Prognostički značaj zračenjem inducirane limfopenije kod bolesnika s rakom prostate visokog rizika

Lymphopenia is a known side-effect of radiotherapy but, being usually asymptomatic, its clinical value is just recently being recognized in the light of immunotherapy revival. Here we present clinical and laboratory data of 9 high-risk prostate patients that underwent whole pelvis radiotherapy combined with hormonal therapy. All patients experienced haematological toxicity during their treatment, with lymphopenia being the most profound. In addition, all of them were asymptomatic as regards to observed lymphopenia. After median follow up of 17 months 8/9 patients are still receiving hormonal treatment and have no evidence of their disease. The only patient with relapse discontinued hormonal therapy upon completion of radiotherapy. Therefore, we could not show any detrimental effect of observed lymphopenia on the outcome of these 9 patients.Limfopenija je poznata nuspojava zračenja, međutim, kako je obično asimptomatska, njen klinički značaj je tek odnedavno prepoznat s obzirom na rastući interes za imunoterapijom. Predstavljamo kliničke i laboratorijske podatke 9 bolesnika s rakom prostate visokog rizika kod kojih je provedeno zračenje zdjelice u kombinaciji s hormonskom terapijom. Kod svih bolesnika je zabilježena hematološka toksičnost; limfopenija je bila najviše izražena. Sve opažene limfopenije su bile asimptomatske. Nakon medijana praćenja od 17 mjeseci 8 od 9 bolesnika je bez znakova bolesti te još primaju hormonsku terapiju. Jedini bolesnik s relapsom bolesti je prestao dobivati hormonsku terapiju po završetku zračenja. Sukladno navedenom, nismo uspjeli pokazati štetan učinak opažene limfopenije na ishod liječenja ovih 9 bolesnika

Uloga metalotionina u karcinomu dojke

Metallothioneins (MTs) are a family of small cysteine-rich proteins involved in many physiological and pathological processes. Genes that encode the four isoforms of metallothioneins (MT1-M4) are located on chromosome 16q13. Strucutures of these four isoforms allow metallothioneins their various biological functions. Many studies have shown that MT plays an important role in carcinogenesis, tumour growth, its progression from local to metastatic disease and may contribute to resistence to chemotherapy and radiotherapy. Due to the fact that breast cancer is one of the leading causes of death in women worldwide it is important to better understand the biology of breast cancer. So, findings of MT could evenutally help as a prognostic tool and could lead to a possible new specific anti-cancer treatment.Metalotioneini su skupina proteina bogatih cisteinima koji su uključeni u mnoge fiziološke i patološke procese. Geni koji kodiraju četiri izoforme metalotioneina locirani su na lokusu 16q13. Strukture ovih četiriju izoformi omogućuju metalotioneinima njihove razne biološke funkcije. Mnoge su studije pokazale da metalnotionein ima važnu ulogu u karcinogenezi, rastu tumora, njegovoj progresiji od lokalne prema metastatskoj bolesti te je povezan sa razvojem rezistencije na kemoterapiju i radioterapiju. Rak dojke jedan je od vodećih uzroka smrti u svijetu i važno je bolje razumijeti ulogu metalotioneina u različitim podtipovima karcinoma dojke. Ovakvi podaci mogli bi pomoći kao prognostički alat i voditi pronalasku novog specifičnog liječenja karcinoma

Javnozdravstveni značaj novotvorina: incidencija, mortalitet i hospitalizacije u Zadarskoj županiji od 1998. do 2018.godine

