Indeks tjelesne mase, relativna tjelesna mast i rezultati motoričkih testova mađarskih romskih dječaka

The aim of the present comparison of Roma and non-Roma prepubertal boys was to analyse if there were differences in some anthropometric measures and in running performance to see if Roma children fall behind their non-Roma peers in growth and development, and if so, to what extent. Until now no larger child sample of exclusively Roma ethnicity has been investigated concerning their basic somatic and motor performance attributes. Kinanthropometric data collection was carried out in 1,149 volunteer Roma boys aged between 7 and 14. For a control group exactly the same number of non-Roma subjects was selected randomly from each age group of the same region. Height, body mass, BMI, relative body fat content and the time scores in 30m dash and 1,200m run were compared. The Roma children were found to be significantly shorter and lighter than their non-Roma peers. There were no consistent differences between the BMI means, but rela-tive body fat content was consistently greater in the Roma sample. The running performances were better in the non-Roma boys. The greater relative fat content and also the poorer running scores of the Roma chil-dren were attributed to a more hypoactive lifestyle and qualitative and quantitative dietary faults. Since the proportion of GDP that might be used for governmental welfare protection keeps being limited, their nec-essary integration is getting increasingly difficult. Instead of an educational, social and economic catch-up process further issues of segregation can be predicted.Uvod Nekadašnji tradicionalni, ali i današnji, način života, kao i druge kulturološke karakteristike romske etničke skupine (nesklonost integriranju, niska razina obrazovanosti zbog neuključivanja u obrazovni sustav, upadljivo niži opći društveno-ekonomski uvjeti te, posljedično, viša stopa kriminala, zlouporabe droga i alkohola) rezultirali su njihovom manje ili više izraženom segregacijom od ne-romske populacije. Povrh dokazanih etničkih i genetskih čimbenika, ovi okolišni učinci također mogu utjecati na rast i tjelesni razvoj. Stoga je cilj ove usporedbe romskih i ne-romskih dječaka pretpubertetske dobi bio analizirati ima li razlika u nekim antropometrijskim obilježjima i u rezultatima u trčanju da bi se utvrdilo postoji li kod romske djece zaostajanje u rastu i razvoju te, ako postoji, do koje je mjere izraženo. Do sada se još nisu ispitivale osnovne somatske značajke ni karakteristike motoričkog statusa većih uzoraka djece isključivo romske etničke skupine. Metode Prikupljanje kinantropometrijskih podataka provedeno je na uzorku od 1.149 dobrovoljnih ispitanika, romskih dječaka u dobi između 7 i 14 godina. Za kontrolnu skupinu je metodom slučajnog odabira izabran potpuno jednak broj ne-romskih ispitanika za svaku dobnu skupinu. Ispitanici kontrolne skupine odabrani su iz većeg uzorka dječaka koji žive na istom području, a mjerenja su provedena istovremeno u obje skupine. Uspoređene su visina, tjelesna masa, indeks tjelesne mase, relativna količina tjelesne masti i rezultati (vremena) u sprintu na 30m i trčanju na 1200m. Rezultati Utvrđeno je da su romska djeca značajno niža i manje mase od njihovih ne-romskih vršnjaka. Nije bilo dosljednih razlika između srednjih vrijednosti indeksa tjelesne mase, dok je relativna količina tjelesne masti bila dosljedno veća u uzorku romskih dječaka. Ne-romski dječaci su postigli bolje rezultate u trčanju. Veća relativna količina