Doprinos Imbre I. Tkalca (i G. B. Cavalcasellea) formiranju zbirke biskupa J. J. Strossmayera

U članku se analiziraju pisma Imbre I. Tkalca (1824.–1912.) biskupu J. J. Strossmayeru (1815.–1905.) koja su sačuvana u fondu Strossmayerove ostavštine u Arhivu HAZU u Zagrebu i ističe se značenje Imbre Tkalca kao važnoga posrednika u popunjavanju Strossmayerove zbirke ali i kao pripadnika talijanske kulturne elite u posljednjoj četvrtini 19. stoljeća. Rezultati analize Tkalčevih izvještaja upućuju i na posredničku ulogu Giovannia Battiste Cavalcasellea (1819.–1897.) s kojim je Tkalac bio višestruko prijateljski i poslovno povezan

Izvozne dozvole iz arhiva austrijskog Saveznog zavoda za spomenike u Beču kao izvor saznanja o skupljačkoj praksi zagrebačkih kolekcionara

Dana 5. prosinca 1918. privremena nacionalna skupština Republike Njemačka-Austrija nakon dugih je prijepora donijela Zakon o zabrani izvoza i prodaje predmeta povijesne, umjetničke i kulturne vrijednosti. Neposredno po donošenju toga Zakona u Državni zavod za spomenike počeli su pristizati zahtjevi privatnika, trgovaca umjetninama, aukcijskih kuća i/ili prijevoznika umjetnina za dozvolu izvoza. Uvidom u sačuvane zahtjeve s odredištem Zagreb koji se čuvaju u arhivu Saveznoga zavoda za spomenike u Beču (Bundesdenkmalamt) autorica predstavlja aktivnost pojedinih zagrebačkih kolekcionara na bečkom tržištu umjetninama u međuratnom periodu te utvrđuje njihove kontakte s bečkim aukcijskim kućama i trgovcima umjetninama. Ujedno razmatra njihovu ulogu na tamošnjem umjetničkom tržištu nakon prijelomne 1938. godine, kada se većina zahtjeva prvenstveno odnosila na zamolbu dozvole izvoza umjetničkih predmeta zbog iseljenja iz zemlje

Dvije slike Vaza s cvijećem u Strossmayerovoj galeriji starih majstora u Zagrebu

U članku se razmatra atribucija i provenijencija dviju slika Vaza s cvijećem koje su dijelom zbirke Strossmayerove galerije postale 1971. godine kao oporučni dar pravnika Milovana Zoričića. Početkom 20. stoljeća nalazile su se u vlasništvu trgovca umjetninama Dorusa Hermsena u Den Haagu, gdje ih je zabilježio znameniti nizozemski povjesničar umjetnosti Cornelis Hofstede de Groot. Na temelju stilske analize autorica potvrđuje atribuciju signirane slike Janu Baptistu Bosschaertu, a drugu pripisuje Gasparu Peeteru Verbruggenu

Paintings of Old Masters from the Collection of Ervin and Branka Weiss in the Strossmayer Gallery in Zagreb

