Rasprostranjenost autohtonih i stranih rakušaca (Crustacea: Amphipoda) duž toka rijeke Une

Records of five native and one alien gammarid species are reported from fifteen sites along the entire course of the Una River. Samples of gammarids were collected at ten sites in the main course, and at four sites in small left tributaries of the Una River during field studies conducted from 2005 to 2009. Two endemic species formerly known only from the Adriatic Sea drainage area, Echinogammarus acarinatus and Fontogammarus dalmatinus, were collected for the first time in the Black Sea drainage area at the main spring and in the upper course of the Una River. All three Gammarus species that occur in Croatia have been found in the Una River. Only G. balcanicus was recorded at the upper course, while both G. fossarum and G. roeseli were found in the middle and lower river course. With five gammarid species recorded, the Una River has the highest freshwater gammarid species richness among all of the Croatian watercourses. The new record of the invasive Ponto-Caspian gammarid, Dikerogammarus haemobaphes, in the Sava River at the mouth of the Una River is also reported and discussed.Ovim radom utvrđena je rasprostranjenost rakušaca duž toka rijeke Une i u Savi na ušću Une. Zabilježeno je pet autohtonih i jedna strana vrsta rakušaca iz porodica Gammaridae i Pontogammaridae. Prikupljanje uzoraka provedeno je bentos-mrežom na ukupno petnaest postaja, na deset postaja duž glavnog toka rijeke Une i na četiri postaje na manjim lijevim pritocima te u Savi na ušću Une tijekom terenskih istraživanja u razdoblju od 2005. do 2009. godine. Ovim istraživanjima su na području izvorskog i gornjeg dijela toka po prvi put u Uni zabilježene dvije endemske vrste rakušaca, Echinogammarus acarinatus i Fontogammarus dalmatinus, koje su do sada zabilježene samo u rijekama Jadranskog slijeva, te su ovi nalazi ujedno i prvi nalazi ovih vrsta u Crnomorskom slijevu. U rijeci Uni zabilježene su i sve tri vrste roda Gammarus koje su rasprostranjene na području Hrvatske, od kojih vrsta G. balcanicus dolazi u gornjem toku i u pritoku Klokot, dok su vrste G. fossarum i G. roeseli zabilježene zajedno u srednjem i donjem dijelu toka. S ukupno pet zabilježenih autohtonih vrsta rakušaca, rijeka Una je od svih vodotoka u Hrvatskoj rijeka s najvećim brojem vrsta nadzemnih, slatkovodnih rakušaca. Zabilježen je i novi nalaz invazivne ponto-kaspijske vrste Dikerogammarus haemobaphes u Savi na ušću Une

Dvije vrste vodenih grinja (Acari: Hydrachnidia) iz krških izvora, novih u fauni Hrvatske, s osvrtom na rasprostranjenost i okolišne sklonosti

One fifth of all described water mite species show clear preferences to spring ecosystems. The main goal of this research was to contribute to the knowledge of water mite assemblages, species richness and abundance in karst springs, with a special emphasis on comparing rheocrene and limnocrene spring ecosystems. The limnocrene spring Modro Oko in the Southern Dalmatia had only one water mite species recorded in the studied period, showing very low abundances, whereas the rheocrene spring of Jadro River in the Central Dalmatia showed both higher species richness (ten taxa recorded) and abundance. First records of two water mite species of the family Hygrobatidae from karst springs situated in the coastline area of Croatia are provided and discussed: Hygrobates setosus Besseling, 1942 and Atractides distans (K. Viets, 1914). Including these two additional records, a total number of 88 water mite species are recorded from Croatia so far.Čak petina svih opisanih vrsta vodengrinja pokazuje izrazitu povezanost s izvorskim ekosustavima. Glavni cilj ovog rada bio je doprinijeti poznavanju zajednica, bogatstva vrsta i gustoće populacija vodengrinja u krškim izvorima, s posebnim naglaskom na usporedbu limnokrenih i reokrenih ekosustava. U limnokrenom izvoru Modro Oko u južnoj Dalmaciji zabilježena je samo jedna vrsta vodengrinja koja je u istraživanom razdoblju zabilježena s relativno malom gustoćom populacija, dok je u reokrenom izvoru rijeke Jadro u srednjoj Dalmaciji nađeno veće bogatstvo vrsta (10 zabilježenih svojti) kao i veća gustoća populacija. Literaturnim pregledom u fauni Hrvatske je do sada ustanovljeno 86 vrsta vodengrinja. U ovom radu prikazani su prvi nalazi dviju vrsta vodengrinja porodice Hygrobatidae iz krških izvora priobalne Hrvatske: Hygrobates setosus Besseling, 1942 i Atractides distans (K. Viets, 1914). S dva dodatna nalaza, u Hrvatskoj je zabilježeno ukupno 88 vrsta vodengrinja

