Značajke dojenčadi hospitalizirane zbog bronhiolitisa u KBC Split od 2011. do 2015. godine

The aim was to determine and analyze clinical and epidemiological characteristics of infants treated at University Hospital of Split from 2011 to 2015 with the diagnosis of bronchiolitis. Bronchiolitis is an acute lower respiratory tract infection common in early childhood. The most frequent etiologic agent is respiratory syncytial virus (RSV) found in 60% to 80% of cases. Coughing, wheezing and impaired nutrition are the major symptoms. Medical records of children under the age of one year who were hospi talized at University Hospital of Split due to bronchiolitis between January 1, 2011 and December 31, 2015 were retrospectively analyzed. A total of 560 infants were hospitalized during the 5-year period, out of them 340 were males. The most frequent symptoms were nasal congestion, followed by wheezing, fever >38 °C, and crackles. Rapid antigen test for RSV was conducted in 193 infants and was positive in 134 (69.4%) cases. Bronchodilators were administered in a vast majority of infants (74.5%), whereas inhaled corticosteroids were used in 24.6% and racemic adrenaline in 14.1% of infants. Additional oxygen therapy was required only in 5% of cases. Study results confi rmed the greater incidence of bronchiolitis in boys and the mean duration of hospital stay was 7.6±3.3 days. Antibiotic therapy was administered in 85.2% of infants, which is considerably higher than in other published studies. Therefore, additional eff ort should be invested to lower antibiotic administration.Cilj istraživanja bio je utvrditi i analizirati kliničke i epidemiološke značajke dojenčadi s dijagnozom bronhiolitisa i liječene u Kliničkom bolničkom centru Split od 2011. do 2015. godine. Bronhiolitis je akutna infekcija donjega dišnog sustava koja je česta u ranom djetinjstvu. Najčešći etiološki uzročnik je respiracijski sincicijski virus (RSV) koji se nalazi u 60% do 80% slučajeva. Glavni simptomi su kašalj, sipnja i poteškoće pri hranjenju. Retrospektivno su analizirani medicinski zapisi djece mlađe od jedne godine hospitalizirane u KBC Split zbog bronhiolitisa od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2015. godine. Tijekom 5-godišnjeg razdoblja hospitalizirano je ukupno 560 dojenčadi, 340 od njih muškog spola. Najčešći simptomi bili su nosna kongestija, potom sipnja, vrućica >38 °C i hropci. Brzi test antigena na RSV učinjen je u 193 dojenčadi i pokazao se pozitivnim u 134 (69,4%) slučaja. U velike većine dojenčadi (74,5%) primijenjeni su bronhodilatatori, dok su inhalirajući kortikosteroidi davani u 24,6%, a racemični adrenalin u 14,1% dojenčadi. Dodatna terapija kisikom bila je potrebna u samo 5% slučajeva. Rezultati ovoga istraživanja potvrđuju veću incidenciju bronhiolitisa u dječaka, a srednje trajanje bolničkog liječenja bilo je 7,6±3,3 dana. Antibiotska terapija primijenjena je u 85,2% dojenčadi, što je znatno više od podataka iz drugih objavljenih istraživanja. Stoga treba uložiti dodatne napore kako bi se smanjila primjena antibiotika

Učestalost ozljeda djece liječene u Zavodu za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije

