Pastoral care in health and Catholic associations: Croatian catholic medical society

U osobnoj i tuđoj bolesti čovjek doživljava svoju nemoć, ograničenost i privremenost, što postaje kušnja za vjeru i vodi do propitkivanja smisla postojanja, očaja i pobune, traženja Boga i povratka njemu. Svjedočenjem vjere svećenik, liječnik, medicinska sestra, članovi obitelji i drugi bolesniku pružaju nadu ne samo u povratak zdravlja, nego i u puninu života. Godine 1991. osnovano je Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) s ciljem promicanja kršćanskih načela u zaštiti zdravlja i čuvanju ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Ono djeluje u javnosti zalažući se za kršćanske vrednote u društvu, posebno na području zdravstvene skrbi te u razjašnjavanju složenih bioetičkih problema kako bi se promicala politika prihvaćanja i poštovanja dostojanstva svake ljudske osobe. HKLD, uz druge laičke udruge i pokrete, ima za cilj svojim djelovanjem, počevši od osobnih svjedočenja, osvijetliti lice samoga Krista u današnjem vremenu, lice koje se najočitije prepoznaje u svakom bolesniku.In a personal and other people’s illnesses man experiences his weakness, limitations and temporariness, which becomes a test of faith and leads to questioning the meaning of existence, to despair and rebellion, to the search of God and return to him. By giving witness to faith, the priest, doctor, nurse, family members and others offer the patient hope in returning health and fullness of life. In 1991 the Croatian Catholic Medical Society was founded with the aim of promoting the Christian principles in health protection and preservation of human life from conception to natural death. It is active in public advocating the Christian values in society, particularly in the field of health care and explaining the complex bio-ethical issues in order to promote the policy of acceptance and respect for the dignity of every human person. Along with other lay associations and movements, the Society seeks to highlight, by its activities and personal examples, the face of Christ in today’s time, the face which is most obviously recognized in every patient

Opportunistic screening for colorectal cancer in high-risk patients in family medicine practices in the Republic of Croatia

Colorectal cancer is a malignant neoplasm which has an increasing incidence and represents a global public health problem. The majority of patients are diagnosed after the age of 50, and the risk of developing it over lifetime is 5%. Development of preventive, diagnostic and treatment methods has resulted in a significant reduction in mortality and other negative clinical outcomes. Precisely because of the efficient method of prevention and early detection of this disease, numerous countries, including Croatia, have organized national colorectal cancer screening and monitoring programs. However, these programs are primarily organized for the population with the usual, i.e. average risk of developing colorectal cancer. High-risk groups include persons with endoscopically detected and removed colon polyps, persons surgically treated for colon cancer, persons with a positive family history of colorectal cancer, persons with inflammatory bowel diseases, individuals and families with hereditary disorders or genetic mutations that increase the risk of this disease several fold, persons with acromegaly, and patients who have undergone ureterosigmoidostomy. Recommendations for the detection and monitoring of high-risk groups are often not defined clearly, and some of the existing ones are based mostly on scarce scientific evidence. It is commonly accepted that screening in high-risk groups should start at an earlier age, with shorter intervals between follow-ups. The basic diagnostic method for screening and monitoring in these patient groups is endoscopic monitoring, or colonoscopy. The aim of this review paper is to present the characteristics of the abovementioned risk groups and provide clear screening recommendations

Oportunistički probir raka debelog i završnog crijeva u visokorizičnih bolesnika u ordinacijama obiteljske medicine u Republici Hrvatskoj

Kolorektalni karcinom zloćudna je novotvorina incidencija kojega je u stalnom porastu i koja predstavlja globalni javnozdravstveni problem. U većine bolesnika ova se bolest dijagnosticira nakon 50. godine života, a rizik od njenog razvoja tijekom životnog vijeka iznosi oko 5%. Razvoj preventivnih, dijagnostičkih i terapijskih metoda rezultirao je značajnim smanjenjem smrtnosti i drugih negativnih kliničkih ishoda. Upravo zbog učinkovite metode prevencije i ranog otkrivanja ove bolesti u brojnim državama pa tako i u Republici Hrvatskoj organizirani su nacionalni programi probira i praćenja kolorektalnog karcinoma. Međutim, navedeni su programi prvenstveno organizirani za populaciju s uobičajenim, odnosno prosječnim rizikom obolijevanja od kolorektalnog karcinoma. Visokorizične skupine obuhvaćaju osobe u kojih su endoskopski otkriveni, odnosno uklonjeni polipi debelog crijeva, osobe kirurški liječene zbog karcinoma debelog crijeva, osobe s pozitivnom obiteljskom anamnezom za kolorektalni karcinom, osobe oboljele od upalnih bolesti crijeva, pojedinci i obitelji s nasljednim poremećajima, odnosno genetskim mutacijama koje višestruko povećavaju rizik za razvoj ove bolesti, osobe oboljele od akromegalije te bolesnici u kojih je učinjen zahvat ureterosigmoidostomije. Preporuke za otkrivanje i praćenje visokorizičnih skupina često nisu jasno definirane, a neke od postojećih se temelje na uglavnom oskudnim znanstvenim dokazima. Opće je prihvaćeno mišljenje da bi probir u visokorizičnih skupina trebao započeti u ranijoj životnoj dobi uz kraće vremenske intervale između pojedinih pregleda. Osnovna dijagnostička metoda probira i praćenja u ovih skupina bolesnika je endoskopsko praćenje, odnosno kolonoskopija. Cilj ovoga preglednog rada je prikazati značajke navedenih rizičnih skupina i dati jasne preporuke za probir