Analiza tromjesnih predikata na temelju Gramatike uloga i referenci

This paper presents the Role and Reference Grammar [RRG] (Van Valin 2005) analysis of three–place predicates. RRG takes a primarily lexical approach to the analysis of three–place predicates and the coding alternations they enter into. There is an interesting range of typological variation with respect to how languages realize three–place predicates morphosyntactically, and this will be a major focus of this discussion. RRG is a monostratal theory, and therefore analyses involving underlying syntactic representations and movement rules are excluded in principle. Hence some of the phenomena associated with these predicates present an interesting challenge for monostratal theories like RRG. The languages to be discussed include English, Croatian, German, Indonesian, Kinyarwanda, Yaqui, Dyirbal, Saliba and Kayardild.U ovome se radu predstavlja analiza tromjesnih predikata na temelju Gramatike uloga i referenci (engl. Role and Reference Grammar – RRG, Van Valin 2005). RRG ima leksički pristup analizi tromjesnih predikata i njihovih alternacija u kodiranju. Zanimljiv je raspon tipoloških varijacija s obzirom na to kako se tromjesni predikati u različitim jezicima morfosintaktički ostvaruju. To će biti u središtu zanimanja ove rasprave. RRG je jednorazinska teorija pa načelno isklju- čuje analize koje uključuju dubinske sintaktičke prikaze i pravila pomicanja. Zato neki fenomeni vezani uz ove predikate predstavljaju zanimljiv izazov za jednorazinske teorije kao što je RRG. U prvome su dijelu rada predstavljeni aspekti Gramatike uloga i referenci relevantni za analizu tromjesnih predikata. Među njima su teorija rečenične strukture poznata kao »slojevita re- čenična struktura«, sustav leksičkoga razlaganja, teorija obavijesne strukture te teorija povezivanja semantike i sintakse. Drugi dio predstavlja analizu tromjesnih predikata u engleskome i jezicima istoga tipa. Dio su sustava povezivanja dvije semantičke makrouloge, Činitelj i Trpitelj, a za varijacije kao što su engleske alternacije tipa John gave the book to Mary i John gave Mary the book smatra se da odražavaju različit izbor Trpitelja u rečenici. Neobilježeni je Trpitelj u ovakvim jezicima stvar koja se daje, kao što je u prvoj rečenici, a obilježeni je Trpitelj primatelj, kao u drugoj rečenici. Ova analiza pokazuje koja su ključna obilježja te konstrukcije. U završnome se dijelu rada proučava kako RRG analizira cijeli niz načina na koji se tromjesni predikati ostvaruju u različitim jezicima. Prvo je obrađen Kinyarwanda, u kojem bilo koji argument koji nije činitelj može postati subjekt pasivne rečenice. Nakon toga su obrađeni takozvani jezici s primarnim objektom, u kojima se tromjesni predikati ostvaruju tako da je neobilježeni Trpitelj primatelj. Treća je tema pomalo neobična strategija u oceanijskome jeziku Saliba. Glagoli u tome jeziku dopuštaju samo dva jezgrena argumenta, a primatelj se uvijek izražava direkcionalnim obilježivačem na glagolu. Četvrta je tema jedna konstrukcija u Dyirbalu, australskome aboridž inskom jeziku, u kojem je primatelj kodiran kao vlasnik stvari koja se daje. Na kraju je obra- đen još jedan aboridžinski jezik, Kayardild, u kojem se posjedovanje i prijenos izražava »vlasni- čkim padežom« (engl. »proprietive case«). U njemu je vlasnik neobilježen, a to je suprotno indoeuropskim genitivnim konstrukcijama za izražavanje posjedovanja

Role and reference grammar

From the introduction: Role and Reference Grammar [RRG] (Van Valin 1993a) may be termed a structural-functionalist theory of grammar ; this locates it on a range of perspectives from extreme formalist at one end to radical functionalist at the other. RRG falls between these two extremes, differing markedly from each. In contrast to the extreme formalist view, RRG views language as a system of communicative social action, and consequently, analyzing the communicative functions of morphosyntactic structures has a vital role in grammatical description and theory from this perspective. Language is a system, and grammar is a system in the traditional structuralist sense; what differentiates the RRG conception of grammar from the standard formalist one is the view that grammatical structure can only be understood and explained with reference to its semantic and communicative functions. Syntax is not autonomous; rather it is viewed as relatively motivated by semantic and pragmatic factors. In terms of the abstract paradigmatic and syntagmatic relations that define a structural system, RRG deals not only with relations of cooccurrence and combination in strictly formal terms but also with semantic and pragmatic cooccurrence and combinatory relations. Hence RRG may be properly designated as a structural-functionalist theory, rather than purely formalist or purely functionalist

