Rotacijska analiza ekipne igre na europskom prvenstvu u odbojci 2003. u zagrebu

The purpose of this study was to confirm the possible statistically significant differences between two groups of teams – the group of semi-finalists (1st–4th place), and other teams (5th–8th place), on the basis of 6 situational parameters (service, serve reception, block, defence, attack and counterattack) in each of the 6 game rotations. A sample of 19 games played at the 2003 European Youth Volleyball Championship in Zagreb was used. The games were recorded and analysed by means of the "Data Volleyball" software. Each game was analysed for both participating teams. Canonical discriminant analysis (standard method) was employed to determine any possible differences. Discriminant functions showed significant differences between the two groups in rotations 5 and 3 (p<.01). In other rotations (1, 6, 4 and 2) there were no significant differences between these two groups. From the aspect of game complexes we can conclude that on the basis of the variable/phases of Complex II we can see the differences more clearly between the two groups. On the level of the game phases the variable service had the largest loadings across the discriminant functions, followed by the variables attack, block, and counter-attack. Service reception and defence had low loadings on the discriminant functions.Uvod Integralna analiza utakmice podrazumijeva niz radnji usmjerenih na promatranje, praćenje, prikupljanje, pohranjivanje, obradu, interpretaciju i prezentaciju podataka o vlastitoj igri i igri protivnika za vrijeme i nakon utakmice. S obzirom na specifičnost odbojke ekipa se mora uvježbavati u svih 6 rotacija igre. Točno određeni raspored igrača na mreži i u polju u određenoj rotaciji može rezultirati više ili manje uspješnom igrom, na što utječe puno faktora, kao što su: tehničko-taktička znanja igrača, antropometrijske karakteristike, njihove motoričke, funkcionalne i kognitivne sposobnosti te konativne osobine. Cilj ovoga istraživanja je usporedba skupina polufinalista i ostalih ekipa u prostoru pokazatelja situacijske učinkovitosti u svakoj od 6 rotacija zasebno. Metode istraživanja Uzorak entiteta čini 19 utakmica odigranih na EP kadeta u Zagrebu 2003. godine. Natjecalo se 8 reprezentacija koje su bile podijeljene u dvije skupine: skupinu ”A” (Poljska, Nizozemska, Njemačka i Hrvatska) i skupinu ”B” (Rusija, Slovačka, Češka i Italija). Nakon odigranih utakmica po skupinama, slijedile su utakmice za plasman. Prediktorski skup varijabli predstavljaju sljedeće faze odbojkaške igre: servis, prijem servisa, napad, blok, obrana i kontranapad. Kriterijska varijabla binarno je definirana i diferencira odigrane utakmice reprezentacija polufinalista (1) od ostalih reprezentacija (0). Podaci s odigranih utakmica zabilježeni su pomoću statističkog programa DATAVOLLEY. Statističkim programom Statistica 7.0. izračunati su deskriptivni pokazatelji za obje skupine ekipa, a diskriminacijskom je analizom provjerena razlika u igri između polufinalista i ostalih ekipa u prostoru 6 situacijskih parametara u svih 6 rotacija. Rezultati Statistički značajne razlike postoje u rotacijama 5 i 3 (p<.01). U ostalim rotacijama (1, 6, 4 i 2) na osnovi odabranog skupa varijabli nisu evidentirane značajne razlike. Razlika među dvjema skupinama ekipa u rotacijama 5 i 3 može se registrirati već na deskriptivnoj razini (usporedba srednjih ocjena u promatranim varijablama). Najveće razlike između dviju skupina ekipa u rotaciji 5 prikazuju se u varijablama servis (polufinalisti 2,57 - ostali 2,27), kontranapad (polufinalisti 3,68 – ostali 3,10) i napad (ostali 4,05 - polufinalisti 3,68). Najveće razlike između dviju skupina ekipa u rotaciji 3 prikazuju se u varijablama blok (ostali 3,45 – polufinalisti 2,46), napad (polufinalisti 3,94 – ostali 3,43) i servis (polufinalisti 2,69 - ostali 2,46). U rotaciji 5 struktura diskriminacijske funkcije je bipolarna. Polufinalisti su smješteni na negativnom, a ostale ekipe na pozitivnom polu. Negativni pol definiraju varijable servis, kontranapad i obrana polja, a pozitivni napad, prijem servisa i blok. Najveću projekciju na diskriminacijsku funkciju ima varijabla