Potencijal za proizvodnju bioplina na farmama u Hrvatskoj

Farming sector, in general, is a big producer of manure and thereby also a big producer of greenhouse gasses. The issue of methane production from animals on farms should be seen as an opportunity in producing green energy and contributing into reducing green house effect. Croatian farming sector is pretty undeveloped if we compare it to the other EU member states. This is one of the legacies from past state where agriculture was not something worth of heavy investments. This was not only the case for Croatian farming sector, but also Croatian agriculture in general for the last twenty or more years. However in the last five years there were a lot of improvements and investments in agriculture and in the farming sector. More and more questions regarding energy issues and energy management on farms are becoming important. But this is still not enough if we want to use all of our resources and potentials. Especially if we consider the fact that there are no serious biogas plats in Croatia jet. All of this information with a promising increase in agricultural investing leads us to a question of total biogas potential for the farming sector in Croatia. Through this paper the total number of farms will be shown and their technical potential for producing, storing or using biogas. The special emphasis will be on two most promising farming sectors: cows and pigs. The main challenges would be to separate small family farms that basically have no biogas potential and bigger modern farms that could be considered for biogas production. The value of finding Croatia s biogas potential regarding farms is also important since farms are consuming a lot of energy in their everyday operations and part of that energy consumption can be compensated from renewable energy source like biogas.Kad govorimo o bioplinu i njegovoj produkciji, sektor stočarstva se nameće kao jedan od najizglednijih. Isto tako, zbog velike proizvodnje gnojiva, ali i samih enteričkih procesa ovaj sektor predstavlja značajan izvor stakleničkih plinova. Upravo proizvodnja bioplina predstavlja jedan od koraka smanjenja emisija stakleničkih plinova. Hrvatski stočarski sektor prilično kaska za onim europskim, što je posljedica sustavnog neulaganja, ne samo u sektor stočarstva, nego i sektor poljoprivrede generalno. U posljednjih par godina vidimo pomake u načinu ulaganja gdje se javljaju nove i moderne farme koje zadovoljavaju visoke standarde proizvodnje te se na njima može organizirati ekonomski isplativa proizvodnja električne i toplinske energije iz bioplina. Naravno sve to nije dovoljno kako bi Hrvatska iskoristila sve svoje potencijale, pogotovo ako se uzme u obzir da u Hrvatskoj još masovno nisu rasprostranjena bioplinska postrojenja. Upravo zbog toga, postavlja se pitanje koji je pravi tehnički potencijal u proizvodnji bioplina, odnosno topline i električne energije iz bioplina za sektor stočarstva u Hrvatskoj. Kroz ovaj rad predstavljena je metodologija izračuna samog potencijala koja je primjenjiva za svaku individualnu farmu te sami potencijali za obiteljska gospodarstva i velike farme. Sam izračun je napravljen za dva najisplativija sektora, a to su: govedarstvo i svinjogojstvo. Najveći izazov je prikupljanje kvalitetnih podataka te razdvajanje malih obiteljskih gospodarstava i većih farmi na kojima bi proizvodnja bioplina mogla biti ekonomski isplativa. Pošto farme u svojem svakodnevnom radu troše velike količine energije dio te energije bi mogle kompenzirati ili u potpunosti zamijeniti iz obnovljivih izvora energije te je zato dobro znati koliki su realni potencijali za bioplin u sektoru stočarstva u Hrvatskoj