Catalogue and atlas of cave-dwelling terrestrial isopods (Crustacea: Oniscidea) from Croatia

This paper presents a checklist with historical overview and new records on the cave-dwelling terrestrial isopods (troglophiles and troglobionts) from Croatia, based on detailed analyses of available literature and unpublished data from collections. For each species the following data are quoted: the name of the taxon; synonyms; general distribution; type locality; ecological status; list of locality records; species names used in the cited literature; the distribution map using 10x10 km UTM grid squares. Annexes with the locality synonyms used in the examined literature and collection data are enclosed. Altogether this paper presents data from 557 caves, 6 artificial underground structures and 15 other epigean and subterranean localities. A checklist of cave terrestrial isopod taxa in Croatia is composed of 35 species and five subspecies distributed in five families, including 22 Croatian endemic and 20 troglobiotic taxa. The family Trichoniscidae and the subfamily Trichoniscinae are the most representative with 26 and 20 species, respectively. The most represented genus is Alpioniscus with 10 species. The South Croatian Littoral macroregion has the highest number of species and endemics among Croatian macroregions. The most widely distributed species in Croatia are the troglophiles Mesoniscus graniger and Androniscus roseus found in three macroregions. Only four troglobiotic species (Alpioniscus balthasari, A. strasseri, Titanethes albus and T. dahli) are distributed in two macroregions, while the rest are distributed only in single macroregions. All the 40 Croatian cave taxa are distributed in the Dinaric karst area, and only three troglophilic species are found also outside. No Croatian endemic taxa are found outside the Dinaric karst area

Biospeleološka istraživanja vodene faune anhihalinih špilja i jama na području NP Kornati

