17 research outputs found
Insulin Resistance and Diabetic Autonomic Neuropathy
Autonomna dijabetiÄka neuropatija važna
je kroniÄna komplikacija Å”eÄerne bolesti koja se oÄituje u
viŔe organskih sustava, a udružena je s padom kvalitete
života te poveÄanim mortalitetom i morbiditetom osoba
oboljelih od Å”eÄerne bolesti. ToÄan patoloÅ”ki mehanizam
odgovoran za ovo oÅ”teÄenje nije poznat. EpidemioloÅ”ka
ispitivanja upozorila su na povezanost hiperinzulinemije
i poveÄane aktivnosti simpatiÄkog dijela autonomnoga
živÄanog sustava. Na temelju rezultata viÅ”e ispitivanja
potomaka osoba oboljelih od tipa 2 Å”eÄerne bolesti
(koji su Äesto rezistentni na inzulin uz joÅ” uvijek urednu
toleranciju glukoze) smatra se da su inzulinska rezistencija
i kompenzatorna hiperinzulinemija rane patofi zioloŔke
promjene vezane uz razvoj autonomne disfunkcije koja
pak kasnije utjeÄe na razvoj arterijske hipertenzije i tipa 2
Å”eÄerne bolesti. U ispitivanjima srÄane autonomne regulacije
na istome modelu uoÄeno je statistiÄki znaÄajno poviÅ”enje
srÄane frekvencije uz poviÅ”enje omjera simpato-vagalnog
kardijalnog tonusa. Rezultati navedenih ispitivanja govore
u prilog ranijem pojavljivanju autonomne disfunkcije nego
Å”to se do sada smatralo, vežuÄi ju uz parenteralni tip 2
Å”eÄerne bolesti. PokuÅ”aji lijeÄenja autonomne dijabetiÄke
neuropatije nisu zadovoljili. Inzistiranje na poboljŔanju
glukoregulacije najÄeÅ”Äe nije praÄeno poboljÅ”anjem
simptoma dijabetiÄke neuropatije. Osnovu lijeÄenja ovog
poremeÄaja Äine izbjegavanje neurotoksina (alkohola),
primjena antioksidansa i simptomatska terapija, a opisan je
i moguÄi povoljan uÄinak lijeÄenja metforminom.Diabetic autonomic neuropathy is an
important chronic complication of diabetes that affects many
physiological systems and is associated with a signifi cant
deterioration in the quality of life and increased morbidity and
mortality. The exact pathological mechanism responsible
for this damage is unknown. Epidemiological studies have
shown that insulin resistance and hyperinsulinism are
associated with an increased sympathetic nervous system
activity. Based on the results of research in children of
type 2 diabetic patients (who are often insulin resistant
despite normal glucose tolerance), it is considered that
insulin resistance and compensatory hyperinsulinemia
represent early pathophysiological changes related to
the development of autonomic dysfunction. The latter is
responsible for the subsequent development of hypertension
and/or type 2 diabetes. In autonomic cardiac regulation
studies performed on the same model, a statistically
signifi cant increase in heart rate and sympatho-vagal
cardiac tone ratio was observed. The results of these
studies suggest that autonomic dysfunction develops
earlier than previously thought, connecting it to parenteral
type 2 diabetes. The treatment of diabetic neuropathy is
less than satisfactory. Most often, the improved glycemic
control is not accompanied with the improvement in
diabetic neuropathy symptoms. The mainstays of therapy
are avoidance of neurotoxins (alcohol), administration of
antioxidants and symptomatic treatment. Possible favorable
effects of metformin were also described
Lifestyle habits of Croatian diabetic population: observations from the Croatian Adult Health Survey [Životne navike osoba sa Å”eÄernom bolepÄu u Republici Hrvatskoj: zapažanja iz Hrvatske zdravstvene ankete]
