33 research outputs found
Zbrinjavanje diŔnoga puta uz direktnu laringoskopiju u djeteta s Goldenharovim sindromom
Goldenhar syndrome, also known as oculoauriculovertebral dysplasia, is a rare congenital condition characterized by facial, cranial, vertebral, ocular, auricular and cardiac abnormalities. This syndrome is associated with hemifacial microsomia due to inadequate growth of the mandible and vertebral anomaly of the cervical part of the spine. For anesthesiologists, airway management is of great interest because of facial and oral abnormalities such as mandibular hypoplasia and limitation of neck movement. Considering different conditions of Goldenhar syndrome, every patient should be preoperatively evaluated in order to make the plan for the anticipated difficult airway management. We report a case of a 2.5-year-old boy undergoing palatoplasty, who required general anesthesia and orotracheal intubation. Our decision to intubate with direct laryngoscopy and with slight external pressure on the larynx proved successful.Goldenharov sindrom je kongenitalni sindrom s opÄom manifestacijom hemifacijalne mikrosomije zbog nedostatnog sazrijevanja mandibule i anomalijama vratne kralježnice. Svaki anesteziolog treba znati da se u djece s Goldenharovim sindromom predviÄa otežano zbrinjavanje diÅ”noga puta, otežana ventilacija i intubacija. Sindromi se u djece prezentiraju u razliÄitom opsegu. Stoga svako dijete kod kojega je dijagnosticirana malformacija pogotovo diÅ”noga puta treba detaljno pregledati i odluÄiti na koji naÄin pristupiti zbrinjavanju diÅ”noga puta. U ovom prikazu sluÄaja dvoipogodiÅ”njeg djeÄaka zbog zahvata plastike mekoga nepca trebali smo intubirati orotrahealnim putem. DjeÄak je intubiran direktnom laringoskopijom uz lagani vanjski pritisak na larinks
Utjecaj puŔenja na zdravlje ljudi; Istraživanje ponaŔanja pomoraca
Gotovo svi ljudi znaju koliko je puÅ”enje opasno i Å”tetno, da izaziva razliÄite poremeÄaje zdravlja pa Äak i preranu smrt, a ipak i dalje puÅ”e. PuÅ”enje je oblik ponaÅ”anja koje je Å”iroko druÅ”tveno prihvaÄena. Svugdje oko sebe nailazimo na puÅ”aÄe koji osim Å”to uniÅ”tavaju svoje, naruÅ”avaju i zdravlje nepuÅ”aÄa u okolini. Anketa meÄu puÅ”aÄima u Velikoj Britaniji pokazuje da Äetiri od pet puÅ”aÄa podržavaju restrikciju puÅ”enja na poslu i u restoranu. Sve polemike oko puÅ”enja vrte se oko dva pitanja: sloboda puÅ”enja ili sloboda udisaja nezagaÄenog zraka. Kakva je situacija kod nas? MeÄu anketiranim pomorcima Atlantske plovidbe
njih 61% su aktivni puÅ”aÄi, a 4% su bivÅ”i puÅ”aÄi
Procjena standardnih antropometrijskih obilježja diÅ”noga puta u bolesnika sa sindromom opstrukcijske apneje pri spavanju za kirurgiju poremeÄaja disanja pri spavanju: retrospektivno istraživanje u jednom kliniÄkom centru
The aim of this study was to explore standard anthropometric airway characteristics
of patients with obstructive sleep apnea syndrome (OSAS) and determine the incidence and
risk factors for difficult airway management. Final analysis included 91 patients with polysomnography-
verified diagnosis of OSAS who underwent sleep breathing disorder surgery under general anesthesia
with direct laryngoscopy oroendotracheal intubation. The incidence of difficult manual mask
ventilation during anesthesia induction, difficult intubation and immediate postextubation respiratory
complications was 17.6%, 7.7% and 7.7%, respectively. Compared to patients without difficult manual
mask ventilation, the group of OSAS patients with difficult manual mask ventilation had a higher rate
of body mass index (BMI) ā„25 kgm-2 (p=0.010), Mallampati score ā„3 (p=0.024) and Cormack-Lehane
