NASILJE NAD DJECOM U OBITELJI U DOBA BOLESTI COVID-19 U HRVATSKOJ: LEKCIJE (NE)VIDLJIVE PANDEMIJE

In recent times, humanity has experienced the devastating effects of the COVID-19 crisis, which has caused sharp ruptures in different spheres of social life. Detrimental effects of the almost unprecedented crisis have triggered an avalanche of research to explore the phenomenon in focus while conducting scientific investigation that matters. Despite the rapid influx of scholarly articles, recent literature has shown that there is still a remarkable lack of scholarly attention on disasters and their impact on children. While trying to contribute to and address the noted research gap, to the best of the author’s knowledge, this is the first study that explores pathways to violence against children in the time of the COVID-19 pandemic in Croatia with a focus on the national lockdown. The sample consisted of 63 randomly selected police files involving 65 suspects of criminal offences with elements of violence against 108 closely related children at the five police departments centred in Pula, Rijeka, Zagreb, Split and Osijek. In order to “capture” the violence that emerged during the lockdown and was reported after restrictive measures were lifted, a seven-month time frame (March–September, 2020) was implemented as an additional sampling parameter. The study has revealed that most children repeatedly experience multiple forms of violence within the family that are damaging to their health and wellbeing. Infringement of child’s rights was the most prevalent principal offence allegedly committed to the detriment of both boys and girls who were mostly primary-schoolers. Similarly, consistent with previous findings, the study demonstrated that in most cases, alleged abusers are first-time suspected fathers in their 30s with high school education and average financial assets. This calls for future research and the implementation of effective preventive measures to improve family resilience in the face of disasters yet to come.U zadnje vrijeme, suočeni smo s razornim posljedicama COVID-19 krize koje su prouzročile oštre rupture u različitim sferama društvenoga života. Negativni učinci jedne od kriza kojoj se teško može pronaći pandan u prošlosti pokrenuli su lavinu znanstvenih istraživanja kako bi se rasvijetlio fenomen u fokusu, a sve u nastojanju ostvarivanja ideje da znanost mora služiti boljitku zajednice. Unatoč iznimno brzom priljevu velikog broja znanstvenih radova, nedavno objavljene studije pokazale su kako još uvijek postoji zamjetan izostanak istraživačkog interesa za problematiku vezanu uz nepogode i njihov utjecaj na djecu. U nastojanju da se odgovori na i premosti uočen istraživački procjep, nastala je, prema znanju autora, prva empirijska studija koja istražuje nasilje nad djecom u doba COVID-19 bolesti u Hrvatskoj s posebnim fokusom na razdoblje lockdowna. Istraživački uzorak obuhvatio je 63 nasumice odabrana policijska spisa koji su otvoreni zbog počinjenja nasilnih kaznenih djela 65 osumnjičenika na štetu 108 dječaka i djevojčica s kojima ih veže odnos bliskosti u pet policijskih uprava (primorsko-goranska, istarska, zagrebačka, splitsko-dalmatinska, osječko-baranjska). Kako bi se u uzorak uvrstili slučajevi nasilnih kaznenih djela koji su prijavljeni tijekom lockdowna i neposredno nakon popuštanja restriktivnih mjera, istraživanje je obuhvatilo policijske predmete u kojima su kaznene prijave podnesene u razdoblju od sedam mjeseci (ožujak - rujan 2020.). Analiza je pokazala kako je većina djece stalno izložena višestrukim oblicima nasilja u obitelji koji narušavaju njihovo zdravlje i dobrobit. Povreda djetetovih prava najčešće je prijavljivano kazneno djelo počinjeno na štetu i dječaka i djevojčica koji većinom pohađaju osnovnu školu. Kao i većina prethodno objavljenih radova, ova je studija pokazala kako su najveći broj prijavljenih osumnjičenika očevi u tridesetim godinama sa završenom srednjom školom i srednjeg imovnog stanja, a koji do sada nisu evidentirani kao počinitelji kaznenih djela. Dobiveni istraživački rezultati zovu na provođenje daljnjih istraživanja i primjenu učinkovitih preventivnih mjera kako bi se pojačala otpornost obitelji u vrijeme nepogoda koje će tek nastupiti

