Early Rehabilitation after Stroke – the Latest Findings

Moždani udar vodeći je uzrok stečene invalidnosti koji značajno narušava kvalitetu života oboljelih te zahtijeva dugotrajnu rehabilitaciju. Danas znamo da je poticanje vlastitih mehanizama reorganizacije neuronskih mreža u ranim fazama nakon moždanog udara ključno za dobar oporavak. Cilj neurorehabilitacije mora biti poticanje spontanog oporavka za koji znamo da je najizraženiji u ranoj fazi nakon moždanog udara. Neurorehabilitacija mora započeti odmah tijekom akutnog liječenja i nastavlja se prema rehabilitacijskim protokolima ovisno o težini kliničke slike, a provodi se u akutnim odjelima, specijalnim bolnicama i u kući. U planiranju rehabilitacijskih postupaka važna je početna procjena funkcionalnog statusa kao i klinička procjena oporavka tijekom provođenja rehabilitacije. Stjecanje i održavanje funkcionalne neovisnosti odnosno poboljšanje kvalitete života nakon moždanog udara mjerene različitim skalama pokazatelj je uspješnog oporavka. Danas, osim kineziterapije i tjelesne aktivnosti kao standardnih procedura neurorehabilitacije, postoji veliko zanimanje i za primjenu modernih tehnologija poput robota i virtualne stvarnosti s ciljem oporavka u motoričkoj, kognitivnoj i afektivnoj domeni. Zbog demografskih promjena, sve većeg starenja stanovništva, učinkovitije prevencije i akutnog liječenja moždanog udara, može se očekivati i veći broj preživjelih invalidnih osoba u skoroj budućnosti. Razvoj novih i učinkovitih metoda rehabilitacije zato mora biti naš prioritet.Stroke is the leading cause of acquired disability, which significantly impairs the quality of life of patients and requires long-term rehabilitation. Today, we know that stimulating our own neural network reorganization mechanisms in the early stages after a stroke is a key to good recovery. The goal of neurorehabilitation must be to promote spontaneous recovery that we know is most pronounced in the early stages after a stroke. Neurorehabilitation must be started immediately during acute treatment and continued according to rehabilitation protocols depending on the severity of the clinical picture, and carried out in acute departments, special hospitals, and at home. In planning rehabilitation procedures, the initial assessment of functional status is important as well as the clinical assessment of recovery during rehabilitation. Acquiring and maintaining functional independence or improving the quality of life after stroke measured by different scales is an indicator of successful recovery. Today, in addition to kinesitherapy and physical activity as standard neurorehabilitation procedures, there is great interest in the application of modern technologies such as robots and virtual reality with the aim of recovering in the motor, cognitive and affective domains. Due to demographic changes, increasing population ageing, more effective prevention and acute treatment of stroke, a greater number of surviving disabled persons can be expected in the near future. The development of new and effective rehabilitation methods must therefore be our priority