score ā„3 (p=0.002). The OSAS patients with difficult intubation had more Cormack-Lehane
score ā„3 (p=0.002) in comparison to those without difficult intubation. Our study demonstrated that
manual mask ventilation during anesthesia induction was the most troublesome airway management
task in OSAS patients during sleep breathing disorder surgery. Cormack-Lehane score was a relevant
determinator of difficult mask ventilation and difficult intubation, while Mallampati score and BMI
were relevant determinators only for difficult manual mask ventilation.Cilj ovoga istraživanja bio je odrediti standardna antropometrijska obilježja diŔnoga puta u bolesnika sa sindromom opstruktivne
apneje pri spavanju (OSAS), utvrditi incidenciju i riziÄne Äimbenike zbrinjavanja otežanoga diÅ”nog puta. ZavrÅ”na
analiza je ukljuÄivala 91 bolesnika s potvrÄenom dijagnozom OSAS polisomnografijom, koji su bili podvrgnuti kirurÅ”kom
zahvata poremeÄaja disanja kod spavanja u opÄoj anesteziji s oroendotrahealnom intubacijom. UÄestalost otežane manualne
ventilacije maskom tijekom uvoda u anesteziju, otežane intubacije i neposredne poslijeekstubacijeke komplikacije su bile slijedom
17,6%, 7,7% i 7,7%. U usporedbi s bolesnicima bez otežane manualne ventilacije maskom skupina bolesnika s OSAS i
otežanom manualnom ventilacijom na masku je ÄeÅ”Äe imala indeks tjelesne mase ( ITM) ā„25 kgm-2 (p=0,010), Mallampatijevu
ocjenu ā„3 (p=0,024) i Cormack- Lehaneovu ocjenu ā„3 (p=0,002). Bolesnici s OSAS i otežanom intubacijom su ÄeÅ”Äe
imali Cormack-Lehaneovu ocjenu ā„3 (p=0,002) u usporedbi s onima bez otežane intubacije. NaÅ”e istraživanje je pokazalo
da je najproblematiÄniji zadatak zbrinjavanja diÅ”noga puta u bolesnika podvrgnutih kirurgiji poremeÄaja disanja kod spavanja
manualna ventilacija na masku tijekom uvoda u anesteziju. Cormack-Lehaneova ocjena je relevantni riziÄni Äimbenik
za otežanu ventilaciju na masku i otežanu intubaciju, dok su Mallampatijeva ocjena i ITM bili relevantni riziÄni Äimbenici
samo za otežanu ventilaciju na masku
StrateŔki pristup ekstubaciji nakon otežane intubacije
Airway management relates to the period of tracheal intubation, maintenance of endotracheal tube in situ, and finally extubation. Problems related to difficult extubation still pose significant challenge for both anesthesiologists and intensivists. This article reviews current approach to extubation strategy following difficult intubation. Guidelines and algorithm may be helpful in order to ensure safe management of the patient during this delicate period of airway management.Osiguravanje diÅ”nog puta odnosi se na razdoblje intubacije, održavanje endotrahealnog tubusa in situ i konaÄno na razdoblje ekstubacije. Problemi u vezi s otežanom ekstubacijom joÅ” uvijek predstavljaju znaÄajan izazov za anesteziologe i intenziviste. Ovaj Älanak prikazuje suvremeni strateÅ”ki pristup ekstubaciji nakon otežane intubacije. Smjernice i algoritmi mogu biti korisni za održavanje sigurnosti bolesnika u tom osjetljivom razdoblju osiguravanja diÅ”nog puta
THE IMPORTANCE OF ANESTHESIA IN DIAGNOSTIC TESTS OF ENDOBRONCHIAL ULTRASOUND
