Perioperacijsko zbrinjavanje bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem

Any surgical procedure, ranging from general operation (the most common procedures is surgical creation of arteriovenous fistula and catheter for peritoneal dialysis placement) to open heart surgery, may be performed in patients with chronic renal failure treated conservatively or with dialysis without a significant increase in the perioperative mortality and morbidity in comparison to patients without renal disease. This is possibly only with good perioperative management of these patients and multidisciplinary collaboration of nephrologist, anesthesiologist, cardiologist, surgeon, primary care physician and nursing staff to recommend strategies for reducing cardiac and renal risk for the planned surgical procedures.Svaki kirurški postupak, od relativno jednostavnih (u ovih bolesnika najčešći su operacijsko stvaranje arteriovenske fistule i postavljanje katetera za peritonejsku dijalizu) do operacije na otvorenom srcu, može se u bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem koji se liječe konzervativno ili dijalizom učiniti bez značajnog porasta pobola i smrtnosti u odnosu na bolesnike bez bubrežne bolesti. Kako bi se mogli provesti planirani kirurški zahvati uz smanjenje srčanog i bubrežnog rizika za ove bolesnike neophodna je multidisciplinska suradnja nefrologa, anesteziologa, kardiologa, kirurga, liječnika opće medicine i sestrinskog tima za njegu bolesnika

Perioperacijsko zbrinjavanje bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem

Any surgical procedure, ranging from general operation (the most common procedures is surgical creation of arteriovenous fistula and catheter for peritoneal dialysis placement) to open heart surgery, may be performed in patients with chronic renal failure treated conservatively or with dialysis without a significant increase in the perioperative mortality and morbidity in comparison to patients without renal disease. This is possibly only with good perioperative management of these patients and multidisciplinary collaboration of nephrologist, anesthesiologist, cardiologist, surgeon, primary care physician and nursing staff to recommend strategies for reducing cardiac and renal risk for the planned surgical procedures.Svaki kirurški postupak, od relativno jednostavnih (u ovih bolesnika najčešći su operacijsko stvaranje arteriovenske fistule i postavljanje katetera za peritonejsku dijalizu) do operacije na otvorenom srcu, može se u bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem koji se liječe konzervativno ili dijalizom učiniti bez značajnog porasta pobola i smrtnosti u odnosu na bolesnike bez bubrežne bolesti. Kako bi se mogli provesti planirani kirurški zahvati uz smanjenje srčanog i bubrežnog rizika za ove bolesnike neophodna je multidisciplinska suradnja nefrologa, anesteziologa, kardiologa, kirurga, liječnika opće medicine i sestrinskog tima za njegu bolesnika

RETROSPEKTIVNA STUDIJA INCIDENCIJE I POSLIJEOPERACIJSKIH KOMPLIKACIJA AKUTNOG BUBREŽNOG OŠTEĆENJA NAKON KARDIJALNIH ZAHVATA