servis (-.54). Do nje po veličini projekcije nalazi se varijabla kontranapad (-.33). Ti rezultati govore da grupa polufinalista dominira učinkovitošću u kompleksu II, tj. u fazama igre koje slijede nakon vlastitog servisa (uključujući servis). Vrlo je vjerojatno da agresivan servis (većina igrača na ovom turniru servirala je agresivan skok servis) u ovoj rotaciji dovodi ili do izravnih poena ili do olakšanog kontranapada za reprezentacije polufinalista. Nižu projekciju ima varijabla napad (0.29) u čijoj izvedbi je skupina ostalih ekipa bila ravnopravna, često i uspješnija. Varijable prijem servisa (.10), blok (.08) i obrana polja (-.06) imale su minimalne projekcije na diskriminacijsku funkciju. U rotaciji 3 struktura diskriminacijske funkcije je također bipolarna. Polufinalisti su smješteni na pozitivnom, a ostale ekipe na negativnom polu. Pozitivni pol definiraju varijable napad, servis, prijem servisa i obrana, a negativni varijable blok i kontranapad. Najveću projekciju na diskriminacijsku funkciju ima varijabla blok (-.56). S obzirom na to da se ta varijabla nalazi na negativnom polu, možemo pretpostaviti da je skupina ostalih ekipa bila uspješnija u toj fazi igre. S obzirom na dominaciju u fazi bloka, logički slijed je dominacija skupine ostalih ekipa i u varijabli kontranapad (-.13). Sljedeća varijabla po veličini je napad (.33), koja se nalazi na pozitivnom polu, što znači da su u toj varijabli bile učinkovitije ekipe polufinalista, kao i u varijabli servis (.22). Varijabla prijem servisa (.17), nalazi se s niskom projekcijom na pozitivnom polu, što je i logično jer je učinkovitost u njoj jedan od preduvjeta za visoku učinkovitost u varijabli napad (precizan prijem omogućava brži i raznovrsniji napad protiv slabije organiziranog sustava bloka i obrane). Skupina polufinalista, dakle, zadržava dominaciju u kompleksu I. Rasprava i zaključak Gledajući s aspekta kompleksa igre može se zaključiti da se na osnovi varijabli iz kompleksa II ove dvije skupine ekipa mogu puno bolje razlikovati. To je zapravo i logično jer je u kompleksu kontranapada puno teže doći do poena. Naime, u odbojci ekipa koja prima servis i organizira napad u određenoj je prednosti pa i manje kvalitetne ekipe završavaju fazu napada sa čak 70% uspješnosti. Kada analiziramo vrijednosti samo na razini faza, onda se može vidjeti da je najveće projekcije na diskriminacijske funkcije imala varijabla servis, zatim varijabla napad, blok te varijable kontranapad. Vrlo niske projekcije imale su varijable prijem servisa i obrana

Somatotip najbolje rangiranih odbojkašica hrvatske superlige: razlike igračkih uloga

The aim of this research is to determine significant differences in somatotype of playing roles among Croatian female volleyball players who compete in the highestranking national competition. The sample of examinees was constituted out of female volleyball players (n=52) from four top-seeded teams that competed in the Croatian Superliga in the 2018/2019 season. The players’ somatotype was assessed based on ten anthropometric measurements for the following playing roles: setter, libero, opposite, receiver and centre. The significance of the differences between the playing roles in anthropometric indicators and somatotype components was determined by using the univariate analysis of variance (ANOVA), whereas the difference between pairs of individual playing roles was established by a series of post hoc Tukey tests. Significant differences were found between playing roles in the variables body height, body weight, humerus breadth diameter, mesomorphs and ectomorphs. It was determined that opposites and centres are taller than receivers, setters and liberos, whereas receivers are taller than liberos. Regarding to body weight, opposites are heavier than setters, liberos and receivers. According to humerus breadth diameter, opposites showed higher values than liberos and setters. In view of individual components of somatotype, liberos have a significantly higher mesomorph component than centres, while centres have a significantly higher ectomorph component than all other playing roles. The average somatotype of all the female volleyball players is endomorphic