Dana 5. prosinca 1918. privremena nacionalna skupština Republike Njemačka-Austrija nakon dugih je prijepora donijela Zakon o zabrani izvoza i prodaje predmeta povijesne, umjetničke i kulturne vrijednosti. Neposredno po donošenju toga Zakona u Državni zavod za spomenike počeli su pristizati zahtjevi privatnika, trgovaca umjetninama, aukcijskih kuća i/ili prijevoznika umjetnina za dozvolu izvoza. Uvidom u sačuvane zahtjeve s odredištem Zagreb koji se čuvaju u arhivu Saveznoga zavoda za spomenike u Beču (Bundesdenkmalamt) autorica predstavlja aktivnost pojedinih zagrebačkih kolekcionara na bečkom tržištu umjetninama u međuratnom periodu te utvrđuje njihove kontakte s bečkim aukcijskim kućama i trgovcima umjetninama. Ujedno razmatra njihovu ulogu na tamošnjem umjetničkom tržištu nakon prijelomne 1938. godine, kada se većina zahtjeva prvenstveno odnosila na zamolbu dozvole izvoza umjetničkih predmeta zbog iseljenja iz zemlje