Percepcija stresa i oboljenja medicinskih sestara i tehničara u psihijatriji

Homeostasis is important for maintaining balance and normal functioning of the organism. Allostatic mechanisms further help to establish this balance. If the body is under stress for a longer period, a complex condition in the body called allostatic load occurs. If such a load lasts longer, the risk of developing diseases increases significantly. This study was conducted anonymously with the aim of determining the health status of male and female nurses in the Neuropsychiatric hospital “Dr. Ivan Barbot” in Popovača and their exposure to everyday stressors in the workplace. The main purpose was to examine the relationship between stress and the health status of nurses in relation to gender, age, and seniority. A total of 142 nurses participated. The Health Questionnaire and Workplace Stress Questionnaire were used. The results showed that the most common diseases nurses suffer from are cardiovascular diseases, thyroid diseases, gastrointestinal diseases, and allergies. Women showed higher sensitivity to stress than men. The most common stressors faced by nurses in the workplace are inadequate personal income, inadequate workspace and material resources for work, lack of staff, daily contingencies, 24-hour responsibility, and administrative work. This study found an association between age and, consequently, work experience with the likelihood of illness, although both the healthy and the sick perceive equal levels of stress. One disadvantage of this study is that it covers a large area and deals with general issues, but it can certainly be a starting point for further research. Many questions remain open, which means there is a need for further research and study of the link between stress and illness.Homeostaza u našem organizmu pokušava održavati stabilnost koja je važna za normalno funkcioniranje organizma. Alostatski mehanizmi dodatno pomažu u uspostavljanju te ravnoteže. Kronični stres izaziva složeno stanje u organizmu koje se naziva alostatsko opterećenje. Ako takvo opterećenje potraje, znatno se povećava rizik od nastanka neke bolesti. Ovo istraživanje provedeno je anonimno u cilju utvrđivanja zdravstvenog stanja medicinskih tehničara i medicinskih sestara u Neuropsihijatrijskoj bolnici „Dr. Ivan Barbot” u Popovači i njihova izloženost svakodnevnim stresorima na radnom mjestu. Glavna svrha bila je ispitati vezu između stresa i zdravstvenog stanja medicinskih sestara u odnosu na spol, dob i staž. Sudjelovale su ukupno 142 medicinske sestre. Primijenjeni su zdravstveni upitnik i upitnik za stres na radnom mjestu. Rezultati su pokazali da su najčešće bolesti od kojih boluju medicinske sestre kardiovaskularne bolesti, bolesti štitnjače, gastrointestinalne bolesti i alergije. Žene su pokazale veću osjetljivost na stres od muškaraca. Najčešći stresori s kojima se medicinske sestre susreću na radnom mjestu jesu neadekvatna osobna primanja, neadekvatni radni prostor i materijalna sredstva za rad, nedostatak broja djelatnika, svakodnevne nepredviđene situacije, 24-satna odgovornost i administrativni poslovi. Najčešće bolesti ispitanika jesu kardiovaskularne bolesti, bolesti štitnjače, gastrointestinalne bolesti i alergijske bolesti. Ovo istraživanje utvrdilo je povezanost dobi, posljedično i radnog staža s vjerojatnošću oboljenja, iako i zdravi i bolesni percipiraju podjednaku razinu stresa. Manjkavost je ovog istraživanja što obuhvaća veliko područje i bavi se općenitim stvarima, ali svakako može biti polazište za daljnja preciznija istraživanja. I dalje ostaje mnogo otvorenih pitanja, što otvara potrebu za daljnjim istraživanjima i proučavanjem poveznice između stresa i bolesti

Stavovi zdravstvenih djelatnika i djelatnika osnovnih škola prema izdvajanju djece iz obitelji i udomiteljstvu