ectomorph (3.1-2.4-3.6). Setters and receivers belong to the endomorph-ectomorph category (3.0-2.7-3.3, 3.3-2.7-3.5). Liberos pertain to the mesomorph-endomorph category (3.1-3.3 2.7). Opposites fall into the endomorph-ectomorph category (3.4-1.9-3.6), whereas centres are in the endomorphic ectomorph category (3.0-1.6-4.5). The somatotype of some of the elite female Croatian Superliga volleyball players was determined for the first time in this research, which thus expands the global database of anthropometric characteristics for female volleyball players, as well as simultaneously provides valuable data for production and implementation of future training programs and a higher level of quality in the selection of playing roles in Croatia.Cilj ovog istraživanja bio je utvrđivanje značajnih razlika u somatotipu igračkih uloga hrvatskih odbojkašica koje se natječu u najvišem rangu nacionalnog natjecanja. Uzorak ispitanika formiran je od igračica (n=52) četiri prvoplasirane ekipe koje su se natjecale u sezoni 2018/2019 u hrvatskoj Superligi. Somatotip igračica procijenjen je na temelju deset antropometrijskih mjera za sljedeće igračke uloge: dizač, libero, dijagonala, primač i srednjak. Značajnost razlika između igračkih uloga u antropometrijskim pokazateljima i komponentama somatotipa utvrđena je univarijatnom analizom varijance (ANOVA), dok je razlika između parova pojedinih igračkih uloga utvrđena serijom post hoc Tukey testova. Između igračkih uloga utvrđene značajne razlike u varijablama tjelesna visina, tjelesna težina, dijametru lakta, mesomorfiji i ektomorfiji. Utvrđeno je da su dijagonale i srednjaci viši od primača, dizača i libera, dok su primači viši od libera. Obzirom na tjelesnu težinu dijagonale su teže od dizača, libera i primača. Kod dijametra lakta dijagonale su postigle više vrijednosti od libera i dizača. U odnosu na pojedine komponente somatotipa, libera imaju značajno veću mezomorfnu komponentu od srednjaka, a srednjaci imaju značajno veću ektomorfnu komponentu od svih ostalih igračkih uloga. Prosječni somatotip svih igračica je endomorfni ektomorf (3.1-2.4-3.6). Dizači i primači pripadaju kategoriji endomorfa-ektomorfa (3.0- 2.7-3.3, 3.3-2.7-3.5). Libera pripadaju kategoriji mezomorf endomorf (3.1-3.3-2.7). Dijagonale pripadaju kategoriji endomorph-ektomorf (3.4-1.9-3.6), a srednjaci kategoriji endomorfni ektomorf (3.0-1.6-4.5). U ovom istraživanju po prvi put je utvrđen somatotip ponajboljih superligaških hrvatskih odbojkašica čime se proširuje svjetska baza podataka antropometrijskih karakteristika odbojkašica, a istovremeno osigurava vrijedne podatke za implementaciju i kreiranje budućih trenažnih programa, te kvalitetniju selekciju igračkih uloga u Hrvatskoj

Diskriminanzanalyse der von einer Mannschaft gewonnenen und verlorenen Sätze in der italienischen a1 volleyball-liga - eine Fallstudie

Chain of factors determines success or failure in any sport match, but the measurable part of it is related to the indicators of efficient performance of technical-tactical elements or game phases during the matches. The sample consisting of 76 sets, obtained from 20 matches played by one team in Italian men\u27s A1 league, was used in this study to determine, on the basis of five play-specific situational parameters, the differences between the sets won and the sets lost. A discriminant analysis was used. The canonical discriminant function significantly differentiated between the sets won and the sets lost, at the level of significance p<0.00. The discriminant function was defined by the highest projection of the variable spike in the phase of attack, and by somewhat lower projections of the variables spike in the phase of counterattack, serve reception, block and serve.Uvod Promatranje i analiza odbojkaške igre najčešće se zasnivaju na procjenjivanju parametara situacijske učinkovitost dobivenih iz odbojkaškog zapisnika, stenograma utakmice, video zapisa ili računalnih programa. U odbojci su statistički podaci dobiveni na utakmicama vrhunskih ekipa često nedostupni i nepotpuni, pa se na njima ne mogu primjenjivati postupci inferencijalne statistike. Na sreću, danas u Europi mnoge reprezentacije koriste