The aim of this study was to assess the behavioural risk factors in Croatian diabetic population and to compare them with the lifestyle habits of individuals with no known history of diabetes. The study was a part of the Croatian Adult Health Survey (CAHS), a cross-sectional survey that provided comprehensive health assessment of the Croatian adult population. Risk factors were defined as an unhealthy nutritional regimen, excessive alcohol consumption, smoking and lack of physical activity. Physical inactivity was the most prevalent risk factor observed in a significant number of both diabetic and non-diabetic subjects (44.8% and 29.1%). It was also the only behavioural risk factor that was more prevalent in the diabetic individuals as compared to those without diabetes. Alcohol consumption did not vary significantly between the two groups (5.8% vs. 6.3%), while unhealthy dietary pattern and smoking were less frequent in respondents with diabetes (10.0% vs. 16.5% and 14.3% vs. 23.2%, respectively). Among diabetic patients, a significantly larger proportion of men than women reported smoking (19.2% vs. 10.0%), whereas no such sex-related differences were observed in other behavioural risk factors. Although the most prominent risk factor in diabetic patients was physical inactivity, a significant proportion of respondents with diabetes also reported the presence of other risk factors investigated in this survey. Since the majority of diabetic patients do not reach their treatment goals, there is a substantial need for curative and preventive interventions. Given the importance of physical activity in the treatment and prevention of diabetes and the high proportion of inactive diabetic patients, any future preventive programme in Croatia should address that risk as well
Pojavnost dijabetiÄkog stopala u jedinici intenzivne skrbi sveuÄiliÅ”ne klinike Vuk vrhovac u periodu od 2001.-2005.
Cilj je rada utvrditi uÄestalost akutnog dijabetiÄkog stopala u Jedinici intenzivne skrbi Klinike Vuk Vrhovac, najÄeÅ”Äe razloge amputacije te obilježja bolesnika obzirom na dob, spol, trajanje dijabetesa i utvrditi karakteristike bolesnika obzirom na Äimbenike rizika hipertenziju, puÅ”enje i HbA1c. Pregledana je dokumentacija svih bolesnika koji su hospitalizirani s dijagnozom dijabetiÄkog stopala unazad 5 godina (N=252). DijabetiÄko je stopalo kao kasna komplikacija Å”eÄerne bolesti prisutno u 29,3% svih hospitalizacija bolesnika u Jedinici intenzivne skrbi. ProsjeÄna starost bolesnika je 65,6 godina, zastupljenost žena je 40,5%, a muÅ”karaca 59,5%. ProsjeÄno trajanje dijabetesa je 15,7 godina. ProsjeÄna razina HbA1c iznosi 8,6%. Hipertenzija je prisutna u 81,4% bolesnika, a 18,7% ima uredne vrijednosti krvnog tlaka. Zastupljenost puÅ”aÄa je 16,3% i nepuÅ”aÄa 83,7%. Od svih je zaprimljenih bolesnika kritiÄnu ishemiju imalo 2,8%, trofiÄki ulkus 35,3%, gangrenu 35,7% i flegmonu 26,2%. Udio amputacija iznosi 50%, od toga je amputacija prsta 11,5%, amputacija stopala 2,8%, potkoljeniÄnih amputacija 18,7% i natkoljeniÄnih amputacija 17,1%. NajÄeÅ”Äi je razlog potkoljeniÄne amputacije bio flegmona 46,8%, gangrena 42,6%, trofiÄki ulkus 8,5%, te kritiÄna ishemija 2,1%. NajÄeÅ”Äi razlog natkoljeniÄne amputacije je flegmona u 20,9% sluÄajeva, kritiÄna ishemija 11,6% te trofiÄki ulkus 2,3%. ProsjeÄno je trajanje hospitalizacije bolesnika iznosilo 13,4 dana. DijabetiÄko stopalo zauzima znaÄajan udio svih hospitalizacija u Jedinici intenzivne skrbi Klinike Vuk Vrhovac (29,3%). ZnaÄajan je i udio amputiranih bolesnika s akutnim dijabetiÄkim stopalom (50%). RiziÄni Äimbenici koji su praÄeni ukazuju na neadekvatnu regulaciju glikemije (HbA1c8,56%.), visoki udio bolesnika s poviÅ”enim krvnim tlakom te dugogodiÅ”nju Å”eÄernu bolest
Diabetes and Coronary Heart Disease
Å eÄerna bolest (Å B) sve viÅ”e poprima pandemijske
razmjere. Osim porasta novootkrivenih bolesnika
zabrinjava porast Å”eÄerne bolesti tipa 2 u mlaÄoj dobnoj skupini.