In Croatia, the process of deinstitutionalization of childcare is underway, and it should increase the placement of children in non institutional forms of care such as foster care. The aim of the study was to examine attitudes towards foster care and child separation among school and adult mental health professionals. The sample consisted of 159 respondents (employees of elementary schools in Kutina, Popovača and Velika Ludina and employees of the Neuropsychiatric Hospital “Dr. Ivan Barbot” in Popovača). The survey covered all relevant sociodemographic variables, and the Scale of Attitudes Towards Separation of Children from Family and the Attitudes Towards Foster Care Scale were used to examine attitudes [Kamenov, Sladovic Franz & Ajdukovic, 2005]. In the sample examined, attitudes to foster care and separation are slightly positive, indicating that there is plenty of room for activities aimed at empowering these views. If further attitudes are to be strengthened, therefore the population of potential future foster parents is also expected to expand. It is important to highlight the role of healthcare professionals involved in the mental health care of foster children and to consider their role in modifying general attitudes towards foster care for children and their role in building an optimal foster care system.U Hrvatskoj je u tijeku proces deinstitucionalizacije skrbi za djecu u sklopu kojeg treba povećati smještaj djece u izvaninstitucijske oblike skrbi poput udomiteljstva. Cilj istraživanja bio je ispitati stavove prema udomiteljstvu i izdvajanju djece među školskim djelatnicima i djelatnicima sektora mentalnog zdravlja odraslih, kao i razlike u stavovima između dvije skupine stručnjaka. Uzorak je sačinjavalo ukupno 159 ispitanika (djelatnici osnovnih škola u Kutini, Popovači i Velikoj Ludini te djelatnici Neuropsihijatrijske bolnice „Dr. Ivan Barbot” u Popovači). Istraživanjem su obuhvaćene sve relevantne sociodemografske varijable, a za ispitivanje stavova primijenjena je Skala stavova prema izdvajanju djece iz obitelji te Skala stavova prema udomiteljstvu (Kamenov, Sladović Franz i Ajduković, 2005). U ispitanom uzorku stavovi o udomiteljstvu i izdvajanju blago su pozitivni, što govori da ima prostora za provođenje aktivnosti usmjerenih na osnaživanje ovih stavova. Ako bi se radilo na dodatnom osnaživanju stavova, za očekivati je i širenje populacije potencijalnih budućih udomitelja. Važno je istaknuti ulogu zdravstvenih djelatnika koji su uključeni u skrb za mentalno zdravlje udomljene djece te razmotriti njihovu ulogu u modificiranju općih stavova prema udomljavanju djece, kao i njihovu ulogu u izgradnji optimalnog sustava udomljavanja

THE IMPACT OF NEUROMARCETING TO CONSUMER BEHAVIOR

U suvremenom poslovanju, sve više poduzeća odlučuje se za neuromarketing koji im uvelike može pomoći u istraživanju tržišta, želja i potreba potrošača. Neuromarketing se definira kao spoj neuroznanosti i marketinga. Korištenjem neuroimaginga, odnosno slikovnih prikaza mozga istraživači mogu saznati jesu li promidžbene poruke i kampanje nekog poduzeća učinkovite i u kojoj mjeri. Iako je još mlado područje znanosti, neuromarketing je zainteresirao mnoge znanstvenike, istraživače, poduzeća ali i potrošače. U ovom radu prikazani su rezultati anketnog istraživanja na uzorku od 166 ispitanika-ica, koje je provedeno u razdoblju od 24. lipnja 2016. do 28. srpnja 2016. godine u kojem su se analizirali stavovi ispitanika-ica, tj. potrošača-ica o primjeni neuromarketinških metoda u svrhu istraživanja potrošača, njihovu upućenost u to područje marketinga te djelovanje neuromarketinga na ponašanje potrošača. Temeljem provedenog anketnog istraživanja, potvrđeno je kako stupanj obrazovanja ispitanikaica ima značajan utjecaj na njihovo znanje o subliminalnom oglašavanju. Viša razina obrazovanja kod ispitanika-ica ima veći utjecaj na znanje o subliminalnom oglašavanju, a nema utjecaja na njihovo znanje o neuromarketingu.In modern business, more and more businesses are deciding on neuromarketing that can greatly assist them in market research, the desire and the needs of their consumers. Neuromarketing is defined as a compound of neuroscience and marketing. By using neuroimaging or image brain imaging, researchers can find out whether advertising messages and campaigns for a company are effective and how much. Although still a small area of science, neuromarketing has attracted many scientists, researchers, businesses and consumers alike. This paper presents the results of a survey of a sample of 166 respondents, conducted in the period from 24 June 2016 to 28 July 2016, in which the attitudes of respondents, ie consumers about the application neuromarketing methods for the purpose of consumer research, their relevance to marketing, and the activity of neuromarketing on consumer behavior. Based on the survey conducted, it was confirmed that the level of education of respondents has a significant impact on their knowledge of subliminal advertising. A higher level of education among respondents has a greater influence on knowledge of subliminal advertising, and has no influence on their knowledge of neuromarketing

