gornjom granicom maksimalne sile nativnog MPFL-a prema podatcima iz literature, 23,3 % presadaka dvostruko presavijenih tetiva mišića plantarisa pokazalo se kao sigurna zamjena presatku dvostruko presavijenih tetiva mišića gracilisa i može biti nadomjestak oštećenom MPFL-u kod njegove rekonstrukcije. Originalni rezultati dobiveni ovim istraživanjem omogućit će korištenje novog presatka za rekonstrukciju MPFL-a dvostrukim presavijanjem tetive mišića plantarisa, kod odabranih bolesnika, bez dodatnog narušavanja biomehaničkih odnosa u ozlijeđenom koljenu. Isto tako, rezultati ovoga istraživanja proširit će izbor presadaka kod drugih rekonstruktivnih zahvata na koljenu uz čuvanje važnih struktura oko koljena i bez ikakvog kompromitiranja biomehanike koljenskog zgloba.The lateral patellar dislocation represents 2-3 % of all knee injuries. Medial patellofemoral ligament (MPFL) is injured in more than 95 % of cases after a first patellar dislocation. Due to the MPFL injuries, subsequent patellar instability could happen. The MPFL reconstruction using double looped gracilis tendon autograft is most frequently conducted when surgery is indicated. However, since gracilis plays an essential role in the knee biomechanics, some drawbacks may occur. On the contrary, plantaris muscle has an insignificant role in the knee biomechanics. Although used frequently as a tendon graft, there are not so many findings regarding biomechanical properties of plantaris muscle tendon. The purpose of this research project was to investigate if the plantaris muscle tendon is suitable as a tendon graft for the MPFL reconstruction. The main assumption of the research is that a doubled looped plantaris tendon graft has comparable biomechanical properties as a doubled looped gracilis tendon graft. The biomechanical study included 30 paired doubled looped plantaris and gracilis tendon grafts taken from 15 fresh human cadavers. The author compared the research results with data on the highest value of the native MPFL maximal tensile force and confirmed the hypothesis. However, in the study, only 23.3 % of doubled looped plantaris tendon grafts were suitable for the MPFL reconstruction