unificirani računalni program (Datavolley), pa tako i specijaliste-statističare za praćenje odbojkaške igre. Materijal i metode Uzorak entiteta činilo je 76 setova dobivenih u 20 utakmica talijanske A1 lige u sezoni 1999./2000. god. koje je odigrala momčad Zetaline (Padova) s ekipama: Brescial-Montichiari, Modena, Sisley-Treviso, Cosmogas-Forli, Del Monte-Ferrara, Maxicono-Parma, Piaggio-Roma, Tnt Alpitour-Cuneo, Lube-Macerata, Iveco-Palermo i Vallever-Ravenna. Podaci su prikupljeni specijaliziranim računalnim sustavom bilježenja sadržanim u programskoj podršci Datavolley Rel. 5.0 tvrtke DATAPROJECT. Na ordinalnoj skali od pet stupnjeva ocjenjivala se učinkovitost izvedbe situacijskih elemenata igre, odnosno odbojkaških faza: 1. SERVIS, 2. PRIJEM SERVISA, 3. SMEČ IZ NAPADA, 4. BLOK i 5. SMEČ IZ KONTRANAPADA. Prva dva stupnja označavaju negativnu realizaciju, npr. grešku i akciju koja donosi prednost protivniku, treći stupanj na skali označava izvođenje nakon kojeg se akcija nastavlja bez prednosti i za jednu ekipu, dok posljednja dva stupnja označavaju da je izvedba donijela prednost ili bod. Kriterijsku varijablu čini binarno definiran rezultat svakog pojedinog seta na utakmici (pobjeda ili poraz za momčad Zetaline). Ulazni podaci su frekvencije odbojkaških faza, a nakon što je svaka izvedba procijenjena na skali od pet stupnjeva, frekvencije su uvrštene u formulu. Takvim načinom računanja dobivamo numeričke vrijednosti na ordinalnoj skali za svaku od pet faza igre koje možemo koristiti kao podatke za statističku obradu. Rezultati i rasprava Iz podataka dobivenih deskriptivnom statistikom (tablica 1, dijagram 1) vidljivo je da su značajnije razlike po kriteriju dobivenih i izgubljenih setova postignute u varijablama SMEČ U FAZI NAPADA (3,99 dobiveni naspram 3,66 izgubljeni setovi), SMEČ U FAZI KONTRANAPADA (3,92 dobiveni prema 3,57 izgubljeni setovi) te u varijabli BLOK (2,84 dobiveni prema 2,56 izgubljeni setovi), najvjerojatnije zbog toga što se tim elementima igre osvaja najveći broj poena u setu. U tablici 2 prikazani su rezultati svojstvene vrijednosti, kanoničke korelacije, hi-kvadrat testa, broj stupnjeva slobode i razina značajnosti diskriminacijske funkcije. Iz dobivenih vrijednosti možemo ustvrditi da diskriminacijska funkcija značajno razlikuje dobivene od izgubljenih setova na razini značajnosti od 0.00 (p<0.00), uz relativno visoku kanoničku korelaciju (.58). Tablica 3 prikazuje korelacije varijabli s diskriminacijskom funkcijom i položaj centroida dobivenih i izgubljenih setova na diskriminacijskoj funkciji. Na negativnom polu diskriminacijske funkcije nalaze se izgubljeni, a na pozitivnom polu dobiveni setovi. Struktura diskriminacijske funkcije je bipolarna. Pozitivni pol definiraju sve varijable, dok se na negativnom polu nije smjestila nijedna varijabla. Najvećom projekcijom diskriminacijsku funkciju definira varijabla SMEČ U FAZI NAPADA (SMNAP), nešto nižom projekcijom varijable SMEČ U FAZI KONTRANAPADA (SMKNAP) i PRIJEM SERVISA (PRIJEM), dok najmanjim projekcijama funkciju definiraju BLOK i SERVIS. Slično je dobio i Marelić (1998). U ovom se istraživanju varijabla SMEČ U FAZI NAPADA (.71) pokazala kao najsnažnija prediktorska varijabla. Objašnjenje za tako veliku prediktivnost nalazimo u tome da se smeč u procesu napada većinom izvodi nakon idealnog prijema servisa nakon kojega je dizač u mogućnosti organizirati brz i kombinacijski napad koji otežava anticipaciju protivničke obrane, a time i pravovremeno formiranje protivničkog bloka. Ovome u prilog ide i činjenica da se u novom sustavu igre (RPS - rally point system) uspješnom realizacijom smeča u napadu osvaja bod, za razliku od starog sustava gdje se nakon smeča u napadu osvajala samo promjena servisa. SMEČ U FAZI KONTRANAPADA (.37) ima nešto manju vrijednost, vjerojatno zato što se, novim pravilima, skratilo vrijeme igre za poen. Razlog možda leži i u izuzetno opasnom skok servisu koji ima dva cilja: osvojiti poen ili otežati prijem servisa tako da se dvojnim ili trojnim blokom osvoji poen. Tek ako se servisom i blokom poen ne osvoji, a obrana polja «uhvati» protivnički napad, organizira se smeč za kontranapad. Nešto nižu statistički značajnu vrijednost ima