Jedan bombon ili dva u dobi od šest godina: ima li važnosti za kasniji školski život i zašto?

This study explored the role of early delay of gratification (DoG) and its positive outcomes in the child’s later school life. More specifically, it investigated whether DoG measured in six-year-old preschool children predicts their subsequent emotional intelligence, quality of school life and life satisfaction in higher grades of elementary school. Also, the mediating role of emotional intelligence in the relationship between delay of gratification at preschool age and subsequent quality of school life and life satisfaction was also examined. The sample comprised 141 students (48.2 % girls). Delay of gratification (DoG) was measured among six-year-old children; other measurement for one part of the sample was done at the seventh, and for the other part at the eighth grade. DoG was measured by the DoG task: children may eat one tempting treat immediately or they may earn a larger serving by waiting for an unspecified amount of time, doing assessment tasks. Other measurements included the Emotional Intelligence Scale (Wong & Low, 2002), the Quality of School Life Questionnaire (Leonard, 2002; Raboteg Šarić et al., 2009) and the Students’ Life Satisfaction Scale (Huebner, 1991). It was found that students who succeeded in delaying gratification at preschool age had subsequently higher life satisfaction, higher sense of school achievement, and higher emotional intelligence (the use of emotions to facilitate performance and regulation of emotions in the self). Mediation analyses found that the overall emotional intelligence mediates the relationship between DoG and life satisfaction. Also, the component of emotional intelligence called the Use of emotions to facilitate performance was deemed a significant mediator between DoG and a sense of scholarly achievement. It can be concluded that the strengthening of regulatory mechanisms in preschool age may be beneficial for both life satisfaction and the sense of academic achievement in higher grades of elementary school.U ovom istraživanju ispitivala se ulogu rane odgode zadovoljenja i njezine pozitivne ishode u kasnijem djetetovom životu. Više specifično, nastojalo se utvrditi je li izmjerena odgoda zadovoljstva šestogodišnjaka predviđa njihovu kasniju emocionalnu inteligenciju, kvalitetu školskoga života i zadovoljstva životom u višim razredima osnovne škole. Osim toga, nastojala se istražiti posrednička uloga emocionalne inteligencije u odnosu između odgode zadovoljenja u predškolskoj dobi i kasnije kvalitete školskoga života i životnoga zadovoljstva životom. Uzorak je uključivao 141 učenika (48,2 % djevojčica). Odgoda zadovoljenja izmjerena je u populaciji šestogodišnjaka; drugo mjerenje za jedan dio uzorka učinjeno je u sedmom, a za drugi dio uzorka u osmom razredu. Odgoda zadovoljenja izmjerena je zadatkom odgode zadovoljenja: djeca su imala priliku pojesti jedan primamljiv slatkiš odmah ili su mogla odabrati više slatkiša ako čekaju određeno vrijeme, dok rade zadatke procjene. Ostali mjerni instrumenti bili su Skala emocionalne inteligencije (Wong i Low, 2002), Upitnik o kvaliteti školskog života (Leonard, 2002; Raboteg Šarić i sur., 2009) i Skala učeničkog zadovoljstva životom (Huebner, 1991). Rezultati istraživanja pokazuju da su učenici koji su uspjeli odgoditi zadovoljenje u predškolskoj dobi kasnije bili zadovoljniji životom, imali veći osjećaj akademskoga postignuća i višu emocionalnu inteligenciju (upotreba emocija za olakšavanje izvedbe i unutarnje regulacije emocija). Analize medijacije polučile su rezultate koji govore u prilog tome da je cjelokupna emocionalna inteligencija posrednik u odnosu između odgode zadovoljenja i životnoga zadovoljstva. Osim toga, sastavnica emocionalne inteligencije koja olakšava izvedbu smatra se značajnim posrednikom između odgode zadovoljenja i percepcije važnosti školskoga postignuća. Može se zaključiti da jačanje regulatornih mehanizama u predškolskoj dobi može biti korisno za oboje - zadovoljstvo životom i doživljaj smisla postignuća u višim razredima osnovne škole

Predviđanje rodnih razlika u školskom uspjehu i socijalnoj prihvaćenosti: uloga odgode zadovoljstva

