6 research outputs found

    Presađivanje goveđe fetalne tetive na fleksornu tetivu kunića.

    Get PDF
    Tendon laceration and rupture are common among large animals. The purpose of this study was to use flexor tendons of foetal calf collected from a slaughterhouse and to transplant them in rabbit flexor tendons experimentally. The tendons of a 6-month-old bovine foetus were collected and preserved in sterile saline solution at 4 ºC. About 5 cm of the superficial flexor tendon were resected in 12 rabbits and 5 cm of the bovine embryo flexor tendon were replaced and sutured using 3/0 stainless steel wire in a single locking loop suture pattern. The tendon sheet was sutured over the transplanted tendon completely in the first group (4 rabbits). It was not sutured in the second group (4 rabbits), and in the third group only half of the tendon sheet was sutured over the transplanted tendon (4 rabbits). In the first and second groups the host graft tendon was united firmly, showing no signs of rejection. In the third group there was inflammatory reaction and hypercellularity in three rabbits and with no sign of graft take in the fourth rabbit. It was therefore concluded that using embryonic bovine tendon for reconstruction of severe tendon damage in clinical cases could be helpful.U velikih životinja česte su rupture i laceracije tetiva. Svrha je ovog rada utvrditi mogućnost presađivanja fleksornih tetiva fetusa teleta uzetih na klaonici i pokusno presađenih na fleksorne tetive kunića. Tetive su uzete od telećeg fetusa starog 6 mjeseci i stavljene u sterilnu fiziološku otopinu na 4 0C. Oko 5 cm površne fleksorne tetive resecirano je u 12 kunića i zamijenjeno s 5 cm fleksorne tetive goveđeg fetusa te spojeno jednostrukim “zaključavajućim” šavom tetive učinjenim od 3/0 nerđajuće čelične žice. U prvoj skupini od 4 kunića presadak je bio u cijelosti spojen šavom. U drugoj skupini od 4 kunića presadak nije bio spojen šavom, a u trećoj skupini od 4 kunića polovica presatka bila je spojena šavom. U kunića prve i druge skupine presadak je čvrsto srastao bez vidljivih znakova odbacivanja. U trećoj skupini došlo je do upalne reakcije i hipercelularnosti u tri kunića, a u četvrtog nije bilo znakova prihvaćanja presatka. Stoga se zaključuje da upotreba goveđe fetalne tetive može biti od koristi pri rekonstrukciji teških oštećenja tetiva u kliničkim slučajevima

    Povezanost između radiografskih nalaza, magnetske rezonancije i histopatoloških nalaza kod pokusne rupture prednje križne sveze u kunića.

    Get PDF
    Experimental osteoarthritis (OA) was induced in the knee joints of rabbits and the trend of changes were compared by radiography, Magnetic Resonance Imaging (MRI) and histopathology. Twenty rabbits were randomly divided into two equal groups based on short (30 days) and long-term (180 days) follow ups. In half of the animals in each group (n = 5) OA was induced by sectioning the cranial cruciate ligament and in the other half, only arthrotomy was performed as a sham operation. Radiography and MRI were carried out on days 0 and 30 in the group of short term studies, and on days 0, 90 and 180 in the other group. Histopathological examinations were performed on day 30 in the short-term group after the animals had been sacrificed and in the other group on day 180. The slope of changes over the course of the study between all 3 methods and the grade of changes, were both highest in histopathology, and then in MRI and radiology respectively. The slope of changes was 0.01 for histopathology, 0.009 for MRI and 0.004 for radiology. The ratios of slopes, when compare to each other, were as follows: His./MRI = 1.1, His./Rad. = 2.5, MRI/Rad. = 2.2. Comparison of MRI with radiology revealed that radiology would not show signs of OA when the MRI grade is less than a grade of 0.27. Comparing both imaging techniques with histopathology showed that whenever the histopathological grade was below 0.22, radiology would not show signs of OA involvement, while MRI was capable of showing signs of OA involvement whenever it was more than 0.018 on histopathological grade.Nakon što je u kunića pokusno izazvan osteoartritis koljenog zgloba, trend promjena promatran je pomoću radiografije, magnetske rezonancije (MRI) i patohistoloških nalaza. Dvadeset kunića bilo je metodom slučajnog odabira podijeljeno u dvije jednake skupine od kojih je jedna promatrana tijekom kratkotrajnog (30 dana), a druga tijekom dugotrajnog (180 dana) razdoblja. U polovice životinja iz svake skupine (n = 5) osteoartroza je bila uzrokovana sekcijom prednje križne sveze, a kod druge polovice primijenjena je samo artrotomija kao lažna operacija. Radiografija i magnetska rezonancija obavljene su 0-ti i 30. dan tijekom kratkotrajnog promatranja te 0-ti, 90. i 180. dan kod dugotrajnog promatranja. Histopatološke pretrage obavljene su 30. dan kod kratkotrajnog praćenja nakon što su životinje bile usmrćene, a kod dugotrajnog 180. dan. Slabljenje promjena tijekom promatranja svima trima metodama kao i stupanj promjena pokazali su se najvećima kod histopatoloških nalaza, zatim kod magnetske rezonancije te nakon toga kod radioloških snimki. Slabljenje promjena bilo je 0,01 za histopatološke nalaze, 0,009 za magnetsku rezonanciju i 0,004 za radiološke snimke. Kad se uzmu u obzir međusobni odnosi slabljenja su bila sljedeća: His./MRI = 1,1, His./Rad. = 2,5, MRI/Rad. = 2,2. Usporedba magnetske rezonancije i radiologije potvrdila je da radiologija neće pokazati znakove osteoartritisa kada je stupanj magnetske rezonance niži od 0,27. Usporedbom obje tehnike snimanja s histopatološkim nalazima utvrđeno je da radiologija neće pokazati znakove osteoartritisa kad je stupanj histopatoloških nalaza ispod 0,22. Primjenom magnentske rezonancije moguće je utvrditi znakove osteoartritisa svaki put kada je njezin stupanj veći od 0,018 u odnosu na stupanj histopatoloških nalaza

    Imunofenotipsko obilježje mješovitog tipa gingivo-vaskularnog hamartoma u teleta - prikaz slučaja.

