Transfuzijsko liječenje koncentratima trombocita

Since the 1960s, platelet transfusion therapy has played a vital role in the management of hematologic and oncologic patients with quite frequent disorder: thrombocytopenia. More than 2.9 million platelet components are transfused each year in Europe and 57,000 in Croatia. Indeed, platelet transfusion has long been the subject of many debates and controversies, including the advantage of giving prophylactic compared to therapeutic transfusion, the trigger and/or threshold for platelet transfusion, the platelet collection method, and the optimal platelet dose to be transfused. Taking into account a short shelf life of PLTs compared to other blood components (5 to 7 days) and a growing demand for their use, each transfusion center must decide on its own priorities for providing a sufficient quantity of safe and effective PLT unOd ranih 60-ih godina prošlog stoljeća, transfuzija koncentrata trombocita ima značajnu ulogu u liječenju hematoloških i onkoloških bolesnika s trombocitopenijom. Svake se godine u Europi transfundira više od 2,9 milijuna koncentrata trombocita i 57.000 u Hrvatskoj. Trombocitne transfuzije već su dugi niz godina predmet brojnih rasprava i kontroverzi, posebice prednost profilaktičke u odnosu na terapijske transfuzije, okidač / ili prag za transfuziju trombocita, metode prikupljanja trombocita te optimalnu dozu trombocita za transfuziju. Uzimajući u obzir da trombociti imaju kratak vijek trajanja u odnosu na druge krvne pripravke (5-7 dana), uz rastuće zahtjeve za njihovo korištenje, svaki transfuzijski centar mora odlučiti na koji će način osigurati dovoljan broj sigurnih i učinkovitih koncentrata trombocit

Transfuzijsko liječenje koncentratima trombocita

Since the 1960s, platelet transfusion therapy has played a vital role in the management of hematologic and oncologic patients with quite frequent disorder: thrombocytopenia. More than 2.9 million platelet components are transfused each year in Europe and 57,000 in Croatia. Indeed, platelet transfusion has long been the subject of many debates and controversies, including the advantage of giving prophylactic compared to therapeutic transfusion, the trigger and/or threshold for platelet transfusion, the platelet collection method, and the optimal platelet dose to be transfused. Taking into account a short shelf life of PLTs compared to other blood components (5 to 7 days) and a growing demand for their use, each transfusion center must decide on its own priorities for providing a sufficient quantity of safe and effective PLT unOd ranih 60-ih godina prošlog stoljeća, transfuzija koncentrata trombocita ima značajnu ulogu u liječenju hematoloških i onkoloških bolesnika s trombocitopenijom. Svake se godine u Europi transfundira više od 2,9 milijuna koncentrata trombocita i 57.000 u Hrvatskoj. Trombocitne transfuzije već su dugi niz godina predmet brojnih rasprava i kontroverzi, posebice prednost profilaktičke u odnosu na terapijske transfuzije, okidač / ili prag za transfuziju trombocita, metode prikupljanja trombocita te optimalnu dozu trombocita za transfuziju. Uzimajući u obzir da trombociti imaju kratak vijek trajanja u odnosu na druge krvne pripravke (5-7 dana), uz rastuće zahtjeve za njihovo korištenje, svaki transfuzijski centar mora odlučiti na koji će način osigurati dovoljan broj sigurnih i učinkovitih koncentrata trombocit

Jesu li hrvatski davatelji krvi pretili?