Provedbom biospeleoloških istraživanja na području NP “Kornati” tijekom sedmodnevnog terenskog rada (6. - 13. 9. 2003.) istraženo je ukupno 13 jama od kojih njih 12 ima ulaz s kopna. Samo Potopljena jama u uvali Male Vrulje ima ulaz ispod površine mora. Svi obrađivani objekti su prirodne krške jame. Radi se o malim speleološkim pojavama od kojih je svojom dubinom od 35 m Jama u uvali Velika Ropotnica najdublji dosada poznati speleološki objekt unutar NP Kornati. Svi su speleološki objekti osim Bunara na Kamenom Žaknu istraženi do površine vode. Podvodna aktivnost bila je usmjerena samo na uzimanje uzčraka. Osim toga zbog velike dubine u nekim jamama potrebno je nastaviti speleoronilačka istraživanja što podrazumijeva upotrebu dodatne opreme i ljudi. Pojedini dijelovi jama su umjetno proširivani ili podzidani u svrhu što lakšeg pristupa do vode. Nalazi ulomaka grnčarije svjedoče o uzimanju pitke vode tijekom minulih stoljeća sve od razdoblja Rimljana. Uočeno je da su svi istraživani speleološki objekti u navedenim topografskim kartama označeni topografskim znakom za špilju, što je pogrešno. Vrlo su često te oznake ucrtane i na pogrešnom mjestu. Predstavnike stigobiontne faune pronašili smo na deset lokaliteta. Na većim dubinama vode u anhihalinim objektima, u dijelu gdje je zbog stratifikacije saliniteta prisutna isključivo morska voda, uzorci vodene faune prikupljeni su planktonskom mrežom, te po izlasku iz objekta konzervirani u 4% formalinu i poslani na znanstvenu obradu akademiku Frani Kršiniću iz Laboratorija za ekologiju planktona Oceanografskog instituta iz Dubrovnika. Preliminarna determinacija pokazala je zanimljiv nalaz znanosti nepoznate vrste Badijella jalzici Kršinić, 2005, zbog čega bi bilo izuzetno zanimljivo i značajno provesti dodatna istraživanja u objektima s dubokom vodom kao što su Jama Gravrnjača i Vodena jama na Gustacu. Na temelju rezultata analize slatke do bočate vode u anhihalinim objektima vidljivo je da je dominantna vrsta podzemnog rakušca u anhihalinim jamama NP Kornati vrsta Niphargus hebereri, koja je utvrđena u 10 istraženih objekata. Pojavljuje se u gornjem sloju vode od limničke do mesohaline u rasponu saliniteta od 0,6 do 7,7 ‰. Vrsta Niphargus pectencoronatae je po broju jedinki i broju nalaza vrlo rijetka vrsta podzemnog rakušca u NP Kornati. Tijekom provedenih istraživanja potvrđen je nalaz na tipskom lokalitetu - Jami iznad Vrulja. Dodatna ekološka istraživanja dala bi jasniju sliku raspona ekoloških uvjeta staništa spomenute vrste i omogućila bolje planiranje svrsishodnije zaštite jedinstvenih podzemnih staništa i vrsta koje ih nastanjuju

Biospeleološka istraživanja vodene faune anhihalinih špilja i jama na području NP Kornati

Provedbom biospeleoloških istraživanja na području NP “Kornati” tijekom sedmodnevnog terenskog rada (6. - 13. 9. 2003.) istraženo je ukupno 13 jama od kojih njih 12 ima ulaz s kopna. Samo Potopljena jama u uvali Male Vrulje ima ulaz ispod površine mora. Svi obrađivani objekti su prirodne krške jame. Radi se o malim speleološkim pojavama od kojih je svojom dubinom od 35 m Jama u uvali Velika Ropotnica najdublji dosada poznati speleološki objekt unutar NP Kornati. Svi su speleološki objekti osim Bunara na Kamenom Žaknu istraženi do površine vode. Podvodna aktivnost bila je usmjerena samo na uzimanje uzčraka. Osim toga zbog velike dubine u nekim jamama potrebno je nastaviti speleoronilačka istraživanja što podrazumijeva upotrebu dodatne opreme i ljudi. Pojedini dijelovi jama su umjetno proširivani ili podzidani u svrhu što lakšeg pristupa do vode. Nalazi ulomaka grnčarije svjedoče o uzimanju pitke vode tijekom minulih stoljeća sve od razdoblja Rimljana. Uočeno je da su svi istraživani speleološki objekti u navedenim topografskim kartama označeni topografskim znakom za špilju, što je pogrešno. Vrlo su često te oznake ucrtane i na pogrešnom mjestu. Predstavnike stigobiontne faune pronašili smo na deset lokaliteta. Na većim dubinama vode u anhihalinim objektima, u dijelu gdje je zbog stratifikacije saliniteta prisutna isključivo morska voda, uzorci vodene faune prikupljeni su planktonskom mrežom, te po izlasku iz objekta konzervirani u 4% formalinu i poslani na znanstvenu obradu akademiku Frani Kršiniću iz Laboratorija za ekologiju planktona Oceanografskog instituta iz Dubrovnika. Preliminarna determinacija pokazala je zanimljiv nalaz znanosti nepoznate vrste Badijella jalzici Kršinić, 2005, zbog čega bi bilo izuzetno zanimljivo i značajno provesti dodatna istraživanja u objektima s dubokom vodom kao što su Jama Gravrnjača i Vodena jama na Gustacu. Na temelju rezultata analize slatke do bočate vode u anhihalinim objektima vidljivo je da je dominantna vrsta podzemnog rakušca u anhihalinim jamama NP Kornati vrsta Niphargus hebereri, koja je utvrđena u 10 istraženih objekata. Pojavljuje se u gornjem sloju vode od limničke do mesohaline u rasponu saliniteta od 0,6 do 7,7 ‰. Vrsta Niphargus pectencoronatae je po broju jedinki i broju nalaza vrlo rijetka vrsta podzemnog rakušca u NP Kornati. Tijekom provedenih istraživanja potvrđen je nalaz na tipskom lokalitetu - Jami iznad Vrulja. Dodatna ekološka istraživanja dala bi jasniju sliku raspona ekoloških uvjeta staništa spomenute vrste i omogućila bolje planiranje svrsishodnije zaštite jedinstvenih podzemnih staništa i vrsta koje ih nastanjuju