Punishing perpetrators of the most serious sexual crimes against children in the Republic of Croatia: legislative framework and current case law

U posljednje vrijeme u hrvatskom javnom prostoru ponovno je aktualizirana problematika kažnjavanja seksualnih delikata na štetu djece. U medijskim istupima nevladine udruge i pojedinci iznijeli su jasne zahtjeve za povišenjem propisanih kazni u zakonu i oštrijim kažnjavanjem počinitelja od strane sudova. Kako bi se ocijenilo jesu li takvi zahtjevi utemeljeni, u radu se detaljno analiziraju najteža kaznena djela iz Glave VII. KZ/11 i Glave XIV. KZ/97. Usporedbom odgovarajućih zakonskih odredaba procijenjena je politika zakonodavca u sankcioniranju najtežih kaznenih djela protiv spolnog integriteta djeteta u posljednjih deset godina. Jedan od istraživačkih ciljeva bio je i istražiti u kojoj se to mjeri razlikuje u zakonskim odredbama zacrtana i u sudskim presudama primijenjena kaznena represija. U tu svrhu prikupljeni su i analizirani podaci o kažnjavanju počinitelja najtežih seksualnih delikata na štetu djece u RH u razdoblju od 2008. do zaključno 2017. Osim analize na makrorazini provedena je i analiza izbora vrste i mjere kaznenih sankcija prema navedenim parametrima u praksi županijskih i općinskih sudova u Splitu i Rijeci. Na temelju normativne ocjene postojećih zakonskih rješenja i njihove konkretne primjene u sudskoj praksi predlažu se smjernice za poboljšanje kažnjavanja počinitelja najtežih kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.The issue of punishing sexual crimes against children has recently once again become very topical in Croatian public space. Clear requests by NGOs and individuals have been expressed in the media for more stringent sanctions to be prescribed in the legislation and for the more severe punishment of sexual crimes against children. In order to assess whether such requests are founded, this paper analyses in detail the criminal offences referred to in Title VII CC/11 and Title XIV CC/97. A comparison of the relevant legal provisions provides an assessment of the legislator’s policy regarding the sanctioning of the most serious crimes against the sexual integrity of children in the last 10 years. One of the objectives of the study was to find to what extent the criminal repression embedded in the legislation differs from that applied by the courts. For this purpose, data were collected and analysed on the punishment of the perpetrators of the most serious sexual crimes against children in the Republic of Croatia in the period from 2008 to 2017. In addition to a macro-level analysis, an analysis of the selection of the type and severity of criminal sanctions was also conducted according to the stated parameters in the jurisprudence of county and municipal courts in Split and Rijeka. On the basis of a normative assessment of the legislative solutions and their specific application in the jurisprudence of the courts, guidelines are suggested on how to improve the punishment of the perpetrators of the most serious crimes of sexual abuse and exploitation of children

Punishing perpetrators of the most serious sexual crimes against children in the Republic of Croatia: legislative framework and current case law