Injuries in children are a major public health problem that has been recognized by the World Health Organisation, which adopted a 10-year action plan in 2006 for the prevention of children injuries. The aim of this study was to determine demographic data, preva- lence, severity and type of injuries in children admitted to the Emergency Department in the Split-Dalmatia County during a five- year period. This cross-sectional study included data on 25,037 subjects aged <18 who were treated in the period from January 2015 to January 2020. During the five-year study period, out of the total number of injured children, there were 16,158 (64.54%) boys and 8,879 (35.46%) girls. The highest number of injuries (n=8409; 33.59%) were recorded in the 6-12 age group, while the lowest number of injuries were recorded in the first year of life (n=1077; 4.30%). Injuries to the head were most common (n=9670; 38.62%), followed by injuries to the elbow, forearm, wrist and hand (n=5384; 21.50%) and injuries to the knee, lower leg, ankle and foot (n=5146; 20.55%). Out of the total number of injured children, the number of deaths at the scene of injury was 24 (0.09%), recorded in 16 boys and 8 girls. Further treatment at the Split University Hospital Centre was ordered in 7.88% of children.Ozljede djece veliki su javnozdravstveni problem koji je prepoznala i Svjetska zdravstvena organizacija te je 2006. godine donijela desetogodišnji plan aktivnosti djelovanja za prevenciju ozljeda djece. Cilj rada je utvrditi demografske podatke, učestalost, težinu i tip ozljeda u djece koja su u petogodišnjem razdoblju liječena u Zavodu za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije (ZHM SDŽ). Ova presječna studija obradila je uzorak od 25 037-ero ispitanika u dobi do 18 godina za razdoblje od siječnja 2015. do siječnja 2020. U promatranom petogodišnjem razdoblju od ukupnog broja ozlijeđene djece 16 158-ero (64,54% su dječaci i 8 879 (35,46%) djevoj- čice. Najveći broj ozljeda 8 409 (33,59%) zabilježen je u dobnoj kategoriji od šest do 12 godina, dok je najmanje ozljeđivanja u prvoj godini života 1 077 (4,30%). Najčešće su ozljede glave 9 670 (38,62%), zatim lakta, podlaktice, ručnog zgloba i šake 5 384 ( 21,50%) te ozljede koljena, potkoljenice, nožnog zgloba i stopala 5 146 (20,55%). Od ukupnog broja ozlijeđene djece broj umrlih na mjestu događaja ozljede iznosio je ukupno 24 (0,09%), i to 16 dječaka i osam djevojčica. Daljnja obrada i liječenje u Kliničkom bolničkom centru Split bilo je potrebno u 7,88% ozlijeđene djece

PHACES Syndrome with Intestinal Hemangiomatosis

We present a rare case of a neonate with PHACES syndrome (posterior fossa malformations, large facial hemangiomas, cerebral arterial anomalies, cardiovascular anomalies, eye anomalies and sternal clefting or supraumbilical raphe) and diffuse hemangiomatosis of the ileum, presenting with multiple intestinal perforations and peritonitis. The infant was successfully treated with propranolol and methylprednisolone as well as octreotide, tranexamic acid, and supportive therapy for massive intestinal bleeding

NUTRITIONAL STATUS OF PATIENTS HOSPITALIZED AT THE CLINIC FOR CHILDREN\u27S DISEASES IN SPLIT

Ciljevi: Ciljevi istraživanja su: prikazati stanje uhranjenosti bolesnika liječenih na Klinici za dječje bolesti Kliničke bolnice Split, utvrditi povezanost kliničkih pokazatelja stanja uhranjenosti s osnovnom bolešću i duljinom liječenja te usporedno prikazati dva različita pokazatelja stanja uhranjenosti: debljinu kožnih nabora i BMI (od engl. body mass index). Metode: U istraživanju su sudjelovala 632 bolesnika, 332 ženska i 300 muških, u dobi od 3. do 20. godine života. Bolesnicima smo izmjerili tjelesnu masu i tjelesnu visinu nakon prijma i pri otpustu, izračunali BMI i kaliperom izmjerili debljinu kožnih nabora. Rezultati: 7,91% djece bilo je neishranjeno, 10,60% preuhranjeno, a 7,75% rizično za preuhranjenost. Među bolesnicima je bilo statistički značajnih razlika u stanju uhranjenosti u odnosu na osnovnu bolest. Nalazi debljine kožnih nabora i BMI-a statistički se značajno ne razlikuju (p>0,05). Z-vrijednostima pokazali smo promjene tjelesne mase po dobnim skupinama. Zaključak: U usporedbi s rezultatima drugih autora, neishranjenost bolesnika liječenih na Klinici za dječje bolesti KB Split je rijetka. Budući da i neishranjenost i preuhranjenost mogu značajno utjecati na ishod bolesti, kao i na zdravlje u odrasloj dobi, svoj hospitaliziranoj djeci treba procijeniti stanje uhranjenosti. Bolesnike s poremećajem uhranjenosti treba na vrijeme prepoznati i liječiti.Aims: The objectives of the study are: to determine the nutritional status of patients hospitalized at the Department of Pediatrics in Split Clinical Hospital, to show the relationship between the clinical signs of nutritional status and the basic disease and length of hospital stay and a comparison of two different signs of nutritional status: skinfolds and BMI (body mass index). Methods: We studied 632 children, 332 female and 300 male, aged 3 years to 20 years. We measured height and weight, BMI, and skinfolds, with a caliper, of the patients at admission, and at discharge from hospital. Results: 7.91% of children were underweight-for-age, 10.60% were overweight-for- age and 7.75% were at risk for overweight-for-age. Between the patients there were statistically significant differences between nutritional status and the principal disease. There were no statistically significant differences between skinfolds and BMI (p>0,05). Z values express body mass changes in various age groups. Conclusions: In comparison with other authors\u27 results, low weight in patients hospitalized in the Clinical Hospital Split is not so frequent. Since overweight and underweight-for-age can have a great influence on the course of the disease and on health later, in adulthood, we have to estimate the nutritional status of all hospitalized children, and also to recognize and treat the existing problem