Stigmatizacija alkoholičara i drugih visoko rizičnih socijalnih skupina – odnos sa spolom i vrstom zanimanja

Apart from functional problems that arise from the fact that they belong to certain vulnerable social categories (individuals with chronic illnesses and conditions, individuals belonging to minorities and marginalized groups, etc.), members of these groups also face the feeling of distancing and/or rejection by others, including health professionals. The main purpose of this research is to determine social distances towards alcoholics compared with other high-risk social groups and to check for possible differences in social distances (and stigmatization) of alcoholics with regard to gender and occupation type. On a sample of 230 respondents (a deliberate sample of health and non-health professionals, heterogeneous by socio-demographic characteristics), using the Bogardus social distance scale, we investigated social distances for certain social groups: drug addicts, alcoholics, homosexuals, mentally ill individuals and individuals with physical disabilities. The results have shown that individuals with physical disabilities are the least stigmatized group, while the most stigmatized are drug addicts, with alcoholics being second according to social distance. A similar trend was also found in groups of subjects of different sex as well as different types of occupation, with an exception that alcoholics were the most stigmatized group among health professionals, while drug addicts were second most stigmatized group. Sexual differences in social distance towards alcoholics have not been confirmed, nor the differences between the two observed groups of occupations. The research results provide the basic guidelines needed to design the process of destigmatization of alcoholics, as well as other vulnerable social groups studied, in the populations of both health and non-health professionals of both sexes.Uz probleme u funkcioniranju koji proizlaze iz činjenice da pripadaju određenim osjetljivim socijalnim kategorijama (osobe s kroničnim bolestima i stanjima, pripadnici manjinskih i marginaliziranih skupina i dr.), pripadnici tih skupina suočavaju se i s osjećajem distanciranja i/ili odbacivanja od strane drugih ljudi, uključujući i zdravstveno osoblje. Glavni cilj ovog istraživanja je utvrditi socijalne udaljenosti prema alkoholičarima u usporedbi s pojedinim drugim visoko rizičnim socijalnim skupinama, te provjeriti eventualne razlike u socijalnim udaljenostima (i stigmatizaciji) alkoholičara s obzirom na spol i vrstu zanimanja. Na uzorku od 230 ispitanika (namjernog uzorka zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika, heterogenih po sociodemografskim obilježjima) primjenom Bogardusove ljestvice socijalne distance ispitivana je socijalna distanca prema određenim socijalnim skupinama: narkomanima, alkoholičarima, homoseksualcima, psihički bolesnim osobama i osobama s tjelesnim invaliditetom. Rezultati su pokazali da su osobe s tjelesnim invaliditetom najmanje stigmatizirana skupina, a najstigmatiziraniji su narkomani, dok su alkoholičari po socijalnoj distanci na visokom drugom mjestu. Sličan trend pronađen je i unutar skupina ispitanika različitog spola, kao i vrsta zanimanja, s tim da su se kod zdravstvenih djelatnika alkoholičari izdvojili kao najstigmatiziranija skupina, dok su se narkomani našli na drugom mjestu. Spolne razlike u socijalnoj distanci prema alkoholičarima nisu potvrđene, kao ni razlike među dvije promatrane skupine zanimanja. Rezultati istraživanja daju načelne smjernice potrebne za osmišljavanje procesa destigmatizacije alkoholičara, ali i drugih ispitivanih rizičnih socijalnih skupina, u populacijama zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika oba spola

Stigmatization of Psychiatric Patients – Knowledge and Attitudes of Health and Non-health Professionals

