Način dovršenja porođaja blizanačke trudnoće

Blizanačke trudnoće imaju povišen rizik komplikacija u porođaju, zbog intrapartalne asfiksije i malprezentacija plodova. Porođaj bikorionskih/ biamnijskih blizanaca treba dovršiti između 38. i 39. tjedna trudnoće, a porođaj monokorionskih/ biamnijskih blizanaca treba dovršiti između 36. i 37. tjedna. Kod blizanaca u stavu glava-glava, u odsutnosti drugih opstetričkih indikacija porođaj se treba voditi vaginalno, a kod blizanaca kod kojih vodeća čest prvog blizanca nije glava preporuča se učiniti carski rez. Kod blizanaca kada je kod prvog vodeća čest glava, a drugog zadak, ili je drugi u poprečnom ili u kosom položaju, moguć je vaginalni porođaj u prisutstvu iskusnog opstetričara i uz pristanka trudnice/rodilje. Ishodi vaginalnog porođaja blizanaca nakon prethodnog carskog reza su podjednako uspješni kao kod jednoplodnih trudnoća. Nakon porođaja prvog blizanca potreban je intenzivni nadzor drugog blizanca. Kada je kardiotokografski zapis uredan nije ograničeno vremensko razdoblje unutar kojeg se treba dovršiti porođaj

Način dovršenja porođaja blizanačke trudnoće

Blizanačke trudnoće imaju povišen rizik komplikacija u porođaju, zbog intrapartalne asfiksije i malprezentacija plodova. Porođaj bikorionskih/ biamnijskih blizanaca treba dovršiti između 38. i 39. tjedna trudnoće, a porođaj monokorionskih/ biamnijskih blizanaca treba dovršiti između 36. i 37. tjedna. Kod blizanaca u stavu glava-glava, u odsutnosti drugih opstetričkih indikacija porođaj se treba voditi vaginalno, a kod blizanaca kod kojih vodeća čest prvog blizanca nije glava preporuča se učiniti carski rez. Kod blizanaca kada je kod prvog vodeća čest glava, a drugog zadak, ili je drugi u poprečnom ili u kosom položaju, moguć je vaginalni porođaj u prisutstvu iskusnog opstetričara i uz pristanka trudnice/rodilje. Ishodi vaginalnog porođaja blizanaca nakon prethodnog carskog reza su podjednako uspješni kao kod jednoplodnih trudnoća. Nakon porođaja prvog blizanca potreban je intenzivni nadzor drugog blizanca. Kada je kardiotokografski zapis uredan nije ograničeno vremensko razdoblje unutar kojeg se treba dovršiti porođaj

Panhipopituitarizam u 45-godišnje bolesnice: prikaz slučaja

A case of a 45-year-old woman with untreated panhypopituitarism is presented. Hypopituitarism is a rare disorder consisting of multiple deficiencies of hormones originating from the adenohypophysis. It is divided into primary and secondary. Primary disorders manifest at the pituitary level, whereas secondary hypopituitarism implies hypothalamic affection. Partial or total loss of all pituitary hormones is called panhypopituitarism. Hypopituitarism can be slow and insidious or severe and life-threatening. The expression of symptoms largely depends on the patient\u27s age and the hormones involved. The leading symptom is growth retardation when the disorder develops in childhood or puberty. Sometimes years may elapse without accurate diagnosis, as in the case described. To date, only a few cases of untreated hypopituitarism have been published. In our patient, clinical examination revealed short stature and weak osteomuscular constitution, primary amenorrhea and lack of development of secondary sex characteristics. The patient\u27s clinical history revealed signs of hypopituitarism from childhood, which had been untreated until she presented to our clinic. The results of complete testing showed the lack of all pituitary hormones and antidiuretic hormone, which was consistent with panhypopituitarism, including central diabetes insipidus.Prikazuje se slučaj 45-godišnje bolesnice s neliječenim panhipopituitarizmom. Hipopituitarizam je rijedak poremećaj koji obilježava manjak više hormona prednjega režnja hipofize. Može biti primaran ili sekundaran. Primarni poremećaji nastaju na razini hipofize, dok su sekundarni na razini hipotalamusa. Djelomičan ili potpun manjak svih hormona hipofize naziva se panhipopituitarizam. Tijek hipopituitarizma može biti spor i podmukao ili nagao i životno ugrožavajući. Izražajnost simptoma ovisi prvenstveno o dobi bolesnika te zahvaćenim hormonima. Vodeći simptom je zaostajanje u rastu, kada bolest zahvati bolesnika u djetinjstvu ili pubertetu. Ponekad može proći niz godina bez potpune dijagnoze, kao što je opisano i u naše bolesnice. Do danas je objavljeno svega nekoliko slučajeva neliječenog hipopituitarizma. Kliničkim pregledom naše bolesnice nađen je nizak rast i slaba osteomuskularna građa, primarna amenoreja i nerazvijene sekundarne spolne značajke. Anamnestički podaci otkrivaju sliku hipopituitarizma od dječje dobi, ali bolesnica nije liječena do dolaska u našu kliniku. Rezultati sveobuhvatne obrade pokazali su manjak svih hormona hipofize i antidiuretičnog hormona, što govori u prilog panhipopituitarizma, uključujući i centralni dijabetes insipidus