High Incidence of Glucose-6-phosphate Dehydrogenase Deficiency in Croatian Island Isolate: Example from Vis Island, Croatia

Aim: To determine the prevalence of glucose-6-phosphate dehydrogenase (G6PD) deficiency in the population of the town of Komiža on the island of Vis, which has previously been reported as a place with several cases of favism. Methods: We screened 302 randomly selected men, using the fluorescent spot test. Fluorescence readings were performed at the beginning and 5, 10, and 20 minutes after incubation, and were classified into three groups: bright fluorescence, weak fluorescence, and no fluorescence. All men found to be G6PD deficient were tested with a quantitative spectrophotometric UV method. Results: Of the 302 tested blood samples, 36 (11.9%) samples showed weak fluorescence or no fluorescence spots. Spectrophotometric UV test showed that 18 (5.96%) men were G6PD deficient. The prevalence of G6PD deficiency in the population of Komiža is significantly higher (P<0.001) than the prevalence in the whole population of Dalmatia in the south of Croatia (0.75% in men). Conclusion: On the basis of these findings, we recommend including the newborns from the island of Vis into a screening program for G6PD deficiency. Our results indicate that G6PD deficiency should be determined for all the island isolates in the Mediterranean basin and they warrant further studies

Molecular characteristics and zoonotic potential of rotaviruses

Rotavirusi su jedni od najvažnijih uzročnika akutnog gastroenteritisa kod ljudi i životinja, a između devet prepoznatih vrsta rotavirusA se posebno ističe zbog velike proširenosti i patogenosti. I danas, uz visoki pobol i hospitalizaciju oboljele djece u zemljama s visokimhigijenskim standardom, u zemljama u razvoju uzrokuju značajnu smrtnost. Takav je učinak posebno vidljiv kada dostupna cjepivanisu dio nacionalnog imunizacijskog programa. Zbog prirode svoga genoma rotavirusi izrazito brzo evoluiraju, prvenstveno zahvaljujućiučestaloj pojavi točkastih mutacija i genomskog preslagivanja. Stoga nije iznenađujuća visoka genetska heterogenost, patako danas poznajemo ukupno 36 genotipova G i 51 genotip P rotavirusa A. Kada izravno prijeđu vrsnu barijeru, rotavirusi uglavnomnisu sposobni učinkovito inficirati ili se širiti u novom domaćinu. No baš pojava genomskog preslagivanja omogućuje nastanaknovih, potencijalno emergentnih humano-animalnih reasortanata. Stoga je potreban stalni nadzor životinjskih sojeva rotavirusakako bi se dobila točna slika o životinjskim rezervoarima koji u budućnosti mogu biti odgovorni za unos novih rotavirusa uljudsku populaciju ili rotavirusnih gena u genetsku osnovu humanih sojeva. Sustavno praćenje molekularnih značajki rotavirusa kojicirkuliraju u određenom području od posebne je važnosti prije uvođenja nacionalnog imunizacijskog programa, ali i dok je aktivnaimunizacija u tijeku. Opsežnije istraživanje rotavirusa A u ekosustavu Republike Hrvatske je u tijeku, a omogućit će otkrivanje životinjskihrezervoara te pridonijeti boljem razumijevanju zoonotskog potencijala ovih virusa.Rotaviruses are one of the most important pathogens causing acute gastroenteritis in humans and animals. Among nine species,rotavirus A is particularly emphasised considering its prevalence and pathogenicity. Even today, apart from the substantial morbidityand hospitalisation rates in countries with high hygiene standards, it causes considerable mortality in developing countries. Suchimpact is especially evident if available vaccines are not included in the national immunisation program. Due to the nature of theirgenome, the evolution of rotaviruses is quite rapid owing to the accumulation of point mutations and genome reassortment. Therefore,the high heterogeneity and the fact that nowadays there are 36 G genotypes and 51 P genotypes of rotavirus A, is not surprising.When direct interspecies transmission occurs, rotaviruses are mostly not able to efficiently infect or transmit in the new host. However,genome reassortment can result in the generation of new, potentially emergent, human-animal reassortants. Thus, it is necessaryto continuously monitor the animal rotavirus strains in order to get complete perspective of the potential animal reservoirs thatcould be responsible for the introduction of novel rotaviruses in human population or rotavirus genes in the genetic backbone ofhuman strains. Systematic investigation of rotavirus molecular characteristics in a certain region is of special importance before theintroduction or during the implementation of national immunisation program. Comprehensive research that would evaluate theanimal reservoirs and the zoonotic potential of rotavirus A strains in Croatian ecosystem is currently in progress