Prikazan je moguÄi anestezijski postupak za dijagnostiÄki endobronhijski ultrazvuk. (EBUS). EBUS je specifi Äna pretraga za dijagnostiku novonastale hilarne i/ili medijastinalne limfadenopatije te tumora pluÄa. Anestezija olakÅ”ava izvoÄenje ovog dijagnostiÄkog postupka bolesniku i lijeÄniku. Iz dosadaÅ”njih studija vidljivo je da su u primjeni razliÄite tehnike anestezije. Postupak se može izvesti u sedaciji primjenom lokalnog anestetika i opÄoj anesteziji. Kod primjene sedacije lokalnim anestetikom bolesnik diÅ”e spontano, a u opÄoj anesteziji se diÅ”ni put održava laringealnom maskom ili orotrahealnim tubusom. Bolesniku u dobi od 57 godina, tjelesne težine (TM) 94 kg, ASA I (The American Society of Anesthesiologists), uredne pluÄne funkcije, bez poznatih alergija, indicirana je dijagnostiÄka pretraga EBUS zbog poveÄanih limfnih Ävorova u medijastinumu. DijagnostiÄka pretraga EBUS izvodi se na udaljenom radiliÅ”tu koji je opremljen anestezioloÅ”kim ureÄajem Datex-Ohmeda S5 Aespire 1990. godine i monitorom Philips IntelliVue MP60. te smo anestezijski postupak prilagodili postojeÄim uvjetima. Monitorira se srÄana frekvencija, elektrokardiogram (EKG), broj respiracija, krvni tlak, te postotak zasiÄenja hemoglobina kisikom pulsnim oksimetrom. Postavljena je intravenska kanila Äija se prohodnost održava infuzijom 500 mL 0,9 % NaCl. Nakon lokalne anestezije 1-2 mL 1 %-tnim lidokainom orofaringealnog podruÄja bolesnik je sediran midazolamom (2,5 mg), n-fentanilom (5 mcg) te propofolom (bolus 100 mg i doza održavanja kontinuirano 4 mg /min). Nakon fl eksibilne bronhoskopije kroz nos od 5 minuta nastavlja se EBUS kroz usnik u trajanju od 22 minute. DijagnostiÄki postupak ukupno je trajao 27 minuta. Za vrijeme anestezije bolesnik je bio respiracijski i hemodinamski stabilan, diÅ”e spontano uz suplementaciju smjese zrak/kisik 1 : 1 volumnim modalitetom maksimalnog volumena 700 mL i frekvencije maksimalno 33/min. S takvom modifi - kacijom se postigla zadovoljavajuÄa ventilacija i zasiÄenost kisikom koja je na periferiji iznosila 94Ā±4 %. SistoliÄki krvni tlak je iznosio 157Ā±7 mm Hg, a dijastoliÄki 78Ā±9 mm Hg. SrÄana frekvencija bila je 88Ā±8/min. Bolesnik se nakon uÄinjenog dijagnostiÄkog zahvata uredno probudio. Anestezija je protekla bez komplikacija.A possible anesthetic procedure for diagnostic endobronchial ultrasound (EBUS) is presented. EBUS is a specifi c search for the diagnosis of newly emerged hilar and/or mediastinal lymphadenopathy and lung tumors. Anesthesia facilitates the performance of this diagnostic procedure for the patient and the physician. From previous studies, it is apparent that various anesthetic techniques are employed. The procedure can be performed in sedation with the application of local anesthetic and general anesthesia. When using local anesthetic sedation, the patient breathes spontaneously, general anesthesia maintains the respiratory tract with a laryngeal mask or an orotracheal tube. In the patient aged 57, body mass 94 kg, with regular pulmonary function according to ASA classifi cation, without known allergies, the EBUS diagnostic scan was indicated for increased lymph nodes in the mediastinum. Diagnostic EBUS is run on a remote site equipped with the Datex-Ohmeda S5 Aespire anesthetic device and the Philips IntelliVue MP60 monitor, and we adjusted the anesthetic process to the existing conditions. Heart rate, electrocardiogram, number of breaths, blood pressure, percentage of hemoglobin, oxygen saturation and pulse oximetry were monitored. Intravenous cannula was placed and infusion of 500 mL of 0.9% NaCl maintained. Following local anesthesia with 1-2 mL 1% lidocaine in the oropharyngeal area, the patient was sedated with midazolam (2.5 mg), n-fentanyl (5 mcg) and propofol (bolus 100 mg and continuous maintenance dose of 4 mg/min). After fl exible bronchoscopy through the nose for 5 min, the EBUS was continued through the mouth for 22 min. The diagnostic procedure took