The study explored whether delay of gratification measured in 6-year old preschool children, incrementally predicts their subsequent academic achievement and social acceptance in elementary school above cognitive abilities. The role of gender in this relationship was also examined. The sample comprised 99 girls and 120 boys attending fourth, fifth and sixth grades. The study was longitudinal with two measurement points: measures of cognitive abilities and delay of gratification were taken at the age of 6, while measures of academic achievement (GPA, grade in Croatian language and math) and social acceptance, measured with the sociometric technique, were taken between the age of 10 and 12 years. It was confirmed that delay of gratification predicted both subsequent academic achievement and social acceptance in elementary school above cognitive abilities, but more strongly for boys than for girls. Also, delay of gratification mediated the relationship between gender and all four dependent variables. Gender differences in social acceptance, Croatian and math grades were partially explained and gender differences in GPA were fully explained by gender differences in delay of gratification measured at preschool age.Cilj istraživanja bio je ispitati predviđa li odgađanje zadovoljstva mjereno u dobi od 6 godina kasniji školski uspjeh i socijalnu prihvaćenost u osnovnoj školi, povrh mentalnih sposobnosti. Ispitana je i uloga roda u ovom odnosu. U istraživanju je sudjelovalo 99 djevojčica i 120 dječaka četvrtog, petog i šestog razreda osnovne škole. Istraživanje je bilo longitudinalnoga tipa u dvije točke, pri čemu su kognitivne sposobnosti i odgoda zadovoljstva mjereni u dobi od šest godina, dok su mjere akademskoga postignuća (opći uspjeh, ocjena iz hrvatskoga jezika, ocjena iz matematike) i socijalna prihvaćenost mjerena sociometrijskim testom prikupljene u drugoj točki, u dobi između 10. i 12. godine. Potvrđeno je da odgoda zadovoljstva, osim kognitivne zrelosti, predviđa kasniji školski uspjeh i socijalnu prihvaćenost u osnovnoj školi, ali u većoj mjeri za dječake nego za djevojčice. Također, odgoda zadovoljstva bila je medijator u odnosu između roda i sve 4 zavisne varijable. Rodne razlike u socijalnoj prihvaćenosti, ocjenama iz hrvatskoga jezika i matematike bile su djelomično, a u općem uspjehu potpuno, posredovane rodnim razlikama u odgodi zadovoljstva mjerenoj u predškolskoj dobi

Učinci nepovoljnih obiteljskih okolnosti na delinkvenciju muških i ženskih adolescenata

The purpose of this paper is to examine the direct and serial indirect effects of ecological family disadvantage on adolescent male and female delinquency through poor parental monitoring and deviant peer association. Data used in this paper are collected on a sample of 528 Croatian high-school students (374 males) aged between 15 and 17. Participants self-reported their delinquency, and completed questionnaires about their familial disadvantage, parental monitoring, and their association with deviant peers. PROCESS macro for SPSS was used to test the proposed direct and indirect effects. The results showed that ecological family disadvantage had a direct effect on more pronounced male delinquency. There was no significant serial indirect effect of ecological family disadvantage on male delinquency through the two presumed mediators, but there was significant indirect effect of ecological family disadvantage on male delinquency through their increased deviant peer association. In females, no significant direct or indirect effects were found. The results point to gender specific mechanisms by which ecological family disadvantage contributes to adolescent delinquency, and thus make a significant contribution to the literature on this topic.Cilj ovog rada jest ispitati izravne i neizravne učinke ekoloških obiteljskih nepovoljnih prilika na delinkventno ponašanje mladića i djevojaka kroz loš roditeljski nadzor i druženje s devijantnim vršnjacima. Podatci upotrijebljeni u ovom radu prikupljeni su na uzorku od 528 hrvatskih srednjoškolaca (374 mladića) između 15 i 17 godina. Kako bi se provjerili pretpostavljeni izravni i neizravni učinci, uzet je PROCESS makro za SPSS. Rezultati su pokazali da ekološke obiteljske nepovoljne prilike imaju izravan učinak na izraženije delinkventno ponašanje mladića. Nije pronađen značajan serijalni neizravni učinak ekoloških nepovoljnih obiteljskih prilika na delinkventno ponašanje mladića kroz dva pretpostavljena medijatora, ali je utvrđen neizravan učinak ekoloških nepovoljnih obiteljskih prilika na delinkventno ponašanje mladića kroz njihovo izraženije druženje s devijantnim vršnjacima. Na uzorku djevojaka nisu pronađeni ni značajni izravni ni neizravni učinci. Rezultati upućuju na spolno specifične mehanizme kroz koje ekološke nepovoljne obiteljske prilike pridonose delinkventnom ponašanju adolescenata i važan su doprinos literaturi na ovom području

