Comparison of perception of stress and consumption of anxiolytics in hospital and out-hospital conditions: a cross-sectional study

BackgroundThe workplace is a place where medical workers are exposed to extreme stress, particularly during medical emergencies or events of epidemic or pandemic proportions. Anxiolytic therapy is often used to overcome professional challenges. Deepening knowledge about the prevalence of the use of anxiolytics and the perception of stress among medical workers enables the timely recognition of problems and the preparation of measures to improve the working conditions and quality of life of medical workers. The study’s primary objective was to investigate whether there were differences in the usage of anxiolytics among healthcare professionals in and out of the hospital. In addition to the main objective, there are other objectives that have been established: To examine whether there are statistically justified differences in stress perceptions between hospital and outpatient healthcare professionals; 2. To examine the stress factors in the workplace in both hospital and outpatient settings. To compare the frequency of taking anxiolytics with respect to various variables (age, seniority, occupation and level of education); 4. determines the impact of working conditions on stress perception and life satisfaction in healthcare professionals. The design of research: Cross-sectional research.Materials and methodsThe research involved 159 healthcare professionals in Slavonski Brod: 96 employees of the General Hospital “Dr. Josip Benčević” and 63 employees of the Health Center and the Institute for Emergency Medicine of Brodsko-Posavina County. Respondents were able to participate in the study by filling out questionnaires online. The questionnaire was designed to be voluntary and anonymous and contained 53 questions.ResultsStatistically significant differences were shown in the perception of stress, which is greater in hospital staff, than in the difference between stressors in the workplace, where hospital staff showed higher values in all categories, but three factors are more significant differences: “Organization of the workplace and financial issues,” “Conflicts and communication at work” and “Professional and intellectual requirements.” There are significant differences in the frequency of using anxiolytics with the assistance of a psychiatrist. Working conditions have a much greater impact on the perception of stress and life satisfaction in hospital staff, while in hospital staff only a weak link between the perception of stress and life satisfaction is expressed. Anxiolytics are consumed by 27.10% of hospital workers and 23.80% of outside-the-hospital workers.ConclusionThe consumption of anxiolytic drugs by healthcare professionals in hospital and outpatient conditions does not make a significant difference, but they do have statistically significant differences in their perception of stress

Umjetni zaslađivači

Lagani i niskokalorični proizvodi počeli su ostvarivati sve veću popularnost, a dostupnost takvih proizvoda uvelike su omogućili upravo zaslađivači. Postoje razne vrste, a može ih se podijeliti prema energetskoj vrijednosti, stupnju slatkoće te na one tradicionalne i alternativne. Budući da potrošači često biraju one prehrambene proizvode koji sadrže neki niskokalorični zaslađivač, vrlo su popularni postali intenzivni umjetni zaslađivači. To je posebna vrsta umjetnih zaslađivača koja je karakterizirana izrazito visokim stupnjem slatkoće koji može biti po nekoliko stotina puta jači od saharoze. To znači da ih je dovoljno koristiti u vrlo maloj količini kako bi se nadomjestile mnogo veće količine šećera, pri čemu je kalorijski suficit gotovo beznačajan. Ljudi ih koriste kao alternativu šećeru najčešće u borbi protiv pretilosti i dijabetesa. Najčešće korišteni intenzivni umjetni zaslađivači koji su odobreni u Europi su: aspartam, acesulfam K, sukraloza, saharin i ciklamat. Aspartam je najčešće korišten intenzivni umjetni zaslađivač, otprilike 200 puta slađi od šećera. Prisutan je u više od 6000 proizvoda u svijetu, kao što su dijetalna pića, slastice, žvakaće gume itd. Za razliku od mnogih drugih zaslađivača, ne ostavlja gorak okus nakon konzumacije. U ljudskom organizmu se razgrađuje na prirodne rezidualne komponente: asparaginsku kiselinu, fenilalanin i metanol koji se također nalaze i u drugim prehrambenim proizvodima koje često konzumiramo. Iako je FDA sigurnost potvrdila još 1774. godine te je trenutno odobren u više od 90 zemalja, i dalje ostaje jedan od najkontroveznijih zaslađivača uopće zbog mnogih, trenutno nedokazanih teorija negativnog utjecaja na zdravlje. Acesulfam K, baš kao i aspartam je oko 200 puta slađi od šećera. Sastojak je brojnih prehrambenih proizvoda. Za razliku od aspartama, zbog dobre stabilnosti pri visokim temparaturama, koristi se i za kuhanje i pečenje. Ne metabolizira se u ljudskom organizmu. Također je siguran za konzumaciju ako se pridržava prihvatljivog dnevnog unosa. Sukralozu karakterizira izrazito visoki stupanj slatkoće (oko 600 puta veći) u odnosu na šećer. Osim prisutnosti u prehrambenim proizvodima, vrlo je popularna kao stolni zaslađivač. Od svih umjetnih zaslađivača, najsličnija je šećeru. U organizmu se metabolizira vrlo mala količina. Odobrena je za korištenje u više od 35 zemalja, a sigurna je i za trudnice i dojilje. Saharin je najstariji nenutritivni umjetni zaslađivač koji se koristi za zaslađivanje hrane i pića od početka 20. stoljeća. Od šećera je slađi oko 300-500 puta. Osim u prehrambenim proizvodima, sastojak je i mnogih kozmetičkih i farmaceutskih prozvoda te proizvoda za njegu usne šupljine. Ne metabolizira se u tijelu. Kao i aspartam, predmet je brojnih istraživanja koja traju i danas, a trenutno je odobren u više od 90 zemalja. Ciklamat karakterizira vrlo mala slatkoća, samo oko 30-80 puta veća od šećera. Zbog gorkog okusa koji ostaje pri konzumaciji većih količina, često se koristi u kombinaciji s drugim zaslađivačima, kao što su: aspartam, acesulfam K i saharin. Ciklamat unesen oralno se u ljudskom organizmu brzo izluči urinom i fecesom. Temelj brojnih kritika o sigurnosti je činjenica da raspadom ciklamata, u organizmu nekih ljudi može nastati cikloheksilamin koji je toksičan. Amerika i Kanada su ga zbog toga zabranile, no mnoge su ga zemlje ipak prihvatile, a u Europi se koristi još od 1984. godine. U radu su prikazane mnoge znanstvene činjenice na temelju kojih se može zaključiti da su umjetni zaslađivači sigurni za zdravlje kada ih se konzumira na propisani način; vodeći računa o prihvatljivoj dnevnoj vrijednosti. Također, treba imati na umu da ni s čim ne treba pretjerivati i shvatiti umjerenost kao ključ zdravog života