U posljednje vrijeme u hrvatskom javnom prostoru ponovno je aktualizirana problematika kažnjavanja seksualnih delikata na štetu djece. U medijskim istupima nevladine udruge i pojedinci iznijeli su jasne zahtjeve za povišenjem propisanih kazni u zakonu i oštrijim kažnjavanjem počinitelja od strane sudova. Kako bi se ocijenilo jesu li takvi zahtjevi utemeljeni, u radu se detaljno analiziraju najteža kaznena djela iz Glave VII. KZ/11 i Glave XIV. KZ/97. Usporedbom odgovarajućih zakonskih odredaba procijenjena je politika zakonodavca u sankcioniranju najtežih kaznenih djela protiv spolnog integriteta djeteta u posljednjih deset godina. Jedan od istraživačkih ciljeva bio je i istražiti u kojoj se to mjeri razlikuje u zakonskim odredbama zacrtana i u sudskim presudama primijenjena kaznena represija. U tu svrhu prikupljeni su i analizirani podaci o kažnjavanju počinitelja najtežih seksualnih delikata na štetu djece u RH u razdoblju od 2008. do zaključno 2017. Osim analize na makrorazini provedena je i analiza izbora vrste i mjere kaznenih sankcija prema navedenim parametrima u praksi županijskih i općinskih sudova u Splitu i Rijeci. Na temelju normativne ocjene postojećih zakonskih rješenja i njihove konkretne primjene u sudskoj praksi predlažu se smjernice za poboljšanje kažnjavanja počinitelja najtežih kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.The issue of punishing sexual crimes against children has recently once again become very topical in Croatian public space. Clear requests by NGOs and individuals have been expressed in the media for more stringent sanctions to be prescribed in the legislation and for the more severe punishment of sexual crimes against children. In order to assess whether such requests are founded, this paper analyses in detail the criminal offences referred to in Title VII CC/11 and Title XIV CC/97. A comparison of the relevant legal provisions provides an assessment of the legislator’s policy regarding the sanctioning of the most serious crimes against the sexual integrity of children in the last 10 years. One of the objectives of the study was to find to what extent the criminal repression embedded in the legislation differs from that applied by the courts. For this purpose, data were collected and analysed on the punishment of the perpetrators of the most serious sexual crimes against children in the Republic of Croatia in the period from 2008 to 2017. In addition to a macro-level analysis, an analysis of the selection of the type and severity of criminal sanctions was also conducted according to the stated parameters in the jurisprudence of county and municipal courts in Split and Rijeka. On the basis of a normative assessment of the legislative solutions and their specific application in the jurisprudence of the courts, guidelines are suggested on how to improve the punishment of the perpetrators of the most serious crimes of sexual abuse and exploitation of children

Sexual offences against children: the Croatian criminal legal framework from the perspective of Directive 2011/93/EU

U medijskom prostoru sve se češće mogu pronaći članci u kojima se izvještava o slučajevima seksualnog zlostavljanja djece. Znanstvena istraživanja već su upozorila na neprihvatljivost nekih tekstova u kojima se na senzacionalistički način prenose informacije o deliktnom događaju ili razotkriva identitet djeteta protivno pravilima novinarske struke. U društvenoj klimi poziva na uzbunu zbog opasnosti i nepopravljivosti seksualnih zlostavljača djece sve se više mogu čuti zahtjevi javnosti za nepopustljivim kažnjavanjem seksualnih prijestupnika i njihovom dugogodišnjom inkapacitacijom. Osim jasno izraženih stavova građana o potrebi kreiranja represivnih javnih politika kako bi se suzbilo seksualno zlostavljanje djece, Direktiva 2011/93/EU iz 2011. godine pred zakonodavca postavlja zahtjev za preispitivanjem kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Kako bi se ustanovilo u kojoj se mjeri seksualni delikti na štetu djece u KZ/11 razlikuju od rješenja usvojenih u Direktivi i predstoje li nam nove zakonske intervencije, u radu se detaljno analiziraju materijalnopravne odredbe Direktive i uspoređuju s normativnim rješenjima iz Glave VII. trenutačno važećeg KZ-a. U zasebnom dijelu rada predmetne odredbe ocijenjene su u komparativnom kontekstu na temelju primjera inkriminiranja seksualnih delikata na štetu djece u njemačkom i slovenskom KZ-u. Kako bi se ustanovilo imaju li kritike o preblagim zakonskim kaznama validno uporište, u radu se analiziraju zakonski maksimumi kazni propisani za kaznena djela protiv spolnog integriteta djeteta u KZ/11, njemačkom StGB-u i slovenskom KZ/08 i dovode u odnos s najmanjim gornjim granicama kazne iz Direktive. Na temelju provedenog istraživanja, u završnom dijelu rada daju se konkretni prijedlozi de lege ferenda te prijedlozi za razvijanjem dodatnih edukacijskih politika.The media are increasingly reporting on cases of sexual abuse of children. Scientific research has already pointed out the unacceptable nature of texts that give information on an offensive event or which disclose the identity of a child in an unacceptable manner and against the rules of the profession of journalism. In a social climate where alarms are sounding due to the danger from, and incorrigible nature of, sexual predators targeting children, increasingly frequent requests can be heard from the public to ruthlessly punish sexual abusers of children and to incapacitate them for many years. In addition to the clearly expressed positions of the public about the need to create repressive social policies to combat the sexual abuse of children, Directive 2011/93/EU requires the legislator to review crimes of sexual abuse and sexual exploitation of children. In order to establish to what extent sexual offences against children in the Criminal Code/11 differ from the solutions adopted in the Directive, and whether we are facing new legislative interventions, this paper analyses in detail the substantive legal provisions of the Directive, and compares them with the regulative solutions in Title VII of the current Criminal Code. In a separate part, the paper assesses the relevant provisions in a comparative context based on examples of incriminating sexual offences against children in the German and Slovenian criminal codes. In order to determine whether the criticism of criminal sanctions being too lenient have a valid foundation, the paper analyses the legal maximum penalties prescribed for criminal offences against the sexual integrity of children in CC/11, the German StGB and the Slovenian CC/08, and relates this to the minimum requirements for the maximum sanctions from the Directive. Based on the research, the final part of the paper gives some specific de lege ferenda proposals, and suggestions to develop additional education policies