Introduction: Cardiac surgery associated acute kidney injury (CSA-AKI) is an important complication. It is recognized as the second cause of AKI in the intensive care patients after sepsis. Methods: We conducted a single center retrospective threeyear cohort study to reveal the incidence of the postoperative AKI genesis and severity, as well as the use of continuous renal replacement therapy in patients with normal preoperative renal function submitted to cardiac surgery. Our study included 1000 patients. Secondary outcomes were length of intensive care and hospital stay, major postoperative complications, and in-hospital mortality rate. Statistical analysis was applied to correlate CSA-AKI development and patient perioperative variables. Results: The overall CSA-AKI incidence was 15.1% (n=151). The incidence of CSA-AKI was 12.8% (n=128) in stage 1; 1.9% (n=19) in stage 2; and 0.4% (n=4) in stage 3 according to the KDIGO AKI (RIFLE/AKIN) criteria. The incidence of continuous renal replacement therapy in the AKI group was 2.65% or 0.4% of the total cohort (n=4). The CSA-AKI inhospital mortality rate was 2.65% (n=4), while AKI patients that required dialysis survived. Conclusion: Once again, our study revealed the importance of timely recognizing CSA-AKI. It also reaffi rmed CSA-AKI as a serious complication with a high incidence rate. We also confi rmed the usefulness of preoperative AKI risk prediction models such as Cleveland Clinic Score in everyday clinical practice.Uvod: Akutno bubrežno oštećenje (ABO) je ozbiljna komplikacija kardijalne kirurgije. Istraživanja su pokazala da je kardijalna kirurgija po učestalosti drugi uzrok ABO u jedinicama intenzivnog liječenja. Metode: Provedeno je retrospektivno istraživanje za razdoblje od tri godine kako bi se utvrdila incidencija ABO, odredio stupanj ozbiljnosti ABO te incidencija kontinuirane bubrežne nadomjesne terapije u bolesnika s urednom prijeoperacijskom bubrežnom funkcijom podvrgnutih kardijalnom zahvatu. U istraživanje je bilo uključeno 1000 ispitanika. Ovim istraživanjem htjeli smo potvrditi povezanost između prijeoperacijskih čimbenika rizika iz prediktivnog modela Cleveland Clinic Score i intraoperacijskih rizičnih varijabla kardijalne kirugije i anestezije s nastankom poslijeoperacijskog ABO. Sekundarni ishod je pokazao incidenciju velikih poslijeoperacijskh komplikacija u bolesnika s ABO povezanim s kardijalnim zahvatom. Rezultati: Ukupna incidencija ABO bila je 15,1 % (n=151). Učestalost ispitanika sa stadijem 1 ABO bila je 12,8 % (n=128), sa stadijem 2 1,9 % (n=19) te sa stadijem 3 0,4 % (n=4) klasifi ciranima prema kriteriju KDIGO AKI (RIFLE/AKIN). Učestalost primjene kontinuirane bubrežne nadomjesne terapije u ispitanika s ABO iznosila je 2,65 %, odnosno 0,4 % cijele kohorte ispitanika (n=4). Bolnička stopa smrtnosti bolesnika s ABO bila je 2,65% (n=4). Zanimljivo je da su svi bolesnici podvrgnuti kontinuiranoj bubrežnoj nadomjesnoj terapiji zbog ABO preživjeli. Zaključak: Ovim smo istraživanjem još jednom potvrdili važnost pravodobnog prepoznavanja poslijeoperacijskog ABO kao ozbiljne komplikacije kardijalnih zahvata. Potvrdili smo da uporaba prijeoperacijskh prediktivnih modela rizika za nastanak ABO nakon kardijalnih zahvata olakšava prepoznavanje rizičnih bolesnika i pravodobnu primjenu mjera prevencije i liječenja ABO. Najpoznatiji prediktivni model je Cleveland Clinic Score

RETROSPEKTIVNA STUDIJA INCIDENCIJE I POSLIJEOPERACIJSKIH KOMPLIKACIJA AKUTNOG BUBREŽNOG OŠTEĆENJA NAKON KARDIJALNIH ZAHVATA