Early Rehabilitation after Stroke – the Latest Findings

Moždani udar vodeći je uzrok stečene invalidnosti koji značajno narušava kvalitetu života oboljelih te zahtijeva dugotrajnu rehabilitaciju. Danas znamo da je poticanje vlastitih mehanizama reorganizacije neuronskih mreža u ranim fazama nakon moždanog udara ključno za dobar oporavak. Cilj neurorehabilitacije mora biti poticanje spontanog oporavka za koji znamo da je najizraženiji u ranoj fazi nakon moždanog udara. Neurorehabilitacija mora započeti odmah tijekom akutnog liječenja i nastavlja se prema rehabilitacijskim protokolima ovisno o težini kliničke slike, a provodi se u akutnim odjelima, specijalnim bolnicama i u kući. U planiranju rehabilitacijskih postupaka važna je početna procjena funkcionalnog statusa kao i klinička procjena oporavka tijekom provođenja rehabilitacije. Stjecanje i održavanje funkcionalne neovisnosti odnosno poboljšanje kvalitete života nakon moždanog udara mjerene različitim skalama pokazatelj je uspješnog oporavka. Danas, osim kineziterapije i tjelesne aktivnosti kao standardnih procedura neurorehabilitacije, postoji veliko zanimanje i za primjenu modernih tehnologija poput robota i virtualne stvarnosti s ciljem oporavka u motoričkoj, kognitivnoj i afektivnoj domeni. Zbog demografskih promjena, sve većeg starenja stanovništva, učinkovitije prevencije i akutnog liječenja moždanog udara, može se očekivati i veći broj preživjelih invalidnih osoba u skoroj budućnosti. Razvoj novih i učinkovitih metoda rehabilitacije zato mora biti naš prioritet.Stroke is the leading cause of acquired disability, which significantly impairs the quality of life of patients and requires long-term rehabilitation. Today, we know that stimulating our own neural network reorganization mechanisms in the early stages after a stroke is a key to good recovery. The goal of neurorehabilitation must be to promote spontaneous recovery that we know is most pronounced in the early stages after a stroke. Neurorehabilitation must be started immediately during acute treatment and continued according to rehabilitation protocols depending on the severity of the clinical picture, and carried out in acute departments, special hospitals, and at home. In planning rehabilitation procedures, the initial assessment of functional status is important as well as the clinical assessment of recovery during rehabilitation. Acquiring and maintaining functional independence or improving the quality of life after stroke measured by different scales is an indicator of successful recovery. Today, in addition to kinesitherapy and physical activity as standard neurorehabilitation procedures, there is great interest in the application of modern technologies such as robots and virtual reality with the aim of recovering in the motor, cognitive and affective domains. Due to demographic changes, increasing population ageing, more effective prevention and acute treatment of stroke, a greater number of surviving disabled persons can be expected in the near future. The development of new and effective rehabilitation methods must therefore be our priority

Klinički i elektrofiziološki znaci dijabetične polineuropatije – utjecaj glikemije i trajanja šećerne bolesti

Diabetic polyneuropathy occurs in around 50% of diabetic patients. Its pathophysiological mechanism is not completely clarified and major occurrences boil down to the change in neural phenotype and vasa nervorum. As glucose neurotoxicity has been suggested by plenty of evidence, the aim of the study was to assess the effect of glycemia on the severity of diabetic polyneuropathy. Considering that some practical experiences point to serious complications in patients suffering from diabetes of shorter duration, another aim was to assess the effect of diabetes duration on the severity of related neuropathy. Clinical and electromyoneurographic examinations were performed in 100 patients with diabetic polyneuropathy free from any laboratory signs of renal failure. The effect of HbA1c value and duration of disease on clinical symptoms, signs and electrophysiological indicators of polyneuropathy was analyzed. Study results indicated that 78% of patients with diabetic polyneuropathy did not have well-regulated glycemia. Diabetes duration was associated with a growing number of sensory symptoms, among which the sensation of pain similar to electric shock was present in 63% of patients. In addition, it also had negative impact on the sensory and motor nerve conduction velocity. HbA1c influenced the whole range of electrophysiological indicators of diabetic polyneuropathy.Dijabetična polineuropatija javlja se u oko 50% bolesnika s dijabetesom. Njezin patofiziološki mehanizam nastanka nije u potpunosti razjašnjen, a glavna zbivanja svode se na promjenu neuralnog fenotipa i vasa nervorum. Kako postoje mnogi dokazi o neurotoksičnosti glukoze, cilj studije bio je ispitati utjecaj glikemije na težinu dijabetične polineuropatije. Budući da neka iskustva u praksi upućuju na prisutnost teških komplikacija u bolesnika koji imaju dijabetes kraćeg trajanja, ispitao se utjecaj dužine trajanja dijabetesa na težinu pridružene neuropatije. Klinički i elektromioneurografski je ispitano 100 bolesnika s dijabetičnom polineuropatijom. Uvjet je bio da bolesnici nemaju laboratorijske znakove bubrežnog oštećenja, a analizirao se utjecaj vrijednosti HbA1c i trajanja bolesti na kliničke simptome, znakove i elektrofiziološke pokazatelje polineuropatije. Rezultati su pokazali da 78% bolesnika s dijabetičnom polineuropatijom nema dobro reguliranu glikemiju. Trajanje dijabetesa utječe na pojavu većeg broja senzornih simptoma, od kojih se osjećaj boli poput udara struje javlja u 63% bolesnika, a utječe i na pogoršanje brzine provodljivosti senzornih i motornih živaca. HbA1c utječe na čitav niz elektrofizioloških pokazatelja dijabetične polineuropatije

