JOURNALISM IN WARTIME

Posao izvjestitelja iz zemlje koja se nalazi u ratnom stanju, prije ili poslije podliježe cenzuri. Koliko je opasan posao ratnih izvjestitelja govore i podaci o ubijenim novinarima, te svojevrsna “pravila ratnog novinarstva”. Članak govori o nekim primjerima ratne cenzure u ranijim borbenim akcijama NATO saveza, potom iznosi i dokumentira ratnu cenzuru tijekom agresije na Republiku Hrvatsku, te raspoložive informacije iz postojećeg ratnog stanja u SR Jugoslaviji. U vrijeme nastanka ovog teksta (svibanj, 1999.), još su uvijek trajale borbene akcije na tom području, a samim tim i cenzura nad novinarskim izviješćima.Reporters’ work from a country at war sooner or later gets subjected to censorship. That the job of war correspondents is dangerous has been proved by the number of journalists who get killed every year and by certain “rules of wartime journalism”. The article looks into some forms of wartime censorship in the earlier NATO military actions, describes the censorship during the aggression on the Republic of Croatia, and on the basis of the available information, deals with the relevant situation in SR Yugoslavia. At the time when this article was written (May 1999), NATO’s military intervention in that country was still going on; consequently, the newspaper censorship was still very much in force there

COMMERCIALIZATION OF RADIO – MARKET-BASED OR POLITICAL DECISION?

Elektronički su mediji u brojnim zemljama od samog početka usko povezani i uvjetovani komercijalnim sadržajima. Međutim, podjednako kao što se nezavisno razvijao sustav komercijalnih radija, demokratske su države vrlo brzo počele graditi i/ili unapređivati dopunske sustave javnih i/ili nekomercijalnih radija. Zakon o telekomunikacijama iz 1994. ponovo je dozvolio privatno vlasništvo nad elektroničkim medijima, te se broj radijskih postaja u Republici Hrvatskoj povećao za sto posto. Danas ih je 114, bez programa Hrvatskog radija. Međutim, očekivana demokratizacija medijskog prostora rezultirala je tek povećanjem komercijalnih i zabavnih sadržaja. Stvarna uloga radija, kao javnog medija koji služi javnom priopćavanju, zamijenjena je novom (i profitabilnom) ulogom javnog zabavljača. Treba li radio tu i ostaviti?Electronic media in many countries have from their inception been linked and defined with commercial content. However, together with the development of the system of commercial radio, democratic countries very soon began to build and/or revamp the alternative systems of public and/or uncommercial radio. The 1994 Croatian Law on telecommunications again allowed private ownership of electronic media and consequently the number of radio-stations doubled. There are 114 of them today (excluding Croatian Radio stations). However, the expected democratization of the media resulted only in an increase of commercial and entertaining broadcasts. The true role of the radio as a public media whose purpose is public dissemination of information has been replaced by a new (and profitable) role of public entertainer. Should radio be left there

PUBLIC SERVICES OR COMMERCIAL PROGRAMMING?

Ovaj je rad potaknut dodjelom koncesije za novu komercijalnu televiziju koja je u svibnju 2004. godine počela emitirati na nekadašnjem sustavu 3. mreže HTVa. Autorica, koja je i sama bila članom tijela koje je provelo ukupan postupak tog natječaja, otvara nekoliko, međusobno povezanih, pitanja. Prvi dio rada govori o samoj dodjeli ove koncesije ponovo aktualizirajući temu o kvaliteti tzv. medijskih zakona u Hrvatskoj. Drugi dio rada analizira ulogu javnih medija u odnosu na bujajuću komercijalizaciju sadržaja. Treći dio rada govori o novim vlasničkim odnosima na medijskim tržištima i o sustavnoj koncentraciji vlasništva. Hrvatska je, upravo dodjelom ove koncesije, postala 24. zemljom u kojoj RTL, dio medijskog diva Bertelsmanna AG, emitira svoj program, Svjetski trend nastajanja medijskih imperija raširio se i na ona tržišta koja su, uz velike napore, tek odbacila svojega bivšeg vlasnika: državu. Kamo vodi pojava novih centara moći i koji su njihovi ciljevi?This paper looks into the concession granted for the new commercial TV station that began broadcasting in May of 2004 on the former 3rd HTV channel. The author was a member of the tender-collecting body. She poses several related questions. In the first part of the paper, she examines the final decision concerning the concession grant in the light of the dubious quality of the so-called media laws in Croatia. In the second part she analyzes the role of the public media in relation to the rampant commercialization of programming. In the third part she looks into the new ownership relations on the media markets and the relentless ownership concentration. By granting this concession, Croatia became the 24th country in which the RTL, a branch of the media giant Bertelsmann AG, is broadcasting. The global trend of the emergence of the media empires has spread even to those markets that have only recently and after much struggle got rid of their former owner: the state. Where does this rise of the new centers of power lead to and what are their goals