a total of 27 min. During anesthesia, the patient was respiratory and hemodynamically stable. The patient breathed spontaneously with the addition of air/oxygen mixture 1:1, with a modality of 700 mL maximum volume and maximum frequency of 33/min. Such modifi cation achieved satisfactory ventilation and oxygen saturation at the periphery of 94Ā±4%. Systemic blood pressure was 157Ā±7 mm Hg and diastolic pressure 78Ā±9 mm Hg. Heart rate was 88Ā±8 min. After completing the diagnostic procedure, the patient woke up neatly. Anesthesia was without complications
THE IMPORTANCE OF ANESTHESIA IN DIAGNOSTIC TESTS OF ENDOBRONCHIAL ULTRASOUND
Prikazan je moguÄi anestezijski postupak za dijagnostiÄki endobronhijski ultrazvuk. (EBUS). EBUS je specifi Äna pretraga za dijagnostiku novonastale hilarne i/ili medijastinalne limfadenopatije te tumora pluÄa. Anestezija olakÅ”ava izvoÄenje ovog dijagnostiÄkog postupka bolesniku i lijeÄniku. Iz dosadaÅ”njih studija vidljivo je da su u primjeni razliÄite tehnike anestezije. Postupak se može izvesti u sedaciji primjenom lokalnog anestetika i opÄoj anesteziji. Kod primjene sedacije lokalnim anestetikom bolesnik diÅ”e spontano, a u opÄoj anesteziji se diÅ”ni put održava laringealnom maskom ili orotrahealnim tubusom. Bolesniku u dobi od 57 godina, tjelesne težine (TM) 94 kg, ASA I (The American Society of Anesthesiologists), uredne pluÄne funkcije, bez poznatih alergija, indicirana je dijagnostiÄka pretraga EBUS zbog poveÄanih limfnih Ävorova u medijastinumu. DijagnostiÄka pretraga EBUS izvodi se na udaljenom radiliÅ”tu koji je opremljen anestezioloÅ”kim ureÄajem Datex-Ohmeda S5 Aespire 1990. godine i monitorom Philips IntelliVue MP60. te smo anestezijski postupak prilagodili postojeÄim uvjetima. Monitorira se srÄana frekvencija, elektrokardiogram (EKG), broj respiracija, krvni tlak, te postotak zasiÄenja hemoglobina kisikom pulsnim oksimetrom. Postavljena je intravenska kanila Äija se prohodnost održava infuzijom 500 mL 0,9 % NaCl. Nakon lokalne anestezije 1-2 mL 1 %-tnim lidokainom orofaringealnog podruÄja bolesnik je sediran midazolamom (2,5 mg), n-fentanilom (5 mcg) te propofolom (bolus 100 mg i doza održavanja kontinuirano 4 mg /min). Nakon fl eksibilne bronhoskopije kroz nos od 5 minuta nastavlja se EBUS kroz usnik u trajanju od 22 minute. DijagnostiÄki postupak ukupno je trajao 27 minuta. Za vrijeme anestezije bolesnik je bio respiracijski i hemodinamski stabilan, diÅ”e spontano uz suplementaciju smjese zrak/kisik 1 : 1 volumnim modalitetom maksimalnog volumena 700 mL i frekvencije maksimalno 33/min. S takvom modifi - kacijom se postigla zadovoljavajuÄa ventilacija i zasiÄenost kisikom koja je na periferiji iznosila 94Ā±4 %. SistoliÄki krvni tlak je iznosio 157Ā±7 mm Hg, a dijastoliÄki 78Ā±9 mm Hg. SrÄana frekvencija bila je 88Ā±8/min. Bolesnik se nakon uÄinjenog dijagnostiÄkog zahvata uredno probudio. Anestezija je protekla bez komplikacija.A possible anesthetic procedure for diagnostic endobronchial ultrasound (EBUS) is presented. EBUS is a specifi c search for the diagnosis of newly emerged hilar and/or mediastinal lymphadenopathy and lung tumors. Anesthesia facilitates the performance of this diagnostic procedure for the patient and the physician. From previous studies, it is apparent that various anesthetic techniques are employed. The procedure can be performed in sedation with the application of local anesthetic and general anesthesia. When using local anesthetic sedation, the patient breathes spontaneously, general anesthesia maintains the respiratory tract with a laryngeal mask or an orotracheal tube. In the patient aged 57, body mass 94 kg, with regular pulmonary function according to ASA classifi cation, without known allergies, the EBUS diagnostic scan was indicated for increased lymph nodes in the