Introduction: Cardiac surgery associated acute kidney injury (CSA-AKI) is an important complication. It is recognized as the second cause of AKI in the intensive care patients after sepsis. Methods: We conducted a single center retrospective threeyear cohort study to reveal the incidence of the postoperative AKI genesis and severity, as well as the use of continuous renal replacement therapy in patients with normal preoperative renal function submitted to cardiac surgery. Our study included 1000 patients. Secondary outcomes were length of intensive care and hospital stay, major postoperative complications, and in-hospital mortality rate. Statistical analysis was applied to correlate CSA-AKI development and patient perioperative variables. Results: The overall CSA-AKI incidence was 15.1% (n=151). The incidence of CSA-AKI was 12.8% (n=128) in stage 1; 1.9% (n=19) in stage 2; and 0.4% (n=4) in stage 3 according to the KDIGO AKI (RIFLE/AKIN) criteria. The incidence of continuous renal replacement therapy in the AKI group was 2.65% or 0.4% of the total cohort (n=4). The CSA-AKI inhospital mortality rate was 2.65% (n=4), while AKI patients that required dialysis survived. Conclusion: Once again, our study revealed the importance of timely recognizing CSA-AKI. It also reaffi rmed CSA-AKI as a serious complication with a high incidence rate. We also confi rmed the usefulness of preoperative AKI risk prediction models such as Cleveland Clinic Score in everyday clinical practice.Uvod: Akutno bubrežno oštećenje (ABO) je ozbiljna komplikacija kardijalne kirurgije. Istraživanja su pokazala da je kardijalna kirurgija po učestalosti drugi uzrok ABO u jedinicama intenzivnog liječenja. Metode: Provedeno je retrospektivno istraživanje za razdoblje od tri godine kako bi se utvrdila incidencija ABO, odredio stupanj ozbiljnosti ABO te incidencija kontinuirane bubrežne nadomjesne terapije u bolesnika s urednom prijeoperacijskom bubrežnom funkcijom podvrgnutih kardijalnom zahvatu. U istraživanje je bilo uključeno 1000 ispitanika. Ovim istraživanjem htjeli smo potvrditi povezanost između prijeoperacijskih čimbenika rizika iz prediktivnog modela Cleveland Clinic Score i intraoperacijskih rizičnih varijabla kardijalne kirugije i anestezije s nastankom poslijeoperacijskog ABO. Sekundarni ishod je pokazao incidenciju velikih poslijeoperacijskh komplikacija u bolesnika s ABO povezanim s kardijalnim zahvatom. Rezultati: Ukupna incidencija ABO bila je 15,1 % (n=151). Učestalost ispitanika sa stadijem 1 ABO bila je 12,8 % (n=128), sa stadijem 2 1,9 % (n=19) te sa stadijem 3 0,4 % (n=4) klasifi ciranima prema kriteriju KDIGO AKI (RIFLE/AKIN). Učestalost primjene kontinuirane bubrežne nadomjesne terapije u ispitanika s ABO iznosila je 2,65 %, odnosno 0,4 % cijele kohorte ispitanika (n=4). Bolnička stopa smrtnosti bolesnika s ABO bila je 2,65% (n=4). Zanimljivo je da su svi bolesnici podvrgnuti kontinuiranoj bubrežnoj nadomjesnoj terapiji zbog ABO preživjeli. Zaključak: Ovim smo istraživanjem još jednom potvrdili važnost pravodobnog prepoznavanja poslijeoperacijskog ABO kao ozbiljne komplikacije kardijalnih zahvata. Potvrdili smo da uporaba prijeoperacijskh prediktivnih modela rizika za nastanak ABO nakon kardijalnih zahvata olakšava prepoznavanje rizičnih bolesnika i pravodobnu primjenu mjera prevencije i liječenja ABO. Najpoznatiji prediktivni model je Cleveland Clinic Score

A REPORT OF RARELY OBSERVED RESISTANCE PATTERN TO CARBAPENEMS IN A CLINICAL ISOLATE OF ENTEROBACTER CLOACAE

Rad izvještava o pojavi soja Enterobacter cloacae u kojeg je dokazan rijetko viđen oblik otpornosti na karbapeneme posredovan enzimom IMI-1, skupine A beta-laktamaza. Soj je izoliran iz obriska rane u bolesnika koji je zbog infekcije kirurške rane prethodno liječen meropenemom. Ograničen izbor antibiotika kojima se mogu liječiti infekcije uzrokovane ovakvim uzročnicima upućuje na nužnost točne identifikacije višestruko otpornih gram-negativnih mikroorganizama i otkrivanje njihovih mehanizama otpornosti. Prepoznavanje višestruko otpornih mikroorganizama naglašava važnost kontinuiranoga mikrobiološkog nadzora bolesnika, osobito u jedinicama intenzivnog liječenja. U prikazanoj ustanovi nije bilo sekundarnog širenja ovog soja. Identifikacija novih mehanizama otpornosti pomaže kliničarima u izboru ciljane terapije, a istodobno je nužna za uspješno sprječavanje širenja infekcija izazvanih višestruko otpornim mikroorganizmima.The paper reports on the emergence of strain in which Enterobacter cloacae has demonstrated an unusual form of resistance to carbapenems mediated by enzyme IMI-1, class A beta-lactamase. The strain was isolated from a wound swab in the patient who had a surgical wound infection previously treated with meropenem. Limited choice of antibiotics that can treat infections caused by these pathogens indicates the necessity of accurate identification of multiple resistant gram-negative microorganisms and mechanisms of their resistance. Recognition of multiresistant gram-negative microorganisms emphasizes the importance of continuous microbiological monitoring of patients, especially in intensive care units. In the investigated institution there was no secondary spread of this strain. Identifying new mechanisms of resistance will be helpful to clinicians in selection of targeted therapy, while important for efficient prevention of spreading infections caused by multiple resistant microorganisms

