Körperliche Leistungsfähigkeit von professionellen Feuerwehrmännern

The purpose of this study is twofold: (1) screening the physical fitness of a professional fire-brigade and (2) testing the influence of a training program on the physical fitness of professional firemen. The sample consisted of 95 professional firemen (42.0 ± 9.1 years) of a professional fire-brigade in Belgium. Stature and body mass were measured. Body composition was estimated by bioelectrical impedance analysis (BIA). Physical condition was determined using the EUROFIT test battery. During 4 months the subjects performed an exercise program twice a week. High values for body mass index (BMI) (27.1±3.3kg/m2) and percentage of body fat (26.0±4.9%), and a low score for endurance capacity were observed. Correlation analyses demonstrate that motor capacity decreases with ageing. Analysing the differences (Test session 2 - Test session 1) indicates that there were no significant changes in physical fitness over the 4-month training period. Comparing the two groups with the different number of training sessions attended did not reveal any significant differences between the two groups. It can be concluded that (1) the firemen of the fire-brigade under study were rather old, had a high BMI and a high percentage of body fat; (2) the performance at the endurance shuttle run did not reach the anticipated standard; (3) the training program did not gain the desired results.Uvod Posao vatrogasca jedan je od tjelesno najzahtjevnijih. Ekstremno visoki profesionalni fizički zahtjevi rezultiraju velikim brojem ozljeda na radu, pa čak i visokom incidencijom prijevremene smrti. Očigledno je, promatra li se sigurnost vatrogasca u odnosu na ostatak populacije, da vatrogasci trebaju biti u odličnoj tjelesnoj kondiciji da bi bili sposobni obavljati tako zahtjevan posao. Potrebno je uravnotežiti profesionalna opterećenja s mogućnostima pojedinog vatrogasca, što je određeno različitim faktorima, kao što su dob, antropometrijske karakteristike (postotak masnog tkiva, bezmasna tjelesna masa, indeks tjelesne mase) i motoričke sposobnosti (snaga i izdržljivost). Pokazalo se da su vatrogasni zadaci, kao što su penjanje do požarnih izlaza, poslovi na dizalici, razvaljivanje ulaza i spašavanje žrtava, značajno povezani s nekim čimbenicima kao što su visina, tjelesna masa, bezmasna tjelesna masa, postotak masnog tkiva, snaga stiska šake, broj izvedenih sklekova, broj izvedenih “trbušnjaka” i izdržljivost. Istraživači u raznim zemljama (npr. Francuskoj, Kanadi, SAD-u) dosta su proučavali fizičku pripremu vatrogasaca. Svaki vatrogasac trenira barem dva puta tjedno kako bi unaprijedio svoju mišićnu snagu, izdržljivost i kardiovaskularni status te kako bi smanjio postotak masnog tkiva i povecao mišićnu masu Te su aktivnosti nužne za održanje fizičke pripremljenosti vatorgasaca. U Belgiji gotovo da i nema istraživanja koja su se bavila vatrogascima. Svrha ovog istraživanja je dvostruka: (1) ispitati fizičku pripremljenost profesionalne vatrogasne jedinice i (2) provjeriti utjecaj trenažnog programa na razinu fizičke pripremljenosti te grupe. Metoda Uzorak ispitanika činilo je 95 profesionalnih vatrogasaca (42.0 ± 9.1 god.). Izmjerena im je tjelesna visina i tjelesna masa. Sastav tijela procijenjen je pomocu BIA. Tjelesna sposobnost određena im je uz pomoć baterije testova EUROFIT. Kroz period od četiri mjeseca ispitanici (N=81) su sudjelovali u programu vježbanja u okviru kojega su radili na unapređenju različitih komponenata fizičke pripreme. Vatrogasci su vježbali dva puta tjedno po 45 minuta pod vodstvom dva trenera. Svaki je trening bio isplaniran tako da je naglasak bio na razvoju različite komponente fizičke pripremljenosti, ali nije bilo ciljanog treninga glede različitih testova baterije EUROFIT. Pojedini treninzi bili su organizirani u okviru dva radna sata u vatrogasnoj stanici. Kako pohađanje treninga nije bilo obvezno, broj ispitanika po pojedinom treningu varirao je od 0 do 23, u prosjeku 13 po treningu. Prisustvovanje treninzima se bilježilo tako da se taj faktor mogao uzeti u obzir u okviru analize rezultata. Rezultati Izmjerene su visoke vrijednosti BMI (27.1±3.3 kg/m2) i postotka masnog tkiva (26.0±4.9%), kao i niska razina tjelesne izdržljivosti. Korelacijska analiza pokazala je da se motorički kapacitet smanjuje sa životnom dobi. Analiza razlika pokazuje da nema statistički značajnih razlika u tjelesnoj sposobnosti nakon provedenog četveromjesečnog trenažnog programa u odnosu na inicijalno stanje. Usporedba dviju grupa s obzirom na razlicit broj ispitanika koji su prisustvovali pojedinim treninzima nije pokazala statistički značajne razlike u tjelesnoj pripremljenosti. Zaključak Može se zaključiti da su (1) vatrogasci ispitivane vatrogasne jedinice prilično stari, visokih vrijednosti indeksa tjelesne mase te imaju visok postotak masnog tkiva; (2) ispitanici nisu postigli zadane norme u primjenjivanom zadatku izdržljivosti, (3) trenažni program nije polučio željene rezultate.Das Ziel dieser Studie war zweifach: die körperliche Leistungsfähigkeit von professionellen Feuerwehrmännern zu überprüfen, und 2) den Einfluss eines Trainingsprogramms auf die körperliche Leistungsfähigkeit von professionellen Feuerwehrmännern zu testen. 95 professionelle Feuwerwehrmänner (die 42,0±9,1 Jahre alt waren) aus einer professionellen Feuerwehr aus Belgien nahmen an dieser Forschung teil. Es wurden sowohl die Statur und als auch die Hörpermasse gemessen. Die Hörperzusammensetzung wurde mittels der bioelektrischen Impedanzanalyse (BIA) geschätzt. Die körperliche Leistungsfähigkeit wurde mittels der EUROFIT-Testbatterie festgestellt. Während des viermonatigen Zeitraumes nahmen die Probanden zweimal pro Woche an einem Übungsprogram teil. Es wurden hohe Werte des Hörpermassenindexes (27,1±3,3kg/m2) und des Anteils vom Hörperfett (26,0±4,9%) erhalten, aber die Werte der Ausdauerkapazität waren niedrig. Die Horrelationsanalysen zeigten, dass sich die motorische Fähigkeit mit dem Alter verringert. Die Analyse von Unterschieden (Testmessung 2 – Testmessung 1) zeigte, dass bei den Feuerwehrmännern keine bedeutende Unterschiede in der körperliche Leistungsfähigkeit nach dem viermonatigen Trainingszeitraum entstanden. Der Vergleich von zwei Gruppen, die unterschiedlich oft an den Trainingsstunden teilgenommen haben, zeigte keine bedeutenden Unterschiede zwischen den Gruppen. Aufgrund der durchgeführten Studie sind die folgenden Schlussfolgerungen möglich: 1) Die Feuerwehrmänner, die an der Forschung teilgenommen haben, waren ziemlich alt, sie hatten sowohl einen hohen Hörpermassenindex als auch den hohen Anteil vom Hörperfett. 2) Die Ergebnisse des Ausdauer- Pendellaufes haben die antizipierte Norm nicht erreicht. 3) Das Trainingsprogram hat die gewünschten Ergebnisse nicht erreicht