Smjernice za prevenciju hemoragijske bolesti novorođenčeta - krvarenja nastalog zbog nedostatka vitamina K

Sažetak. Cili. Aktualizirati prevenciju hemoragijske.bolesti novorođendeta (HBN) ili krvarenja nastalog zbog nedostatka vitamina K u dojenačkom razdoblju sukladno novijim preporukama i praksi u svijetu. Materijal i metode. Već više od 50 godina Američka pedijatrijska akademija preporučuje intramuskulamu primjenu 0,5 mg do 1,0 mg vitamina Kl u novorođenadkom razdoblju, što je ponovila u svome najriovijem stajalištu od 2003. godine. U Hrvatskoj se navedena profilaksa sustavno provodi od 1994. godine nakon preporuka ad hoc skupine strudnjaka Hrvatskog pedijatrijskog društva i Hrvatskog društva za periratalnu medicinu Hrvatskog lijedničkog zbora. U međuvremenu je ustanovljeno da jednokratna intramuskulama (im.) primjena vitamina Kl u novorođenačkom razdoblju ne štiti isključivo dojenu djecu od kasnog oblika hemoragijske bolesti novorodendeta (najčešće od 2. do 13. tjedna života),koja se u većine dojenčadi manifestira kao intrakranijalno krvarenje koje može biti fatalno ili dovesti do teških neurorazvojnih posljedica. Osim toga neki roditelji su zabrinuti zbog mogućih komplikacija primjene im. injekcije, a stručna javnost se je uznemirila nakon retrospektivnog istraživanja kojim je postavljena sumnja na povezanost izmedu primjene im. injekcije vitamina Kl i pojave leukoza i drugih malignoma u djece u dobi od 6 godina, koje je kasnije opovrgnuto. U nekim je zemljama dokazano da se peroralnom (po.) primjenom malih dnevnih doza vitamina K1 od 2. do 13. tjedna u isključivo dojene djece može značajno smanjiti učestalost kasnog oblika HBN. Sličan učinak je postignut i po. primjenom 1 mg vitamina K1 od 2. do 13. tjedna, ali su protivnici te metode prigovarali zbog prekomjemo visokih koncentracija vitamina K1 u plazmi dojendadi nakon primjene jednokratne visoke doze. Uz niske dnevne doze vitamina K u nekim se zemljama primjenjuje u istom razdoblju i vitamin D 3 u dozi od 400 IJ sukladno preporukama Ameridke pedijatrijske akademije. Zakljuiak. U Hrvatskoj bi postojeće preporuke trebalo prilagoditi najnovijim preporukama prema kojima neposredno nakon rođenja sva novorodende treba dobiti 0,5 mg do 1,0 mg vitamina Kl im. i nakon toga isključivo dojena i rizična novorođenčad od 8. dana do 13. tjedna života po. 25ltgldan vitamina K1 i 400 IJ vitamina D 3

Smjernice za prevenciju hemoragijske bolesti novorođenčeta - krvarenja nastalog zbog nedostatka vitamina K