mediastinum. Diagnostic EBUS is run on a remote site equipped with the Datex-Ohmeda S5 Aespire anesthetic device and the Philips IntelliVue MP60 monitor, and we adjusted the anesthetic process to the existing conditions. Heart rate, electrocardiogram, number of breaths, blood pressure, percentage of hemoglobin, oxygen saturation and pulse oximetry were monitored. Intravenous cannula was placed and infusion of 500 mL of 0.9% NaCl maintained. Following local anesthesia with 1-2 mL 1% lidocaine in the oropharyngeal area, the patient was sedated with midazolam (2.5 mg), n-fentanyl (5 mcg) and propofol (bolus 100 mg and continuous maintenance dose of 4 mg/min). After fl exible bronchoscopy through the nose for 5 min, the EBUS was continued through the mouth for 22 min. The diagnostic procedure took
a total of 27 min. During anesthesia, the patient was respiratory and hemodynamically stable. The patient breathed spontaneously with the addition of air/oxygen mixture 1:1, with a modality of 700 mL maximum volume and maximum frequency of 33/min. Such modifi cation achieved satisfactory ventilation and oxygen saturation at the periphery of 94Ā±4%. Systemic blood pressure was 157Ā±7 mm Hg and diastolic pressure 78Ā±9 mm Hg. Heart rate was 88Ā±8 min. After completing the diagnostic procedure, the patient woke up neatly. Anesthesia was without complications
KirurÅ”ko lijeÄenje velofaringealne insuficijencije sluzniÄno-miÅ”iÄnim stražnjim faringealnim režnjem - je li to kontraindikacija za nosnu intubaciju? Pregledni Älanak
Velopharyngeal insufficiency is a disorder where the soft palate directs the air
through the nose. It is often present in patients with previous cleft or short palate, but also in many
other conditions. Symptoms are primarily to be found in speech, with very distinct nasal sound. After
clinical evaluation and nasal endoscopy, surgery is considered. Several surgical techniques are in use,
with posterior pharyngeal flap pharyngoplasty being most widely used. This method leaves the base
of the posterior pharyngeal flap attached to the posterior pharyngeal wall, with two lateral ports on
each side of the flap. Permanent nasopharyngeal obstruction is a very challenging pathology for anesthesiologists
in case of mandatory nasal intubation since it is a relative contraindication for nasal
intubation. Patients with previous palatoplasty will regularly appear in our routine anesthetic practice,
in all surgical segments. The high risk of damage to the flap with possible bleeding can put the anesthesiologist
in a very unpleasant situation if not aware of the permanent effect of this surgery. During
preanesthetic assessment, if there is information on a previous pharyngoplasty, one should consider
alternative options for nasotracheal intubation. All nasal insertion procedures must be either avoided
or carried out with great caution, under fiberoptic visual control.Velofaringealna insuficijencija stanje je kod kojega meko nepce zrak usmjerava kroz nos umjesto na usta. Äesta je kod
bolesnika koji su imali rascjep nepca ili imaju kratko nepce, ali javlja se i u drugim bolestima. Simptomi su primarno govorne
prirode, s vrlo izraženim nazalnim prizvukom. Nakon kliniÄkog pregleda i endoskopskog pregleda nazofarinksa odluÄuje
se o daljnjoj kirurÅ”koj intervenciji. Danas je nekoliko kirurÅ”kih tehnika u opticaju, no najÄeÅ”Äe se rabi faringoplastika s odizanjem
sluzniÄno-miÅ”iÄnog režnja sa stražnjega zida farinksa. Nakon ovog zahvata baza režnja ostaje priÄvrÅ”Äena za stražnji
zid farinksa, sa samo dva otvora sa svake lateralne strane režnja. Trajna opstrukcija nazofarinksa zahtjevna je patologija za
