CLINICAL AND GENETIC SCREENING OF CONGENITAL DEAFNESS

Pojavnost prirođenog oštećenja sluha je najmanje 1/1000 novorođene djece. Oko polovice oštećenja sluha je nasljedno, od čega se trećina javlja u sklopu različitih sindroma (sindromska gluhoća), a u dvije trećine slučajeva gluhoća je jedini simptom (nesindromska gluhoća). Smatra se da oko 200 različitih gena uzrokuje pojedine oblike nasljedne gluhoće. Razvoj molekularne genetike omogućio je značajan napredak u detekciji i lokalizaciji ovih gena. Mutacije gena koji kodira sintezu koneksina-26 uzrokuju više od polovice svih slučajeva nasljedne gluhoće. Guilford je 1994. prvi ­opisao autosomno recesivnu nesindromsku gluhoću u lokusu DFNB1 13q11-q12 na 13. kromosomu. U unutarnjem uhu koneksin-26 ima ulogu u recikliranju kalijevih iona od baze dlakavih stanica, preko potpornih stanica i fibroblasta do strije vaskularis, odakle se dalje posebnim kanalima izbacuju u endolimfu. Na tom putu kalijevi ioni prolaze kroz zjapne veze koje izgrađuju koneksin-26, koneksin-30 i koneksin-31. Mutacija u bilo kojem od gena koji kodiraju koneksine mijenja ionski sastav osjetnih stanica i rezultira nastankom gluhoće. Novorođenački probir na oštećenje sluha počeo se razvijati prije četrdesetak godina. Audiološkim probirom metodom evocirane otoakustičke emisije (E-OAE) nastoji se otkriti što više djece s oštećenim sluhom. Djeca u koje se ovom metodom postavi sumnja na oštećenje sluha, upućuju se na automatsko bilježenje evociranih potencijala moždanog debla. U djece s pozitivnim audiološkim nalazom, molekularno-genetsko testiranje danas je moguće za veliki broj gena, ali zbog velike prevalencije mutacija u koneksinskim genima, samo takvo testiranje je šire prihvaćeno. Kombinacija audiološke i molekularno-genetske analize pokazala se komplementarnom, korisnom i praktički primjenjivom.The incidence of congenital hearing impairment is at least 1/1000 newborns. Approximately one half of hearing impairments is hereditary, out of which one third occurs as part of different syndromes (syndromic deafness), and in two thirds of these cases deafness is the only symptom (non-syndromic deafness). It is considered that around 200 ­different genes cause various forms of hereditary deafness. The development of molecular genetics has enabled significant progress in the detection and localization of these genes. Mutations of the gene that encodes the connexin-26 synthesis cause more than half of all hereditary deafness cases. In 1994, Guilford first described autosomal recessive non-syndromic deafness in locus DFNB1 13q11-q12 on the 13th chromosome. In the inner ear, connexin-26 plays a role in the recycling of potassium ions from hairy cells base, through supporting cells and fibroblasts to stria vascularis, from where they are then discharged into endolymph via special channels. On its way, potassium ions pass through gap junctions composed of connexin-26, connexin-30 and connexin-31. Mutation in any of the genes that encode connexins alters the ionic composition of sensory cells and results in the development of deafness. Newborn hearing impairment screening started developing some 40 years ago. Audiologic screening by evoked otoacoustic emission method (E-OAE) aims at detecting as many children as possible with hearing impairment. Children who after using this method are suspected of having hearing impairment are then referred for automated auditory brainstem response. In children with positive audiologic findings, molecular-genetic testing is today possible for a large number of genes, however, due to the significant prevalence of mutations in the connexin genes, only such a testing is more widely accepted. Combination of audiologic and molecular-genetic analysis has proven to be complementary, useful and applicable in practice

Majčino mlijeko najbolji je izbor prehrane za novorođenče i dojenče Breast milk is the ideal food for newborns and infants