A CONCISE INTRODUCTION TO ROLE AND REFERENCE GRAMMAR

Ovaj članak prikazuje temeljne pojmove gramatike uloge i referenci (GUR), gramatičke teorije koja se osobito oslanja na analizu neindoeuropskih jezika. Ta se teorija bavi uzajamnim djelovanjem sintakse, semantike i pragmatike u gramatičkim sustavima. GUR je jednorazinska teorija koja pretpostavlja samo jedan sintaktički prikaz rečenice, neposredno povezan sa semantičkim prikazom putem algoritma povezivanja. Sintaktički prikaz strukture klauze naziva se u GUR slojevita struktura klauze. Pretpostavlja se da se klauze beziznimno sastoje od nukleusa (koji sadržava predicirajuci element), jezgre (koja sadržava nukleus i argumente predicirajuceg elementa), i periferije (koja sadržava vremenske i lokativne modifikatore jezgre). Svaku razinu klauze u GUR modificiraju tzv. operatori: oni uključuju gramatičke kategorije kao sto su vrijeme, vid, modalnost, negacija i ilokucijska snaga. Složene rečenice sastoje se od ovih jedinica: nukleus + nukleus tvori nuklearnu spojnicu, jezgra + jezgra tvori jezgrenu spojnicu, a klauza + klauza tvori klauzalnu spojnicu. Jedinice u spojnici mogu uzajamno stajati u jednom od tri odnosa: koordinacija, subordinacija i kosubordinacija. Na taj način razlikuje se devet tipova spojnice i zavisnosti (neksusa) u univerzalnoj gramatici; tipovi spojnice i zavisnosti koji se pojavljuju u pojedinom jeziku mogu se ostvariti u jednom ili u vise tipova formalnih konstrukcija. Semantički prikaz rečenice izgrađen je na sustavu leksičke dekompozicije utemeljenom na pojmu Aktionsarta. Taj sustav naziva se logičkom strukturom (LS). Semantičke funkcije argumenata definiraju se prema položajima u LS. Za čitavu teoriju temeljan je pojam semantičke makrouloge; postoje dvije makrouloge, linitelj i trpitelj. Makrouloge i drugi argumenti povezuju se sa sintaktičkom strukturom algoritmom povezivanja. GUR ne pretpostavlja tradicionalne gramatičke relacije; priznaje samo jednu gramatičku funkciju, koja se naziva privilegirani sintaktički argument. Osim sintaktičkih i semantičkih prikaza, postoji i prikaz fokusne strukture rečenice. On pokazuje opseg onoga sto se u iskazu tvrdi, u opreci spram pragmatičke presupozicije. Prikaz fokusne strukture važan je dio analize mnogih gramatičkih pojava prema GUR, a jedna je od temeljnih tipoloških teza te teorije da su važne razlike medu gramatičkim sustavima odraz različitih uloga koje fokusna struktura maze igrati u gramatici, osobito u algoritmu vezivanja. GUR prilazi usvajanju jezika tezom da djeca izgrađuju gramatiku na temelju svoje opće kognitivne sposobnosti i podataka u govoru kojem su izložana; nije potrebno pretpostaviti autonomni mehanizam za usvajanje jezika. (preveo dr. Ranko Matasović)This paper presents the basic concepts of Role and Reference Grammar [RRG], a theory of grammar which draws heavily on the analysis of non-lndo-European languages and which is concerned with the interaction of syntax, semantics and pragmatics in grammatical systems. RRG is a monostratal theory which posits a single syntactic representation for a sentence, which is linked directly to a semantic representation by means of a linking algorithm. The syntactic representation of clause structure in RRG is called the layered structure of the clause. It postulates that clauses are universally composed of a nucleus (which contains the predicating element), a core (which contains the nucleus and the arguments of the predicating element), and a periphery (which contains the temporal and locative modifiers of the core). Modifying each of the layers of the clause are what are called operators in RRG: they include grammatical categories like tense, aspect, modality, negation and illocutionary force. Complex sentences are composed of these units: nucleus + nucleus constitutes a nuclear juncture, core + core constitutes a core juncture, and clause + clause constitutes a clausal juncture. The units in a juncture may stand in one of three relationships to each other: coordination, subordination and cosubordination. There are thus nine abstract juncture-nexus types in universal grammar, and the juncture-nexus types occurring in a particular language may be realized by one or more formal construction types. The semantic representation of a sentence is built on an Aktionsart-based system of lexical decomposition; it is termed a logical structure [LS]. The semantic functions of arguments are defined in terms of LS-positions. Crucial to the theory is the notion of semantic macrorole; there are two, actor and undergoer. The macroroles and other arguments are linked to the syntax by the linking algorithm. RRG does not assume traditional grammatical relations; it recognizes only a single grammatical function, termed the privileged syntactic argument

What Role and Reference Grammar Can Do for Functional Grammar

El objetivo de este artículo es establecer una comparación preliminar entre dos modelos funcionales como son la Gramática Funcional (GF) y la Gramática del Papel y la Referencia (GPR). Ambos modelos son compatibles en varios aspectos, como es el hecho de que ambos adoptan un modelo de la organización de la cláusula muy similar, es decir, un modelo multicapas. Asimismo, creemos que algunos aspectos, tales como el diseño de las representaciones léxicas, pueden ser enriquecidos si se combinan algunos principios metodológicos procedentes de estos dos modelos. En este sentido, se ofrece, en primer lugar, una descripción de cómo las representaciones léxicas de la GF pueden enriquecerse mediante la incorporación de las estructuras lógicas de la GPR. Nuestro principal objetivo es demostrar cómo las entradas léxicas de la GF podrían reducirse considerablemente si se adoptaran mecanismos más abstractos (Ej. El uso de metalenguaje, macro roles, plantillas léxicas, etc.).The aim of this paper is to establish a preliminary comparison between two functionallyoriented models such as Functional Grammar (FG) and Role and Reference Grammar (RRG). Both models are compatible in many respects, as is clear from the fact that both adopt a very similar model of clause organization, e.g. a multilayered model. Furthermore we believe that some aspects such as the design of lexical representations can be enriched if a conflation of some methodological principles stemming out from these two models is established. In this regard, we firstly give an outline of how FG lexical representations could be further enriched by looking at RRG logical structures. Our major concern is to show how FG lexical entries could be extremely reduced if more abstract mechanisms are adopted (e.g. the use of a metalanguage, macroroles, lexical templates, etc.)