Analysis of the C609T Polymorphism of NQO1 Gene in South Croatian Patients with Hematological Malignancies

In this study we analyzed the effect of polymorphic variation of NAD(P)H: quinone oxidoreductase1 (NQO1) gene that encode enzyme which detoxifies harmful quinines and protect hematopoietic stem cells against oxidative stress. C609T polymorphism of NQO1 gene leads to loss of enzyme activity, which may be a risk factor in the etiology of specific types of hematopoietic malignancies.We analyzed C609T polymorphism in NQO1 gene in the group of 82 patients (56 adult and 26 children) with different type of hematopoietic malignancies and 99 healthy participants (61 adult and 38 children) using PCR and the RFLP method. We confirmed that the polymorphism C609T in NQO1 gene was more frequent in the adult patients’ group with myeloid disorders, (p=0.0267) compared with adult controls.We could not confirm the association C609T polymorphism with recurrent chromosome translocations (clonal karyotype changes) neither in the adult nor in pediatric group of patients

Spontaneous splenic rupture in infectious mononucleosis: report of three cases

Prikazana su tri bolesnika sa spontanom rupturom slezene u infekcijskoj mononukleozi koji su uspješno izliječeni splenektomijom. Pojava boli u trbuhu, uz pad vrijednosti hemoglobina i hemodinamsku nestabilnost kod bolesnika s kliničkom slikom infekcijske mononukleoze, pobudila je sumnju na rupturu slezene, što je potvrđeno ultrazvučnim pregledom i/ili kompjutoriziranom tomografijom abdomena. Zbog hemodinamske nestabilnosti učinjena je splenektomija kao terapija izbora. U literaturi se opisuje sve više primjera uspješnog konzervativnog liječenja spontane rupture slezene u hemodinamski stabilnih bolesnika sa subkapsularnim hematomom, a bez rupture kapsule.We present three patients with spontaneous rupture of the spleen in infectious mononucleosis successfully treated with splenectomy. The occurrence of pain in the abdomen, together with a decline in the value of hemoglobin and hemodynamic instability in patients with clinical picture of infectious mononucleosis, aroused the suspicion of spleen rupture, which was confirmed by ultrasonography and/or computed tomography of the abdomen. Because of hemodynamic instability they underwent splenectomy as a treatment of choice. The literature describes many examples of successful conservative treatment of spontaneous splenic rupture in hemodynamically stable patients with subcapsular hematoma without capsule rupture

Osobine bolesnika liječenih zbog infekcijskog endokarditisa u tercijarnom referentnom centru od 2012. do 2020. godine

Cilj: Utvrditi osobine i ishode liječenja bolesnika liječenih zbog infekcijskog endokarditisa (IE) u tercijarnom referentnom centru. Ispitanici i metode: U retrospektivno presječno istraživanje od siječnja 2012. do prosinca 2020. uključen je 101 bolesnik s dijagnozom IE. Analizirani su klinički i demografski podaci, ranije bolesti, primjena lijekova s imunosupresivnim učinkom, intravenska primjena droga, simptomi prilikom prijama, vrijednosti hematoloških i biokemijskih pokazatelja, nalazi mikrobiološke obrade, trajanje i ishodi liječenja (otpust, premještaj na kardiokirurgiju, smrt). Rezultati: Najčešći čimbenici srčano-žilnog rizika bili su arterijska hipertenzija (35,6%), pušenje (22,8%) i kronično zatajivanje bubrega (13,1%), dok je kod 7,9% bolesnika zabilježena intravenska primjena droga. Najčešći simptomi zabilježeni prilikom prijama bolesnika bili su povišena tjelesna temperatura (92%) i novonastali ili pojačan intenzitet od ranije poznatog srčanog šuma (77%). Najčešće zahvaćeni prirodni zalistak bio je mitralni (32,67%), a umjetni aortni (18,82%). Najčešći uzročnici IE bili su Streptococcus viridans (23,8%), meticilin osjetljivi Staphylococcus aureus (22,8%) i enterokok (16,8%), a negativan nalaz hemokultura zabilježen je u 15,8 % bolesnika. U liječenju su najčešće korišteni beta-laktamski antibiotici (92,22%), gentamicin (33,7%) i vankomicin (17,8%). Na kućno liječenje otpušteno je 62,4% bolesnika, 22,7% ih je podvrgnuto kardiokirurškom zahvatu, dok je u 14,9% bolesnika zabilježen smrtni ishod. Jedini predskazatelj smrti bila je dob bolesnika (> 65 godina). Zaključci: Osobine naših bolesnika su podudarne, a ishodi bolesti povoljniji u odnosu na rezultate zabilježene u ustanovama iste razine u zemljama zapadnoga svijeta. Jedini nezavisni predskazatelj smrti u naših bolesnika s IE bila je dob veća od 65 godina