POSTOPERATIVE HEALTH RELATED QUALITY OF LIFE AFTER CARDIAC SURGERY

Unazad četiri desetljeća opaža se smanjenje mortaliteta i morbiditeta u bolesnika nakon otvorenih i minimalno invazivnih kardijalnih zahvata. Međutim, danas glavni pokazatelj ishoda kardijalnih zahvata postaje preoperacijska kvaliteta života bolesnika. Cilj današnjih istraživanja je napraviti prediktivni model bodovanja preoperacijske kvalitete života koji bi pružio pouzdanu informaciju bolesniku i liječniku o utjecaju zahvata na funkcionalni status bolesnika i razdoblju u kojem će bolesnik postići sposobnost da istim ili boljim kapacitetom obavlja svakodnevne životne aktivnosti. Stoga uvođenje prediktivnih upitnika o preoperacijskoj kvaliteti života u svakodnevnu kliničku praksu, osobito kod starijih bolesnika, ima važnu ulogu u ranom i pravovremenom identifi ciranju bolesnika s mogućim lošijim postoperacijskim ishodom te omogućuje pravovremenu primjenu perioperacijskih mjera i postupaka radi poboljšanja kliničkog stanja bolesnika. Također, uvođenje prediktivnog modela procjene kvalitete života omogućit će bolesnicima i njihovim obiteljima bolje razumijevanje operacijskog tijeka kardiokirurškog liječenja i oporavka bolesnika, dok će liječnicima olakšati donošenje odluka o vrsti invazivnosti liječenja kod bolesnika koji se nalaze u tzv. sivoj zoni liječenja.Over the past four decades, decreasing morbidity and mortality rates of cardiac surgery patients have been noticed. However, the postoperative health-related quality of life (HRQoL) is becoming the key indicator of cardiac surgical outcome. Postoperative HRQoL is described as the impact of invasive medical procedures on functional status of patients and the ability and required time patients can proceed with their ordinary life. QoL is measured by self-report questionnaires, which according to accessible studies, are a subjective, valid, consistent and reliable way of patient QoL rating. Implementing preoperative QoL assessment in everyday practice can help in early identifying the patients with worse surgical outcome. Also, timely perioperative clinical optimization can be applied. Moreover, patients and their families are more properly informed about the consequences of cardiac procedure and its impact on the patient postoperative functional status