VodeÄi uzrok smrtnosti u osoba sa Å B su kardiovaskularne
bolesti (KVB) u koje ubrajamo koronarnu bolest srca
(KBS), cerebrovaskularnu bolest i perifernu vaskularnu bolest.
Aterosklerotske promjene u osoba sa ŠB su teže, difuzno
rasprostranjene i obiÄno nepogodne za dilataciju. KliniÄkom
slikom KBS-a dominira ishemijska bol, Äesto prisutna
samo s dispnejom (ekvivalent angine), nijemom ishemijom ili
nijemim infarktom miokarda. S obzirom na navedeno preporuke
za dijagnostiÄki postupak neÅ”to su drugaÄije nego u
osoba bez Å B. Cilj lijeÄenja je smanjenje rizika obolijevanja od
KBS (primarna prevencija), odnosno usporavanje razvoja
ateroskleroze u bolesnika kod kojih je veÄ ustanovljena koronarna
bolest (sekundarna prevencija). LijeÄenje KBS bitno
se ne razlikuje u osoba sa Å B i bez nje.Diabetes mellitus (DM) is increasingly gaining
pandemic dimensions. Along with the growing number of
the newly detected patients, the increase of diabetes type II in
younger age deserves special attention. The leading cause of
mortality in patients with diabetes are cardiovascular diseases
(CVD) including coronary heart disease (CHD), cerebrovascular
disease and peripheral vascular disease. Atherosclerotic
changes in patients with diabetes are more severe, diffusely
distributed and usually inadequate for dilatation. Clinical features
of coronary heart disease are dominated by ischemic
pain, often accompanied only by dispnea (an equivalent to angina),
mute ischemia or mute myocardial infarction. Having this
in mind, the recommendations for diagnostic procedures are
somewhat different than in persons without diabetes. The aim
of treatment is the reduction of risks for coronary heart disease
(primary prevention), i.e. slowing down atherosclerotic processes
in patients with already established coronary disease (secondary
prevention). The treatment of coronary heart disease
does not differ in patients with or without diabetes
Pojavnost dijabetiÄkog stopala u jedinici intenzivne skrbi sveuÄiliÅ”ne klinike Vuk vrhovac u periodu od 2001.-2005.
Cilj je rada utvrditi uÄestalost akutnog dijabetiÄkog stopala u Jedinici intenzivne skrbi Klinike Vuk Vrhovac, najÄeÅ”Äe razloge amputacije te obilježja bolesnika obzirom na dob, spol, trajanje dijabetesa i utvrditi karakteristike bolesnika obzirom na Äimbenike rizika hipertenziju, puÅ”enje i HbA1c. Pregledana je dokumentacija svih bolesnika koji su hospitalizirani s dijagnozom dijabetiÄkog stopala unazad 5 godina (N=252). DijabetiÄko je stopalo kao kasna komplikacija Å”eÄerne bolesti prisutno u 29,3% svih hospitalizacija bolesnika u Jedinici intenzivne skrbi. ProsjeÄna starost bolesnika je 65,6 godina, zastupljenost žena je 40,5%, a muÅ”karaca 59,5%. ProsjeÄno trajanje dijabetesa je 15,7 godina. ProsjeÄna razina HbA1c iznosi 8,6%. Hipertenzija je prisutna u 81,4% bolesnika, a 18,7% ima uredne vrijednosti krvnog tlaka. Zastupljenost puÅ”aÄa je 16,3% i nepuÅ”aÄa 83,7%. Od svih je zaprimljenih bolesnika kritiÄnu ishemiju imalo 2,8%, trofiÄki ulkus 35,3%, gangrenu 35,7% i flegmonu 26,2%. Udio amputacija iznosi 50%, od toga je amputacija prsta 11,5%, amputacija stopala 2,8%, potkoljeniÄnih amputacija 18,7% i natkoljeniÄnih amputacija 17,1%. NajÄeÅ”Äi je razlog potkoljeniÄne amputacije bio flegmona 46,8%, gangrena 42,6%, trofiÄki ulkus 8,5%, te kritiÄna ishemija 2,1%. NajÄeÅ”Äi razlog natkoljeniÄne amputacije je flegmona u 20,9% sluÄajeva, kritiÄna ishemija 11,6% te trofiÄki ulkus 2,3%. ProsjeÄno je trajanje hospitalizacije bolesnika iznosilo 13,4 dana. DijabetiÄko stopalo zauzima znaÄajan udio svih hospitalizacija u Jedinici intenzivne skrbi Klinike Vuk Vrhovac (29,3%). ZnaÄajan je i udio amputiranih bolesnika s akutnim dijabetiÄkim stopalom (50%). RiziÄni Äimbenici koji su praÄeni ukazuju na neadekvatnu regulaciju glikemije (HbA1c8,56%.), visoki udio bolesnika s poviÅ”enim krvnim tlakom te dugogodiÅ”nju Å”eÄernu bolest