varijabla PRIJEM (.33). Važnost prijema servisa među trenerima nije upitna, čak je težnja za što boljim odgovorom na opasne servise rezultirala time da je u pravila uveden novi igrač – specijalist samo za prijem servisa i smeča (libero). Varijable SERVIS (.25) i BLOK (.28) također su se pokazale statistički značajnima i prediktivnima. U setu se servisom u prosjeku postiže 1-2 poena, ali je uloga servisa poput uloge bijelih figura u šahu - njegovim «otvaranjem» diktiramo daljnji tijek igre. Ne samo da osvajanje poena servisom ima značajnu ulogu u stvaranju rezultata, već jednako tako i greška servisa. Prihvatljiv broj grešaka servisa kod uspješnih odbojkaških ekipa iznosi oko 3,5 poena po jednom setu (Marelić, 1998). To znači da na utakmici od pet setova ekipe prosječno smiju pogriješiti i u 15-ak servisa, a da još uvijek mogu ostvariti pobjedu. Blokom se prosječno postiže nešto više poena po setu nego servisom (oko 3-4), ali je uvođenje libera (precizniji prijem servisa i bolja organizacija napada) rezultiralo time da blokeri moraju često individualnim blokom parirati protivničkim smečerima, što smanjuje uspješnost bloka. Tablica 4 prikazuje rezultate klasificiranja dobivenih i izgubljenih setova momčadi Zetaline na temelju diskriminacijske funkcije. Od 50 izgubljenih setova, 38 je dobro klasificirano (82,61), dok je od 26 dobivenih setova, 18 dobro klasificirano (60). Zaključak Rezultati kanoničke diskriminacijske funkcija pokazuju značajne razlike između dobivenih i izgubljenih setova na razini značajnosti od p<0.00 uz kanoničku korelaciju (.58), te možemo ustvrditi da prediktorske varijable (servis, prijem, blok, smeč u procesu napada i smeč u procesu kontranapada) statistički značajno razlikuju dobivene od izgubljenih odbojkaških setova. Pozitivni pol definiraju sve varijable. Najvećom projekcijom diskriminacijsku funkciju definira varijabla smeč u procesu napada, nešto nižim projekcijama varijable smeč u procesu kontranapada i prijem servisa te najnižim projekcijama varijable blok i servis.Die Gründe eines erfolgreichen oder erfolglosen Spielresultats sind in einer Reihe von Faktoren zu suchen, aber der meßbare Teil ist mit einem Indikator der situationsbezogenen Effizienz der technischen Elemente, der Elemente der Taktik oder der Spielphasen im Laufe des Spiels verbunden. 76 von einer Mannschaft gespielten Sätzen aus 20 Volleyballspiele der italienischen A1 Liga für Männer wurden analysiert, um aufgrund von fünf situationsbezogenen spielspezifischen Parametern die Unterschiede festzustellen, zwischen den gewonnennen und verlorenen Sätzen. Um diese Unterschiede zu bestimmen wurde die Diskriminanzanalyse angewandt. Die kanonische Diskriminanzfunktion machte einen wesentlichen Unterschied zwischen den gewonnennen und verlorenen Sätzen; das Signifikanzniveau war p<0,00. Die Diskriminanzfunktion wurde mit der höchsten Projektion definiert durch die Variable Schmetterschlag in der Angriffsphase und mit etwas niedrigerer Projektion der folgenden Variablen: Schmetterschlag in der Gegenangriffsphase, Aufgabeannahme, Block und Aufgabe

Rotacijska analiza ekipne igre na europskom prvenstvu u odbojci 2003. u zagrebu

The purpose of this study was to confirm the possible statistically significant differences between two groups of teams – the group of semi-finalists (1st–4th place), and other teams (5th–8th place), on the basis of 6 situational parameters (service, serve reception, block, defence, attack and counterattack) in each of the 6 game rotations. A sample of 19 games played at the 2003 European Youth Volleyball Championship in Zagreb was used. The games were recorded and analysed by means of the "Data Volleyball" software. Each game was analysed for both participating teams. Canonical discriminant analysis (standard method) was employed to determine any possible differences. Discriminant functions showed significant differences between the two groups in rotations 5 and 3 (p<.01). In other rotations (1, 6, 4 and 2) there were no significant differences between these two groups. From the aspect of game complexes we can conclude that on the basis of the variable/phases of Complex II we can see the differences more clearly between