Commercial FM Radio in the Context of Croatia’s Media Policy

Komercijalni privatni radiji dominiraju hrvatskim radijskim krajolikom. Razvijali su se od sredine 90-ih godina, od čega se posljednjih 15 godina sustavno financiraju javnim sredstvima iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. Rad problematizira hrvatsku medijsku politiku koja je proteklih godina u cijelosti zanemarila razvoj neprofitne i javne radiodifuzije, prepuštajući medijski razvoj zemlje tržišnim instrumentima i komercijalnim sadržajima. Recentna istraživanja pokazuju da se ta vrsta radijskih programa doživljava kao jednolična glazbena kulisa koja gubi povjerenje slušatelja. Rad otvara pitanje daljnjeg razvoja hrvatskoga medijskog sustava pri čemu istaknutu ulogu imaju institucije koje su odgovorne za njegovo oblikovanje.Commercial private radios dominate the Croatian radio landscape. They have been evolving since the mid-1990s. In the last fifteen years they have been systematically financed by public funding, namely by the Fund for the Promotion of Pluralism and Diversity of Electronic Media. This paper problematizes Croatia’s media policy, which, in the recent years, has completely neglected the development of non-profit and public service broadcasting, leaving the country’s media development with market instruments and commercial content. Recent research shows that this type of radio is perceived as a monotonous musical scenery that loses listeners’ trust. The paper raises a question of further development of the Croatian media system, with a prominent role for the institutions responsible for shaping it

Web Sites Of Croatian Radio Stations

Internet više nije nikakvo “čudo od djeteta” jer postoji već tridesetak godina. Poljednjih desetak njegovi se korisnici broje na stotine milijuna, podjednako kao što se u još većim brojkama obračunavaju i utršci od poslovanja na njemu. Vrijeme fascinacije njegovim mogućnostima odavno je iza nas i danas se postavljaju puno ozbiljnija pitanja poput zaštite podataka, sigurnosti poslovanja i kupnje, zaštite autorskih prava, a osobito pitanje njegove stvarne korisnosti u pojedinim djelatnostima. “Netomanija” nije zaobišla ni radijski medij. Golem je broj radijskih postaja koje imaju svoja Web mjesta ili su na neki način prisutne na Internetu. Ujedno, dnevno se pojavljuju nove stranice i novi sadržaji, podjednako kao što stare bivaju zaboravljene, a samim tim i zastarijevaju. Dio radijskih postaja koje danas možemo naći tijekom pretraživanja Interneta postoji samo u tom cyber prostoru, bez stvarne adrese ili dozvole za emitiranje i upitno je možemo li ih nazvati radijem u dosadašnjem značenju te riječi. Dio stvarnih radijskih postaja pojavljuje se na Internetu s ciljem osobne promocije, ali i moguće dodatne zarade od komercijalnih poslova. Ovaj rad utvrđuje broj radijskih postaja u Republici Hrvatskoj koje početkom 2001. godine prezentiraju svoje imei rad i na Internetu te analizira ponuđeni sadržaj njihovih Web stranica. Početkom 2001. godine, u RH emitira 126 radijskih postaja (bez Hrvatskoga radija), a prema rezultatima provedenog istraživanja, pedeset ih se pojavilo i u Web izdanjima