Umjetni zaslađivači

Lagani i niskokalorični proizvodi počeli su ostvarivati sve veću popularnost, a dostupnost takvih proizvoda uvelike su omogućili upravo zaslađivači. Postoje razne vrste, a može ih se podijeliti prema energetskoj vrijednosti, stupnju slatkoće te na one tradicionalne i alternativne. Budući da potrošači često biraju one prehrambene proizvode koji sadrže neki niskokalorični zaslađivač, vrlo su popularni postali intenzivni umjetni zaslađivači. To je posebna vrsta umjetnih zaslađivača koja je karakterizirana izrazito visokim stupnjem slatkoće koji može biti po nekoliko stotina puta jači od saharoze. To znači da ih je dovoljno koristiti u vrlo maloj količini kako bi se nadomjestile mnogo veće količine šećera, pri čemu je kalorijski suficit gotovo beznačajan. Ljudi ih koriste kao alternativu šećeru najčešće u borbi protiv pretilosti i dijabetesa. Najčešće korišteni intenzivni umjetni zaslađivači koji su odobreni u Europi su: aspartam, acesulfam K, sukraloza, saharin i ciklamat. Aspartam je najčešće korišten intenzivni umjetni zaslađivač, otprilike 200 puta slađi od šećera. Prisutan je u više od 6000 proizvoda u svijetu, kao što su dijetalna pića, slastice, žvakaće gume itd. Za razliku od mnogih drugih zaslađivača, ne ostavlja gorak okus nakon konzumacije. U ljudskom organizmu se razgrađuje na prirodne rezidualne komponente: asparaginsku kiselinu, fenilalanin i metanol koji se također nalaze i u drugim prehrambenim proizvodima koje često konzumiramo. Iako je FDA sigurnost potvrdila još 1774. godine te je trenutno odobren u više od 90 zemalja, i dalje ostaje jedan od najkontroveznijih zaslađivača uopće zbog mnogih, trenutno nedokazanih teorija negativnog utjecaja na zdravlje. Acesulfam K, baš kao i aspartam je oko 200 puta slađi od šećera. Sastojak je brojnih prehrambenih proizvoda. Za razliku od aspartama, zbog dobre stabilnosti pri visokim temparaturama, koristi se i za kuhanje i pečenje. Ne metabolizira se u ljudskom organizmu. Također je siguran za konzumaciju ako se pridržava prihvatljivog dnevnog unosa. Sukralozu karakterizira izrazito visoki stupanj slatkoće (oko 600 puta veći) u odnosu na šećer. Osim prisutnosti u prehrambenim proizvodima, vrlo je popularna kao stolni zaslađivač. Od svih umjetnih zaslađivača, najsličnija je šećeru. U organizmu se metabolizira vrlo mala količina. Odobrena je za korištenje u više od 35 zemalja, a sigurna je i za trudnice i dojilje. Saharin je najstariji nenutritivni umjetni zaslađivač koji se koristi za zaslađivanje hrane i pića od početka 20. stoljeća. Od šećera je slađi oko 300-500 puta. Osim u prehrambenim proizvodima, sastojak je i mnogih kozmetičkih i farmaceutskih prozvoda te proizvoda za njegu usne šupljine. Ne metabolizira se u tijelu. Kao i aspartam, predmet je brojnih istraživanja koja traju i danas, a trenutno je odobren u više od 90 zemalja. Ciklamat karakterizira vrlo mala slatkoća, samo oko 30-80 puta veća od šećera. Zbog gorkog okusa koji ostaje pri konzumaciji većih količina, često se koristi u kombinaciji s drugim zaslađivačima, kao što su: aspartam, acesulfam K i saharin. Ciklamat unesen oralno se u ljudskom organizmu brzo izluči urinom i fecesom. Temelj brojnih kritika o sigurnosti je činjenica da raspadom ciklamata, u organizmu nekih ljudi može nastati cikloheksilamin koji je toksičan. Amerika i Kanada su ga zbog toga zabranile, no mnoge su ga zemlje ipak prihvatile, a u Europi se koristi još od 1984. godine. U radu su prikazane mnoge znanstvene činjenice na temelju kojih se može zaključiti da su umjetni zaslađivači sigurni za zdravlje kada ih se konzumira na propisani način; vodeći računa o prihvatljivoj dnevnoj vrijednosti. Također, treba imati na umu da ni s čim ne treba pretjerivati i shvatiti umjerenost kao ključ zdravog života