Utjecaj psa vodiÄa na regulaciju glikemije u slijepih/slabovidnih osoba sa Å”eÄernom boleÅ”Äu
The aim was to assess glycemia regulation in a blind diabetic patient after getting a guide dog. Glycosylated hemoglobin (HbA1c) results of a blind patient before and after getting the guide dog were retrospectively collected. The paired t-test results yielded a two-tailed P value of 0.0925, a difference considered not statistically significant; the 95% confidence interval of this difference varied from -0.2494 to 1.889. An improvement of glycemia regulation was observed with the guide dog compared to previous glycemia regulation, however, the difference was not statistically significant. The moderate improvement could probably be attributed to the mobility of the blind person having a guide dog. Standard quality of life tests should be included in the evaluation of diabetic blind persons, especially the impact of a guide dog on glycemic control or other chronic complications of diabetes.Cilj je bio procijeniti regulaciju glikemije kod slijepe osobe sa Å”eÄernom boleÅ”Äu nakon Å”to je ta osoba dobila psa vodiÄa. Retrospektivno su se prikupljali rezultati HbA1c u slijepe osobe prije i nakon dobivanja psa vodiÄa. Primjenom rezultata parnog t-testa dobivena je dvosmjerna vrijednost P od 0,0925. Razlika nije bila statistiÄki znaÄajna, dok se 95% interval pouzdanosti te razlike kretao od -0,2494 do 1,889. Zabilježeno je poboljÅ”anje regulacije glikemije uz psa vodiÄa u usporedbi s vrijednostima prije dobivanja psa vodiÄa, ali razlika nije bila statistiÄki znaÄajna. Smatramo da bi to umjereno poboljÅ”anje moglo biti povezano s pokretljivoÅ”Äu slijepe osobe uz psa vodiÄa. U procjenu slijepe osobe sa Å”eÄernom boleÅ”Äu treba ukljuÄiti standardne testove za kvalitetu života, osobito utjecaj psa na regulaciju glikemije ili na druge kroniÄne komplikacije Å”eÄerne bolesti
Scintigrafija z indij-111-DTPA-oktreotidom pri bolnikih s karcinoidom
Background. The aim of the study was the evaluation of clinical utility and comparison of 111 In-DTPA- octreotide receptor scintigraphy (SRS) with conventional imaging modalities (CIM) in the detection of carcinoid tumor. Patients and methods. Fourteen patients with pathohistologically proven diagnosis of carcinoid tumor and one patient with clinical suspicion of carcinoid tumor were investigated by SRS. SRS was performed for localization of primary tumor, recurrence or estimation of spread of the disease after CIM had been completed. Whole body scans and single photon emission computed tomography (SPECT) were acquired 6 and 24 h after the application of radiopharmaceutical. The intensity of nonspecific radiopharmaceutical uptake in the bowel was assessed semiquantitatively by a score using whole body scans. Results. The evaluation was done for patients and for tumor sites. The sensitivity, specificity, and positive and negative predictive values for patient evaluation were 89 %,100 %,100 % and 80 %, respectively for both CIM and SRS, whereas for tumor sites, these parameters were 69 % 100 %,100 % and 82 % for CIM, and 88%,100%,100% and 92 % for SRS. Intensity score of nonspecific 111In-octreotide bowel accumulation was 0.92 and 2.01 for 6 and 24h scans respectively (p < 0.01). Conclusion. 