AN OVERVIEW OF THE ANALYSIS OF THE PROGRAM CONTENT OF THE RADIO-STATIONS IN ZAGREB AND THE ZAGREB COUNTY

U radu su izneseni rezultati istraživanja što je radi analize sadržaja radijskih programa, provedeno na području Zagreba i Zagrebačke županije. Predmet istraživanja bili su svi radijski programi tog područja, ukupno 21 program. Istraživanje je obuhvatilo šestomjesečno razdoblje od 1. siječnja 1999. do 31. lipnja 1999. godine. Rezultati koji su, u skraćenoj verziji, dani u ovom radu kazuju da se radijski programi, u prosjeku, sastoje od oko 80 posto glazbe, oko 12 posto tematskih govornih sadržaja (bez emisija informativnog programa) te oko 8 posto reklama. Analizom tematskih govornih sadržaja utvrđeno je da gotovo 40 posto čine tzv. zabavni sadržaji prezentirani kroz najjednostavnije radijske forme, što potvrđuje tvrdnje o prevlasti tzv. veselih programa. Komercijalni se mediji moraju ponašati tržišno, nudeći one sadržaje koje njihovo slušateljstvo traži. Međutim, to dodatno potvrđuje važnost uspostave javnih medija kao svojevrsne protuteže nabujaloj komercijalizaciji. Jedan od razloga za to je i redoviti mjesečni priljev od prikupljanja pretplate koji javne medije stavlja u povlašteni tržišni položaj, ali ih čini i dodatno odgovornima za raznovrsnost programskih sadržaja, te pravovremeno i nepristrano informiranje.The article presents a digest of the results of the research whose goal was to analyse the contents of radio broadcasts. The research was carried out in the area of Zagreb proper and the Zagreb county. The research covered all the radio programs from this area (a total of twenty-one), in the period between 1 January 1999 and 31 June 1999. The results show that the radio programs, on the average, consist of 80% of music, about 12% of topic-related broadcasts (excluding news) and about 8% of commercials. An analysis of the topic-based contents shows that almost 40% of them belong into the category of the so-called entertainment, offered in the most elementary radio forms, which confirms the assumption about the predominance of the so-called “light” programs. Commercial media have to fall in with the market requirements and offer those contents which are sought by their listeners. However, this only emphasises the need for the public media as a counterbalance to the rampant commercialisation. One of the reasons for this is the regular monthly income from subscriptions which creates for the public media a privileged market niche, but also higher expectations regarding the variety of contents and topics they cover and the timely and objective provision of information

JOURNALISTS AND RADIO STATIONS

Privatizacija elektroničkih medija u Republici Hrvatskoj, a osobito radija, donijela je brojne promjene u programskim sadržajima. Izlazak na tržište mnoge je radijske programe pretvorio u “robu široke potrošnje” koja sve više treba vješte trgovce, a sve manje novinare. Opstanak na tržištu isključivo je uvjetovan zaradom od komercijalnih (pro-midžbenih) sadržaja, a takvim tipovima programa nisu potrebni novinari. Hoće li komercijalne radijske postaje uskoro uopće trebati novinare ili samo dobre zabavljače? Tko uopće radi na radijskim postajama i tko su glavni urednici? Hoće li radijski djelatnici uskoro postati pravi tehnološki višak? Istraživanje o toj temi provedeno je 1997. godine na 80 lokalnih radijskih postaja u Republici Hrvatskoj.The privatisation of electronic media in the Republic of Croatia, particularly that of the radio, has brought about a plethora of thematic changes in the content of broadcasts. Entering the market has turned many radio-programmes into “commodities”; that is why radiostations increasingly need competent salesmen and not journalists. The survival on the market solely depends on the profits from commercials (advertising), and such programmes do not need journalists. Are commercial radio stations in the near future going to need journalists at all or only good entertainers? Who are the radio-stations’ employees and editors? Are the people working on the radio soon to become redundant? The study on this topic was conducted in 1997 at 80 local Croatian radio-stations

Online Radio: Fashion or Necessity?