Uz teškoće u svakodnevnom djelovanju zbog simptoma svojih bolesti psihički bolesnici se moraju suočiti i s osjećajem odbačenosti od drugih ljudi, a sve zbog straha od njihovih nepredvidivih reakcija. Cilj ovog istraživanja je utvrditi razlike u znanjima i stavovima o stigmatizaciji psihičkih bolesnika u odnosu na vrstu zanimanja (zdravstveni, nezdravstveni djelatnici i psihijatrijsko osoblje), razinu obrazovanja (osnovno-srednjoškolsko obrazovanje, dodiplomska i sveučilišna diploma), spol i psihijatrijski hereditet u obitelji. Na uzorku od 243 ispitanika [namjernog uzorka zdravstvenih radnika (23,4%), nezdravstvenih radnika (49%) i psihijatrijskog osoblja (27,6%)], heterogenih prema sociodemografskim obilježjima) ispitani su znanje i stavovi prema psihičkim bolesnicima. U istraživanju je primijenjena Revidirana ljestvica za mjerenje stavova prema psihičkim bolesnicima izrađena prema ljestvici Ljetne škole studenata psihologije 2003. te Ljestvica znanja o psihičkim bolesnicima (SZPB) preuzeta iz istraživanja Jokić-Begić, Kamenov, Lauri Korajlija, 2005. Rezultati su pokazali da psihijatrijsko osoblje ima veće znanje o karakteristikama mentalno oboljelih pojedinaca, liječenju te o nastanku mentalnih bolesti od zdravstvenog i nezdravstvenog osoblja, a kod muškaraca samo od zdravstvenih radnika. Nezdravstveno i zdravstveno osoblje više od psihijatrijskog osoblja vjeruje da su s njima poželjni neposredni kontakti, osim kod muškaraca gdje nisu pronađene razlike. Obrazovaniji ispitanici imaju veće znanje o psihičkim bolestima i smatraju u većoj mjeri da su psihički bolesnici radno sposobni i ugodni, kao i da su s njima poželjni neposredni kontakti. Manje obrazovani ispitanici u većoj mjeri vjeruju da psihički bolesnici zaslužuju poštovanje i suosjećanje kao ravnopravni članovi društva. Značajne su razlike dobivene između ispitanika sa psihološkim hereditetom i bez psihijatrijskog herediteta u odnosu na jedan od aspekata stava. Ispitanici bez psihijatrijskog herediteta smatraju da osobe sa psihičkom bolesti zaslužuju više poštovanja i suosjećanja. Rezultati pružaju okvirne smjernice potrebne za oblikovanje procesa destigmatizacije psihičkih bolesnika u populaciji zdravstvenih i nezdravstvenih stručnjaka, kao i osobama različitog stupnja obrazovanja, posebno onima koji rade s mentalno oboljelim pacijentima ili stupaju s njima u kontakt nakon hospitalizacije.With functional problems resulting from the symptoms of their illness, people with mental illness also face the feeling of being rejected by other people, partly because of the fear of their specific and unpredictable reactions. The objective of this study was to determine the differences in knowledge and attitudes regarding psychiatric patients affecting their stigmatization, with respect to the type of employment (health and non-health professionals and psychiatric personnel), level of education (elementary and secondary school, undergraduate degree, university degree), gender, and psychiatric heredity in the family. We used a sample of 243 respondents (intentional sample of health (23.4%), non-health professionals (49%), and psychiatric personnel (27.6%), heterogeneous by socio-demographic characteristics) to examine knowledge and attitudes towards individuals with mental illness using appropriate measuring instruments. The Revised Scale for Measuring Attitudes toward Mental Patients, developed according to the scale of the Summer School of Psychology Students in 2003, and the Scale of Knowledge on Mental Patients (SKMP) taken from the study by Jokić-Begić, Kamenov, Lauri Korajlija, 2005, were applied. Psychiatric personnel were found to have more knowledge on the characteristics of individuals with mental illness as well as treatment and the development of mental illness regarding psychiatric patients compared with non-health and non-health professionals, and in men only compared with non-health professionals. Nonhealth and health professionals, to a greater extent than psychiatric personnel, feel that direct contact with individuals with mental illness was desirable, except in men where no differences were found. The more educated respondents had greater knowledge about individuals with mental illness and largely believed that individuals with mental illness are able to work and participate in the society as well as that direct contact with them was desirable. Respondents with lower educational status were more likely to believe that psychiatric patients deserve respect and compassion as equal members of society. Significant differences were found between subjects with and without psychiatric heredity in relation to one aspect of the attitude. Respondents without psychiatric heredity believe that people with mental illness deserve more respect and compassion. The results provide the framework guidelines needed to design the process of destigmatization of psychiatric patients in the populations of health and non-health professionals as well as people of different levels of education, especially those who work with psychiatric patients or come into contact with them after hospitalization