Punishing perpetrators of the most serious sexual crimes against children in the Republic of Croatia: legislative framework and current case law

U posljednje vrijeme u hrvatskom javnom prostoru ponovno je aktualizirana problematika kažnjavanja seksualnih delikata na štetu djece. U medijskim istupima nevladine udruge i pojedinci iznijeli su jasne zahtjeve za povišenjem propisanih kazni u zakonu i oštrijim kažnjavanjem počinitelja od strane sudova. Kako bi se ocijenilo jesu li takvi zahtjevi utemeljeni, u radu se detaljno analiziraju najteža kaznena djela iz Glave VII. KZ/11 i Glave XIV. KZ/97. Usporedbom odgovarajućih zakonskih odredaba procijenjena je politika zakonodavca u sankcioniranju najtežih kaznenih djela protiv spolnog integriteta djeteta u posljednjih deset godina. Jedan od istraživačkih ciljeva bio je i istražiti u kojoj se to mjeri razlikuje u zakonskim odredbama zacrtana i u sudskim presudama primijenjena kaznena represija. U tu svrhu prikupljeni su i analizirani podaci o kažnjavanju počinitelja najtežih seksualnih delikata na štetu djece u RH u razdoblju od 2008. do zaključno 2017. Osim analize na makrorazini provedena je i analiza izbora vrste i mjere kaznenih sankcija prema navedenim parametrima u praksi županijskih i općinskih sudova u Splitu i Rijeci. Na temelju normativne ocjene postojećih zakonskih rješenja i njihove konkretne primjene u sudskoj praksi predlažu se smjernice za poboljšanje kažnjavanja počinitelja najtežih kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.The issue of punishing sexual crimes against children has recently once again become very topical in Croatian public space. Clear requests by NGOs and individuals have been expressed in the media for more stringent sanctions to be prescribed in the legislation and for the more severe punishment of sexual crimes against children. In order to assess whether such requests are founded, this paper analyses in detail the criminal offences referred to in Title VII CC/11 and Title XIV CC/97. A comparison of the relevant legal provisions provides an assessment of the legislator’s policy regarding the sanctioning of the most serious crimes against the sexual integrity of children in the last 10 years. One of the objectives of the study was to find to what extent the criminal repression embedded in the legislation differs from that applied by the courts. For this purpose, data were collected and analysed on the punishment of the perpetrators of the most serious sexual crimes against children in the Republic of Croatia in the period from 2008 to 2017. In addition to a macro-level analysis, an analysis of the selection of the type and severity of criminal sanctions was also conducted according to the stated parameters in the jurisprudence of county and municipal courts in Split and Rijeka. On the basis of a normative assessment of the legislative solutions and their specific application in the jurisprudence of the courts, guidelines are suggested on how to improve the punishment of the perpetrators of the most serious crimes of sexual abuse and exploitation of children

Sexual offences against children: the Croatian criminal legal framework from the perspective of Directive 2011/93/EU