U fundusu Strossmayerove galerije starih majstora HAZU šesnaest je slika starih majstora iz zbirke Ervina i Branke Weiss. Obuhvatnim istraživanjem dokumenata koji se čuvaju u različitim arhivskim institucijama i fondovima ocrtava se sudbina zbirke Weiss neposredno prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata te se utvrđuju okolnosti transfera slika starih majstora u Strossmayerovu galeriju. Kroz prizmu istraživanja prodaje i kupovine slika starih majstora utvrđuje se aktivnost Ervina Weissa na bečkom tržištu umjetninama. Također se donose nova saznanja o provenijenciji pojedinih slika, prije njihova ulaska u zbirku Weiss, koja su u nekim slučajevima upotpunjena i rezultatima istraživanja fizičkih tragova na poleđinama slikā.The Strossmayer Gallery of Old Masters at Croatian Academy of Sciences and Arts owns sixteen paintings by old masters from the collection of Ervin (1884–1966) and Branka Weiss (d. 1975). Based on a comprehensive study of documents stored in various archival institutions and holdings, this article outlines the fate of the Weiss collection shortly before, during, and after World War II, and identifies the circumstances under which the said paintings were transferred to the Strossmayer Gallery. Industrialist and wholesaler Ervin Weiss, director of the Trbovlje Coalmine, enjoyed a high reputation in the interwar period, both in economy and in the cultural life of Zagreb. Well informed about the art markets in major regional centres, especially Vienna, Ervin Weiss managed to assemble a significant art collection, which enjoyed an international esteem. Having married Branka Huth in 1925, Weiss converted to Catholicism. After the establishment of the Independent State of Croatia, his collection was listed and photographed, and placed under the authority of the Conservation Office, but it did not share the fate of most Jewish collections that were voluntarily or forcibly stored at the Museum of Arts and Crafts in Zagreb during the war. After the war, in 1945, Weiss’ collection in his apartment on the second floor of a building at Boškovićeva Street no. 2 was registered and placed under the protection of the Conservation Institute, and in 1947 it was granted the status of a private collection of public significance. However, in 1949, the property of Ervin Weiss was sequestered and subsequently confiscated, and his artworks were handed over to the Yugoslav Academy of Sciences and Arts. The Weiss collection is now scattered across various museum institutions in Zagreb. An analysis of annotated Viennese auction catalogues confirms Ervin Weiss’ direct involvement in the art market there. His name appears in the so-called protocol catalogues of the Auktionshaus für Altertümer Glückselig and the auctioneer C. J. Wawra (Alfred Wawra). Based on the information about the sale/purchase of paintings by the old masters, new insights could be obtained about the early provenance of some of them and their fate before entering the Weiss collection. In 1925, Ervin Weiss bought the Portrait of a Lady with a Lap Dog from the Auktionshaus für Altertümer Glückselig, at the sale of the collection of Jacques Mühsam (1857–1930) a Berlin-based textile producer, and in 1927 the painting A Harbour in the Netherlands at the sale of the legacy of Victor (1865–1919) and Helena Mautner-Markhof (d. 1926), descendants of a reputable Czech family of brewers. It is from the same auction house that Weiss most likely bought the painting Holy Family with St Elizabeth and St John the Baptist, originating from the Fürsten von und zu Liechtenstein collection in Vienna. It had been part of the princely collection from before 1807 to 1922, when it was sold to the Glückselig auction house. Another painting that was probably acquired from the same auctioneer was A Lady Conversing with a Gentleman, which has a note in Cyrillic on the back saying “M. G. Kraevskaya” and “V. F. Kraevsky”. Research on the physical traces on the back of paintings complement our knowledge of Weiss’ purchases in the Austrian market. A piece of paper with the stamp of the Bundesdenkmalamt, used from 1923 to 1934, is preserved on the back of the Village Festival and probably also on the back of the Prodigal Son, although in a very poor state of preservation. So far, the only export license found in the Bundesdenkmalamt archive in Vienna issued to Ervin Weiss probably refers to the Herd with the Shepherds, which corresponds to the brief description “unbekannter Maler, Vieherde a./d. [an der] Tränke”

The Establishment, Organization and Operation of the Commission for Gathering and Protection of Cultural Monuments and Antiquities

Na temelju obuhvatnoga arhivskoga istraživanja dokumentacije Komisije za sakupljanje i očuvanje kulturnih spomenika i starina (KOMZA), koja se čuva u fondu Ministarstva prosvjete Narodne Republike Hrvatske u Hrvatskom državnom arhivu te u Zbirci starije građe Središnjeg arhiva s područja kulturne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske autorica predstavlja formiranje i djelovanje KOMZA-e te razmatra raspon njezine ovlasti i specifičnost njezine uloge.On the basis of a comprehensive archival research of the records of the Commission for Gathering and Protection of Cultural Monuments and Antiquities (Komisija za sakupljanje i očuvanje kulturnih spomenika i starina – KOMZA) kept in the archival holdings of the Ministry of Education of the People’s Republic of Croatia in the Croatian State Archives and in the Old Records Collections of the Central Archives for Cultural Heritage of the Ministry of Culture of the Republic of Croatia, the author presents the circumstances of the formation and operation of KOMZA and considers the extent of its authority and the specificity of its role

O provenijenciji slike Majčinstvo Louisa de Monija iz Strossmayerove galerije starih majstora

Na temelju istraživanja arhivske dokumentacije, aukcijskih kataloga i materijalnih tragova na poleđini slike Majčinstvo Louisa de Monija (1698. – 1771.) autorica utvrđuje raniju provenijenciju slike, koja od 1910. godine kao dio donacije Aleksandre Mlinarić, rođ. Davydov, čini dio zbirnoga fonda Strossmayerove galerije starih majstora HAZU. Povijest slike Majčinstvo prati od 1767. godine, kada je u Amsterdamu prodavana zbirka ljubitelja umjetnosti Pietera van Capella. Sliku potom identificira 1773. godine na prodaji zbirke Johana Aegidiusz. van der Marcka, gradonačelnika Leidena i de Monijeva patrona, te potom na prodaji zbirke baruna Menna van Coehoorna 1801. godine u Amsterdamu. Utvrđena provenijencija nije rezultirala samo popisivanjem smjene vlasnika, nego je omogućila i potvrdu atribucije slike nizozemskom slikaru Louisu de Moniju te je doprinijela saznanju o postojanju pandana slici Djevojka s pismom