Mogućnost razlikovanja kategorija psihičkih poremećaja i poremećaja ponašanja na različitim testovima kognitivnih sposobnosti, upitnicima ličnosti i projektivnim tehnikama

Jedan od ciljeva kliničke procjene je diferencijalno-dijagnostička kategorizacija bolesti i poremećaja te je važno znati koliko psihologijski mjerni instrumenti mogu pomoći u razlikovanju različitih dijagnostičkih skupina. Cilj i svrha ovog istraživanja je utvrditi diferencijalno dijagnostičku vrijednost baterije psihologijskih mjernih instrumenata, odnosno ispitati mogućnost razlikovanja kategorija psihičkih poremećaja i poremećaja ponašanja na testu kognitivnih sposobnosti (WB II), upitniku ličnosti (MMPI-201) i projektivnoj tehnici (WTZ). Podatci su prikupljeni na pacijentima Neuropsihijatrijske bolnice „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači u razdoblju od kolovoza 2009. godine do 2014. godine. Pacijenti su bili upućeni na psihologijsku procjenu tijekom bolničkog ili ambulantnog liječenja. Analizirani su odgovori 794 pacijenata s različitim psihičkim poremećajima i poremećajima ponašanja. Rezultati pokazuju kako se različite kategorije psihičkih poremećaja i poremećaja ponašanja razlikuju u testovnim postignućima i izraženosti simptoma. Radom se potvrdila potreba za uključivanjem sveobuhvatne baterije psihologijskih mjernih instrumenata u kliničku procjenu, jer se jedino kombinacijom rezultata dobivenih na različitim tehnikama mogu dobiti rezultati koji će povećati valjanost diferencijalno-dijagnostičkog procesa

Obilježja kaznenih djela kod neubrojivih počinitelja

Obilježja kaznenih djela kod neubrojivih počinitelj

Verifying the internalizing - externalizing PTSD model and health outcomes in Croatian veterans