111In-octreotide scintigraphy should be included in the diagnostic algorithm for the patients with clinical suspicion of carcinoid and for the assessment of patients with proven carcinoid tumor.IzhodiÅ”Äa. Å tudijo smo izvedli z namenom, da ocenimo kliniÄno uporabnost scintigrafije somatostatinskih receptorjev z indij-111-DTPA-oktreotidom (SRS) ter jo primerjamo s konvencionalnimi naÄini slikovne preiskave pri bolnikih s karcinoidom. Bolniki in metode. Å tirinajst bolnikov s patohistoloÅ”ko potrjenimkarcinoidom in enega bolnika s kliniÄno ugotovljenim karcinoidom smo preiskali s SRS. Preiskavo SRS smo izvedli po konvencionalni slikovni preiskavi in z njo poskuÅ”ali lokalizirati primarni tumor in ugotoviti ponovitev ali razsoj bolezni. Scintigrafijo celotnega telesa in raÄunalniÅ”ko tomografijo z emisijo posameznih elektronov (SPECT) smo opravili 6 in 24 ur povbrizganem radiofarmacevtskem sredstvu. Intenzivnost nespecifiÄnega kopiÄenja radiofarmacevtskega sredstva v Ärevesu smo ocenili semikvantitativnos scintigrafijo celotnega telesa. Rezultati. Intenzivnost kopiÄenja smo ocenili glede na bolnike in glede na lokalizacijo tumorja. Pri bolnikih je obÄutljivost znaÅ”ala 89%, specifiÄnost 100%, pozitivne in negativne napovedne vrednosti pa so bile 100% in 80% tako pri konvencionalnem naÄinu slikovne preiskave kot pri SRS. Pri ocenjevanju lokalizacije tumorja sobili zgornji parametri naslednji: slikanje celotnega telesa: obÄutljivost 69%, specifiÄnost 100%, pozitivne in negativne napovedne vrednosti 100% in 82%SRS: obÄutljivost 88%, specifiÄnost 100%, pozitivne in negativne napovedne vrednosti 100% in 92%. Intenzivnost nespecifiÄnega kopiÄenja 111-indija-oktreotida v Ärevesju je bila pri slikah, posnetih po 6. urah 0,92 in pri slikah, posnetih po 24 urah, 2,01 (p < 0,01). ZakljuÄki. SRS bi morala biti vkljuÄena v diagnostiÄni algoritem pri bolnikih, pri katerih je bil karcionoid ugotovljen le kliniÄno in tudi pri bolnikih s potrjeno diagnozo karcionoida
Lifestyle Habits of Croatian Diabetic Population: Observations from the Croatian Adult Health Survey
The aim of this study was to assess the behavioural risk factors in Croatian diabetic population and to compare them with the lifestyle habits of individuals with no known history of diabetes. The study was a part of the Croatian Adult Health Survey (CAHS), a cross-sectional survey that provided comprehensive health assessment of the Croatian adult population. Risk factors were defined as an unhealthy nutritional regimen, excessive alcohol consumption, smoking and lack of physical activity. Physical inactivity was the most prevalent risk factor observed in a significant number of both diabetic and non-diabetic subjects (44.8% and 29.1%). It was also the only behavioural risk factor that was more prevalent in the diabetic individuals as compared to those without diabetes. Alcohol consumption did not vary significantly between the two groups (5.8% vs. 6.3%), while unhealthy dietary pattern and smoking were less frequent in respondents with diabetes (10.0% vs. 16.5% and 14.3% vs. 23.2%, respectively). Among diabetic patients, a significantly larger proportion of men than women reported smoking (19.2% vs. 10.0%), whereas no such sex-related differences were observed in other behavioural risk factors. Although the most prominent risk factor in diabetic patients was physical inactivity, a significant proportion of respondents with diabetes also reported the presence of other risk factors investigated in this survey. Since the majority of diabetic patients do not reach their treatment goals, there is a substantial need for curative and preventive interventions. Given the importance of physical activity in the treatment and prevention of diabetes and the high proportion of inactive diabetic patients, any future preventive programme in Croatia should address that risk as well