Pilot research on the efficacy and tolerability of Cefalexin in the treatment of urinary tract infections

Infekcije mokraćnog sustava (IMS) najčešći su opravdan razlog za propisivanje antimikrobnih lijekova. Cilj ovog prospektivnog rada bio je istražiti kliničku djelotvornost i podnošljivost cefaleksina u liječenju simptomatskih nekompliciranih IMS. U šestmjesečnom razdoblju u 50 ordinacija obiteljske medicine u gradovima Republike Hrvatske i u Urološkoj ambulanti u Klinici za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević« u Zagrebu, cefaleksinom u dozi 2×1 g po. kroz 8 dana liječeno je 1000 epizoda simptomatskih nekompliciranih IMS u 920 žena starijih od 18 godina. Klinička djelotvornost i podnošljivost primijenjenog lijeka ocijenjene su 5–9 dana nakon završenog liječenja. Od ukupno 1000 liječenih epizoda IMS, bilo je 894 epizode akutnog nekompliciranog cistitisa (ANC), 26 epizoda akutnog nekompliciranog pijelonefritisa (ANP), 80 rekurentnih IMS od čega 61 epizoda rekurentnog ANC i 19 epizoda rekurentnog ANP. Kliničko izlječenje postiglo se u 920 (92 %) epizoda IMS. Od 80 neizliječenih epizoda u 53 je terapija cefaleksinom prekinuta unutar prvih 72 sata liječenja, u 12 radi izoliranog enterokoka, a u 41 epizodi radi kliničkih neuspjeha. U 27 je ocjena neizlječenja postavljena na redovitoj kontroli. Nije bilo nuspojava liječenja. Urinokultura je prije započete terapije bila učinjena u 380 epizoda. Izolirani uzročnici su bili E. coli u 315, P. mirabilis u 10 i Enterococcus u 12 epizoda IMS. Ovo naše ispitivanje je pokazalo da je cefaleksin u simptomatskim nekompliciranim IMS djelotvorna, dobro podnošljiva i farmakoekonomski prihvatljiva terapija, te da zaslužuje mjesto u empirijskoj antimikrobnoj terapiji ANC.Urinary tract infections (UTI) are the most common reason for justified prescription of antimicrobial drugs. The aim of this prospective research was to investigate clinical efficacy and tolerability of cefalexin in the treatment of symptomatic uncomplicated UTI. In a six month period, in 50 general practitioners’offices throughout Croatia as well as in the Outpatient Department for Urinary Tract Infections at the University Hospital for Infectious Diseases »Dr. Fran Mihaljevic« in Zagreb, cefalexin 2×1 g p.o. was used for 8 days to treat 1000 episodes of symptomatic uncomplicated UTIs in 920 women older than 18 years. Clinical efficacy and tolerability of the drug were rated 5–9 days after completion of treatment. Out of the total of 1000 treated UTI episodes, 894 accounted for acute uncomplicated cystitis (AUC), 26 for acute uncomplicated pyelonephritis (AUP), 80 recurrent UTIs of which 61 episodes of recurrent AUC and 19 episodes of recurrent AUP. Clinical cure was recorded in 920 (92 %) of UTI episodes. Out of 80 uncured episodes, in 53 cefalexin therapy was terminated within the first 72 hours of treatment, in 12 episodes due to an isolated enterococcus, and in 41 due to clinical failure. In 27 episodes the uncured outcome was recorded during regular follow-up visit. There were no treatment side effects recorded. Urine culture was analysed in 380 episodes before the initiation of therapy. Isolated pathogens were E. coli in 315, P. mirabilis in 10 and Enterococcus in 12 episodes of UTI. This research has shown that cefalexin in symptomatic uncomplicated UTIs is an efficacious, well tolerated and pharmacoeconomically acceptable therapy and that it deserves its place in the empirical antimicrobial therapy of AUC