PTSP je poremećaj čiji je nastanak uvjetovan složenom interakcijom bioloških, psiholoških te socijalnih faktora koji određuju reakciju pojedinca. Dosadašnja istraživanja izdvojila su razne faktore rizika koji pogoduju nastanku ovog poremećaja. Na temelju dosadašnjih spoznaja pretpostavljeno je da u podlozi internaliziranog, odnosno eksternaliziranog tipa PTSP-a koji se razvio nakon proživljene ratne traume, stoje raniji genetski i okolinski rizični faktori. Cilj istraživanja bio je provjeriti prikladnost internaliziranog-eksternaliziranog modela za objašnjenje kliničke slike poremećaja, predisponirajućih rizičnih faktora i zdravstvenih ishoda u uzorku hrvatskih branitelja. Pretpostavljeno je da će veterani s internaliziranim tipom PTSP-a imati više komorbidnih dijagnoza iz skupine depresivnih i anksioznih poremećaja, kao i da će vjerojatnije oboljeti od bolesti dišnog i probavnog sustava, zatim endokrinih bolesti, bolesti prehrane i bolesti metabolizma, te zloćudnih novotvorina. S druge strane, da će veterani s eksternaliziranim tipom PTSP-a imati u komorbiditetu više mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja uzrokovanih upotrebom psihoaktivnih tvari, više bolesti cirkulacijskog sustava kao i bolesti nastalih kao posljedica zlouporabe psihoaktivnih tvari. Ukupno 433 sudionika koji su liječeni pod dijagnozom posttraumatskog stresnog poremećaja i/ili trajnih promjena ličnosti proizašlih iz PTSP-a ispunilo je TSI i MMPI-201 upitnike na temelju kojih je provjerena mogućnost prepoznavanja internaliziranog i eksternaliziranog tipa PTSP-a, a kliničkim intervjuom dobiveni su podaci o sociodemografskim i psihosocijalnim varijablama te tjelesnim bolestima. Rezultati su pokazali da se mogu razlikovati dvije skupine. Skupina sudionika s manje izraženim simptomima PTSP-a također se razlikovala i na MMPI-201 upitniku od skupine s jače izraženim simptomima PTSP-a. Intenzivniji PTSP povezan je s kliničkim ljestvicama MMPI-201 upitnika koje odgovaraju eksternaliziranim simptomima, kao što su agresija, actingout, neprijateljstvo i nepovjerenje, dok je manje intenzivni PTSP bio povezan s anksioznodepresivnim simptomima. Nisu potvrđeni rizični predisponirajući faktori. Potvrđene su razlike u obrazovanju pri čemu su sudionici s tipom 1 PTSP-a češće imali (ne)završenu osnovnu školu u odnosu na tip 2; radnom statusu gdje su sudionici s tipom 1 PTSP češće bili nezaposleni. Pokušaje suicida ili promišljanja o suicidu češće su navodili sudionici s tipom 1 PTSP-a, no među onima koji su pokušali suicid, nema razlika između tipova PTSP-a. Potvrđene su razlike u dvije skupine tjelesnih bolesti. Kod skupine koja pripada tipu 2 bile su češće bolesti živčanog sustava, dok su kod skupine koja pripada tipu 1 češće dijagnosticirane bolesti dišnoga sustava u odnosu na tip 2 PTSP-a. U ostalim skupinama tjelesnih bolesti prema MKB-10 nije bilo razlika. U Hrvatskoj do sada nije provjeravan dvodimenzionalni internalizirani-eksternalizirani model PTSP-a, kao niti pitanje jesu li ta dva podtipa PTSP-a povezana s različitim zdravstvenim ishodima. Iako u ovom istraživanju nisu dobiveni očekivani nalazi o predisponirajućim rizičnim faktorima i posttraumatskim faktorima za internalizirani i eksternalizirani PTSP, potvrđeno je da je i u hrvatskim uvjetima moguće razlikovati dva tipa PTSP-a što je klinički informativno za identificiranje rizičnih ponašanja i predviđanje poremećaja u ponašanju i osobito je korisno za planiranje liječenja, sprečavanje i smanjenje zdravstvenih rizika hrvatskih veterana.PTSD is a disorder whose occurrence is conditioned by the complex interaction of biological, psychological, and social factors that determine an individual's response. Previous research has identified various risk factors that favour the occurrence of this disorder A two-dimensional internalizing/externalizing model could provide a useful frame work from which to examine the co-occurring psychiatric symptoms associated with PTSD. Based on current knowledge, it has been assumed that the underlying internalized or externalized type of PTSD that developed after experiencing war trauma is genetic and environmental risk factors. The aim of this study is to determine the usefulness of a two-dimensional internalizing-externalizing PTSD model for understanding symptoms and health outcomes in the sample of Croatian war veterans. It was assumed that veterans with an internalized type of PTSD will have more comorbid diagnoses from the group of depressive and anxiety disorders, as well as being more likely to suffer from diseases of the respiratory and digestive systems, then endocrine diseases, diseases of nutrition and metabolism, and malignant neoplasms. On the other hand, veterans with externalizing type of PTSD will have more mental and behavioural disorders caused by the use of psychoactive substances in co morbidity, as well as more circulatory system diseases as well as diseases resulting from the abuse of psychoactive substances. A total of 433 participants who were treated under the diagnosis of post-traumatic stress disorder and/or permanent personality changes resulting from PTSD filled out the TSI and MMPI-201 questionnaires, based on which the possibility of recognizing the internalized and externalized type of PTSD was checked, and the clinical interview obtained data on sociodemographic and psychosocial variables and physical diseases. The results showed that two groups can be distinguished. The group of participants with less pronounced PTSD symptoms also differed on the MMPI-201 questionnaire from the group with more pronounced PTSD symptoms. More intense PTSD was associated with clinical scales of the MMPI-201 questionnaire corresponding to externalizing symptoms, such as aggression, acting-out, hostility and mistrust, while less intense PTSD was associated with anxietydepressive symptoms. Risk predisposing factors have not been confirmed. Differences in education were confirmed, whereby participants with type 1 PTSD more often had (not) finished primary school compared to type 2; work status, where participants with type 1 PTSD were more likely to be unemployed. Suicide attempts or thoughts about suicide were more often reported by participants with type 1 PTSD, but among those who attempted suicide, there were no differences between PTSD types. Differences in two groups of physical diseases were confirmed. In the group belonging to type 2, diseases of the nervous system were more common, while in the group belonging to type 1, diseases of the respiratory system were diagnosed more often compared to type 2 PTSD. There were no differences in other groups of physical diseases according to ICD-10. In Croatia, the two-dimensional internalized-externalized model of PTSD has not been tested so far, nor has the question whether these two subtypes of PTSD are associated with different health outcomes. Although the expected findings on predisposing risk factors and posttraumatic factors for internalized and externalized PTSD were not obtained in this research, it was confirmed that even in Croatian conditions it is possible to distinguish two types of PTSD, which is clinically informative for identifying risky behaviours and predicting behavioural disorders, and especially is useful for treatment planning, prevention and reduction of health risks of Croatian veterans