Sažetak. Cili. Aktualizirati prevenciju hemoragijske.bolesti novorođendeta (HBN) ili krvarenja nastalog zbog nedostatka vitamina K u dojenačkom razdoblju sukladno novijim preporukama i praksi u svijetu. Materijal i metode. Već više od 50 godina Američka pedijatrijska akademija preporučuje intramuskulamu primjenu 0,5 mg do 1,0 mg vitamina Kl u novorođenadkom razdoblju, što je ponovila u svome najriovijem stajalištu od 2003. godine. U Hrvatskoj se navedena profilaksa sustavno provodi od 1994. godine nakon preporuka ad hoc skupine strudnjaka Hrvatskog pedijatrijskog društva i Hrvatskog društva za periratalnu medicinu Hrvatskog lijedničkog zbora. U međuvremenu je ustanovljeno da jednokratna intramuskulama (im.) primjena vitamina Kl u novorođenačkom razdoblju ne štiti isključivo dojenu djecu od kasnog oblika hemoragijske bolesti novorodendeta (najčešće od 2. do 13. tjedna života),koja se u većine dojenčadi manifestira kao intrakranijalno krvarenje koje može biti fatalno ili dovesti do teških neurorazvojnih posljedica. Osim toga neki roditelji su zabrinuti zbog mogućih komplikacija primjene im. injekcije, a stručna javnost se je uznemirila nakon retrospektivnog istraživanja kojim je postavljena sumnja na povezanost izmedu primjene im. injekcije vitamina Kl i pojave leukoza i drugih malignoma u djece u dobi od 6 godina, koje je kasnije opovrgnuto. U nekim je zemljama dokazano da se peroralnom (po.) primjenom malih dnevnih doza vitamina K1 od 2. do 13. tjedna u isključivo dojene djece može značajno smanjiti učestalost kasnog oblika HBN. Sličan učinak je postignut i po. primjenom 1 mg vitamina K1 od 2. do 13. tjedna, ali su protivnici te metode prigovarali zbog prekomjemo visokih koncentracija vitamina K1 u plazmi dojendadi nakon primjene jednokratne visoke doze. Uz niske dnevne doze vitamina K u nekim se zemljama primjenjuje u istom razdoblju i vitamin D 3 u dozi od 400 IJ sukladno preporukama Ameridke pedijatrijske akademije. Zakljuiak. U Hrvatskoj bi postojeće preporuke trebalo prilagoditi najnovijim preporukama prema kojima neposredno nakon rođenja sva novorodende treba dobiti 0,5 mg do 1,0 mg vitamina Kl im. i nakon toga isključivo dojena i rizična novorođenčad od 8. dana do 13. tjedna života po. 25ltgldan vitamina K1 i 400 IJ vitamina D 3

Evaluation of Cardiovascular Risk in School Children

Atherosclerosis is a pathological condition that begins in early childhood, but clinically the disease manifests in older age. The aim of work was to determine frequency of atherosclerosis risk factors in healthy school children. Cross-sectional study included 214 children in mean age 10,99±2,52 years, within range 7 to 15 years. Patients body mass index, blood pressure, lipid status, dietary habits, physical activity and sedentary habits have been evaluated. Cardiovascular risk factors are significantly present in children (P<0,05) i.e. one cardiovascular risk factor is present in 47/214 (21,96%) children, two risk factors had 25/214 (11,68%) children, while 17/214 (7,94%) children had three or more cardiovascular risk factors. Obesity was present in 20/214 (9,34%) children, while overweight was present in 23/214 (10,83%) children. Hypertension was present in 10/214 (4,67%) children, and it was significantly present (p<0,05) in obese and overweight children. Total cholesterol was increased in 171/214 (8,87%) children, LDL-cholesterol was increased in 11/214 (5,14%), increased triglycerides had 4/214 (1,86%) children, while decreased HDL-cholesterol was found in (3/214, 1,40%) children. Unhealthy dietary habits were present in 45/214 (21,02%) chil- dren, 42/214 (19,62%) children is physically inactive, while sedentary habits were shown in 39/214 (18,22%) children. Research shows that a large number within study group has one or more cardiovascular risk factors that can lead to premature atherosclerosis. Using massive screening of cardiovascular risk factors, along with adequate physical activity, healthy dietary habits, reduced sedentary habits, doctors and teacher’s education, parents and children can reduce premature clinical sequels in atherosclerotic proces