Physical Properties of Three Different Types of LC Composite Resins

Svrha: Zadatak ovoga istraživanja bio je odrediti fi zikalna svojstva triju različitih vrsta kompozitnih smola: Point 4 (mikrohibrid), Solitaire 2 (stlačiv) i Definite (ormocer). Materijal i metode: U fizikalnom dijelu istraživanja preparirano je po 10 uzoraka prema standardnim protokolima iz svakoga od triju restorativnih materijala za sljedeće testove: na tlačnu čvrstoću (ADA 27), na vlačnu čvrstoću prema promjeru presjeka (ADA 27), na čvrstoću savijanja (ISO 4049) i na dubinu postignute polimerizacije (ISO 4049). Podaci su nakon toga bili podvrgnuti statističkoj analizi uz pomoć Kruskal-Wallisova testa i Mann-Whitneyeva-U testa. Rezultati: Vrijednosti dobivene testovima na tlačnu čvrstoću, vlačnu čvrstoću prema promjeru presjeka te na dubinu postignute polimerizacije bili su sljedeći: Point 4 (202,49, 47,12, 93,09, 4,74); Solitaire 2 (248,92, 59,74, 92,97, 4,12); i Defi nite (174,73, 50,82, 10,3.15, 5,25). Kod vrijednosti dobivenih za tlačnu čvrstoću, vlačnu čvrstoću prema promjeru presjeka i dubinu polimerizacije bilo je statistički znatnih razlika (p0,05). Zaključak: Prema rezultatima testova na tlačnu čvrstoću i vlačnu čvrstoću prema promjeru presjeka, materijal Solitaire 2 postigao je najvišu vrijednosti, a Definite je bio najbolji kad je riječ o testu dubine polimerizacije.Objectives: The aim of this study was to determine physical properties of three different types of composite resins: Point 4 (microhybrid), Solitaire 2 (packable) and Definite (ormocer). Materials and Methods: In the physical section of this study, 10 samples for each of the following tests were prepared from each of the three restorative materials according to standard protocols: compressive strength test (ADA 27), diametral tensile strength test (ADA 27), fl exural strength test (ISO 4049) and depth of cure test (ISO 4049). The data were analyzed using Kruskal Wallis and Mann Whitney-U tests. Results: The compressive, diametral tensile strength, fl exural strength, depth of cure test values respectively of the materials were: Point 4 (202.49, 47.12, 93.09, 4.74); Solitaire 2 (248.92, 59.74, 92.97, 4.12); and Definite (174.73, 50.82, 103.15, 5.25). While signifi cant statistical differences were observed in the values of the compressive strength, diametral tensile strength and depth of cure tests (p0.05). Conclusion: According to the results of the compressive strength and diametral tensile strength tests, Solitaire 2 received the highest value, whereas Defi nite scored highest on the depth of cure test

Fracture Resistance of Root-Filled Maxillary Premolar Teeth Restored with Current Dentin Bonding Adhesives

Svrha istraživanja bila je usporediti otpornost na frakturu gornjih pretkutnjaka s punjenim kanalima, a restaurirani različitim dentinskim adhezivnima (DA). Materijal i metode: Osamdeset ekstrahiranih jednokorijenskih ljudskih maksilarnih pretkutnjaka nasumce su podijeljeni u osam skupina (n=10). Prva skupina (kontrolna ) nije bila preparirana. Kod skupina od 2 do 8 korijeni zuba bili su punjeni i preparirani MOD kavitetima. Skupina 2. ostala je bez restauracije. Skupine od 3 do 8 restaurirane su sljedećim dentalnim adhezivom: iBond (Heraeus Kulzer), G-Bond (GC Co.), Xeno III (Dentsply/Caulk), AdheSe (Ivoclar Vivadent), Clearfil Protect Bond (Kuraray) i Clearfil Tri-S Bond (Kuraray). Sve su preparacije u daljnjem postupku bile potpuno restaurirane kompozitima (Renew, Bisco). Svi su uzorci zatim bili pohranjeni 24 sata na 100-postotnoj vlažnosti i na temperaturi od 37 ºC. Nakon toga obrađeni su cikličkom toplinom 500 puta između 5° i 55 °C. Tlačno opterećenje zuba ispitano je univerzalnim strojem pri brzini od 1 mm min-1 sve dok se nije pojavila fraktura. Podaci su uneseni u Newton (N) i ispitani jednostranom ANOVA-om i Tukeyevim post-hoc testom. Rezultati: Srednja vrijednost opterećenja potrebnog za frakturu uzorka za svaku je skupinu bila sljedeća: skupina 1: 984,00 ± 116.27a; ; skupina 2: 167,30 ± 47,26b ; skupina 3: 872,30 ± 164,99a ; skupina 4: 848,70 ± 157,84a ; skupina 5: 916,30 ± 246,19a ; skupina 6: 863,20 ± 197,69a ; skupina 7: 802,20 ± 183,84a i skupina 8: 870,70 ± 126,48 a. Slična slova pokazuju statistički slične vrijednosti (P>0,05). Zaključak: Vrsta entinskog adheziva ne utječe na otpornost zuba na frakturu.Objective: The aim was to study and compare the fracture resistance of root-filled premolar teeth restored with various dentin bonding adhesives (DBAs). Material and Methods: Eighty extracted single-rooted human maxillary premolar teeth were randomly assigned to eight groups (n=10). Group 1 (control) did not receive any preparation. From groups 2 to 8, the teeth were root filled and MOD cavities were prepared. Group 2 remained unrestored. Groups 3-8 were restored using the following DBAs: iBond (Heraeus Kulzer), G-Bond (GC Co.), Xeno III (Dentsply/Caulk), AdheSe (Ivoclar Vivadent), Clearfil Protect Bond (Kuraray) and Clearfil Tri-S Bond (Kuraray); all preparations were further restored with a resin composite (Renew, Bisco). All specimens were then stored in 100% humidity at 37 ºC for 24 h, followed by thermal cycling 500 times between 5° and 55 °C. Compressive loading of the teeth was performed by a universal testing machine at a crosshead speed of 1 mm min-1 until failure. The data were recorded in Newton (N) and were submitted to one-way ANOVA and Tukey post-hoc test. Results: The mean loads necessary to fracture the samples in each group were: group 1: 984.00 ± 116.27a, group 2: 167.30 ± 47.26b, group 3: 872.30 ± 164.99a, group 4: 848.70 ± 157.84a, group 5: 916.30 ± 246.19a, group 6: 863.20 ± 197.69a, group 7: 802.20 ± 183.84a, group 8: 870.70 ± 126.48a. Similar letters indicate statistically similar values (P>0.05). Conclusion: The type of DBAs had no influence on the fracture resistance of teeth