Učinci nepovoljnih obiteljskih okolnosti na delinkvenciju muških i ženskih adolescenata

The purpose of this paper is to examine the direct and serial indirect effects of ecological family disadvantage on adolescent male and female delinquency through poor parental monitoring and deviant peer association. Data used in this paper are collected on a sample of 528 Croatian high-school students (374 males) aged between 15 and 17. Participants self-reported their delinquency, and completed questionnaires about their familial disadvantage, parental monitoring, and their association with deviant peers. PROCESS macro for SPSS was used to test the proposed direct and indirect effects. The results showed that ecological family disadvantage had a direct effect on more pronounced male delinquency. There was no significant serial indirect effect of ecological family disadvantage on male delinquency through the two presumed mediators, but there was significant indirect effect of ecological family disadvantage on male delinquency through their increased deviant peer association. In females, no significant direct or indirect effects were found. The results point to gender specific mechanisms by which ecological family disadvantage contributes to adolescent delinquency, and thus make a significant contribution to the literature on this topic.Cilj ovog rada jest ispitati izravne i neizravne učinke ekoloških obiteljskih nepovoljnih prilika na delinkventno ponašanje mladića i djevojaka kroz loš roditeljski nadzor i druženje s devijantnim vršnjacima. Podatci upotrijebljeni u ovom radu prikupljeni su na uzorku od 528 hrvatskih srednjoškolaca (374 mladića) između 15 i 17 godina. Kako bi se provjerili pretpostavljeni izravni i neizravni učinci, uzet je PROCESS makro za SPSS. Rezultati su pokazali da ekološke obiteljske nepovoljne prilike imaju izravan učinak na izraženije delinkventno ponašanje mladića. Nije pronađen značajan serijalni neizravni učinak ekoloških nepovoljnih obiteljskih prilika na delinkventno ponašanje mladića kroz dva pretpostavljena medijatora, ali je utvrđen neizravan učinak ekoloških nepovoljnih obiteljskih prilika na delinkventno ponašanje mladića kroz njihovo izraženije druženje s devijantnim vršnjacima. Na uzorku djevojaka nisu pronađeni ni značajni izravni ni neizravni učinci. Rezultati upućuju na spolno specifične mehanizme kroz koje ekološke nepovoljne obiteljske prilike pridonose delinkventnom ponašanju adolescenata i važan su doprinos literaturi na ovom području

Prepoznavanje i reagiranje budućih učitelja razredne nastave na vršnjačko zlostavljanje

Rad ispituje reakcije budućih učitelja na incidente vršnjačkog zlostavljanja opisane u vinjetama. Uzorak čine studenti koji se obrazuju za učitelje razredne nastave u osnovnoj školi na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, Hrvatska (poučavaju učenike stare 7 - 10 godina) (N=166; 97% ženskih ispitanika). Prezentirane su vinjete koje prikazuju verbalno, fizičko i relacijsko zlostavljanje u dvije varijante: u jednoj su i zlostavljač i žrtva bili dječaci, a u drugoj djevojčice. 39% ispitanika točno percipira relacijsko zlostavljanje, dok 73% točno kvalificira verbalno zlostavljanje. Relacijsko zlostavljanje se procjenjuje najmanje teškim ponašanjem od sva tri tipa zlostavljanja. Za relacijsko zlostavljanje ispitanici su preporučivali manju razinu intervencije učitelja nego za verbalno i fizičko zlostavljanje. Nije bilo razlike u težini procijenjenih incidenata, niti u težini preporučenih reakcija učitelja ovisno o tome je li zlostavljanje bilo između dječaka ili između djevojčica. Raspravljane su implikacije rezultata na edukaciju učitelja o postupanju u vršnjačkom zlostavljanju