Radio u Hrvatskoj, ali i u nekim drugim europskim državama, nije ušao u proces digitalizacije. Razloga za takvo tehnološko razdvajanje od televizije ima puno, ali jedno od najčešćih objašnjenja jest pojava interneta i kompatibilnost radija s tom digitalnom platformom. Ovaj rad donosi rezultate kvantitativne analize mrežnih stranica svih aktualnih koncesionara za radio, Hrvatskog radija i zatečenih internetskih radija. Istraživanje je provedeno u kolovozu i rujnu te studenom 2011. godine. Rezultati kazuju kako većina radijskih koncesionara u Hrvatskoj malo koristi multimedijske mogućnosti interneta. Radijskim mrežnim stranicama dominiraju konvencionalni tematski sadržaji, dok su tipične mrežne forme i sadržaji zanemareni. Online sadržaji snažno su vezani uz svoje analogno zemaljsko ishodište pa mrežne stranice djeluju kao multimedijski produžetak starog dobrog radija. Treba li online radio biti samo internetska inačica zemaljskog radija ili može biti nešto više?Radio in Croatia, and in some other European countries as well, has not been digitalized yet. There are many reasons for such a gap in technology while the most common explanation is the emersion of the internet and radio’s compatibility with that digital platform. This paper shows the results of a quantitative analysis of web pages of all current radio concessionaires, Croatian radio and current online radios. The research was done in August, September and November of 2011. The results show that the majority of radio concessionaires in Croatia use multimedia possibilities of the internet very little. Conventional contents dominate the websites of radio stations while typical web forms and contents have been neglected. Online contents are strongly tied to their analog land origin and web pages act as multimedia extensions of the good old radio. Should online radio only be an internet version of land radio or should it be something more

VIRTUAL WAR

Je li Wesley Clark, zapovjednik NATO-a, imao pravo kad je ustvrdio da je SR Jugoslaviju, umjesto akcije “Allied Force”, trebalo elektronički izolirati? Jugoslavenski hackeri i crackeri u potpunosti su iskoristili slobodu cyber prostora. U vrijeme NATO-ove intervencije objavili su prvi pravi “virtualni rat” svim zemljama koje su podržavale tu akciju, a osobito Sjedinjenim Državama. Obrušavajući se svim raspoloživim elektroničkim sredstvima na brojne službene stranice američkih institucija, apsolutno zloupotrebljavajući komunikacijske slobode na Netu, jugoslavenski su hackeri zapravo demonstrirali tek djelić mogućnosti nove e-sile. Ipak, posljedice običnih korisničkih djelovanja bile su toliko štetne da su natjerale međunarodnu zajednicu na oštro upozorenje Telekomu Srbije – isključit ćemo vas s Interneta! Cilj ovoga rada ponajprije je evidentiranje jedne potpuno nove pojave na Internetu, prvoga organiziranog virtualnog rata koji se odvijao u cyber prostoru, u vrijeme kad su vođene i stvarne borbene akcije protiv SRJ. Završetak te akcije rezultirao je i “skidanjem” dokumenata s Neta, koji su sačuvani tek u arhivi autora ovog teksta. Dopunskih znanstvenih izvora nema, jer je ključni izvor ovoga rada bio Internet i novinski članci. Iako zamišljen kao medij dostupan svima, Internet će u bliskoj budućnosti ponajprije morati biti obranjen i zaštićen zakonskim sredstvima. U protivnom, mogao bi jednostavno posustati pod naletom svih zlouporaba i bezbrojnih virusa koji se nalaze u svjetskom cyber prostoru. Treba očekivati, s obzirom na porast korisnika i usluga, da će uskoro početi stasavati i potpuno nova grana kaznenog zakonodavstva, računalni kriminal.Was Wesley Clark, NATO’s commander-in-chief, right when he said that, instead of launching the operation ‘Allied Force’ against it, the allies should have electronically isolated SR Yugoslavia? Yugoslav hackers and crackers used to good advantage the freedom of the cyberspace. During NATO’s intervention, they declared a real ‘virtual war’ to all the countries supportive of this campaign, particularly to the USA. By swooping down by all available means on numerous official web pages of various American institutions and totally abusing the communicational freedoms on the Net, Yugoslav hackers in fact demonstrated a small part of the possibilities of the new e-force. However, the deleterious consequences of Yugoslav on-line users’ activities were so harmful that they prodded the international community into issuing a blunt warning to the Serbian Telecom - we shall switch you off from the Internet! The objective of this research is primarily to evidence a totally novel phenomenon on the Internet, the first organized virtual war taking place in the cyberspace, at the time when a real military campaign was waged against SRY. One of the outcomes of these activities was ‘striking out’ the documents from the Net that had been preserved only in this texts’ authors’ archive. There are no additional scientific resources, since the key sources for this article were the Internet and newspaper articles. Although envisaged as a medium available to all, the Internet must soon be safeguarded and protected by legal means. Otherwise, it might simply cave in under the onslaught of all abuses and innumerable viruses circulating the global cyberspace. Due to the increase in the number of users and services, it may be expected that soon a completely new branch of criminal law is to emerge - computer crime