Dugoročno planiranje energetske potrošnje ovisno o energetskoj politici

Dugoročni energetski ciljevi, koje je Europska komisija zadala za 2020. i 2050. godinu, u svrhu povećanja sigurnosti energetske opskrbe, smanjenja utjecaja na okoliš i poticanja održivosti, su obvezujući za sve zemlje članice. Hrvatska, kao nova zemlja članica mora preispitati i razviti novu energetsku politiku prema energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima energije. Jedan od ključnih elemenata je racionalna energetska potrošnja i njeno postupno smanjivanje. Obzirom na izrečeno; izuzetno je bitno shvatiti koji su to mehanizmi koji utječu na energetsku potrošnju te koji je njihov dugoročni efekt. Klasični pristup energetskom planiranju potrošnje se fokusira na traženje međuovisnosti između makroekonomskih varijabli, kao što je bruto domaći proizvod, i potrošnje energije. To se obično radi analizom različitih setova povijesnih podataka koja može biti vrlo jednostavna, kao vremenski nizovi, ili relativno kompleksna, kao što su genetski algoritmi, neuronske mreže ili neke slične metode. Ovakav pristup je postao nedovoljan, pogotovo u slučaju zemalja EU, koje čine sve kako bi razdvojile svoj gospodarski rast i potrošnju energije. Brojne inicijative, usmjerene ka smanjenju potrošnje energije unutar EU, primjenom različitih direktiva, financijskih mehanizama za posljedicu će imati smanjenje potrošnje energije uz planirani gospodarski rast. Novi pristup kod planiranja energetske potrošnje je potreban. Kako bi se opisali i kvantificirali mehanizmi energetske politike, energetski modeli koji počivaju na pristupu odozdo prema gore fokusirani na krajnjeg korisnika, trebaju biti primijenjeni. Kroz ovu tezu autor je razvio National energy Demand model (NeD model), te ga iskoristio kako bi izračunao dugoročnu finalnu potrošnju Republike Hrvatske. Model je baziran na sektorskom pristupu te uključuje šest glavnih ekonomskih sektora: kućanstva, transport, industrija, usluge, poljoprivreda, te građevinarstvo. Rezultati NeD modela su uspoređeni s dva modela/studije, Primes EU28 te nacionalnom energetskom strategijom. Kao dodatna komponenta ove teze jest implementacija NeD metoda i postupaka u LEAP model, kako bi imali jednostavan za koristiti dugoročni model energetske potrošnje Republike Hrvatske. Glavno pitanje koje si autor teze postavlja je: kakav će biti efekt implementacije mjera energetske politike na dugoročnu energetsku potrošnju, ali i okoliš

Energetska politika i dugoročna potrošnja energije u sektoru kućanstva u Hrvatskoj

Sektor kućanstva u Hrvatskoj predstavlja jedan od najvećih potrošača energije s udjelom od oko 75,75PJ, što je gotovo 29 % ukupne potrošnje energije u Hrvatskoj. S obzirom na to, važna je primjena različitih mehanizama poboljšanja energetske učinkovitosti u ovom sektoru. Da bi se planirali budući energetski sustavi, važno je znati koje su buduće mogućnosti i potrebe u vezi potrošnje energije za različite sektore. Kroz ovaj rad će biti prikazane dugoročne projekcije potrošnje energije za sektor kućanstva u Hrvatskoj s posebnim naglaskom na različite mehanizme; financijske, pravne, ali i tehnološke koji će utjecati na scenarije buduće potrošnje energije. Važno je vidjeti kako ovi mehanizmi utječu, pozitivno ili negativno, na buduću potrošnju energije i koji bi mehanizam mogao biti najutjecajniji. Predviđanja potrošnje energije u ovom se radu temelje na modelu bottom-up pristupa koji objedinjuje i obrađuje velik broj ulaznih podataka. Model će biti uspoređen s nacionalnom Energetskom strategijom Hrvatske i bit će predstavljene određene razlike. Jedan od glavnih zaključaka prikazanih u ovom radu je postojanje velike mogućnosti za poboljšanje energetske učinkovitosti i smanjenje potrošnje energije u budućnosti, temeljeno na pažljivom i racionalnom energetskom planiranju. Različiti financijski, pravni i tehnološki mehanizmi mogu dovesti do značajnih ušteda u sektoru kućanstva što također vodi smanjenju emisija stakleničkih plinova i ovisnosti Hrvatske o uvoznim fosilnim gorivim