the two groups. On the level of the game phases the variable service had the largest loadings across the discriminant functions, followed by the variables attack, block, and counter-attack. Service reception and defence had low loadings on the discriminant functions.Uvod Integralna analiza utakmice podrazumijeva niz radnji usmjerenih na promatranje, praćenje, prikupljanje, pohranjivanje, obradu, interpretaciju i prezentaciju podataka o vlastitoj igri i igri protivnika za vrijeme i nakon utakmice. S obzirom na specifičnost odbojke ekipa se mora uvježbavati u svih 6 rotacija igre. Točno određeni raspored igrača na mreži i u polju u određenoj rotaciji može rezultirati više ili manje uspješnom igrom, na što utječe puno faktora, kao što su: tehničko-taktička znanja igrača, antropometrijske karakteristike, njihove motoričke, funkcionalne i kognitivne sposobnosti te konativne osobine. Cilj ovoga istraživanja je usporedba skupina polufinalista i ostalih ekipa u prostoru pokazatelja situacijske učinkovitosti u svakoj od 6 rotacija zasebno. Metode istraživanja Uzorak entiteta čini 19 utakmica odigranih na EP kadeta u Zagrebu 2003. godine. Natjecalo se 8 reprezentacija koje su bile podijeljene u dvije skupine: skupinu ”A” (Poljska, Nizozemska, Njemačka i Hrvatska) i skupinu ”B” (Rusija, Slovačka, Češka i Italija). Nakon odigranih utakmica po skupinama, slijedile su utakmice za plasman. Prediktorski skup varijabli predstavljaju sljedeće faze odbojkaške igre: servis, prijem servisa, napad, blok, obrana i kontranapad. Kriterijska varijabla binarno je definirana i diferencira odigrane utakmice reprezentacija polufinalista (1) od ostalih reprezentacija (0). Podaci s odigranih utakmica zabilježeni su pomoću statističkog programa DATAVOLLEY. Statističkim programom Statistica 7.0. izračunati su deskriptivni pokazatelji za obje skupine ekipa, a diskriminacijskom je analizom provjerena razlika u igri između polufinalista i ostalih ekipa u prostoru 6 situacijskih parametara u svih 6 rotacija. Rezultati Statistički značajne razlike postoje u rotacijama 5 i 3 (p<.01). U ostalim rotacijama (1, 6, 4 i 2) na osnovi odabranog skupa varijabli nisu evidentirane značajne razlike. Razlika među dvjema skupinama ekipa u rotacijama 5 i 3 može se registrirati već na deskriptivnoj razini (usporedba srednjih ocjena u promatranim varijablama). Najveće razlike između dviju skupina ekipa u rotaciji 5 prikazuju se u varijablama servis (polufinalisti 2,57 - ostali 2,27), kontranapad (polufinalisti 3,68 – ostali 3,10) i napad (ostali 4,05 - polufinalisti 3,68). Najveće razlike između dviju skupina ekipa u rotaciji 3 prikazuju se u varijablama blok (ostali 3,45 – polufinalisti 2,46), napad (polufinalisti 3,94 – ostali 3,43) i servis (polufinalisti 2,69 - ostali 2,46). U rotaciji 5 struktura diskriminacijske funkcije je bipolarna. Polufinalisti su smješteni na negativnom, a ostale ekipe na pozitivnom polu. Negativni pol definiraju varijable servis, kontranapad i obrana polja, a pozitivni napad, prijem servisa i blok. Najveću projekciju na diskriminacijsku funkciju ima varijabla servis (-.54). Do nje po veličini projekcije nalazi se varijabla kontranapad (-.33). Ti rezultati govore da grupa polufinalista dominira učinkovitošću u kompleksu II, tj. u fazama igre koje slijede nakon vlastitog servisa (uključujući servis). Vrlo je vjerojatno da agresivan servis (većina igrača na ovom turniru servirala je agresivan skok servis) u ovoj rotaciji dovodi ili do izravnih poena ili do olakšanog kontranapada za reprezentacije polufinalista. Nižu projekciju ima varijabla napad (0.29) u čijoj izvedbi je skupina ostalih ekipa bila ravnopravna, često i uspješnija. Varijable prijem servisa (.10), blok (.08) i obrana polja (-.06) imale su minimalne projekcije na diskriminacijsku funkciju. U rotaciji 3 struktura diskriminacijske funkcije je također bipolarna. Polufinalisti su smješteni na pozitivnom, a ostale ekipe na negativnom polu. Pozitivni pol definiraju varijable napad, servis, prijem servisa i obrana, a negativni varijable blok i kontranapad. Najveću projekciju na diskriminacijsku funkciju ima varijabla blok (-.56). S obzirom na to da se ta varijabla nalazi na negativnom polu, možemo