Zanesenost u akademskim aktivnostima i dobrobit studenata

Zanesenost je izrazito ugodno psihološko stanje koje ljudi doživljavaju kada su u tolikoj mjeri usmjereni na aktivnost kojom se trenutno bave da su potpuno njome zaokupljeni. Glavni je uvjet za pojavu stanja zanesenosti ravnoteža između izazova i vještina, pri čemu i izazovi i vještine moraju za pojedinca biti iznadprosječni. Zanesenost se najčešće istraživala u slobodnim aktivnostima, ali je ljudi doživljavaju i u aktivnostima koje su nametnute ili u njima ima manje slobode izbora, kao što su posao i obrazovanje. Zanesenost ima pozitivne posljedice ne samo na učinkovitost u različitim područjima života nego i na dobrobit pojedinca. I u akademskom je kontekstu zanesenost povezana s različitim pozitivnim ishodima, uključujući bolje svladavanje nastavnog programa, veća akademska postignuća, ali i veću dobrobit studenata. Kada je u pitanju studentska populacija, iskustva zanesenosti u akademskim aktivnostima manje su učestala nego u ostalim područjima studentskog života (slobodno vrijeme, uobičajene svakodnevne aktivnosti, povremeni posao), ali je veza između zanesenosti i dobrobiti najizraženija upravo u akademskom kontekstu. U ovom se radu daje pregled istraživanja akademske zanesenosti u studentskoj populaciji, posebno onih koja upućuju na moguće uzroke navedene povezanosti, kao što su važnost i korisnost akademskih aktivnosti za ostvarenje budućih životnih ciljeva, važnost akademskih aktivnosti za izgradnju socijalnog identiteta te smanjenje akademskog stresa i sagorijevanja.<br /

Pathological videogame use: the role of gender, self-esteem and educational context

Racionala istraživanja: Istraživanje ispituje čimbenike povezane s patološkim igranjem videoigara, tj. ovisnosti o videoigrama (OV) u adolescenciji. Prvi cilj rada bio je ispitati prevalenciju ovisnosti o videoigrama kod učenika srednjih škola iz Zagreba i okolice. Drugi cilj je bio ispitati odnos spola, samopoštovanja i edukacijske sredine prema sklonosti patološkom igranju videoigara. Metoda: U ispitivanju je sudjelovalo 184 (56,5 % djevojaka) učenika iz gimnazija i 143 (44,1% djevojaka) učenika srednjih strukovnih škola. Patološko igranje videoigara mjereno je modifi ciranom skalom Youngove za mjerenje ovisnosti o internetu, a samopoštovanje Rosenbergovom skalom. Rezultati: Većina ispitanika klasifi cirana je u nepatološke igrače videoigara, a samo malen broj u patološke igrače videoigara (13.1% mladića i 1.8% djevojaka). Rezultati ANOVA-e pokazali su značajne sve glavne efekte i trosmjernu interakciju između spola, edukacijskog konteksta i samopoštovanja. Muški spol, nisko samopoštovanje i pohađanje strukovne škole bili su povezani s povećanom sklonosti ovisnosti o videoigrama. Veza između niskog samopoštovanja i sklonosti ovisnosti o videoigrama pojačava se u edukacijskom kontekstu gimnazija kod mladića, ali ne i kod djevojaka. Rezultati mogu predstavljati prvi pokušaj procjene prevalencije patološkog igranja videoigara kod adolescenata zagrebačkog područja Hrvatske. Dodatno, rezultati sugeriraju različitu ulogu niskog samopoštovanja za mladiće i za djevojke u kompetitivnom i akademski zahtjevnijem kontekstu.Rationale: This research examined factors associated with pathological use of video games, i.e. videogames addiction (VA) in adolescence. The first aim of the study was to investigate prevalence of addiction to videoames among secondary school students in Zagreb area in Croatia. The second aim was to examine the relationship of gender, self-esteem and educational context in tendency toward pathological videogaming. Method: A sample of 184 (56,5 % female) students from gymnasia and 143 (44,1% female) students from professional schools took part in the study. Videogame addiction was assessed using the modifed version of Young Internet Addiction Diagnostic Questionnaire, and self-esteem by Rosenberg Self-esteem scale. Results: The majority of respondents were classified as normal users of the video games while only minority as patological video users (13.1% of boys and 1.8% of girls). ANOVA results revealed significant all main effects and a significant three-way interaction among gender, education conteext and self-esteem. Being male, having low self-esteem and attending professional school were factors associated with increased tendency to VA. Gymnasian educational context exacerebated the link between poor self-esteem and videogame addiction for boys, but not for girls. The results can be interpreted as a first hint for a prevalence estimation of pathological video gaming in Croatian adolescents from Zagreb area. Additionally, results suggested different role of low self-esteem for boys and for girls in competitive and academically demanding context