Cilj: Prikazati trendove incidencije, mortaliteta te hospitalizacija za novotvorine u Zadarskoj županiji (Zž) od 1998. do 2018. godine, te dobivene rezultate usporediti s podacima za Republiku Hrvatsku (RH). Materijali i metode: U radu su korišteni podaci incidencije zloćudnih novotvorina Registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) od 1998. do 2017. godine. Mortalitetni podaci za RH preuzeti su iz Zdravstveno-statističkog ljetopisa HZJZ-a, a za Zž iz Zdravstveno-statističkog ljetopisa Zadarske županije, Zavoda za javno zdravstvo (ZZJZ) Zadar od 1998. do 2018. godine. Podaci o hospitalizacijama preuzeti su iz Baze hospitalizacija, HZJZ-a. Rezultati: U Zž incidencija novotvorina ima trend kontinuiranog povećavanja. Ukupan broj novooboljelih u Zž povećao se za 81%, (594 novooboljeli, stopa 279/100.000 u 1998. godini, u 2017. godini 1076 novooboljelih, stopa 638/100.000). U RH se također uočava porast broja novooboljelih, ali za 48%, a stope su se kretale od 344/100.000 u 1998. godini do 591/100.000 u 2017. Na početku promatranog razdoblja stope incidencije u Zž bile su manje od stopa u RH, a na kraju nešto veće nego u RH. Isti trend povišenja stopa uočava se u muškaraca, ali ne i u žena. Ukupni broj umrlih od svih novotvorina u Zž povećao se za 62% (350 umrlih osoba, stopa 216/100.000 u 1998. godini, a u 2018. godini 562 umrle osobe, sa stopom od 331/100.000). U RH također se prati porast broja novooboljelih, ali za 23%, a stope su se kretale od 239/100.000 u 1998. godini do 348/100.000 u 2018. U najvećem djelu promatranog razdoblja stope smrtnosti u Zž manje su nego u RH. U ukupnom zbroju i u muškaraca su stope bile veće u Zž samo u 2011. i u 2015. U žena je u svim godinama stopa smrtnosti manja nego u RH. Stope hospitalizacije u stacionarnom dijelu vrlo su slične u muškaraca i u žena, za oba promatrana područja. U 1998. godini zabilježeno je 2386 stacionarnih hospitalizacija za stanovnike s prebivalištem u Zž, bez obzira na mjesto i ustanovu liječenja, a u 2018. godini 3.388 hospitalizacija (povećanje za 45%). Stope hospitalizacija za liječenje u dnevnim bolnicama u Zž veće su od stopa u RH u cijelom promatranom razdoblju i kretale su se u Zž od 1582 u 2008. godini do 5139/100.000 u 2018. godini, dok su se u RH kretale od 342 do 4346/100.000 stanovnika. Zaključak: Novotvorine u Zž, kao i u RH predstavljaju značajan javnozdravstveni problem. U cijelom promatranom razdoblju prati se povećanje mortaliteta, incidencije i hospitalizacija. Potrebno je uložiti dodatne napore na povećanju svijesti stanovništva i upućivati ih na važnosti ranog otkrivanja raka i redovitog sudjelovanja u nacionalnim programima probira

Javnozdravstveni značaj novotvorina: incidencija, mortalitet i hospitalizacije u Zadarskoj županiji od 1998. do 2018.godine

Cilj: Prikazati trendove incidencije, mortaliteta te hospitalizacija za novotvorine u Zadarskoj županiji (Zž) od 1998. do 2018. godine, te dobivene rezultate usporediti s podacima za Republiku Hrvatsku (RH). Materijali i metode: U radu su korišteni podaci incidencije zloćudnih novotvorina Registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) od 1998. do 2017. godine. Mortalitetni podaci za RH preuzeti su iz Zdravstveno-statističkog ljetopisa HZJZ-a, a za Zž iz Zdravstveno-statističkog ljetopisa Zadarske županije, Zavoda za javno zdravstvo (ZZJZ) Zadar od 1998. do 2018. godine. Podaci o hospitalizacijama preuzeti su iz Baze hospitalizacija, HZJZ-a. Rezultati: U Zž incidencija novotvorina ima trend kontinuiranog povećavanja. Ukupan broj novooboljelih u Zž povećao se za 81%, (594 novooboljeli, stopa 279/100.000 u 1998. godini, u 2017. godini 1076 novooboljelih, stopa 638/100.000). U RH se također uočava porast broja novooboljelih, ali za 48%, a stope su se kretale od 344/100.000 u 1998. godini do 591/100.000 u 2017. Na početku promatranog razdoblja stope incidencije u Zž bile su manje od stopa u RH, a na kraju nešto veće nego u RH. Isti trend povišenja stopa uočava se u muškaraca, ali ne i u žena. Ukupni broj umrlih od svih novotvorina u Zž povećao se za 62% (350 umrlih osoba, stopa 216/100.000 u 1998. godini, a u 2018. godini 562 umrle osobe, sa stopom od 331/100.000). U RH također se prati porast broja novooboljelih, ali za 23%, a stope su se kretale od 239/100.000 u 1998. godini do 348/100.000 u 2018. U najvećem djelu promatranog razdoblja stope smrtnosti u Zž manje su nego u RH. U ukupnom zbroju i u muškaraca su stope bile veće u Zž samo u 2011. i u 2015. U žena je u svim godinama stopa smrtnosti manja nego u RH. Stope hospitalizacije u stacionarnom dijelu vrlo su slične u muškaraca i u žena, za oba promatrana područja. U 1998. godini zabilježeno je 2386 stacionarnih hospitalizacija za stanovnike s prebivalištem u Zž, bez obzira na mjesto i ustanovu liječenja, a u 2018. godini 3.388 hospitalizacija (povećanje za 45%). Stope hospitalizacija za liječenje u dnevnim bolnicama u Zž veće su od stopa u RH u cijelom promatranom razdoblju i kretale su se u Zž od 1582 u 2008. godini do 5139/100.000 u 2018. godini, dok su se u RH kretale od 342 do 4346/100.000 stanovnika. Zaključak: Novotvorine u Zž, kao i u RH predstavljaju značajan javnozdravstveni problem. U cijelom promatranom razdoblju prati se povećanje mortaliteta, incidencije i hospitalizacija. Potrebno je uložiti dodatne napore na povećanju svijesti stanovništva i upućivati ih na važnosti ranog otkrivanja raka i redovitog sudjelovanja u nacionalnim programima probira