Körperliche Leistungsfähigkeit von professionellen Feuerwehrmännern

The purpose of this study is twofold: (1) screening the physical fitness of a professional fire-brigade and (2) testing the influence of a training program on the physical fitness of professional firemen. The sample consisted of 95 professional firemen (42.0 ± 9.1 years) of a professional fire-brigade in Belgium. Stature and body mass were measured. Body composition was estimated by bioelectrical impedance analysis (BIA). Physical condition was determined using the EUROFIT test battery. During 4 months the subjects performed an exercise program twice a week. High values for body mass index (BMI) (27.1±3.3kg/m2) and percentage of body fat (26.0±4.9%), and a low score for endurance capacity were observed. Correlation analyses demonstrate that motor capacity decreases with ageing. Analysing the differences (Test session 2 - Test session 1) indicates that there were no significant changes in physical fitness over the 4-month training period. Comparing the two groups with the different number of training sessions attended did not reveal any significant differences between the two groups. It can be concluded that (1) the firemen of the fire-brigade under study were rather old, had a high BMI and a high percentage of body fat; (2) the performance at the endurance shuttle run did not reach the anticipated standard; (3) the training program did not gain the desired results.Uvod Posao vatrogasca jedan je od tjelesno najzahtjevnijih. Ekstremno visoki profesionalni fizički zahtjevi rezultiraju velikim brojem ozljeda na radu, pa čak i visokom incidencijom prijevremene smrti. Očigledno je, promatra li se sigurnost vatrogasca u odnosu na ostatak populacije, da vatrogasci trebaju biti u odličnoj tjelesnoj kondiciji da bi bili sposobni obavljati tako zahtjevan posao. Potrebno je uravnotežiti profesionalna opterećenja s mogućnostima pojedinog vatrogasca, što je određeno različitim faktorima, kao što su dob, antropometrijske karakteristike (postotak masnog tkiva, bezmasna tjelesna masa, indeks tjelesne mase) i motoričke sposobnosti (snaga i izdržljivost). Pokazalo se da su vatrogasni zadaci, kao što su penjanje do požarnih izlaza, poslovi na dizalici, razvaljivanje ulaza i spašavanje žrtava, značajno povezani s nekim čimbenicima kao što su visina, tjelesna masa, bezmasna tjelesna masa, postotak masnog tkiva, snaga stiska šake, broj izvedenih sklekova, broj izvedenih “trbušnjaka” i izdržljivost. Istraživači u raznim zemljama (npr. Francuskoj, Kanadi, SAD-u) dosta su proučavali fizičku pripremu vatrogasaca. Svaki vatrogasac trenira barem dva puta tjedno kako bi unaprijedio svoju mišićnu snagu, izdržljivost i kardiovaskularni status te kako bi smanjio postotak masnog tkiva i povecao mišićnu masu Te su aktivnosti nužne za održanje fizičke pripremljenosti vatorgasaca. U Belgiji gotovo da i nema istraživanja koja su se bavila vatrogascima. Svrha ovog istraživanja je dvostruka: (1) ispitati fizičku pripremljenost profesionalne vatrogasne jedinice i (2) provjeriti utjecaj trenažnog programa na razinu fizičke pripremljenosti te grupe. Metoda Uzorak ispitanika činilo je 95 profesionalnih vatrogasaca (42.0 ± 9.1 god.). Izmjerena im je tjelesna visina i tjelesna masa. Sastav tijela procijenjen je pomocu BIA. Tjelesna sposobnost određena im je uz pomoć baterije testova EUROFIT. Kroz period od četiri mjeseca ispitanici (N=81) su sudjelovali u programu vježbanja u okviru kojega su radili na unapređenju različitih komponenata fizičke pripreme. Vatrogasci su vježbali dva puta tjedno po 45 minuta pod vodstvom dva trenera. Svaki je trening bio isplaniran tako da je naglasak bio na razvoju različite komponente fizičke pripremljenosti, ali nije bilo ciljanog treninga glede različitih testova baterije EUROFIT. Pojedini treninzi bili su organizirani u okviru dva radna sata u vatrogasnoj stanici. Kako pohađanje treninga nije bilo obvezno, broj ispitanika po pojedinom treningu varirao je od 0 do 23, u prosjeku 13 po treningu. Prisustvovanje treninzima se bilježilo tako da se taj faktor mogao uzeti u obzir u okviru analize rezultata. Rezultati Izmjerene su visoke vrijednosti BMI (27.1±3.3 kg/m2) i postotka masnog tkiva (26.0±4.9%), kao i niska razina tjelesne izdržljivosti. Korelacijska analiza pokazala je da se motorički kapacitet smanjuje sa životnom dobi. Analiza razlika pokazuje da nema statistički značajnih razlika u tjelesnoj sposobnosti nakon provedenog četveromjesečnog trenažnog programa u odnosu na inicijalno stanje. Usporedba dviju grupa s obzirom na razlicit broj ispitanika koji su prisustvovali pojedinim treninzima nije pokazala statistički značajne razlike u tjelesnoj pripremljenosti. Zaključak Može se zaključiti da su (1) vatrogasci ispitivane vatrogasne jedinice prilično stari, visokih vrijednosti indeksa tjelesne mase te imaju visok postotak masnog tkiva; (2) ispitanici nisu postigli zadane norme u primjenjivanom zadatku izdržljivosti, (3) trenažni program nije polučio željene rezultate.Das Ziel dieser Studie war zweifach: die körperliche Leistungsfähigkeit von professionellen Feuerwehrmännern zu überprüfen, und 2) den Einfluss eines Trainingsprogramms auf die körperliche Leistungsfähigkeit von professionellen Feuerwehrmännern zu testen. 95 professionelle Feuwerwehrmänner (die 42,0±9,1 Jahre alt waren) aus einer professionellen Feuerwehr aus Belgien nahmen an dieser Forschung teil. Es wurden sowohl die Statur und als auch die Hörpermasse gemessen. Die Hörperzusammensetzung wurde mittels der bioelektrischen Impedanzanalyse (BIA) geschätzt. Die körperliche Leistungsfähigkeit wurde mittels der EUROFIT-Testbatterie festgestellt. Während des viermonatigen Zeitraumes nahmen die Probanden zweimal pro Woche an einem Übungsprogram teil. Es wurden hohe Werte des Hörpermassenindexes (27,1±3,3kg/m2) und des Anteils vom Hörperfett (26,0±4,9%) erhalten, aber die Werte der Ausdauerkapazität waren niedrig. Die Horrelationsanalysen zeigten, dass sich die motorische Fähigkeit mit dem Alter verringert. Die Analyse von Unterschieden (Testmessung 2 – Testmessung 1) zeigte, dass bei den Feuerwehrmännern keine bedeutende Unterschiede in der körperliche Leistungsfähigkeit nach dem viermonatigen Trainingszeitraum entstanden. Der Vergleich von zwei Gruppen, die unterschiedlich oft an den Trainingsstunden teilgenommen haben, zeigte keine bedeutenden Unterschiede zwischen den Gruppen. Aufgrund der durchgeführten Studie sind die folgenden Schlussfolgerungen möglich: 1) Die Feuerwehrmänner, die an der Forschung teilgenommen haben, waren ziemlich alt, sie hatten sowohl einen hohen Hörpermassenindex als auch den hohen Anteil vom Hörperfett. 2) Die Ergebnisse des Ausdauer- Pendellaufes haben die antizipierte Norm nicht erreicht. 3) Das Trainingsprogram hat die gewünschten Ergebnisse nicht erreicht