Flujo en las actividades académicas y el bienestar de los estudiantes

Zanesenost je izrazito ugodno psihološko stanje koje ljudi doživljavaju kada su u tolikoj mjeri usmjereni na aktivnost kojom se trenutno bave da su potpuno njome zaokupljeni. Glavni je uvjet za pojavu stanja zanesenosti ravnoteža između izazova i vještina, pri čemu i izazovi i vještine moraju za pojedinca biti iznadprosječni. Zanesenost se najčešće istraživala u slobodnim aktivnostima, ali je ljudi doživljavaju i u aktivnostima koje su nametnute ili u njima ima manje slobode izbora, kao što su posao i obrazovanje. Zanesenost ima pozitivne posljedice ne samo na učinkovitost u različitim područjima života nego i na dobrobit pojedinca. I u akademskom je kontekstu zanesenost povezana s različitim pozitivnim ishodima, uključujući bolje svladavanje nastavnog programa, veća akademska postignuća, ali i veću dobrobit studenata. Kada je u pitanju studentska populacija, iskustva zanesenosti u akademskim aktivnostima manje su učestala nego u ostalim područjima studentskog života (slobodno vrijeme, uobičajene svakodnevne aktivnosti, povremeni posao), ali je veza između zanesenosti i dobrobiti najizraženija upravo u akademskom kontekstu. U ovom se radu daje pregled istraživanja akademske zanesenosti u studentskoj populaciji, posebno onih koja upućuju na moguće uzroke navedene povezanosti, kao što su važnost i korisnost akademskih aktivnosti za ostvarenje budućih životnih ciljeva, važnost akademskih aktivnosti za izgradnju socijalnog identiteta te smanjenje akademskog stresa i sagorijevanja.Flow is a highly enjoyable state people feel when they are so focused on a task that it amounts to complete absorption in an activity. The essential condition for flow state to occur is the balance between challenges and skills, with both individual\u27s challenges and skills being above the average. Flow had been studied mostly in leisure activities, but people can also experience flow in obligatory activities, as well as in the activities with less freedom of choice, such as work or education. The positive consequences of flow include not only better achievement, but also higher levels of wellbeing. In educational context, flow was found to be related to various positive outcomes, including progress through the school curriculum, better achievement and higher well-being. In a population of college students, flow state in academic activities is less frequent than flow in other areas of students\u27 life (such as leisure, maintenance or part-time job), but the relationship between flow in academic domain and well-being is the strongest. This paper summaries studies of academic flow in college populations, especially those dealing with possible explanations of this relationship such as the importance and usefulness of academic activities for future life goals, the development of social identity and reducing academic stress and burnout.El flujo es un estado psicológico muy agradable que las personas experimentan cuando están enfocadas en una actividad hasta tal punto que están completamente inmersas en ella. La condición principal para experimentar el estado de flujo es el balance entre los desafíos y las habilidades, donde tanto unos como otros tienen que estar por encima de la media para el individuo. Donde más se investigó el flujo fue en las actividades de ocio, pero la gente lo experimenta también en las actividades impuestas o las actividades en las que hay un menor grado de la libertad de elección, como trabajo o educación. El flujo tiene consecuencias positivas no sólo para la eficacia en diferentes campos de vida, sino también para el bienestar del individuo. El flujo se relaciona con diferentes resultados positivos también en el contexto académico, como p. ej. mejor dominación del currículo, mayores logros académicos, mejor bienestar de estudiantes. Cuando se trata de población estudiantil, el flujo se experimenta menos en actividades académicas que en otros campos de la vida estudiantil (tiempo libre, actividades cotidianas, trabajo casual), pero la relación entre el flujo y el bienestar está más destacada justo en el contexto académico. En este trabajo se ofrece la revisión de investigaciones del flujo académico en la población estudiantil, especialmente aquellas que indican posibles causas de dicha relación, como p. ej. la importancia y utilidad de actividades académicas para lograr futuros objetivos en la vida, la importancia de actividades académicas para construir la identidad social y la disminución del estrés y desgaste académico

Zadovoljstvo učitelja poslom: uloga agresivnog učeničkog ponašanja i učiteljske povezanosti s učenicima