Nizom dugogodišnjih istraživanja potvrđene su prednosti majčinog mlijeka za zdravlje, rast i razvoj djece, a tako i za zdravlje njihovih majki. Majčino mlijeko sadržava mnogo komponenata koje imaju važnu nutritivnu i imunološku ulogu za dijete. Dojenje ima važnu zaštitnu ulogu i za majku. Velika važnost pridaje se promoviranju što duljeg dojenja s ciljem očuvanja i unapređenja zdravlja djeteta. Dojenje ima i važnu psihosocijalnu ulogu. Zbog navedenih razloga, potrebno je omogućiti dojenčadi sve blagodati prirodne prehrane te svesti hranjenje dojenčadi mlijekom drugih sisavaca, kao i adaptiranom prehranom na minimum. Tijekom gestacije majka i njezino dijete su povezani, a dojenjem se emocionalna povezanost produbljuje i jača. Prvi kontakt novorođenčeta s majkom ključan je za zdrav emocionalni razvoj u djetinjstvu i odrasloj dobi. Potrebno je osigurati povoljne ekonomske, psihosocijalne i kulturne uvjete u suvremenom društvu, smanjiti neinformiranost i negativan stav o dojenju da bi se dojenje provodilo u odgovarajućem vremenskom tijeku i da se izbjegne preuranjena ablaktacija

HUMAN MILK FORTIFIERS IN NUTRITION OF PREMATURE INFANTS

Postnatalni rast praćen je povećanjem tjelesne mase kao i kompleksnim pojavama sazrijevanja funkcija organa, iza čega stoje složeni mehanizmi na organskoj i staničnoj razini. U biti rasta i razvoja stoje procesi maturacije i diferencijacije. Nedonščad ispod 2 kg ima posebne potrebe u tom pogledu jer ih možemo smatrati fetusima ex utero. Teoretski, njihova stopa rasta u tom bi slučaju trebala biti slična stopi rasta u fetusa. Majčino mlijeko pri prijevremenom porođaju ne zadovoljava u potpunosti povećane potrebe nedonoščeta za energijom, bjelančevinama i elektrolitima. Preporuča se majčinome mlijeku dodavati preparate koji povećavaju sadžaj tvari potrebnih za metabolizam. Time se postiže rast od 15 do 25 g/kg/dan, smanjuje se mogu}nost nastanka metaboličke bolesti kostiju, uz dobru podno{ljivost pripravka.The postnatal growth is followed by the body mass increase and complex phenomena of organ function maturation, behind which mechanisms on organic and cellular level can be recognized. Processes of maturation and differentiation are essential to the growth and development. Premature neonates below two kilograms, which can be recognized as fetuses ex utero, have specific needs in this regard. Theoretically, their growth rate should be similar to the fetal one. Human preterm milk is less than optimal to satisfy the preterm infant’s increased protein, energy and electrolyte requirements. Therefore, it is recommendable to fortify human milk to increase the metabolyte content. Herewith, the growth in wet weight of 15-25 g/kg/day has been achieved, the metabolic bone disease has been unlikely to emerge, and a fair preparation to tolerance has been recognized, too