Utjecaj COVID-19 pandemije na bolesnike s novootkrivenim kolorektalnim karcinomom u Općoj bolnici Zadar

Kolorektalni karcinom je jedna od najučestalijih zloćudnih bolesti u Republici Hrvatskoj.1 Ako se otkrije u ranom, odnosno lokaliziranom stadiju bolesti, petogodišnje preživljenje iznosi oko 90%.5 Iznimno je važno dijagnosticirati bolest u što ranijem stadiju radi boljeg ishoda liječenja. Stoga je odlukom Vlade Republike Hrvatske 2007. godine usvojen Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva.1 Pojava pandemije koronavirusne bolesti dovela je do izazova u funkcioniranju zdravstvenog sustava diljem svjeta, pa tako i programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva.3 Za vrijeme Covid-19 pandemije zabilježen je smanjen broj obavljenih kolonoskopija i odaziv na program ranog otkrivanja raka debelog crijeva. Cilj ovog istraživanja je retrospektivno otvrditi utjecaj COVID-19 pandemije na bolesnike s novootkrivenim kolorektalnim karcinomom u razdoblju od 01.04.2020. do 30.09.2021. (za vrijeme COVID-19 pandemije) u odnosu na razdoblje od 01.04.2018. do 30.09.2019. (vrijeme prije COVID-19 pandemije) u Općoj bolnici Zadar. Glavni cilj istraživanja bio je odrediti vrstu operacije primarnog tumora (elektivne i hitne operacije) prije i za vrijeme COVID-19 pandemije. U našem istraživanju uspjeli smo dokazati hipotezu da će u COVID-19 pandemiji biti povećan udio hitnih operacijskih zahvata u odnosu na elektivne, što se može povezati sa smanjenim brojem preventivnih pregleda u sekundarnim zdravstvenim ustanovama, odnosno smanjenim odazivom na program za rano otkrivanje raka debelog crijeva