pretpostaviti da je skupina ostalih ekipa bila uspješnija u toj fazi igre. S obzirom na dominaciju u fazi bloka, logički slijed je dominacija skupine ostalih ekipa i u varijabli kontranapad (-.13). Sljedeća varijabla po veličini je napad (.33), koja se nalazi na pozitivnom polu, što znači da su u toj varijabli bile učinkovitije ekipe polufinalista, kao i u varijabli servis (.22). Varijabla prijem servisa (.17), nalazi se s niskom projekcijom na pozitivnom polu, što je i logično jer je učinkovitost u njoj jedan od preduvjeta za visoku učinkovitost u varijabli napad (precizan prijem omogućava brži i raznovrsniji napad protiv slabije organiziranog sustava bloka i obrane). Skupina polufinalista, dakle, zadržava dominaciju u kompleksu I. Rasprava i zaključak Gledajući s aspekta kompleksa igre može se zaključiti da se na osnovi varijabli iz kompleksa II ove dvije skupine ekipa mogu puno bolje razlikovati. To je zapravo i logično jer je u kompleksu kontranapada puno teže doći do poena. Naime, u odbojci ekipa koja prima servis i organizira napad u određenoj je prednosti pa i manje kvalitetne ekipe završavaju fazu napada sa čak 70% uspješnosti. Kada analiziramo vrijednosti samo na razini faza, onda se može vidjeti da je najveće projekcije na diskriminacijske funkcije imala varijabla servis, zatim varijabla napad, blok te varijable kontranapad. Vrlo niske projekcije imale su varijable prijem servisa i obrana

Razlike u pokazateljima aerobnoga kapaciteta između skupina hrvatskih reprezentativnih i klupskih odbojkaša

The aim of this study was to determine the possible significance of differences in the area of aerobic capacity among two groups of volleyball players. Laboratory measurements were performed on sixty-eight male subjects, all members of the A1 Croatian volleyball league who were divided into 2 groups. The first group consisted of higher level volleyball players (n = 34) with recent national team status who performed in qualification matches for the European or World Championship. The second group consisted of club level players who were members of clubs playing in the A1 Croatian league and who have not performed in national teams (n = 34). The aerobic capacity was estimated by the progressive maximal exercise test performed on a motor-driven treadmill. The following variables were studied: relative maximal oxygen uptake (VO2max - ml kg-1 min-1), relative maximal oxygen uptake at anaerobic threshold (VO2AT - ml kg-1 min-1), percentage of VO2max at anaerobic threshold (%VO2max - %), maximum speed before exhaustion (Vmax - km h-1), and speed of the treadmill at anaerobic threshold (VAT - km h-1). The group of national level volleyball players had numerically better results in all the measured variables and the T–test for independent groups showed a statistically significant difference (p <0.05) in two of the five measured variables (Vmax and VAT), with large and moderate magnitudes which were observed in those two variables (Cohen’s d 0.75 and 0.57). A player’s participation in top clubs and national selections implies his exposure to an additional training volume, trainings of higher quality and intensity, which can ultimately have a positive effect on aerobic capacity indicators and certain neuromuscular adaptations of the lower extremities. Volleyball players with a higher level of aerobic capacity recover quickly between points and sets and they have the ability to delay fatigue, which can result in a better situational efficiency in long points, sets and matches. Players with better neuromuscular control and movement biomechanics can perform more efficiently during a volleyball match. Among other factors, this can be a possible reason for their selection in the national team.Osnovni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi značajnost razlika u pokazateljima aerobnih sposobnosti između dviju skupina odbojkaša seniora. Osnovni kriterij za svrstavanje odbojkaša u pojedinu skupinu bilo je sudjelovanje ili nesudjelovanje pojedinca u hrvatskim nacionalnim selekcijama koje su nastupale na kvalifikacijskim natjecanjima za europska ili svjetska prvenstva. Sukladno postavljenom kriteriju pojedinac je mogao biti svrstan