FROM FETAL TO NEONATAL NEUROLOGY

Posljednjih nekoliko godina sve se veći značaj pridaje mogućim prenatalnim čimbenicima oštećenja mozga u djece s neurološkim oštećenjem. Dokazano je da četvrtina djece umrle tijekom ranog neonatalnog razdoblja imaju prenatalno oštećenje mozga. Nadalje, postoje snažni dokazi da u većine terminske djece oboljele od cerebralne paralize nije razlog perinatalna asfiksija, nego uzroke treba tražiti još za vrijeme intrauterinog života. Praćenje i razvoj fetalnih, odnosno neonatalnih pokreta opisani su kao važan proces sazrijevnja i vrlo osjetljiv pokazatelj cjelokupnog neurološkog, odnosno budućeg kognitivnog statusa djeteta. Pojava visoko kvalitetnih 3D/4D ultrazvučnih aparata omogućila je napredak u analizi obrazaca fetalnih pokreta. Promatranje u stvarnom vremenu s dovoljno dinamike i s dobrom rezolucijom prikaza omogućilo je stvaranje novog prenatalnog KANET brojevnog testa. Parametri koji su korišteni u tom testu rezultat su prethodno provedenih multicentričnih istraživanja fetalnog ponašanja primjenom 2D ultrazvuka i neonatalnih znakova preporučenih od Amiel-Tison. Otkako je primjena 4D ultrazvuka omogućila prikaz i vrednovanje fetalnog lica i malih anatomskih struktura, pokreti usta, očiju i prstiju uvedeni su kao posebne varijable u vrednovanju testa. Prednost je također i primjena dijagnostičkih kriterija u fetalnom i neonatalnom razdoblju. Neonatalna neurologija je novo obećavajuće područje za mogućnost prenatalnog neurološkog testiranja.In recent years increasing emphasis has been placed on prenatal origin of brain injury in the case of neurologically impaired infants. It was found that 25% of infants who died within one neonatal week had prenatal brain damage. Furthermore, a strong evidence was provided that most examples of cerebral palsy in full term infants were not the result of perinatal asphyxial events, but of prenatal intrauterine problems. The development of movement patterns has been described as a major maturational process and a sensitive indicator of neurobehavioral organization and future temperamental and cognitive status. Further advancement in the analysis of fetal movement patterns was the introduction of high quality 3D/4DE ultrasound which allowed the observer to carry out real-time observations with sufficient dynamics and good image resolution and enabled production of new prenatal scoring test KANET. The parameters used in the test are products of previously conducted multicentric research on fetal behaviour assessed by 2D sonography combined with neonatal signs suggested by Amiel-Tison. Since 4D enabled the evaluation of face and small anatomic parts, the movements of mouth, eyes and fingers are enrolled in the test as special variables. There is also the advantage that some criteria for the diagnostic assessment can be used for the fetus as well as for the young infant. Neonatal neurology is new promising field for evaluation of antenatal neurobehaviour testing

ANEMIA IN PREMATURITY · THE ROLE OF HUMAN RECOMBINANT ERYTHOROPOIETIN

Anemija u nedonoščadi je patološko stanje koje u pravilu pogaða novoroðenčad vrlo niske rodne mase. Uzrok anemije je nedovoljno stvaranje eritropoetina. Osnova liječenja su transfuzije koje bolesnika izlaæu mnogim nepoželjnim učincima. Pojava sintetskih rekombinantnih humanih eritropoetina (rHuEPO) pružila je mogućnost poticanja vlastite eritropoeze i time smanjila potrebu za transfuzijama. Primjena rekombinantnoga humanog eritropoetina ne dovodi do supresije vlastite proizvodnje eritropoetina u nedonoščadi. Nuspojave koje se javljaju tijekom ili nakon liječenja anemije, rijetko su zamijećene. Primjena rHuEPO u nedonoščadi ne utječe na rast. U liječenju anemije zbog nedonošenosti, uz rHuEPO potrebno je osigurati primjeren unos željeza, vitamina i bjelančevina. Racionalna primjena eritropoetina u prevenciji i liječenju anemije zbog nedonošenosti, svakako znači napredak u cjelokupnoj skrbi za prijevremeno roðenu djecu.Anemia in prematures is a pathological state usually present in neonates with low birth weight. The cause of anemia is insufficient erythropoietin secretion. The principal treatment previously were blood transfusions which exposed the patients to many adverse effects. Discovery of synthetic recombinant human erythropoietins (rHuEPO) has given the opportunity to induce patient's erythropoiesis and reduce the need for blood transfusions. The use of rHuEPO in such condition doesn't suppress patient's own erythropoiesis, with low incidence of adverse events during and after the treatment. At the same time, rHuEPO doesn't influence patient's growth. Treatment of anemia in prematurity, beside the use of rHuEPO, also must include adequate iron, vitamins and proteins intake. The introduction and rational use of rHuEPO in the prevention and treatment of anemia in prematures certainly represents the significant progress in total medical care for such premature born children