Očuvanje plodnosti u mladih žena s ranim rakom dojke

Although breast cancer (BC) occurs more often in older women, it is the most commonly diagnosed malignancy in women of childbearing age. Owing to the overall advancement of modern medicine and the growing global trend of delaying childbirth until later age, we find ever more younger women diagnosed and treated for BC who have not yet completed their family. Therefore, fertility preservation has emerged as a very important quality of life issue for young BC survivors. This paper reviews currently available options for fertility preservation in young women with earlystage BC and highlights the importance of a multidisciplinary approach to fertility preservation as a very important quality of life issue for young BC survivors. Pregnancy after BC treatment is considered not to be associated with an increased risk of BC recurrence; therefore, it should not be discouraged for those women who want to achieve pregnancy after oncologic treatment. Currently, it is recommended to delay pregnancy for at least 2 years after BC diagnosis, when the risk of recurrence is highest. However, BC patients of reproductive age should be informed about the potential negative effects of oncologic therapy on fertility, as well as on the fertility preservation options available, and if interested in fertility preservation, they should be promptly referred to a reproductive specialist. Early referral to a reproductive specialist is an important factor that increases the likelihood of successful fertility preservation. Embryo and mature oocyte cryopreservation are currently the only established fertility preservation methods but they require ovarian stimulation (OS), which delays initiation of chemotherapy for at least 2 weeks. Controlled OS does not seem to increase the risk of BC recurrence. Other fertility preservation methods (ovarian tissue cryopreservation, cryopreservation of immature oocytes and ovarian suppression with gonadotropin-releasing hormone agonists) do not require OS but are still considered to be experimental techniques for fertility preservation.Premda se karcinom dojke češće javlja u starijoj životnoj dobi, to je i najučestaliji malignitet u žena reproduktivne dobi. Zbog sveukupnog napretka moderne medicine i rastućeg globalnog trenda odgađanja rađanja djece za kasniju dob suočavamo se sa sve više mladih žena s dijagnosticiranim i liječenim karcinomom dojke koje još nisu kompletirale obitelj. Stoga je područje očuvanja plodnosti postalo jako bitno u očuvanju kvalitete života mladih žena koje su preboljele karcinom dojke. Ovaj rad iznosi trenutno dostupne metode za očuvanje plodnosti u mladih žena s ranim karcinomom dojke i ističe važnost multidisciplinarnog pristupa u očuvanju plodnosti kao bitnog čimbenika kvalitete života tih žena. Smatra se da trudnoća nakon karcinoma dojke nije povezana s povišenim rizikom od recidiva pa stoga ne treba obeshrabriti žene koje žele ostvariti trudnoću nakon provedenog onkološkog liječenja. Danas se preporuča pričekati s trudnoćom barem 2 godine nakon postavljene dijagnoze za vrijeme kada je rizik od povrata bolesti najveći. No, isto tako bi bolesnice reproduktivne dobi trebalo obavijestiti o mogućem negativnom učinku onkološke terapije na plodnost te o dostupnim metodama očuvanja plodnosti i u slučaju zainteresiranosti za očuvanje plodnosti bolesnice treba žurno uputiti reproduktivnom specijalistu. Rano upućivanje reproduktivnom specijalistu je bitan čimbenik koji povećava izglede za uspješno očuvanje plodnosti. Krioprezervacija embrija i zrelih oocita su trenutno jedine standardne metode očuvanja plodnosti koje zahtijevaju stimulaciju ovarija kojom se odgađa početak kemoterapijskog liječenja barem 2 tjedna. Smatra se da kontrolirana stimulacija ovarija ne povećava rizik od povrata karcinoma dojke. Druge metode očuvanja plodnosti (krioprezervacija tkiva jajnika, krioprezervacija nezrelih oocita, ovarijska supresija GnRH agonistima) ne zahtijevaju primjenu ovarijske stimulacije, ali se i dalje smatraju eksperimentalnim metodama za očuvanje plodnosti