The rising prevalence of overweight and obesity is characterized as a pandemic of the modern era. The purpose of this study was to analyze the prevalence of overweight and obesity in healthy blood donors in Primorje-Gorski Kotar County, Croatia, and the relationship between sociodemographic factors, lifestyle and eating habits, and body mass index (BMI), including the association of these factors with overweight and obesity. This cross-sectional study included 1255 healthy individuals aged between 18 and 70 years who donated blood between January 2015 and October 2016 at the Clinical Institute of Transfusion Medicine. Each participant completed a questionnaire regarding weight, height, blood type, socio-demographic factors, health parameters, physical activity, alcohol consumption, and smoking habits. Overweight was defined as BMI of 25-29.9 kg/m2, and obesity as BMI ≥30 kg/m2. A logistic regression model was used on data assessment. BMI was normal in 33.6% of participants, whereas 44.1% were overweight and 21.8% were obese. Higher BMI was correlated with male sex (odds ratio [OR]=0.21), lower education level (OR=0.77) and unhealthy diet (OR=0.57), whereas lower BMI was correlated with lower age (OR=2.05) and unemployment (OR=1.85). To our knowledge, this is the first study to investigate the prevalence of BMI in a healthy Croatian population; our results confirmed the findings of studies conducted in other European countries. Our results highlighted the importance of improving education levels and raising awareness of healthy dietary habits in high-risk groups, i.e. men and older individuals with lower education levels.Sve veća učestalost pretilosti predstavlja pandemiju modernog doba. Svrha ovoga istraživanja bila je analiza učestalosti prekomjerne tjelesne težine i pretilosti u zdravih darivatelja krvi kao dijela zdrave populacije u Primorsko-goranskoj županiji, Hrvatska. Analiziran je utjecaj i povezanost socio-demografskih čimbenika, načina života, prehrambenih navika s indeksom tjelesne mase (ITM), prekomjernom težinom i pretilošću. Presječnim istraživanjem ispitano je 1255 zdravih osoba u dobi od 18 do 70 godina koje su darivale krv u razdoblju od siječnja 2015. do listopada 2016. u Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu. Svaki sudionik ispunio je upitnik s podatcima o vlastitoj težini, visini, krvnoj grupi, socio-demografskim podatcima, pokazateljima zdravstvenog stanja, fizičkoj aktivnosti, konzumaciji alkohola i navikama pušenja. ITM od 25-29,9 kg/m2 definiran je kao prekomjerna težina, a ITM ≥30 kg/m2 kao pretilost. Za procjenu podataka korišten je logistički regresijski model. Normalan ITM imalo je 33,6% sudionika, 44,1% ispitanika je imalo prekomjernu težinu, a 21,8% je bilo pretilo. Visoki ITM bio je povezan s muškim spolom (omjer vjerojatnosti [OR]=0,21), nižom razinom obrazovanja (OR=0,77) i nezdravom prehranom (OR=0,57), dok je niži IT M bio povezan s nižom dobi (OR=2,05) i nezaposlenošću (OR=1,85). Prema našim saznanjima, ovo je prva studija koja istražuje učestalost IT M u zdravoj hrvatskoj populaciji; naši rezultati potvrđuju rezultate istraživanja provedenih u drugim europskim zemljama. Rezultati ovoga istraživanja naglašavaju važnost obrazovanja i podizanja svijesti o zdravim prehrambenim navikama, naročito u skupinama visokog rizika, tj. kod muškaraca i starijih osoba s nižim stupnjem obrazovanja

Laboratory diagnosis of liver disease

Laboratorijska dijagnostika jetrenih bolesti može se s obzirom na pretrage podijeliti u tri skupine. To su laboratorijske pretrage koje ukazuju na oštećenje jetrenih stanica i funkciju jetre, laboratorijske pretrage kojima se može utvrditi uzrok bolesti, te funkcijski dinamički testovi kojima se procjenjuje sposobnost jetre da oslobodi organizam od štetnih tvari. U laboratorijskoj dijagnostici bolesti jetre, različite preporuke obično uključuju sljedeće početne testove probira: određivanje katalitičke aktivnosti enzima alanin aminotransferaze (ALT), aspartat aminotransferaze (AST) i alkalne fosfataze (ALP) u serumu, određivanje koncentracije bilirubina, te eventualno određivanje koncentracije ukupnih proteina i albumina u serumu. Ovisno o dobivenim rezultatima, spektar pretraga proširuje se kako bi se postavila dijagnoza. Osim za postavljanje dijagnoze, laboratorijske pretrage koriste se za prognozu i praćenje kliničkog stanja kod bolesnika s bolešću jetre�������������������������������������������������������������������������������������������. Oštećenje jetrenih stanica najčešće se dokazuje određivanjem aktivnosti AST i ALT u serumu, dok aktivnosti ALP i gama glutamil transferaze (GGT) ukazuju na poremećaj u kolestazi. S obzirom na to da je jetra glavno mjesto sinteze i uklanjanja čimbenika koagulacije i fibrinolize te njihovih inhibitora, oštećenje jetre uglavnom rezultira složenim poremećajima hemostaze. Koagulacijski poremećaji ovise o stupnju oštećenja jetrenog parenhima. U akutnom hepatitisu obično je prisutno umjereno sniženje F VII i vitamin K ovisnih faktora, što rezultira blagim produženjem protrombinskog vremena, a fibrinogen i F VIII mogu biti blago povišeni. U cirozi jetre stupanj hemostatskih poremećaja ovisan je o oštećenju jetrenih stanica i dobar je pokazatelj funkcije jetre. Laboratorijske pretrage kojima se može utvrditi uzrok bolesti su virusni biljezi, tumorski biljezi, autoantitijela, specifični proteini i mikroelementi.There are three groups of tests for laboratory diagnostic of liver disease. The first group comprises laboratory tests which indicate damage of liver cells and liver function. The second group consists of tests which can determine the cause of liver disease, and the third group comprises functional dynamic tests which show the ability of liver to release harmful metabolic products from the body. Typical recommendations for laboratory diagnostics of liver disease include initial screening tests (enzyme activity of alanine aminotransferase (ALT), aspartat aminotransferase (AST) and alkaline phosphatase (ALP) in serum, concentration of bilirubin and eventually total protein and albumine concentrations), after which depending on obtained results, the physician can expand the diagnostics and perform other laboratory tests. Laboratory tests can help not only in establishing a diagnosis, but also in clinical prognoses and monitoring the course of liver disease. Activities of ALT and AST in serum indicate the damage of liver cells, while activities of ALP and gama-glutamyl transferase (GGT) indicate disorders in cholestasis. Liver is the main organ where coagulation and fibrinolysis factors and their inhibitors are synthesized, this liver damage will affect haemostasis. Coagulation disorders depend on the degree of the damage of liver parenchyma. In acute hepatitis there is usually moderate decrease of F VII and vitamin K dependent factors, resulting in a slight prolongation of prothrombin time, while fibrinogen and factor VIII can be elevated. In liver cirrhosis the degree of haemostatic disorders depends on the damage of liver cells and is a good indicator of liver function. Laboratory tests which can determine the cause of liver disease are: viral markers, tumor markers, auto antibodies, specific proteins and micronutrients