Smjernice za uspostavu kontinuiteta crijeva u prevenciji i lijeÄenju sindroma blind loop u djece
CROATIAN GUIDELINES FOR THE PHARMACOTHERAPY OF TYPE 2 DIABETES
Uvod: Hrvatsko druÅ”tvo za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskoga lijeÄniÄkog zbora izradilo je 2011. godine prve nacionalne smjernice o prehrani, edukaciji i samokontroli te farmakoloÅ”kom lijeÄenju Å”eÄerne bolesti tipa 2. Sukladno poveÄanom broju dostupnih lijekova te novim spoznajama o uÄinkovitosti i sigurnosti primjene veÄ ukljuÄenih lijekova, pokazala se potreba za obnovom postojeÄih smjernica za farmakoloÅ”ko lijeÄenje Å”eÄerne bolesti tipa 2 u Republici ĀHrvatskoj. Sudionici: Kao koautori Smjernica navedeni su svi Älanovi Hrvatskog druÅ”tva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskoga lijeÄniÄkog zbora, kao i ostalih ukljuÄenih struÄnih druÅ”tava, koji su svojim komentarima i prijedlozima pridonijeli izradi Smjernica. Dokazi: Ove su Smjernice utemeljene na dokazima, prema sustavu GRADE (engl. Grading of Recommendations, Assessment, Development and Evaluation) koji uz razinu dokaza opisuje i snagu preporuke. ZakljuÄci: Individualan pristup temeljen na fizioloÅ”kim principima regulacije glikemije nuždan je u lijeÄenju osoba sa Å”eÄernom bolesti. Ciljeve lijeÄenja i odabir medikamentne terapije treba prilagoditi oboljeloj osobi, uzimajuÄi u obzir životnu dob, trajanje bolesti, oÄekivano trajanje života, rizik od hipoglikemije, komorbiditete, razvijene vaskularne i ostale komplikacije, kao i ostale Äimbenike. Zbog svega navedenoga od nacionalnog je interesa imati praktiÄne, racionalne i provedive smjernice za farmakoloÅ”ko lijeÄenje Å”eÄerne bolesti tipa 2.Introduction: The Croatian Association for Diabetes and Metabolic Disorders of the Croatian Medical Association has issued in 2011 the first national guidelines for the nutrition, education, self-control, and pharmacotherapy of Ādiabetes type 2. According to the increased number of available medicines and new evidence related to the effectiveness and safety of medicines already involved in the therapy there was a need for update of the existing guidelines for the Āpharmacotherapy of type 2 diabetes in the Republic of Croatia. Participants: as co-authors of the Guidelines there are listed all members of the Croatian Association for Diabetes and Metabolic Diseases, as well as other representatives of professional societies within the Croatian Medical Association, who have contributed with comments and suggestions to the development of the Guidelines. Evidence: These guidelines are evidence-based, according to the GRADE system (eng. Grading of Recommendations, Assessment, Development and Evaluation), which describes the level of evidence and strength of recommendations. Conclusions: An individual patient approach based on physiological principles in blood glucose control is essential for diabetesā patients management. Glycemic targets and selection of the pharmacological agents should be tailored to the patient, taking into account the age, duration of disease, life expectancy, risk of hypoglycemia, comorbidities, developed vascular and other complications as well as other factors. Because of all this, is of national interest to have a practical, rational and applicable guidelines for the pharmacotherapy of type 2 diabetes