Dekorativne bordure u Strossmayerovu časoslovu

Izrada dekorativnih bordura na marginama srednjovjekovnih rukopisa često je bila prepuštena »manjim« majstorima, pomagačima ili suradnicima, posebice tijekom 15. stoljeća, kada proizvodnja časoslova postaje masovnija. Razdoblje »ubrzane« proizvodnje odražavaju i knjige uzoraka s gotovim predlošcima po kojima nastaju bordure. Ipak, bordure i u kasnom srednjem vijeku obiluju interesantnim likovnim rješenjima, koja odražavaju shvaćanje dekorativnoga sustava iluminirane stranice, a čiji motivi govore o svakodnevnom životu srednjovjekovnoga čovjeka. Na primjeru bordura iz Strossmayerova časoslova iz Strossmayerove galerije u Zagrebu, koje razrađene s obiljem rješenja upućuju na etabliranu radionicu i dugu tradiciju, autorica analizira tipološke karakteristike bordura koje odlikuje čvrsto strukturirano i logično organizirano obrubljivanje stranice. Pomoću ikonografske analize utvrđuje principe pojavljivanja motiva dekorativnih bordura – cvijeća, životinja i čudovišnih stvorenja. Iako standardizirani, ti motivi predstavljaju, uz pomoć onodobnih pisanih izvora, izvor za razumijevanje kasnosrednjovjekovnoga življenja i pobožnosti

Dekorativne bordure u Strossmayerovu časoslovu

Izrada dekorativnih bordura na marginama srednjovjekovnih rukopisa često je bila prepuštena »manjim« majstorima, pomagačima ili suradnicima, posebice tijekom 15. stoljeća, kada proizvodnja časoslova postaje masovnija. Razdoblje »ubrzane« proizvodnje odražavaju i knjige uzoraka s gotovim predlošcima po kojima nastaju bordure. Ipak, bordure i u kasnom srednjem vijeku obiluju interesantnim likovnim rješenjima, koja odražavaju shvaćanje dekorativnoga sustava iluminirane stranice, a čiji motivi govore o svakodnevnom životu srednjovjekovnoga čovjeka. Na primjeru bordura iz Strossmayerova časoslova iz Strossmayerove galerije u Zagrebu, koje razrađene s obiljem rješenja upućuju na etabliranu radionicu i dugu tradiciju, autorica analizira tipološke karakteristike bordura koje odlikuje čvrsto strukturirano i logično organizirano obrubljivanje stranice. Pomoću ikonografske analize utvrđuje principe pojavljivanja motiva dekorativnih bordura – cvijeća, životinja i čudovišnih stvorenja. Iako standardizirani, ti motivi predstavljaju, uz pomoć onodobnih pisanih izvora, izvor za razumijevanje kasnosrednjovjekovnoga življenja i pobožnosti

O slici Krštenje vladara iz Strossmayerove galerije starih majstora

Na temelju istraživanja arhivske dokumentacije, aukcijskih kataloga te oznaka na poleđini slike Krštenje vladara iz Strossmayerove galerije starih majstora HAZU autorica iznosi brojne nove spoznaje o provenijenciji slike tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća. Utvrđuje da se slika nalazila u vlasništvu Williama Grahama (1817. – 1885.), jednog od značajnijih skupljača i pokrovitelja umjetnika viktorijanskoga doba te prati tijek prodaja slike posredstvom aukcijske kuće Christie’s u Londonu sve do 20-ih godina 20. stoljeća. Razmatra i okolnosti ulaska slike u zbirni fond Strossmayerove galerije u neposrednom poraću te vraća memoriju na pretposljednjega vlasnika slike, poduzetnika Oskara Fröhlicha (1879. – 1944.). Istraživanja provenijencije slike upotpunila su saznanja o izvornoj cjelini, odnosno o postojanju pandana Posveta Panteona te omogućila korigiranje i novo tumačenje ikonografije slike

Five Private Jewish Art Collections and their Fate during the Independent State of Croatia and after its Collapse

Usredotočujući se na privatne zbirke zagrebačkih židovskih obitelji spomenute u Izvještaju o provedbi zakonske odredbe o zabrani otuđivanja i izvažanja starinskih umjetničkih, kulturno-povjesnih i prirodnih spomenika na području Nezavisne Države Hrvatske koji je u srpnju 1941. godine sastavio Božidar Murgić, namjera je ovog priloga istražiti sudbinu oduzetih zbirki odnosno pojedinačnih umjetnina, pokušati rekonstruirati nekadašnji sadržaj i opseg tih zbirki te predstaviti sakupljačke interese u Izvještaju spomenutih zagrebačkih sakupljača.The author focuses on the private collections of Jewish families in Zagreb mentioned in the Report on the Implementation of the Legal Prohibition of Alienation and Removal of Artworks, Cultural, Historical and Natural Monuments in the Independent State of Croatia compiled by Božidar Murgić in July 1941. The article intends to investigate the fate of confiscated collections or individual works of art, and tries to reconstruct the former content and scope of these collections and present the collecting interests of the Zagreb collectors mentioned in the Report