The role of tissue typing Laboratory in the Historical Development of the Kidney Transplantation in Rijeka

Prva uspješna transplantacija bubrega u Jugoslaviji ostvarena je u Rijeci 30. siječnja 1971. kao rezultat multidisciplinarne suradnje u kojoj su značajni doprinos pružili djelatnici Laboratorija za tipizaciju tkiva, tada bolnice „Dr. Zdravko Kučić“ na Sušaku, a danas Kliničkog bolničkog centra (KBC) u Rijeci. Upravo su intenzivne pripreme za zahvat transplantacije potakle osnivanje prvog Laboratorija za tipizaciju tkiva u Hrvatskoj pri Stanici, kasnije Zavodu za transfuzijsku medicinu. Ovim radom prikazan je utjecaj povijesnog razvoja Laboratorija na uspješnost transplantacijskog programa te postizanje i održavanje statusa riječkog KBC-a kao jednog od vodećih transplantacijskih centara u Hrvatskoj. Temeljem proučavanja povijesnih dokumenata Laboratorija i arhive KBC-a prikazan je razvoj tipizacije tkiva u Rijeci od osnutka Laboratorija 1971. do danas. Opisan je napredak u usvajanju novih metoda tipizacije tkiva u određivanju polimorfizma sustava HLA, probiru seruma pacijenata na prisustvo protutijela HLA i određivanju njihove specifičnosti, te križnih proba u svrhu otkrivanja donor-specifičnih protutijela. Odabir i primjena optimalnih metoda rada u Laboratoriju pridonijela je usvajanju najnovijih spoznaja u transplantacijskoj imunologiji i povijesnom razvoju transplantacijskog programa u Rijeci.The first successful kidney transplantation in Yugoslavia was performed in Rijeka, on the 30th of January, 1971, at that time in the “Dr. Zdravko Kučić” Hospital at Sušak, and today in the Clinical Hospital Centre (CHC) in Rijeka. The transplantation was a result of a multidisciplinary cooperation where a significant contribution was provided by the Tissue Typing Laboratory employees. Intensive preparations for the transplant procedure have been crucial for the founding of the first Tissue Typing Laboratory in Croatia as a part of the Station, later the Transfusion Medicine Institute. This paper presents the impact of the historical development of the Laboratory on the success of the transplant programme, the achievement and maintenance of the status of the CHC Rijeka, as one of the leading transplant centre in Croatia. Based on the study of the historical documents of the Laboratory and CHC archives, the development of tissue typing in Rijeka has been presented here since the establishment of the Laboratory in 1971 until the present day. The progress has been described in the adoption of new tissue typing methods in determining the polymorphism of the HLA system, the serum screening for the presence of HLA antibodies and determination of their specificity, as well as crossmatches for detecting donor-specific antibodies. Selection and application of optimal work methods at the Tissue Typing Laboratory contributed to the adoption of the latest findings in transplant immunology and the historical development of the transplant programme in Rijeka