anesteziologe u sluÄajevima koji zahtijevaju nosnu intubaciju, jer nova poslijeoperacijska anatomija predstavlja relativnu
kontraindikaciju. Bolesnici kojima je uÄinjena palatoplastika povremeno budu dio rutinske anestezioloÅ”ke prakse u svim
segmentima kirurgije. Visok rizik za ozljedu režnja uz popratno krvarenje može anesteziologa staviti u neugodan položaj
ako nije upoznat s posljedicom koja bolesniku ostaje doživotno nakon operacije. Kao dio anestezioloŔke prijeoperacijske
procjene, ako znamo da je bolesniku uÄinjena faringoplastika, svakako treba razmotriti alternativne naÄine intubacije na
nos. Svi postupci koji ukljuÄuju umetanje predmeta u nos treba ili izbjegavati ili raditi krajnje oprezno, uz obveznu kontrolu
fiberoptiÄkim bronhoskopom
IDENTIFIKACIJA RIZIKA OD RESPIRACIJSKIH KOMPLIKACIJA KOD PRETILIH ORALNOKIRURÅ KIH BOLESNIKA
Obesity, defi ned as body mass index (BMI) between 30 and 39.9 kg/m2, and morbid obesity, with BMI of more than 40 kg/m2 is a multisystem, chronic, proinfl ammatory disorder with a worldwide increasing prevalence called āglobesityā. There is a known signifi cant increase in perioperative complications in obese patients. Oral surgeries under general endotracheal anesthesia pose special challenge in obese patients. The aim of the study was to evaluate the risk of postoperative
pulmonary complications (PPC), preoperative dyspnea score and their correlation with body mass index (BMI) among obese patients scheduled for oral surgical procedures under general anesthesia. Following permission by the Ethics Committee and signed written informed consent, 75 obese patients (age 30-65 and ASA status II-III) were involved. The PPC risk was determined by ARISCAT score and dyspnea by modifi ed Borg score. The mean BMI was 35.6 (SD 5.6),
with no gender difference. Patients had the abdominal obesity type with the mean waist-to-hip (W/H) ratio greater than 1.1 (female 0.99Ā±0.19 and male 1.11Ā±0.18). The mean neck circumference was 54.2 (SD 6.9) cm, signifi cantly higher in males (p=0.003). There was signifi cant positive correlation of ARISCAT score (r=0.57; p=0.001) and preoperative degree of dyspnea (r=0.51; p=0.001) with BMI, and of neck circumference with W/H ratio (r=0.37; p=0.01). The results showed positive correlation between the PPC risk determined and preoperative dyspnea level (r=0.34; p=0.002). Identifi cation of respiratory risk parameters in obese patients and their interdependence proved to be of clinical interest. Preoperative assessment of PPC risk and dyspnea level at rest should be part of the standard preoperative protocol for oral surgical procedures, especially in one-day surgery.Poznato je da pretili bolesnici imaju poviÅ”eni rizik perioperacijskih komplikacija. KirurÅ”ki zahvati u podruÄju usne Å”upljine u pretilih bolesnika mogu dodatno poveÄati rizik poslijeoperacijskih respiracijskih komplikacija. Cilj: Pretilim oralnokirurÅ”kim bolesnicima procijeniti rizik poslijeoperacijskih pluÄnih komplikacija (PPK), prijeoperacijski stupanj dispneje, te utvrditi razinu povezanosti s indeksom tjelesne težine (ITT). Ispitanici i metode: Nakon odobrenja EtiÄkog povjerenstva KliniÄke bolnice Dubrava te EtiÄkog povjerenstva StomatoloÅ”kog fakulteta SveuÄiliÅ”ta u Zagrebu 75 pretilih bolesnika predviÄenih za oralnokirurÅ”ki zahvat u opÄoj anesteziji sudjelovalo je u prospektivnom istraživanju. Rizik poslijeoperacijskih pluÄnih komplikacija odreÄivao se bodovnom tablicom ARISCAT, stupanj dispneje modifi ciranom Borgovom ljestvicom. Kriteriji za ukljuÄivanje bolesnika u studiju bili su: indeks tjelesne mase ā„30 kg/m2; kirurÅ”ki zahvat u podruÄju usne Å”upljine u opÄoj endotrahealnoj anesteziji ā cistektomije, alveotomije, osteosinteze mandibule i maksile nakon trauma Äeljusti, operacije