Antimikobakterijski potencijal eteričnog ulja plodova borovice (Juniperus communis) u pitkoj vodi

Mycobacterium avium complex-related diseases are often associated with poorly maintained hot water systems. This calls for the development of new control strategies. The aim of this study was to investigate the activity of essential oils (EOs) from the Mediterranean plants, common juniper, immortelle, sage, lavandin, laurel, and white cedar against Mycobacterium avium ssp. avium, Mycobacterium intracellulare, and Mycobacterium gordonae in culturing broth and freshwater as their most common habitat. To do that, we developed a new method of water microdilution to determine their minimal effective concentrations (MEC). The most active EO was the one from the common juniper with the MEC of 1.6 mg mL-1. Gas chromatography / mass spectrometry the juniper EO identified monoterpenes (70.54 %) and sesquiterpenes (25.9 %) as dominant component groups. The main monoterpene hydrocarbons were α-pinene, sabinene, and β-pinene. The juniper EO significantly reduced the cell viability of M. intracellulare and M. gordonae at MEC, and of M. avium at 2xMEC. Microscopic analysis confirmed its inhibitory effect by revealing significant morphological changes in the cell membrane and cytoplasm of all three bacteria. The mode of action of the juniper EO on the cell membrane was confirmed by a marked leakage of intracellular material. Juniper EO has a great practical potential as a complementary or alternative water disinfectant in hot water systems such as baths, swimming pools, spa pools, hot tubs, or even foot baths/whirlpools.Ispitali smo aktivnost eteričnih ulja borovice [Juniperus communis (J. communis)], smilja (Helichrysum italicum), kadulje (Salvia officinalis), lavandina (Lavandula hybrida), lovora (Laurus nobilis) i tuje (Thuja occidentalis) prema sojevima Mycobacterium avium ssp. avium (M. avium), Mycobacterium intracellulare (M. intracellulare) i Mycobacterium gordonae (M. gordonae). Za određivanje minimalnih inhibicijskih koncentracija (MIK) i minimalnih baktericidnih koncentracija (MBK) testiranih eteričnih ulja koristili smo se metodom mikrodiluacije u tekućem bujonu (Middlebrook 7H9), a za određivanje minimalne efektivne koncentracije (MEK) umjesto bujona korištena je sterilna voda iz slavine kojoj je dodano 0,05 % Tweena 80. Dvostruka serijska razrjeđenja eteričnih ulja, počevši od 0,1 do 51,2 mg mL-1, u tekućem bujonu ili u sterilnoj vodi iz slavine inokulirana su s mikobakterijskom suspenzijom uz dodatak resazurina. Najučinkovitije eterično ulje prema svim ispitivanim sojevima mikobakterija bilo je eterično ulje J. communis s MBK / MIK / MEK vrijednošću od 1,6 mg mL-1. Metodom plinske kromatografije i masene spektrometrije analizirano je eterično ulje J. communis. Udio monoterpena iznosio je 70,54 %, a seskviterpena 25,9 %. Glavni monoterpenski ugljikovodici bili su α-pinen, sabinen i β-pinen. Eterično ulje J. communis pokazalo je značajan inhibicijski učinak na M. intracellulare i M. gordonae pri MEK i na M. avium pri dvostrukim MEK. Elektronskom mikroskopijom kod svih triju sojeva mikobakterija nakon izlaganja djelovanju eteričnog ulja J. communis otkrivene su značajne morfološke promjene stanične membrane i citoplazme. Učinak eteričnog ulja J. communis na destrukciju stanične membrane mikobakterija potvrđen je značajnim otpuštanjem unutarstaničnog materijala mjerenjem apsorbancije supernatanta pri 260 nm i 280 nm. Zaključno, u našem smo radu razvili novu metodu za ispitivanje antimikrobnog učinka eteričnih ulja ili drugih prirodnih tvari na netuberkulozne mikobakterije koja oponaša uvjete kao u vodenim sustavima. Prirodni proizvodi, osobito eterična ulja, imaju ne samo velik potencijal kao antimikrobni agensi nego i moguću praktičnu primjenu kao alternativni dezinficijensi