Predstavnici porodice Cirolanidae (Crustacea, Isopoda) u Dinarskom kršu s posebnim osvrtom na rod Sphaeromides Dollfus, 1897

Predstavnici roda Sphaeromides ostavština su morske faune podrijetlom iz praoceana Tetis. Danas naseljavaju geografski udaljena područja juga Europe: krševite dijelove Francuske, Bugarske, istočne Srbije te države dinarskog krša. U dinarskom kršu prepoznane su i opisane tri različite vrste – Sphaeromides virei, S. montenigrina i S. mediodalmatina – od kojih su prva i posljednja pronađene u Hrvatskoj. Unatoč činjenici da je rod Sphaeromides najveći i relativno lako prepoznatljiv rak koji naseljava naše podzemne vode, naše znanje o ovim jedinstvenim životinjama prepuno je izazova, čiji vam pregled donosimo u radu pred vama

Predstavnici porodice Cirolanidae (Crustacea, Isopoda) u Dinarskom kršu s posebnim osvrtom na rod Sphaeromides Dollfus, 1897

Predstavnici roda Sphaeromides ostavština su morske faune podrijetlom iz praoceana Tetis. Danas naseljavaju geografski udaljena područja juga Europe: krševite dijelove Francuske, Bugarske, istočne Srbije te države dinarskog krša. U dinarskom kršu prepoznane su i opisane tri različite vrste – Sphaeromides virei, S. montenigrina i S. mediodalmatina – od kojih su prva i posljednja pronađene u Hrvatskoj. Unatoč činjenici da je rod Sphaeromides najveći i relativno lako prepoznatljiv rak koji naseljava naše podzemne vode, naše znanje o ovim jedinstvenim životinjama prepuno je izazova, čiji vam pregled donosimo u radu pred vama

Katalog i atlas špiljskih kopnenih jednakonožnih rakova (Crustacea: Oniscidea) Hrvatske