tjelesne masti i slabiji rezultati u trčanju utvrđeni kod romske djece pripisani su manje aktivnom načinu života te kvalitativnim i kvantitativnim nedostacima u prehrani (relativna malnutricija). Rasprava i zaključak Što se tiče uspoređenih karakteristika, dosljedna se razlika između odgovarajućih srednjih vrijednosti visine može povezati s očitom antropološkom (rasnom) razlikom. Neovisno o sjevernoindijskom podrijetlu mađarske populacije Roma (Czeizel, 2003), kao i o njihovom današnjem svakako niskom društveno-ekonomskom statusu (u usporedbi s ne-romskom populacijom Mađarske), srednje vrijednosti visine mađarskih romskih dječaka bile su 1,5-2,0 cm više u svakoj dobnoj skupini u odnosu na romske dječake koji žive u području Patiala, Sjeverna Indija (Singh et al., 1992). Indeksi tjelesne mase ili srednje vrijednosti tjelesne mase u odnosu na visinu indijskih dječaka bili su također manjih vrijednosti. Indeks tjelesne mase, relativna količina tjelesne masti, kao i rezultati u trčanju podjednako su izloženi pritisku načina života. Osobito želimo naglasiti da su sastav tijela i tjelesna motorička sposobnost ne-romskog dijela uzorka (kontrolna skupina) također pod utjecajem današnjeg hipoaktivnog načina života. Utvrđeno je da je srednja vrijednost relativne tjelesne masti značajno porasla u odnosu na vrijednosti od prije 25-30 godina, kada su i rezultati testiranja motoričkih sposobnosti ne-romske djece i adolescenata bili izrazito bolji (Szabó, 1977; Més-záros et al., 1986; Eiben et al., 1991). Napominjemo da se promatrane kinantropometrijske karakteristike ovih romskih dječaka sa sela ne razlikuju značajno od dječaka koji žive u glavnom gradu (Tatár et al., 2003). S obzirom na to, opažene značajne razlike među skupinama mogu se generalizirati. Još je jedna točka ove usporedbe pod mogućim utjecajem vrlo niskih društveno-ekonomskih uvjeta. Mészáros i suradnici (2006) su longitudinalnim istraživanjem dokazali da su srednja vrijednost visine i stopa porasta visine bili manji u velikom uzorku ne-romske djece niskog društveno-ekonomskog statusa. Njihova manja visina je također bila povezana s većim indeksom tjelesne mase i relativnom količinom tjelesne masti, kao i značajno slabijom kardiorespiratornom izdržljivošću. Kako su u na-šoj usporedbi opažene razlike bile još i veće, sličan slijed razmišljanja doveo nas je do pretpostavke o zajedničkim učincima relativne malnutricije (velika razina potrošnje ugljikohidrata i masti, povezana s niskim unosom esencijalnih proteina, vitamina i minerala) i izrazito hipoaktivnog načina života. Prema tim opažanjima, čimbenik malnutricije ne može se izostaviti kod interpretiranja značajno manje visine romskih dječaka. Promatraju li se samo dobiveni podaci, ne mogu se jasno razabrati moguća objašnjenja opaženih razlika. Želimo naglasiti da sadašnja generacija romske djece nema prave šanse izrasti u odrasle osobe koje bi bile zdravije no što su to njihovi roditelji danas. S obzirom na to da je a) natalitet u romskim obiteljima znatno veći nego u ne-romskim (Babusik 2002), udio romske etničke skupine je u stalnom porastu – prema predviđanjima (Kertesi i Kézdi 1998), taj će udio do 2010. godine iznositi više od 10% te da je b) postotak bruto društvenog proizvoda koji vlada može koristiti za socijalnu skrb i zaštitu ograničen, nužna integracija romske etničke skupine postaje sve teža. Umjesto procesa smanjivanja razlika između romske i ne-romske populacije na obrazovnom, društvenom i ekonomskom planu, mogu se predvidjeti daljnji segregacijski problemi