ANEMIA IN PREMATURITY · THE ROLE OF HUMAN RECOMBINANT ERYTHOROPOIETIN

Anemija u nedonoščadi je patološko stanje koje u pravilu pogaða novoroðenčad vrlo niske rodne mase. Uzrok anemije je nedovoljno stvaranje eritropoetina. Osnova liječenja su transfuzije koje bolesnika izlaæu mnogim nepoželjnim učincima. Pojava sintetskih rekombinantnih humanih eritropoetina (rHuEPO) pružila je mogućnost poticanja vlastite eritropoeze i time smanjila potrebu za transfuzijama. Primjena rekombinantnoga humanog eritropoetina ne dovodi do supresije vlastite proizvodnje eritropoetina u nedonoščadi. Nuspojave koje se javljaju tijekom ili nakon liječenja anemije, rijetko su zamijećene. Primjena rHuEPO u nedonoščadi ne utječe na rast. U liječenju anemije zbog nedonošenosti, uz rHuEPO potrebno je osigurati primjeren unos željeza, vitamina i bjelančevina. Racionalna primjena eritropoetina u prevenciji i liječenju anemije zbog nedonošenosti, svakako znači napredak u cjelokupnoj skrbi za prijevremeno roðenu djecu.Anemia in prematures is a pathological state usually present in neonates with low birth weight. The cause of anemia is insufficient erythropoietin secretion. The principal treatment previously were blood transfusions which exposed the patients to many adverse effects. Discovery of synthetic recombinant human erythropoietins (rHuEPO) has given the opportunity to induce patient's erythropoiesis and reduce the need for blood transfusions. The use of rHuEPO in such condition doesn't suppress patient's own erythropoiesis, with low incidence of adverse events during and after the treatment. At the same time, rHuEPO doesn't influence patient's growth. Treatment of anemia in prematurity, beside the use of rHuEPO, also must include adequate iron, vitamins and proteins intake. The introduction and rational use of rHuEPO in the prevention and treatment of anemia in prematures certainly represents the significant progress in total medical care for such premature born children

Renal dysfunction and anemia in patients with heart failure — the cardio-renal anemia syndrome

Cardiovascular diseases are the leading cause of morbidity and mortality in patients with chronic kidney disease. The appearance of cardiovascular complications is strongly in positive correlation with the severity of kidney disease. About 40% of patients with moderate or severe kidney disease and even 60% of patients in the terminal phase have some degree of chronic heart failure. “The Cardio-Renal Syndrome” represents a variety of pathophysiological abnormalities of the heart and kidney, where acute or chronic dysfunction of one organ may provoke acute or chronic dysfunction of the other organ. Renal impairment and anemia are frequent in heart failure patients and negatively influence the quality of life and life expectancy. The coexistence of these three conditions has been described as “The Cardio-Renal Anemia Syndrome” (CRAS). Although the syndrome has been generally defined, there are no guidelines for CRAS diagnosis and treatment, and management of patients mostly depends on the specialty of the physician met first. Currently, anemia in CRAS must be treated according to the guidelines for anemia in chronic kidney disease. After several smaller clinical trials with encouraging results, larger ongoing cinical investigations will elucidate the real importance of anemia management in patients with heart failure. By the time specific guidelines for CRAS management are published, there will be a need for multidisciplinary approach, based on the existing separate guidelines for all components of the syndrome