POSTOPERATIVE HEALTH RELATED QUALITY OF LIFE AFTER CARDIAC SURGERY

Unazad četiri desetljeća opaža se smanjenje mortaliteta i morbiditeta u bolesnika nakon otvorenih i minimalno invazivnih kardijalnih zahvata. Međutim, danas glavni pokazatelj ishoda kardijalnih zahvata postaje preoperacijska kvaliteta života bolesnika. Cilj današnjih istraživanja je napraviti prediktivni model bodovanja preoperacijske kvalitete života koji bi pružio pouzdanu informaciju bolesniku i liječniku o utjecaju zahvata na funkcionalni status bolesnika i razdoblju u kojem će bolesnik postići sposobnost da istim ili boljim kapacitetom obavlja svakodnevne životne aktivnosti. Stoga uvođenje prediktivnih upitnika o preoperacijskoj kvaliteti života u svakodnevnu kliničku praksu, osobito kod starijih bolesnika, ima važnu ulogu u ranom i pravovremenom identifi ciranju bolesnika s mogućim lošijim postoperacijskim ishodom te omogućuje pravovremenu primjenu perioperacijskih mjera i postupaka radi poboljšanja kliničkog stanja bolesnika. Također, uvođenje prediktivnog modela procjene kvalitete života omogućit će bolesnicima i njihovim obiteljima bolje razumijevanje operacijskog tijeka kardiokirurškog liječenja i oporavka bolesnika, dok će liječnicima olakšati donošenje odluka o vrsti invazivnosti liječenja kod bolesnika koji se nalaze u tzv. sivoj zoni liječenja.Over the past four decades, decreasing morbidity and mortality rates of cardiac surgery patients have been noticed. However, the postoperative health-related quality of life (HRQoL) is becoming the key indicator of cardiac surgical outcome. Postoperative HRQoL is described as the impact of invasive medical procedures on functional status of patients and the ability and required time patients can proceed with their ordinary life. QoL is measured by self-report questionnaires, which according to accessible studies, are a subjective, valid, consistent and reliable way of patient QoL rating. Implementing preoperative QoL assessment in everyday practice can help in early identifying the patients with worse surgical outcome. Also, timely perioperative clinical optimization can be applied. Moreover, patients and their families are more properly informed about the consequences of cardiac procedure and its impact on the patient postoperative functional status

RATIONAL USE OF ANTIMICROBIAL DRUGS IN CLINICAL PRACTICE BY IMPLEMENTING ANTIMICROBIAL STEWARDSHIP PROGRAMS

Prema dosadašnjim istraživanjima neracionalna primjena antimikrobne terapije značajan je problem u bolničkim i vanbolničkim ustanovama. Studije su pokazale da se približno 50 % antimikrobnih lijekova koristi nepotrebno i suboptimalno s obzirom na indikaciju, vrstu antimikrobnog lijeka, te duljinu primjene. Dosadašnja istraživanja su pokazala uzlazni trend prevalencije Clostridium diffi cile pseudomembranoznog kolitisa, bakterijskih patogena rezistentnih na fl uorokinolone i vankomicin rezistentnih enterokoka. Porast multirezistencije gram negativnih bakterija i na karbapeneme opasnost je za sigurnost bolesnika te ostavlja ograničene terapijske mogućnosti zadnje linije obrane poput primjene toksičnog polimiksinskog ntibiotika kolistina. U skladu s time mogućnosti optimalnog infektivnog liječenja već sada postaju ograničavajuće. Prema dosadašnjim radovima uvođenje bolničkog programa praćenja i rukovođenja antimikrobnom terapijom pokazalo se dobrim sredstvom optimalizacije antimikrobne terapije u 81 % studija. Primjena ovoga programa dovela je do značajnog poboljšanja mikrobiološkog ishoda, smanjenja stope antimikrobne rezistencije i nuspojava te kliničkog ishoda poput smanjenja stope mortaliteta i duljine boravka u bolnici. Stoga su Centres for Disease Control and Prevention, Atlanta, USA (CDC) i European Centre for Disease Prevention and Control (ECDC) suglasne da bi zdravstvene ustanove trebale implementirati multidisciplinarni Bolnički program praćenja i rukovođenja antimikrobnom terapijom (engl. Antimicrobic Stewardship Programs - ASP) u svakodnevnu kliničku praksu. Primjena navedenog programa započeta je 1. 12. 2016. g. u Klinici za kardiovaskularne bolesti Magdalena u sklopu Internacionalne kanadske akreditacije (Accreditation Canada International).According to studies, about 50% of antimicrobial drugs are prescribed unnecessarily and inappropriately in hospitals and other healthcare institutions. Besides the high prevalence of Clostridium diffi cile infection, of particular concern is the increase in bacterial pathogen resistance to fl uoroquinolones and vancomycin-resistant enterococci. Additionally, infections due to bacterial pathogens completely resistant to carbapenems are currently emerging in Europe. In this case, therapeutic options are limited to the use of the polymyxin antibiotic colistin, which is old and has many adverse and toxic events. Growing evidence demonstrates that hospital programs dedicated to improving the use of antimicrobial therapy, referred to as Antimicrobial Stewardship Programs (ASP), can optimize treatment of infections, reduce adverse events of antimicrobial therapy, improve patient safety and quality of care, and at the same time signifi cantly reduce hospital costs, mortality rate and length of hospital stay. Therefore, the US Centers for Disease Control and Prevention and European Centre for Disease Prevention and Control recommend that every acute care hospital implement the multidisciplinary ASP in daily clinical practice