Effects of Body Composition, Leptin, and Adiponectin on Bone Mineral Density in Prepubertal Girls

Body weight is positively associated with bone mineral density but the relationship between obesity and bone mineral density is unclear. Leptin and adiponectin are potential independent contributors to bone mineral density. We assessed the correlations of body composition, leptin and adiponectin with bone mineral density, and whether leptin, adiponectin and body composition determine bone mineral density independently in prepubertal girls. Forty-eight prepubertal girls were classified into obese and control groups by body mass index. Serum leptin and adiponectin levels were determined by enzyme immunoassay. Bone mineral density was measured using dual energy radiography absorptiometry and body composition was measured using bioelectrical impedance analysis. Lean and fat mass, and leptin were positively correlated with bone mineral density. Lean mass was a positive independent predictor of femoral and L-spine bone mineral density. Serum leptin was a postivie independent predictor of femoral bone mineral density. Fat mass was a negative independent predictor of femoral bone mineral density. In prepubertal girls, lean mass has a favorable effect on bone mineral density. Fat mass seems not to protect the bone structure against osteoporosis, despite increased mechanical loading. Serum leptin may play a biological role in regulating bone metabolism

Are Bone and Muscle Changes from POWER PE, an 8-month In-school Jumping Intervention, Maintained at Three Years?

Our aim was to determine if the musculoskeletal benefits of a twice-weekly, school-based, jumping regime in healthy adolescent boys and girls were maintained three years later. Subjects of the original POWER PE trial (n = 99) were contacted and asked to undergo retesting three years after cessation of the intervention. All original measures were completed including: sitting height, standing height, weight, calcaneal broadband ultrasound attenuation (BUA), whole body, hip and spine bone mineral content (BMC), lean tissue mass, and fat mass. Physical activity was recorded with the bone-specific physical activity questionnaire (BPAQ) and calcium intake was estimated with a calcium-focussed food questionnaire. Maturity was determined by Tanner staging and estimation of the age of peak height velocity (PHV). Twenty-nine adolescents aged 17.3±0.4 years agreed to participate. Three years after the intervention, there were no differences in subject characteristics between control and intervention groups (p>0.05). Three-year change in weight, lean mass, and fat mass were similar between groups (p>0.05). There were no significant group differences in three-year change in BUA or BMC at any site (p>0.05), although the between-group difference in femoral neck BMC at follow-up exceeded the least significant change. While significant group differences were not observed three years after cessation of the intervention, changes in bone parameters occurred in parallel for intervention and control groups such that the original benefits of the intervention observed within the treatment group were sustained