Verifying the internalizing - externalizing PTSD model and health outcomes in Croatian veterans

PTSP je poremećaj čiji je nastanak uvjetovan složenom interakcijom bioloških, psiholoških te socijalnih faktora koji određuju reakciju pojedinca. Dosadašnja istraživanja izdvojila su razne faktore rizika koji pogoduju nastanku ovog poremećaja. Na temelju dosadašnjih spoznaja pretpostavljeno je da u podlozi internaliziranog, odnosno eksternaliziranog tipa PTSP-a koji se razvio nakon proživljene ratne traume, stoje raniji genetski i okolinski rizični faktori. Cilj istraživanja bio je provjeriti prikladnost internaliziranog-eksternaliziranog modela za objašnjenje kliničke slike poremećaja, predisponirajućih rizičnih faktora i zdravstvenih ishoda u uzorku hrvatskih branitelja. Pretpostavljeno je da će veterani s internaliziranim tipom PTSP-a imati više komorbidnih dijagnoza iz skupine depresivnih i anksioznih poremećaja, kao i da će vjerojatnije oboljeti od bolesti dišnog i probavnog sustava, zatim endokrinih bolesti, bolesti prehrane i bolesti metabolizma, te zloćudnih novotvorina. S druge strane, da će veterani s eksternaliziranim tipom PTSP-a imati u komorbiditetu više mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja uzrokovanih upotrebom psihoaktivnih tvari, više bolesti cirkulacijskog sustava kao i bolesti nastalih kao posljedica zlouporabe psihoaktivnih tvari. Ukupno 433 sudionika koji su liječeni pod dijagnozom posttraumatskog stresnog poremećaja i/ili trajnih promjena ličnosti proizašlih iz PTSP-a ispunilo je TSI i MMPI-201 upitnike na temelju kojih je provjerena mogućnost prepoznavanja internaliziranog i eksternaliziranog tipa PTSP-a, a kliničkim intervjuom dobiveni su podaci o sociodemografskim i psihosocijalnim varijablama te tjelesnim bolestima. Rezultati su pokazali da se mogu razlikovati dvije skupine. Skupina sudionika s manje izraženim simptomima PTSP-a također se razlikovala i na MMPI-201 upitniku od skupine s jače izraženim simptomima PTSP-a. Intenzivniji PTSP povezan je s kliničkim ljestvicama MMPI-201 upitnika koje odgovaraju eksternaliziranim simptomima, kao što su agresija, actingout, neprijateljstvo i nepovjerenje, dok je manje intenzivni PTSP bio povezan s anksioznodepresivnim simptomima. Nisu potvrđeni rizični predisponirajući faktori. Potvrđene su razlike u obrazovanju pri čemu su sudionici s tipom 1 PTSP-a češće imali (ne)završenu osnovnu školu u odnosu na tip 2; radnom statusu gdje su sudionici s tipom 1 PTSP češće bili nezaposleni. Pokušaje suicida ili promišljanja o suicidu češće su navodili sudionici s tipom 1 PTSP-a, no među onima koji su pokušali suicid, nema razlika između tipova PTSP-a. Potvrđene su razlike u dvije skupine tjelesnih bolesti. Kod skupine koja pripada tipu 2 bile su češće bolesti živčanog sustava, dok su kod skupine koja pripada tipu 1 češće dijagnosticirane bolesti dišnoga sustava u odnosu na tip 2 PTSP-a. U ostalim skupinama tjelesnih bolesti prema MKB-10 nije bilo razlika. U Hrvatskoj do sada nije provjeravan dvodimenzionalni internalizirani-eksternalizirani model PTSP-a, kao niti pitanje jesu li ta dva podtipa PTSP-a povezana s različitim zdravstvenim ishodima. Iako u ovom istraživanju nisu dobiveni očekivani nalazi o predisponirajućim rizičnim faktorima i posttraumatskim faktorima za internalizirani i eksternalizirani PTSP, potvrđeno je da je i u hrvatskim uvjetima moguće razlikovati dva tipa PTSP-a što je klinički informativno za identificiranje rizičnih ponašanja i predviđanje poremećaja u ponašanju i osobito je korisno za planiranje liječenja, sprečavanje i smanjenje zdravstvenih rizika hrvatskih veterana.PTSD is a disorder whose occurrence is conditioned by the complex interaction of biological, psychological, and