Etiology of Chronic Prostatitis Syndrome in Patients Treated at the University Hospital for Infectious Diseases »Dr. Fran Mihaljevi}« from 2003 to 2005

A total of 835 patients with symptoms of chronic prostatitis syndrome and no evidence of structural or functional lower genitourinary tract abnormalities were examined in a three year period at the Outpatient Department for Urogenital Infections, University Hospital for Infectious Diseases »Dr Fran Mihaljevi}« Zagreb, Croatia. Disease etiology was determined in 482 (57.72%) patients. Chlamydia trachomatis was proved to be the causative pathogen in 161 patients, Trichomonas vaginalis in 85, Escherichia coli in 68, Enterococcus in 51, Proteus mirabilis in 20, Klebsiella pneumoniae in 9, Streptococcus agalactiae in 15, Ureaplasma urealyticum in 49 patients with chronic prostatitis. Other patients had mixed infection. In 257 (53.32%) of 482 patients, the inflammatory finding (>10 WBCs/hpf) was found in EPS or VB3. Normal WBCs/hpf (<10) was found in 103 (63.98%) of 161 patients with symptoms of chronic prostatitis in whom C. trachomatis was detected in EPS or VB3, in 50 (58.82%) of 85 patients in whom Trichomonas vaginalis was isolated, and in 23 (46.94%) of 49 patients in whom Ureaplasma urealyticum was isolated

Panhipopituitarizam u 45-godišnje bolesnice: prikaz slučaja

A case of a 45-year-old woman with untreated panhypopituitarism is presented. Hypopituitarism is a rare disorder consisting of multiple deficiencies of hormones originating from the adenohypophysis. It is divided into primary and secondary. Primary disorders manifest at the pituitary level, whereas secondary hypopituitarism implies hypothalamic affection. Partial or total loss of all pituitary hormones is called panhypopituitarism. Hypopituitarism can be slow and insidious or severe and life-threatening. The expression of symptoms largely depends on the patient\u27s age and the hormones involved. The leading symptom is growth retardation when the disorder develops in childhood or puberty. Sometimes years may elapse without accurate diagnosis, as in the case described. To date, only a few cases of untreated hypopituitarism have been published. In our patient, clinical examination revealed short stature and weak osteomuscular constitution, primary amenorrhea and lack of development of secondary sex characteristics. The patient\u27s clinical history revealed signs of hypopituitarism from childhood, which had been untreated until she presented to our clinic. The results of complete testing showed the lack of all pituitary hormones and antidiuretic hormone, which was consistent with panhypopituitarism, including central diabetes insipidus.Prikazuje se slučaj 45-godišnje bolesnice s neliječenim panhipopituitarizmom. Hipopituitarizam je rijedak poremećaj koji obilježava manjak više hormona prednjega režnja hipofize. Može biti primaran ili sekundaran. Primarni poremećaji nastaju na razini hipofize, dok su sekundarni na razini hipotalamusa. Djelomičan ili potpun manjak svih hormona hipofize naziva se panhipopituitarizam. Tijek hipopituitarizma može biti spor i podmukao ili nagao i životno ugrožavajući. Izražajnost simptoma ovisi prvenstveno o dobi bolesnika te zahvaćenim hormonima. Vodeći simptom je zaostajanje u rastu, kada bolest zahvati bolesnika u djetinjstvu ili pubertetu. Ponekad može proći niz godina bez potpune dijagnoze, kao što je opisano i u naše bolesnice. Do danas je objavljeno svega nekoliko slučajeva neliječenog hipopituitarizma. Kliničkim pregledom naše bolesnice nađen je nizak rast i slaba osteomuskularna građa, primarna amenoreja i nerazvijene sekundarne spolne značajke. Anamnestički podaci otkrivaju sliku hipopituitarizma od dječje dobi, ali bolesnica nije liječena do dolaska u našu kliniku. Rezultati sveobuhvatne obrade pokazali su manjak svih hormona hipofize i antidiuretičnog hormona, što govori u prilog panhipopituitarizma, uključujući i centralni dijabetes insipidus