U medijskom prostoru sve se češće mogu pronaći članci u kojima se izvještava o slučajevima seksualnog zlostavljanja djece. Znanstvena istraživanja već su upozorila na neprihvatljivost nekih tekstova u kojima se na senzacionalistički način prenose informacije o deliktnom događaju ili razotkriva identitet djeteta protivno pravilima novinarske struke. U društvenoj klimi poziva na uzbunu zbog opasnosti i nepopravljivosti seksualnih zlostavljača djece sve se više mogu čuti zahtjevi javnosti za nepopustljivim kažnjavanjem seksualnih prijestupnika i njihovom dugogodišnjom inkapacitacijom. Osim jasno izraženih stavova građana o potrebi kreiranja represivnih javnih politika kako bi se suzbilo seksualno zlostavljanje djece, Direktiva 2011/93/EU iz 2011. godine pred zakonodavca postavlja zahtjev za preispitivanjem kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Kako bi se ustanovilo u kojoj se mjeri seksualni delikti na štetu djece u KZ/11 razlikuju od rješenja usvojenih u Direktivi i predstoje li nam nove zakonske intervencije, u radu se detaljno analiziraju materijalnopravne odredbe Direktive i uspoređuju s normativnim rješenjima iz Glave VII. trenutačno važećeg KZ-a. U zasebnom dijelu rada predmetne odredbe ocijenjene su u komparativnom kontekstu na temelju primjera inkriminiranja seksualnih delikata na štetu djece u njemačkom i slovenskom KZ-u. Kako bi se ustanovilo imaju li kritike o preblagim zakonskim kaznama validno uporište, u radu se analiziraju zakonski maksimumi kazni propisani za kaznena djela protiv spolnog integriteta djeteta u KZ/11, njemačkom StGB-u i slovenskom KZ/08 i dovode u odnos s najmanjim gornjim granicama kazne iz Direktive. Na temelju provedenog istraživanja, u završnom dijelu rada daju se konkretni prijedlozi de lege ferenda te prijedlozi za razvijanjem dodatnih edukacijskih politika.The media are increasingly reporting on cases of sexual abuse of children. Scientific research has already pointed out the unacceptable nature of texts that give information on an offensive event or which disclose the identity of a child in an unacceptable manner and against the rules of the profession of journalism. In a social climate where alarms are sounding due to the danger from, and incorrigible nature of, sexual predators targeting children, increasingly frequent requests can be heard from the public to ruthlessly punish sexual abusers of children and to incapacitate them for many years. In addition to the clearly expressed positions of the public about the need to create repressive social policies to combat the sexual abuse of children, Directive 2011/93/EU requires the legislator to review crimes of sexual abuse and sexual exploitation of children. In order to establish to what extent sexual offences against children in the Criminal Code/11 differ from the solutions adopted in the Directive, and whether we are facing new legislative interventions, this paper analyses in detail the substantive legal provisions of the Directive, and compares them with the regulative solutions in Title VII of the current Criminal Code. In a separate part, the paper assesses the relevant provisions in a comparative context based on examples of incriminating sexual offences against children in the German and Slovenian criminal codes. In order to determine whether the criticism of criminal sanctions being too lenient have a valid foundation, the paper analyses the legal maximum penalties prescribed for criminal offences against the sexual integrity of children in CC/11, the German StGB and the Slovenian CC/08, and relates this to the minimum requirements for the maximum sanctions from the Directive. Based on the research, the final part of the paper gives some specific de lege ferenda proposals, and suggestions to develop additional education policies

Pravna reforma prokurature u Ruskoj Federaciji u tijelo organizirano u skladu sa zakonom

S obzirom na političke, društvene i ekonomske promjene u Ruskoj Federaciji koje su izazvale značajne posljedice u kaznenopravnom sustavu, pitanje reformacije kaznenopravnog sustava i položaja prokurature unutar tog sustava od presudne je važnosti. Ratifikacijom Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pojačali su se zahtjevi da se prokuratura organizira u tijelo u skladu sa zakonom. Ovlasti nadzora nad zakonitosti, pravo protesta, neke ovlasti u svezi s kaznenim progonima i pritvorom te nadzorom nad penitencijarnim institucijama odstupaju od univerzalnih smjernica UN i preporuka Vijeća Europe o ulozi državnih odvjetnika te od judikature Europskog suda za ljudska prava. Pred zakonodavcem Ruske Federacije izazov je da odgovori na navedene zahtjeve. Imajući u vidu da su pojedine odredbe Zakona o kaznenom postupku izmijenjene zbog presuda Europskoga suda protiv Rusije, valja očekivati da će uslijediti daljnje izmjene i dopune normativnih akata kojima se uređuju ovlasti i dužnosti prokuratora