MAGNETSKA REZONANCA POBOLJŠAVA PRENATALNU DIJAGNOZU TUBEROZNE SKLEROZE

Tuberous sclerosis (TS) is a genetically determined, multisystem disorder. There is no consistent correlation between specific TSC gene mutation and clinical outcome. This fact diminishes the value of prenatal TS genetic testing to future infant’s clinical outcome. Authors have shown how imaging techniques could increase accuracy of prenatal diagnosis. They have described a case of prenatally diagnosed TS by using high frequency real time ultrasound and fetal cranial magnetic resonance imaging (MRI) in the second half of an uneventful pregnancy. A 25-year old patient has been studied from 27 weeks of gestation and repeating echocardiographic examinations of the female fetus revealed two solid cardiac tumors. One of them arose from the interventricular septum, while the other from the right atrium. Fetal cranial MRI has been performed at 36 weeks of gestation. Identified signal abnormalities, which correspond to brain hamarto¬mas, highly suggested presence of TS in fetus. An infant was born at term by vaginal delivery. At the age of four months West’s syndrome has been diagnosed. In addition, authors discuss an ethical problem that may arise when the fetal tests reveal presence of TS.Tuberozna skleroza (TS) je genetski poremećaj koji se nasljeđuje autosomno dominantno, a hipotetski geni koji svojom mutacijom mogu uzrokovati TS su na kromosomu 9 (TSC 1) i 16 (TSC 2). Pretpostavlja se prevalencija od jednog slučaja TS na 6000 živorođenih, podjednako zahvaća oba spola i sve rase i etničke skupine. Najčešće se dijagnosticira u ranom djetinjstvu zbog neuroloških simptoma – epileptičkih napadaja i različito izraženog mentalnog hendikepa. Bolest je karakterizirana rastom dobroćudnih tumora (angiofibroma) u brojnim organima, primarno u mozgu, očima, srcu, koži i plućima, što otvara realne mogućnosti da se spomenuti poremećaj otkrije i prije rođenja. U radu je opisana 25-godišnja trudnica, prvorotkinja, u čijeg su djeteta pomoću ultrazvuka odnosno magnetske rezonance prenatalno otkriveni tumori srca i mozga. Prigodom ultrazvučnog pregleda u 27. tjednu trudnoće, na poprečnom presjeku kroz fetalni grudni koš, opažene su dvije solidne, homogene i hiperehogene strukture. Jedna, u području interventrikularnog septuma, izgledala je kao njegovo vretenasto odnosno trokutasto zadebljanje od 10 mm u najdebljem dijelu, dok je druga, u ¬području lateralne stijenke desnog atrija uz inserciju trikuspidalnog zaliska, bila sličnih mjera, ali više okruglasta. Obje opisane tumorske tvorbe bile su avaskularne. Rad srca bio je ritmičan i nije bilo poremećaja hemodinamike. Preostala ¬fetalna morfologija bila je uredna. U pupkovini su se nalazile samo dvije krvne žile, pri čemu je promjer jedine umbilikalne arterije iznosio 4 mm. Kontrolnim pregledima ustanovljava se uredan fetalni rast, povećanje spomenutih rabdomioma srca uz očuvanu kontraktilnost i ritmični rad. U 36. tjednu trudnoće učinjen je pomoću magnetske rezonance fetalni ¬kraniogram. Otkriveni hiperintenzivni signal subependimalno, u blizini nukleus kaudatusa odnosno foramena Monroi s desne strane, odgovarao je ekspanzivnoj formaciji (hamartomu) čije je prisustvo sugeriralo postojanje TS u fetusa. Točno u terminu porođeno je vitalno žensko novorođenče urednog fizikalnog odnosno auskultatornog nalaza srca i pluća. U dobi od četiri mjeseca života majka po prvi put primjećuje u svog djeteta iznenadne trzajeve tijela, ruku i nogu, uz plač i vrisak. U neurološkom statusu prevladava generalizirana mišićna hipotonija, dok su refleksi uredni. EEG-ski se otkrivaju žarišna izbijanja lijevo temporoparijetalno s generalizacijom po tipu hipsaritmije. Postavljena je dijagnoza tuberozne skleroze i West-ova sindroma. CT mozga pokazuje progresiju cerebralnih promjena, a ultrazvučni nalazi blažu regresiju ¬rabdo¬mioma srca. Opisani slučaj dokazuje da se uz kombiniranu uporabu navedenih slikovnih dijagnostičkih metoda može računati s prenatalnom dijagnozom i onih relativno rijetkih genetskih poremećaja koji se klinički manifestiraju i uobičajeno dijagnosticiraju tek u dječjoj dobi. Autori raspravljaju o etičkom problemu priopćavanja medicinskih informacija ¬nakon što se postavi prenatalna dijagnoza TS