RATIONAL USE OF ANTIMICROBIAL DRUGS IN CLINICAL PRACTICE BY IMPLEMENTING ANTIMICROBIAL STEWARDSHIP PROGRAMS

Prema dosadašnjim istraživanjima neracionalna primjena antimikrobne terapije značajan je problem u bolničkim i vanbolničkim ustanovama. Studije su pokazale da se približno 50 % antimikrobnih lijekova koristi nepotrebno i suboptimalno s obzirom na indikaciju, vrstu antimikrobnog lijeka, te duljinu primjene. Dosadašnja istraživanja su pokazala uzlazni trend prevalencije Clostridium diffi cile pseudomembranoznog kolitisa, bakterijskih patogena rezistentnih na fl uorokinolone i vankomicin rezistentnih enterokoka. Porast multirezistencije gram negativnih bakterija i na karbapeneme opasnost je za sigurnost bolesnika te ostavlja ograničene terapijske mogućnosti zadnje linije obrane poput primjene toksičnog polimiksinskog ntibiotika kolistina. U skladu s time mogućnosti optimalnog infektivnog liječenja već sada postaju ograničavajuće. Prema dosadašnjim radovima uvođenje bolničkog programa praćenja i rukovođenja antimikrobnom terapijom pokazalo se dobrim sredstvom optimalizacije antimikrobne terapije u 81 % studija. Primjena ovoga programa dovela je do značajnog poboljšanja mikrobiološkog ishoda, smanjenja stope antimikrobne rezistencije i nuspojava te kliničkog ishoda poput smanjenja stope mortaliteta i duljine boravka u bolnici. Stoga su Centres for Disease Control and Prevention, Atlanta, USA (CDC) i European Centre for Disease Prevention and Control (ECDC) suglasne da bi zdravstvene ustanove trebale implementirati multidisciplinarni Bolnički program praćenja i rukovođenja antimikrobnom terapijom (engl. Antimicrobic Stewardship Programs - ASP) u svakodnevnu kliničku praksu. Primjena navedenog programa započeta je 1. 12. 2016. g. u Klinici za kardiovaskularne bolesti Magdalena u sklopu Internacionalne kanadske akreditacije (Accreditation Canada International).According to studies, about 50% of antimicrobial drugs are prescribed unnecessarily and inappropriately in hospitals and other healthcare institutions. Besides the high prevalence of Clostridium diffi cile infection, of particular concern is the increase in bacterial pathogen resistance to fl uoroquinolones and vancomycin-resistant enterococci. Additionally, infections due to bacterial pathogens completely resistant to carbapenems are currently emerging in Europe. In this case, therapeutic options are limited to the use of the polymyxin antibiotic colistin, which is old and has many adverse and toxic events. Growing evidence demonstrates that hospital programs dedicated to improving the use of antimicrobial therapy, referred to as Antimicrobial Stewardship Programs (ASP), can optimize treatment of infections, reduce adverse events of antimicrobial therapy, improve patient safety and quality of care, and at the same time signifi cantly reduce hospital costs, mortality rate and length of hospital stay. Therefore, the US Centers for Disease Control and Prevention and European Centre for Disease Prevention and Control recommend that every acute care hospital implement the multidisciplinary ASP in daily clinical practice

Radical surgery of a recurrent low grade endometrial stromal sarcoma with a comprehensive intravenous growth from ovarian vein to the right ventricle – a case report

Radical surgery of a recurrent low grade endometrial stromal sarcoma with a comprehensive intravenous growth from ovarian vein to the right ventricle – a case repor