Department for Croatian studies, Faculty of Philosophy, University of Rijeka
Abstract
Ovaj članak prikazuje temeljne pojmove gramatike uloge i referenci (GUR), gramatičke teorije koja se osobito oslanja na analizu neindoeuropskih jezika. Ta se teorija bavi uzajamnim djelovanjem sintakse, semantike i pragmatike u gramatičkim sustavima. GUR je jednorazinska teorija koja pretpostavlja samo jedan sintaktički prikaz rečenice, neposredno povezan sa semantičkim prikazom putem algoritma povezivanja. Sintaktički prikaz strukture klauze naziva se u GUR slojevita struktura klauze. Pretpostavlja se da se klauze beziznimno sastoje od nukleusa (koji sadržava predicirajuci element), jezgre (koja sadržava nukleus i argumente predicirajuceg elementa), i periferije (koja sadržava vremenske i lokativne modifikatore jezgre). Svaku razinu klauze u GUR modificiraju tzv. operatori: oni uključuju gramatičke kategorije kao sto su vrijeme, vid, modalnost, negacija i ilokucijska snaga. Složene rečenice sastoje se od ovih jedinica: nukleus + nukleus tvori nuklearnu spojnicu, jezgra + jezgra tvori jezgrenu spojnicu, a klauza + klauza tvori klauzalnu spojnicu. Jedinice u spojnici mogu uzajamno stajati u jednom od tri odnosa: koordinacija, subordinacija i kosubordinacija. Na taj način razlikuje se devet tipova spojnice i zavisnosti (neksusa) u univerzalnoj gramatici; tipovi spojnice i zavisnosti koji se pojavljuju u pojedinom jeziku mogu se ostvariti u jednom ili u vise tipova formalnih konstrukcija.
Semantički prikaz rečenice izgrađen je na sustavu leksičke dekompozicije utemeljenom na pojmu Aktionsarta. Taj sustav naziva se logičkom strukturom (LS). Semantičke funkcije argumenata definiraju se prema položajima u LS. Za čitavu teoriju temeljan je pojam semantičke makrouloge; postoje dvije makrouloge, linitelj i trpitelj. Makrouloge i drugi argumenti povezuju se sa sintaktičkom strukturom algoritmom povezivanja. GUR ne pretpostavlja tradicionalne gramatičke relacije; priznaje samo jednu gramatičku funkciju, koja se naziva privilegirani sintaktički argument.
Osim sintaktičkih i semantičkih prikaza, postoji i prikaz fokusne strukture rečenice. On pokazuje opseg onoga sto se u iskazu tvrdi, u opreci spram pragmatičke presupozicije. Prikaz fokusne strukture važan je dio analize mnogih gramatičkih pojava prema GUR, a jedna je od temeljnih tipoloških teza te teorije da su važne razlike medu gramatičkim sustavima odraz različitih uloga koje fokusna struktura maze igrati u gramatici, osobito u algoritmu vezivanja. GUR prilazi usvajanju jezika tezom da djeca izgrađuju gramatiku na temelju svoje opće kognitivne sposobnosti i podataka u govoru kojem su izložana; nije potrebno pretpostaviti autonomni mehanizam za usvajanje jezika.
(preveo dr. Ranko Matasović)This paper presents the basic concepts of Role and Reference Grammar [RRG], a theory of grammar which draws heavily on the analysis of non-lndo-European languages and which is concerned with the interaction of syntax, semantics and pragmatics in grammatical systems. RRG is a monostratal theory which posits a single syntactic representation for a sentence, which is linked directly to a semantic representation by means of a linking algorithm. The syntactic representation of clause structure in RRG is called the layered structure of the clause. It postulates that clauses are universally composed of a nucleus (which contains the predicating element), a core (which contains the nucleus and the arguments of the predicating element), and a periphery (which contains the temporal and locative modifiers of the core). Modifying each of the layers of the clause are what are called operators in RRG: they include grammatical categories like tense, aspect, modality, negation and illocutionary force. Complex sentences are composed of these units: nucleus + nucleus constitutes a nuclear juncture, core + core constitutes a core juncture, and clause + clause constitutes a clausal juncture. The units in a juncture may stand in one of three relationships to each other: coordination, subordination and cosubordination. There are thus nine abstract juncture-nexus types in universal grammar, and the juncture-nexus types occurring in a particular language may be realized by one or more formal construction types.
The semantic representation of a sentence is built on an Aktionsart-based system of lexical decomposition; it is termed a logical structure [LS]. The semantic functions of arguments are defined in terms of LS-positions. Crucial to the theory is the notion of semantic macrorole; there are two, actor and undergoer. The macroroles and other arguments are linked to the syntax by the linking algorithm. RRG does not assume traditional grammatical relations; it recognizes only a single grammatical function, termed the privileged syntactic argument