    Get PDF
    A one month-old heifer calf affected by gingival vascular hamartoma, of measured mass 3×2.5×2 cm is presented. This gingival vascular hamartoma was a mixture of redundant vessels ranging from capillaries or capillary buds and large arteries separated by edematous and loose fibrostroma. The results of Immunohistochemistry showed strong expression of the alpha smooth muscle Actin, weak reaction of the Von Willebrand factor and negative reaction of Vimentin, CD31, Ki67 and PCNA in endothelial cells, suggesting vascular hamartoma.Prikazan je slučaj gingivo-vaskularnog hamartoma velikog 3×2,5×2 cm u jednomjesečnoga ženskog teleta. Hamartom se sastojao od mješavine krvožilja, od kapilara do nezreloga kapilarnog tkiva i velikih arterija odvojenih edematoznom i rahlom fibrostromom. Rezultati imunohistokemije pokazali su jaku izraženost aktina alfa-glatkih mišića, slabu reakciju Von Willebrandovog faktora i negativnu reakciju na vimentin, CD31, Ki67 i PCNA u endotelnim stanicama, što upućuje na hamartom

    Povezanost između radiografskih nalaza, magnetske rezonancije i histopatoloških nalaza kod pokusne rupture prednje križne sveze u kunića.

    Get PDF
    Experimental osteoarthritis (OA) was induced in the knee joints of rabbits and the trend of changes were compared by radiography, Magnetic Resonance Imaging (MRI) and histopathology. Twenty rabbits were randomly divided into two equal groups based on short (30 days) and long-term (180 days) follow ups. In half of the animals in each group (n = 5) OA was induced by sectioning the cranial cruciate ligament and in the other half, only arthrotomy was performed as a sham operation. Radiography and MRI were carried out on days 0 and 30 in the group of short term studies, and on days 0, 90 and 180 in the other group. Histopathological examinations were performed on day 30 in the short-term group after the animals had been sacrificed and in the other group on day 180. The slope of changes over the course of the study between all 3 methods and the grade of changes, were both highest in histopathology, and then in MRI and radiology respectively. The slope of changes was 0.01 for histopathology, 0.009 for MRI and 0.004 for radiology. The ratios of slopes, when compare to each other, were as follows: His./MRI = 1.1, His./Rad. = 2.5, MRI/Rad. = 2.2. Comparison of MRI with radiology revealed that radiology would not show signs of OA when the MRI grade is less than a grade of 0.27. Comparing both imaging techniques with histopathology showed that whenever the histopathological grade was below 0.22, radiology would not show signs of OA involvement, while MRI was capable of showing signs of OA involvement whenever it was more than 0.018 on histopathological grade.Nakon što je u kunića pokusno izazvan osteoartritis koljenog zgloba, trend promjena promatran je pomoću radiografije, magnetske rezonancije (MRI) i patohistoloških nalaza. Dvadeset kunića bilo je metodom slučajnog odabira podijeljeno u dvije jednake skupine od kojih je jedna promatrana tijekom kratkotrajnog (30 dana), a druga tijekom dugotrajnog (180 dana) razdoblja. U polovice životinja iz svake skupine (n = 5) osteoartroza je bila uzrokovana sekcijom prednje križne sveze, a kod druge polovice primijenjena je samo artrotomija kao lažna operacija. Radiografija i magnetska rezonancija obavljene su 0-ti i 30. dan tijekom kratkotrajnog promatranja te 0-ti, 90. i 180. dan kod dugotrajnog promatranja. Histopatološke pretrage obavljene su 30. dan kod kratkotrajnog praćenja nakon što su životinje bile usmrćene, a kod dugotrajnog 180. dan. Slabljenje promjena tijekom promatranja svima trima metodama kao i stupanj promjena pokazali su se najvećima kod histopatoloških nalaza, zatim kod magnetske rezonancije te nakon toga kod radioloških snimki. Slabljenje promjena bilo je 0,01 za histopatološke nalaze, 0,009 za magnetsku rezonanciju i 0,004 za radiološke snimke. Kad se uzmu u obzir međusobni odnosi slabljenja su bila sljedeća: His./MRI = 1,1, His./Rad. = 2,5, MRI/Rad. = 2,2. Usporedba magnetske rezonancije i radiologije potvrdila je da radiologija neće pokazati znakove osteoartritisa kada je stupanj magnetske rezonance niži od 0,27. Usporedbom obje tehnike snimanja s histopatološkim nalazima utvrđeno je da radiologija neće pokazati znakove osteoartritisa kad je stupanj histopatoloških nalaza ispod 0,22. Primjenom magnentske rezonancije moguće je utvrditi znakove osteoartritisa svaki put kada je njezin stupanj veći od 0,018 u odnosu na stupanj histopatoloških nalaza
    corecore