u skupinu reprezentativnih (n=34) ili klupskih (n=34) odbojkaša. Aerobne sposobnosti procijenjene su standardnim protokolom koji se primjenjuje u Sportskom dijagnostičkom centru Kineziološkog fakulteta Sveučiilišta u Zagrebu. To je progresivni test opterećenja na pokretnom sagu uz konstantan nagib od 1,5%. Analizirano je pet varijabli: relativni maksimalni primitak kisika (VO2max ml kg-1 min-1), relativni maksimalni primitak kisika na anaerobnom ventilacijskom pragu (VO2AT ml kg-1 min-1), postotak maksimalnog primitka kisika na anaerobnom pragu (%VO2max %), maksimalna brzina pokretnog saga (Vmax km h-1) i brzina saga pri anaerobnom ventilacijskom pragu (VAT km h-1). Reprezentativni igrači postigli su numerički bolje rezultate u svim mjerenim varijablama, a t-test za nezavisne uzorke pokazao je da statistički značajna razlika (p<0,05) postoji u dvije od pet analiziranih varijabli (Vmax i VAT). Participacija igrača u kvalitetnijim klupskim i reprezentativnim programima te nastupi u kvalitetnijim utakmicama mogu doprinijeti adaptaciji pojedinih neuromuskularnih karakteristika donjih ekstremiteta te pojedinih pokazatelja aerobnoga kapaciteta. Bolja mišićna i kardiovaskularna izdržljivost te mehaničke karakteristike, koje se očituju u boljoj ekonomičnosti trčanja skupine reprezentativnih igrača, pružaju mogućnosti za brži oporavak odbojkaša između poena i setova, odgađaju pojavu umora i pridonose kvalitetnijoj biomehaničkoj izvedbi elemenata igre, što omogućava bolju situacijsku učinkovitost koja je i ključni faktor za reprezentativnu selekciju

INTERPERSONAL RELATIONSHIPS OF NATIONAL YOUTH VOLLEYBALL TEAM BEFORE AND AFTER THE COMPETITION

Poznavanje sociološke strukture malih grupa kao što je slučaj u sportu, može imati značajan utjecaj na konačni rezultat, stoga je poznavanje iste bitan faktor uspjeha. U sklopu kadetskog odbojkaškog europskog prvenstava provedeno je istraživanje temeljem sociometrijskog mjerenja. Ispitanici su odgovarali na modificirani Morenov test emocionalnog, funkcionalnog i funkcionalno-upravljačkog karaktera i to prije i nakon prvenstva. Svako od postavljenih pitanja predstavljala su zasebne varijable. Izrađena je deskriptivna statistika interpersonalnih privlačenja, odnosno odbijanja. T-testom pokušalo se utvrditi da li postoje statistički značajne razlike izmedu inicijalnog i finalnog stanja unutar svake od varijabli. Klaster analizom pokušala se utvrditi homogenost skupina ispitanika. Rezultati su pokazali da se grupa dijeli u dvije subgrupe, medu kojom se ističu kapetan ekipe i najbolji igrač reprezentacije. Nadalje t-test pokazao je statistički značajne razlike u mjerenjima izvršenim prije i nakon europskog prvenstva u varijabli funkcionalno-upravljačkog tipa (Koje igrače smatraš sposobnima da budu predstavnici ekipe na sastancima Odbojkaškog saveza Hrvatske?). Taksonomija je pokazala promjene u analiziranim subgrupama. Spajanje klastera u sve veće klastere rezultiralo je uvidom u hijerarhijsko stablo, koje je pokazalo različiti status kapetana ekipe u inicijalnom i finalnom mjerenju.Micro social structure of one group of players that form a team can strongly influence the final score. During Youth Volleyball European Championship 2003 the research was conducted based on a sociometric questionnaire. Players were given a modified Moreno test before and after the championship. Each question represented one independent variable. Descriptive statistic was performed based on the interpersonal relationship. T test was used to inspect possible statistical significance between initial and final results in every variable. Homogeneity of groups was tested using the Cluster analysis. Results indicated that the team is divided in two subgroups with two distinguished players the team captain and the team\u27s best player. T test results of affirmed statistical significance between results of the first and the second measurement in variable which represent functional operating status (Which players are capable to represent your team during National federation meetings?).Taxonomy affirmed changes in analyzed subgroups. Cluster tree showed different status of the captain of the team in initial and final measurements