Liječenje tumora nepoznatog primarnog sijela

Cancer of an unknown primary site is most commonly an aggressive metastatic tumor with a median patient survival of 6 to 9 months. Histologically, it is predominantly adenocarcinoma, and if the primary site is subsequently diagnosed, it is usually the pancreas or lung. Biopsy should be performed whenever possible to classify a tumor of unknown primary origin into one of the following entities: adenocarcinoma, poorly differentiated carcinoma with characteristics similar to adenocarcinoma, squamous cell carcinoma, neuroendocrine carcinoma, poorly differentiated neoplasm. After determining the primary tumor type, the subtype is determined by immunohistochemical staining. In oligometastatic disease, there is a possibility of surgical treatment. Radiotherapy is used as a part of combined modality treatment. Most patients with cancer of unknown primary have an unfavorable prognosis despite multiple chemotherapy agents, and no protocol can be recommended as standard therapy.Rak nepoznatog primarnog sijela je najčešće agresivni metastatski tumor sa srednjim preživljenjem bolesnika od 6 do 9 mjeseci. Histološki se uglavnom radi o adenokarcinomu, a ako se dijagnosticira primarno sijelo, to je najčešće gušterača ili pluća. Kad god je to moguće, potrebno je učiniti biospiju, kako bi se tumor nepoznatog primarnog sijela klasificirao na jedan od slijedećih entiteta: adenokarcinom, slabo diferencirani karcinom s karakteristikama sličnim adenokarcinomu, karcinom pločastih stanica, neuroendokrini karcinom ili slabo diferencirani tumor. Nakon određivanja glavnog tipa tumora, pomoću imunohistokemijskih metoda određuje se podtip. Kod oligometastatske bolesti postoji mogućnost kirurškog liječenja. Radioterapija se koristi kao dio multimodalnog liječenja. Većina bolesnika s tumorom nepoznatog primarnog sijela ima nepovoljnu prognozu, unatoč primjeni više kombinacija kemoterapijskih lijekova, a niti jedan protokol se ne može preporučiti kao standardna terapija

Uloga metalotionina u karcinomu dojke

Metallothioneins (MTs) are a family of small cysteine-rich proteins involved in many physiological and pathological processes. Genes that encode the four isoforms of metallothioneins (MT1-M4) are located on chromosome 16q13. Strucutures of these four isoforms allow metallothioneins their various biological functions. Many studies have shown that MT plays an important role in carcinogenesis, tumour growth, its progression from local to metastatic disease and may contribute to resistence to chemotherapy and radiotherapy. Due to the fact that breast cancer is one of the leading causes of death in women worldwide it is important to better understand the biology of breast cancer. So, findings of MT could evenutally help as a prognostic tool and could lead to a possible new specific anti-cancer treatment.Metalotioneini su skupina proteina bogatih cisteinima koji su uključeni u mnoge fiziološke i patološke procese. Geni koji kodiraju četiri izoforme metalotioneina locirani su na lokusu 16q13. Strukture ovih četiriju izoformi omogućuju metalotioneinima njihove razne biološke funkcije. Mnoge su studije pokazale da metalnotionein ima važnu ulogu u karcinogenezi, rastu tumora, njegovoj progresiji od lokalne prema metastatskoj bolesti te je povezan sa razvojem rezistencije na kemoterapiju i radioterapiju. Rak dojke jedan je od vodećih uzroka smrti u svijetu i važno je bolje razumijeti ulogu metalotioneina u različitim podtipovima karcinoma dojke. Ovakvi podaci mogli bi pomoći kao prognostički alat i voditi pronalasku novog specifičnog liječenja karcinoma

Uloga metalotionina u karcinomu dojke

Metallothioneins (MTs) are a family of small cysteine-rich proteins involved in many physiological and pathological processes. Genes that encode the four isoforms of metallothioneins (MT1-M4) are located on chromosome 16q13. Strucutures of these four isoforms allow metallothioneins their various biological functions. Many studies have shown that MT plays an important role in carcinogenesis, tumour growth, its progression from local to metastatic disease and may contribute to resistence to chemotherapy and radiotherapy. Due to the fact that breast cancer is one of the leading causes of death in women worldwide it is important to better understand the biology of breast cancer. So, findings of MT could evenutally help as a prognostic tool and could lead to a possible new specific anti-cancer treatment.Metalotioneini su skupina proteina bogatih cisteinima koji su uključeni u mnoge fiziološke i patološke procese. Geni koji kodiraju četiri izoforme metalotioneina locirani su na lokusu 16q13. Strukture ovih četiriju izoformi omogućuju metalotioneinima njihove razne biološke funkcije. Mnoge su studije pokazale da metalnotionein ima važnu ulogu u karcinogenezi, rastu tumora, njegovoj progresiji od lokalne prema metastatskoj bolesti te je povezan sa razvojem rezistencije na kemoterapiju i radioterapiju. Rak dojke jedan je od vodećih uzroka smrti u svijetu i važno je bolje razumijeti ulogu metalotioneina u različitim podtipovima karcinoma dojke. Ovakvi podaci mogli bi pomoći kao prognostički alat i voditi pronalasku novog specifičnog liječenja karcinoma