Glavni cilj rada bio je istražiti ulogu negativnih faktora (agresivno ponašanje učenika i roditelja učenika prema učiteljima) i pozitivnih faktora (povezanost učitelja sa učenicima) u objašnjenju zadovoljstva učitelja s poslom. Uz to, ispitivala se i razlika u agresivnom ponašanju učenika ovisno o nekim sociodemografskim varijablama. Uzorak je obuhvaćao 209 učitelja viših razredaosnovnih škola i srednjih škola iz jedne regije Hrvatske. Rezultati su pokazali da je 54% učitelja iznijelo da je u protekloj školskoj godini barem jednom doživjelo verbalno agresivno ponašanje od strane učenika, dok je fizička agresija prema učiteljima bila vrlo rijetka. Frekvencija učeničkog agresivnog ponašanja veća je u višim razredima osnovne škole nego u srednjim školama. Mlađi učitelji doživljavaju više učeničkog agresivnog ponašanja. Sukladno teoriji samodeterminacije, učiteljska povezanost s učenicima se pokazala važnim pozitivnim prediktorom za objašnjenje učiteljskog zadovoljstva poslom i objasnila je 23% varijance. Sukladno očekivanjima, učenička verbalna agresivnost se također pokazala značajnim negativnim prediktorom za objašnjenje učiteljskog zadovoljstva poslom, no objašnjava relativno maleni dio dodatne varijance (2%.)

Može li nas učenje za ispit učiniti sretnima? Iskustva zanesenosti na fakultetu i dobrobit studenata

Flow is a highly enjoyable, optimal psychological state people feel when they are so focused on a task that it amounts to complete absorption in an activity. Flow was found to be related to desirable educational outcomes as well as higher well-being. The aim of this study was to assess how often students experience flow at the faculty (during lectures, seminars and exercises, learning, preparing for presentations and other study-related activities) and in everyday life, and to assess the relationship between the flow experiences of students and their well-being. The sample comprised 176 second-year female students at the University of Zagreb, the Faculty of Teacher Education. In addition to the questions about faculty-related and unrelated flow experiences, the participants filled in two questionnaires: the Satisfaction with Life Scale (Diener et al., 1985) and the Flourishing Scale – FS (Diener et al., 2009). The results revealed that students, at least occasionally, experience flow while carrying out faculty-related activities. The participants experience flow most frequently while preparing for seminars and similar tasks as well as while preparing for exams, and least frequently during lectures. Flow experiences in non-academic activities are more frequent than in the academic activities. However, only the flow in the academic activities is positively correlated to students’ well-being while there are no significant correlations between the non-academic flow experiences and well-being. The only significant predictor of well-being was the flow students experienced while preparing for exams. That leads to the conclusion that the flow experienced during activities related to achievement at the faculty is more important for students’ well-being than the flow experienced during activities in other areas of life.Zanesenost je vrlo ugodno, optimalno psihološko stanje koje ljudi doživljavaju kada su toliko usmjereni na zadatak da njime postaju posve zaokupljeni. Dosadašnja istraživanja pokazala su da je zanesenost povezana s poželjnim obrazovnim ishodima, kao i s većom dobrobiti. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati koliko često studenti doživljavaju zanesenost na fakultetu (tijekom predavanja, seminara i vježbi, učenja, priprema za prezentacije i drugih aktivnosti vezanih uz studij) i u svakodnevnom životu, te ispitati odnos između iskustva zanesenosti kod studenata i njihove dobrobiti. U istraživanju su sudjelovale 174 studentice druge godine Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Osim pitanja o zanesenosti (u akademskoj i neakademskoj domeni) primijenjena su još dva instrumenta: skala zadovoljstva životom (Life satisfaction scale, Diener i sur., 1985) i skala psihološkog napretka (Flourishing scale, Diener i sur., 2009). Rezultati su pokazali da, barem povremeno, studentice doživljavaju zanesenost povezanu s aktivnostima na fakultetu. Iskustvo zanesenosti javlja se najčešće tijekom priprema za seminare i sličnih aktivnosti, a najrjeđe je tijekom slušanja predavanja. Doživljaj zanesenosti češći je tijekom neakademskih nego tijekom akademskih aktivnosti. No samo doživljaj zanesenosti u akademskim aktivnostima je pozitivno povezan s dobrobiti, a zanesenost povezana s neakademskim aktivnostima nije značajno povezana s dobrobiti. Jedini značajni prediktor dobrobiti je zanesenost povezana s pripremom ispita. To dovodi do zaključka da je stanje zanesenosti u akademskim aktivnostima vezanim uz postignuće važnije za studentsku dobrobit od stanja zanesenosti prilikom aktivnosti u ostalim područjima života