Laktátszintváltozások diabeteses ketoacidosisban és frissen diagnosztizált 1-es típusú diabetes mellitusban

Absztrakt: Bevezetés: A klinikumban ismert a diabeteses ketoacidosisban (DKA) kialakuló hyperlactataemia, azonban a háttérben álló mechanizmusok és a változások kinetikája tisztázatlan. Az emberi szervezetben fiziológiásan főleg a laktát L-izomere van jelen. Hyperglykaemiás állapotokban azonban fokozott lehet a D- és L-laktát-termelés is, így a szöveti hypoperfusio mellett ez a tényező is szerepet játszhat a laktátváltozásokban. Célkitűzés: Vizsgálatunk célja a ketoacidosisban és a frissen diagnosztizált diabetesben jelentkező laktátváltozások kinetikájának és mechanizmusának feltérképezése volt. Módszer: Ketoacidosis (DKA-csoport, n = 13) és frissen diagnosztizált 1-es típusú diabetes mellitus (T1DM-csoport, n = 6) miatt felvett 5–18 éves gyermekek prospektív vizsgálata történt. A felvételt követően 0–12–24–48 órával vérgázvizsgálatot végeztünk, mely az L-laktát-koncentráció meghatározására is alkalmas. Minden időpontban meghatároztuk az összlaktátot (L + D) is gázkromatográfiás tömegspektrometriával. Eredmények: Felvételkor minden ketoacidoticus betegnél kórosan magas L-laktát-koncentrációt mértünk, ami magasabb volt, mint a T1DM-csoportban (p<0,05). 12 óra elteltével az L-laktát-szint ketoacidosisban csökkent, majd ismét megemelkedett 24 és 48 óra után (p<0,01). A T1DM-csoportban csak a 48 órás érték emelkedett szignifikánsan (p<0,05 versus 12 óra). 0–12 óra között az összlaktát-koncentráció jelentősen meghaladta az L-laktát-szintet, ez a D-laktátot tükröző különbség fokozatosan csökkenve 48 óra után megszűnt. Következtetés: A ketoacidosisban észlelt két laktátcsúcs közül az első 12 órában a hyperlactataemia kialakulásában az anaerob glikolízisnek van szerepe. A második, inzulinkezelés és rendezett folyadékháztartás mellett kialakuló csúcs hátterében fokozott aerob glikolízis állhat. Az L-laktát- és összlaktátszintek közötti kezdeti különbség D-laktát képződésére utal, amely a ketoacidosis kezdeti fázisában az L-laktáttal azonos nagyságrendben termelődik. Orv Hetil. 2019; 160(45): 1784–1790. | Abstract: Introduction: It is known that lactate concentration is increased in diabetic ketoacidosis (DKA), however, the pathophysiology and kinetics of lactate changes are still unclear. Normally, L-lactate is the major form in the human body. According to previous data, also D- and L-lactate might be increased in hyperglycaemic disorders. Aim: We aimed to describe the kinetics and mechanisms of lactate concentration changes in ketoacidosis and newly diagnosed diabetes. Method: We performed a prospective study, including 5–18-year-old children with ketoacidosis (DKA, n = 13) and with newly diagnosed type 1 diabetes without ketoacidosis (T1DM, n = 6). We performed routine blood gas analysis 0–12–24–48 hours after admission, which also measured L-lactate levels. We also determined total venous serum lactate level by gas chromatography–mass spectrometry. Results: Initial plasma lactate concentration was increased in ketoacidosis as compared to the newly diagnosed diabetes group (p<0.05). After 12 h of rehydration, lactate levels were greatly reduced in ketoacidotic patients but after 24–48 h it was repeatedly increased (all p<0.01). In the 0–12 h phase, total serum lactate level was higher than L-lactate level, referring to D-lactate production. Conclusion: We described two L-lactate peaks in ketoacidosis. In the first 12 hours anaerobic glycolysis seems to have major role in hyperlactataemia. We assume that stimulated aerobic glycolysis leads to the second lactate peak. However, D-lactate is not routinely measured, it may contribute to the initial hyperlactataemia in both groups and is comparable to L-lactate production in ketoacidosis. Orv Hetil. 2019; 160(45): 1784–1790

Rhabdomyolysis – Mikor vessük fel metabolikus myopathia lehetőségét? Esetismertetés és diagnosztikus algoritmus

We report the case of a 46-year-old female patient with recurrent rhabdomyolysis. In the background of her metabolic myopathy an inherited metabolic disorder of the fatty acid oxidation, very long-chain acyl-coenzyme A-dehydrogenase deficiency was diagnosed. The diagnosis was based on abnormal acyl-carnitine- and urine organic-acid profile in addition to low residual enzyme activity, and was confirmed by genetic testing. After introduction of dietotherapy metabolic crisis necessitating hospital admission has not occurred neither have fixed myopathic changes developed. We present here the differential diagnosis of rhabdomyolysis and exertional muscle complaints, with the metabolic myopathies in focus. The main features of fatty acid oxidation disorders are highlighted, acute and chronic managements of very long-chain acyl-coenzyme A-dehydrogenase deficiency are discussed. Metabolic myopathies respond well to treatment, so good quality of life can be achieved. However, especially in fatty acid oxidation disorders, a metabolic crisis may develop quickly and can be fatal, albeit rarely. Some of these disorders can be identified by newborn screening, but occasionally the symptoms may manifest only in adulthood. With the presentation of this case we would like to point out that in the differential diagnosis of recurrent rhabdomyolysis inherited metabolic disorders should be considered regardless of the patient's age. Orv Hetil. 2017; 158(46): 1873-1882

Húgyúti fertőzések diagnózisa és kezelése

A húgyúti fertőzések az egyik leggyakoribb bakteriális fertőzést jelentik gyermekkorban. Ennek ellenére sem a diagnosztikája, sem a kezelése, sem az esetleges további teendők tekintetében nincsenek teljesen egységes álláspontok. Gyermekkorban ismeretlen eredetű láz esetén mindig gondolni kell húgyúti infekcióra. Diagnosztikájában a megfelelő módon nyert vizeletminta vizsgálata az egyik legfontosabb. Terápiájában csecsemőkorban intravénás antibitikum-kezelés a választandó, míg alsó húgyúti infekciók esetében ritkán van szükség antibiotikus kezelésre. Utógondozásra és további kezelésre a komplikált vagy visszatérő húgyúti infekciók esetén van szükség. A szerzők az összefoglalóban bemutatják a gyakorlatban leginkább javasolt lépéseket a gyermekkori lázas húgyúti infekciók esetén