Possible etiopatogenetics mechanism of sudden infant death syndrome

Sindrom iznenadne dojenačke smrti je javnozdravstveni, klinički i sudskomedicinski problem s incidencijom od oko 1‰. Današnja istraživanja podupiru teorije kroničnih nepovoljnih perinatalnih zbivanja poput velikih opstetričkih sindroma i pušenja, zatim postnatalnih zbivanja poput infekcije, pretjeranog utopljavanja i pušenja, te potrbušnog položaja spavanja. Izostanak kardiorespiracijskih autoresuscitacijskih mehanizama uzrok je naprasne smrti za koju je trebao zasigurno preduvjet tkivnog, odnosno receptorskog oštećenja.Sudden infant death syndrome is a public health, clinical and forensic problem with an incidence of about 1‰. Today\u27s research supports the theory of chronic adverse perinatal events such as large obstetric syndrome and prenatal smoking, then postnatal events such as infection, excessive warming and smoking and sleeping position. The absence of cardiorespiratory autoresuscitation mechanisms causes the sudden death which certainly needed a prerequisite of tissue or receptor defects

Beta-Blockers: Drugs that Prolong Survival

Beta-blokatori (β-B) imaju veliko značenje u liječenju kardiovaskularnih bolesti zbog svoje sposobnosti blokiranja nepovoljnoga neurohumoralnog učinka vrlo složene β-adrenergične stimulacije. Od otkrića propranolola, 1964. g., stvoreno je više farmakološki različitih β-B. β-B imaju antiishemijska svojstva i rabe se u svim stadijima ishemijske bolesti srca, s izuzetkom vazospastične angine pektoris. Produžavaju život u bolesnika nakon preboljelog infarkta miokarda i imaju posebno povoljan učinak na ishod u bolesnika sa zatajivanjem srca (ZS), stoga su trenutačno jedna od temeljnih skupina lijekova u terapiji ZS-a. Imaju antiaritmijska svojstva i služe za uobičajenu kontrolu frekvencije klijetki u bolesnika s kroničnom fibrilacijom atrija. Indicirani su u liječenju arterijske hipertenzije, posebno uzimajući u obzir određena pridružena klinička stanja. Rabe se u liječenju bolesnika s opstruktivnom kardiomiopatijom, prolapsom mitralnog zalistka, disekcijom aorte, Marfanovim sindromom, Fallotovom tetralogijom, a i u nekih nekardiovaskularnih bolesti (npr. migrena, esencijalni tremor, glaukom). Ispravno primijenjeni β-B su sigurni lijekovi, dokazano iznimno vrijedni i korisni u mnogim segmentima kardiovaskularnog kontinuuma.Beta blockers (β-B) have an important role in the treatment of cardiovascular diseases because of their ability to block adverse neurohumoral effect of very complex β-adrenergic stimulation. Since the discovery of propranolol in 1964, more pharmacologically different β-B have been discovered. β-B have anti-ischemic properties and are used in all stages of ischemic heart disease, with the exception of vasospastic angina pectoris. They prolong life in patients after myocardial infarction and they have particularly beneficial effect on the outcome in patients with heart failure (HF). They are, therefore, one of the main classes of drugs in the treatment of HF. They have antiarrhythmic properties and are used as a common treatment to control ventricular frequency in patients with chronic atrial fibrillation. They are indicated in the treatment of arterial hypertension, especially taking into account certain associated clinical conditions. They are used in the treatment of patients with obstructive cardiomyopathy, mitral valve prolapse, aortic dissection, Marfan syndrome, tetralogy of Fallot, and are also used in some non-cardiovascular diseases (e.g. migraine, essential tremor, glaucoma). When properly used β-B are safe drugs and have proved extremely valuable and useful in many segments of the cardiovascular continuum