Karl Ritter Stefanowski and his work on the development of modern banking in Austro-Hungarian Bosnia and Hercegovina

After the fall of Bosnia and Herzegovina under Austria-Hungary in 1878, the new government soon began to form its administration. Bosnia and Herzegovina lacked both the staff and modern institutions required for the progress of modern agriculture and business. One of the fundamental preconditions for this progress, capital, was not institutionally and practically developed. The new administration in an attempt to make progress brought in specialists from Austria-Hungary to study conditions and propose improvements. One of the specialists was Karl Stefanowski. He spent most of his working life employed in state administration in Bosnia and Herzegovina. In 1886, he was commissioned by the common minister of finance Benjamin Kallay to make a study concerning the state of credit operations and the possibility of improving the conditions in this area. This paper deals primarily with this study and its effect on Bosnian credit operations.Nakon pada Bosne i Hercegovine pod Austro-Ugarsku, nova vlast je ubrzo pristupila formiranju svoje administracije. Bosni i Hercegovini je falilo kadra neophodnog za napredak u sferi poljoprivrede i poduzetništva. Jedan od temeljnih preduslova za taj napredak, kapital, nije bio institucionalno i u praksi razvijen. Pokušavajući da ostvari napredak, austrougarska administracija dovela je stručnjake iz Monarhije poput Karla Stefanowskog. Veći dio svog radnog vijeka on je proveo u Bosni i Hercegovini. Tokom 1886. bio je zadužen od strane zajedničkog ministra finansija Benjamina Kallaya da izradi studiju koja će analizirati stanje kredita u zemlji i predložiti mjere za njegovo ozdravljenje. Ovaj rad se bavi tim elaboratom i njegovim efektom na razvoj bosanskohercegovačkog kreditnog poslovanja

The Role of Youth Labour Actions in Creation of the Socialist Society in Bosnia and Herzegovina, 1945-1952

Uloga omladinskih radnih akcija u procesu preobražaja bosanskohercegovačkog društva poslije Drugog svjetskog rata je bila dalekosežna i slobodno se može reći da iste predstavljaju jednu od najvećih propagandnih pobjeda Komunističke partije kako u Bosni i Hercegovini tako i u Jugoslaviji. Samo postojanje brojnih objekata koji su izgrađeni u tom periodu, uglavnom dobrovoljnim, omladinskim radom dugo godina nakon njihovog završetka je ostavilo lako vidljive rezultate gdje je politička ideja jednog sistema pretvorena u jedno konkretno i korisno djelo. Činjenica da se u godinama poslije izgradnje ovih objekata uvijek naglašavala dobrovoljnost i masovnost davala je Komunističkoj partiji pravo da se ističe kao glavni faktor koji je doprinio razvoju i kulturnom uzdizanju zemlje, jer je Partija dala dovoljno dobar razlog omladini da se odazove njezinom pozivu za izgradnju zemlje. Omladinske radne akcije su pored očeiglednog ekonomskog imale i politički značaj jer su trebale poslužiti kao mjesto na kojem će se stvoriti novi kadrovi ne samo za industriju već i rukovođenje lokalnih sredina. Mladi ljudi se nisu učili samo zanatima već i organizacionim sposobnostima. Termin koji se često koristio, a koji dobro personifikuje stav vlasti prema izgradnji omladinskih pruga jeste da su one bile kovačnice novih ljudi ili kovačnice bratstva i jedinstva. Za omladinske radne akcije može se reći da su predstavljale pozitivan doprinos omladine obnovi i razvoju zemlje, kao i izgradnji pozitivnih međuetničkih odnosa u ratom zavađenoj Jugoslaviji. Vjerovatno su omladinske radne akcije jedno od najpozitivnijih sjećanja koje je ostalo iz socijalističkog perioda bosanskohercegovačke historije. Međutim, ne treba niti abolirati tadašnji režim za njegove propuste prilikom samih akcija. Stroga kontrola života omladinaca, politička indoktrinacija, cenzura negativnih vijesti sa pruge, kao i pretjerano idealiziranje samih omladinskih radnih akcija su sprječavale da se na njih ikad ozbiljnije kritički posmatra. Naravno, kritički pogled na omladinske radne akcije je bio izuzetno nepopularan i zato se do današnjeg vremena ustalilo mišljenje o njima kao o primjeru uspješnog projekta Komunističke partije, što ako se zanemare žrtve u tome procesu, sasvim sigurno je i bio.The article deals with the role of youth labour actions in the transformation process of the Bosnian-Herzegovinan society into the new socialist society. The paper is timelimited by the years 1945 and 1952, since in that period the construction of the socialist society started most decisively and the youth labour actions were also the most extensive. On the basis of the archival documents and the existing literature, one is led to the conclusion that the youth labour actions were ventures burdened by numerous difficulties for the Communist Party as their organizer, but that they represented an excellent opportunity for the indoctrination of youth with socialist ideals as well