This paper presents a checklist with historical overview and new records on the cave-dwelling terrestrial isopods (troglophiles and troglobionts) from Croatia, based on detailed analyses of available literature and unpublished data from collections. For each species the following data are quoted: the name of the taxon; synonyms; general distribution; type locality; ecological status; list of locality records; species names used in the cited literature; the distribution map using 10 × 10 km UTM grid squares. Annexes with the locality synonyms used in the examined literature and collection data are enclosed. Altogether this paper presents data from 557 caves, 6 artificial underground structures and 15 other epigean and subterranean localities. A checklist of cave terrestrial isopod taxa in Croatia is composed of 35 species and five subspecies distributed in five families, including 22 Croatian endemic and 20 troglobiotic taxa. The family Trichoniscidae and the subfamily Trichoniscinae are the most representative with 26 and 20 species, respectively. The most represented genus is Alpioniscus with 10 species. The South Croatian Littoral macroregion has the highest number of species and endemics among Croatian macroregions. The most widely distributed species in Croatia are the troglophiles Mesoniscus graniger and Androniscus roseus found in three macroregions. Only four troglobiotic species (Alpioniscus balthasari, A. strasseri, Titanethes albus and T. dahli) are distributed in two macroregions, while the rest are distributed only in single macroregions. All the 40 Croatian cave taxa are distributed in the Dinaric karst area, and only three troglophilic species are found also outside. No Croatian endemic taxa are found outside the Dinaric karst area.U ovom radu je prikazan popis vrsta s povijesnim pregledom i novim nalazima špiljskih jednakonožnih kopnenih rakova, koji se temelji na detaljnoj analizi dostupne literature o špiljskim jednakonožnim rakovima te neobjavljenim podacima iz zbirki. Popisani su svi poznati špiljski jednakonožni rakovi (troglofili i troglobionti). Za svaku vrstu se navode sljedeći podaci: ime svojte; sinonimi; opća rasprostranjenost; tipski lokalitet; ekološki status; popis nalaza; ime vrste upotrijebljeno u citiranoj literaturi; karta rasprostranjenosti na UTM mreži 10 × 10 km. Priloženi su dodaci s popisom sinonima objekata upotrijebljenih u citiranoj literaturi te podaci iz zbirki. Sveukupno rad obuhvaća podatke iz 557 speleološka objekta, šest podzemnih građevina i 15 ostalih nadzemnih i podzemnih lokaliteta. Popis špiljskih svojti utvrđenih do danas za područje Hrvatske obuhvaća 35 vrsta i pet podvrsta unutar pet porodica koje uključuju 22 endema Hrvatske i 20 troglobionata. S obzirom na broj vrsta najzastupljenija je porodica Trichoniscidae (26 vrsta) i potporodica Trichoniscinae (20 vrsta). Rod Alpioniscus sa 10 vrsta je najučestaliji. Makroregija južno hrvatsko primorje ima mnogo više vrsta i endema od ostalih regija. Najšire rasprostranjene vrste su troglofilne vrste Mesoniscus graniger, Androniscus roseus i troglobiontna vrsta Androniscus stygius, rasprostranjene u tri makroregije. Samo četiri troglobiontne vrste (Alpioniscus balthasari, A. strasseri, Titanethes albus i T. dahli) su rasprostranjene u dvije makroregije, ostale su utvrđene samo u jednoj. Od 40 špiljskih svojti sve su rasprostranjene u Dinarskom kršu a samo tri izvan Dinarskog krša. Izvan Dinarskog krša nema Hrvatskih endemskih svojti

Microbial mats as shelter microhabitat for amphipods in an intermittent karstic spring

Microbial mats represent complex communities where cyanobacteria and diatoms as key organisms provide shelter for diverse assemblages of aquatic invertebrates, like the small stygophilous amphipod Synurella ambulans. Studies addressing such communities in the karst springs have rarely examined springheads, and have ignored intermittent springs. During high flow conditions the stygophilic crustaceans are flushed to the surface of a temporary stream Krčić where microbial mats prevent their drift and enables their successful retreat into underground in the periods of drought. The objective of this study was to characterize the microbial mat community of the Krčić Spring as a shelter for S. ambulans during strong current and high water level. Representative samples for diatom and cyanobacterial species identification and composition, as well as the fresh mat material for potential animal activity and cyanobacterial phylogenetic analysis were collected. The most dominant diatom was Achnanthidium minutissimum, whilst Fragilaria capucina, Meridion circulare, Navicula cryptocephala and Nitzschia palea had abundance greater than 0.5%. Morphological observations of cyanobacteria revealed that Phormidium favosum was the most dominant, with Hydrocoleum muscicola as a subdominant. Cyanobacterial phylogenetic relationship revealed two distinct clusters: (i) "Phormidium cluster", confirming morphological observations in both winter and spring samples, and (ii) "Wilmottia cluster", a first report for Croatia and found exclusively in the winter sample. Laboratory observations revealed a small stygophilic amphipod S. ambulans, hiding and feeding inside the pockets of fresh microbial mat. The intermittent Krčić Spring as a predator-free and competitor-free ecosystem provides a spatiotemporal conformity between microbial mat and stygophilous amphipod