social factors that determine an individual's response. Previous research has identified various risk factors that favour the occurrence of this disorder A two-dimensional internalizing/externalizing model could provide a useful frame work from which to examine the co-occurring psychiatric symptoms associated with PTSD. Based on current knowledge, it has been assumed that the underlying internalized or externalized type of PTSD that developed after experiencing war trauma is genetic and environmental risk factors. The aim of this study is to determine the usefulness of a two-dimensional internalizing-externalizing PTSD model for understanding symptoms and health outcomes in the sample of Croatian war veterans. It was assumed that veterans with an internalized type of PTSD will have more comorbid diagnoses from the group of depressive and anxiety disorders, as well as being more likely to suffer from diseases of the respiratory and digestive systems, then endocrine diseases, diseases of nutrition and metabolism, and malignant neoplasms. On the other hand, veterans with externalizing type of PTSD will have more mental and behavioural disorders caused by the use of psychoactive substances in co morbidity, as well as more circulatory system diseases as well as diseases resulting from the abuse of psychoactive substances. A total of 433 participants who were treated under the diagnosis of post-traumatic stress disorder and/or permanent personality changes resulting from PTSD filled out the TSI and MMPI-201 questionnaires, based on which the possibility of recognizing the internalized and externalized type of PTSD was checked, and the clinical interview obtained data on sociodemographic and psychosocial variables and physical diseases. The results showed that two groups can be distinguished. The group of participants with less pronounced PTSD symptoms also differed on the MMPI-201 questionnaire from the group with more pronounced PTSD symptoms. More intense PTSD was associated with clinical scales of the MMPI-201 questionnaire corresponding to externalizing symptoms, such as aggression, acting-out, hostility and mistrust, while less intense PTSD was associated with anxietydepressive symptoms. Risk predisposing factors have not been confirmed. Differences in education were confirmed, whereby participants with type 1 PTSD more often had (not) finished primary school compared to type 2; work status, where participants with type 1 PTSD were more likely to be unemployed. Suicide attempts or thoughts about suicide were more often reported by participants with type 1 PTSD, but among those who attempted suicide, there were no differences between PTSD types. Differences in two groups of physical diseases were confirmed. In the group belonging to type 2, diseases of the nervous system were more common, while in the group belonging to type 1, diseases of the respiratory system were diagnosed more often compared to type 2 PTSD. There were no differences in other groups of physical diseases according to ICD-10. In Croatia, the two-dimensional internalized-externalized model of PTSD has not been tested so far, nor has the question whether these two subtypes of PTSD are associated with different health outcomes. Although the expected findings on predisposing risk factors and posttraumatic factors for internalized and externalized PTSD were not obtained in this research, it was confirmed that even in Croatian conditions it is possible to distinguish two types of PTSD, which is clinically informative for identifying risky behaviours and predicting behavioural disorders, and especially is useful for treatment planning, prevention and reduction of health risks of Croatian veterans