retiniranih i impaktiranih zubi, ortodontsko kirurÅ”ka terapija deformiteta Äeljusti, operacije benignih tumora; ASA (American Society of Anesthesiologists) klasifi kacija bolesnika II-III ; trajanje opÄe endotrahealne anestezije do dva sata. Rezultati: ZnaÄajna pozitivna povezanost parametara povezanih s pretiloÅ”Äu naÄena je izmeÄu opsega vrata i omjera struka i bokova (r=0,37, p=0,01); skora za procjenu poslijeoperacijskih pluÄnih komplikacija Ariscat i ITT ( r= 0,57, p=0,001) te prijeoperacijske ljestvice dispneje i ITT (r= 0,51, p=0,001). StatistiÄki je u bolesnika bila znaÄajna negativna povezanost skora za procjenu poslijeoperacijskih pluÄnih komplikacija Ariscat i prijeoperacijske saturacije krvi kisikom (r= -0,43, p= 0,001), a s druge
strane skor Ariskat je jako dobro pozitivno korelirao s prijeoperacijskim stupnjem dispneje (r=0,35, p=0,02). ZakljuÄak: Pretili oralnokirurÅ”ki bolesnici u opÄoj anesteziji nisu rijetkost. Pretilim bolesnicima potrebno je prijeoperacijsko procjenjivanje rizika PPK i prijeoperacijskog stupnja dispneje, buduÄi da su rezultati pokazali njihovu meÄuovisnost. Identifi ciranje anestezioloÅ”kog rizika važan je parametar prijeoperacijskog protokola oralnokirurÅ”kih zahvata posebice u jednodnevnoj kirurgiji, buduÄi da incidencija pretilih bolesnika raste, a zahtjevi za sedacijom tijekom oralnokirurÅ”kih zahvata se proÅ”iruju
UtjeÄe li tehnika zbrinjavanja diÅ”noga puta u uvjetima izvanbolniÄke hitne medicine na ishod kardiopulmonalne reanimacije?
According to current European Resuscitation Council guidelines, priorities in advanced
life support in adult are chest compression with minimal interruption and early defibrillation.
Endotracheal intubation is still considered the gold standard in airway management, but guidelines
suggest that securing the airway be incremental, ranging from basic techniques to more complex
ones. Doctors who work in pre-hospital emergency medicine teams (EMT) in Croatia usually lack
sufficient education and expertise. The aim of this study was to determine whether there was a significant
difference in recovery of spontaneous circulation during cardiopulmonary resuscitation (CPR)
in out-of-hospital setting depending on the EMT airway management technique of choice. This
retrospective analysis included data collected during a 10-year period at the Krapina-Zagorje County
Emergency Medicine Institute on all patients with CPR performed by EMTs 20 minutes from initial
emergency call. The airway management groups included oropharyngeal tube, i-gel supraglottic
device, and endotracheal tube. There were 968 patients, mean age 70. In 74.61% of patients, the cause
of arrest was of cardiac etiology. Our study did not find a statistically significant in difference of CPR
success among the three groups analyzed according to the airway management technique of choice
(p=0.74, Ļ2-test).Prema aktualnim smjernicama Europskog reanimacijskog vijeÄa prioriteti u naprednim mjerama održavanja života u
odraslih su kompresija prsnoga koŔa s minimalnim prekidima i rana defibrilacija. Iako je endotrahealna intubacija zlatni standard
zbrinjavanja diÅ”noga puta, smjernice upuÄuju na zbrinjavanje diÅ”noga puta postupno, od baziÄnih tehnika zbrinjavanja
diÅ”noga puta prema složenijim, sukladno iskustvu lijeÄnika i uÄinkovitosti ventilacije. U Hrvatskoj timovi izvanbolniÄke hitne
medicine (IBHM) najÄeÅ”Äe ukljuÄuju mlade lijeÄnike bez dovoljno izobrazbe i iskustva u naprednim tehnikama zbrinjavanja
diŔnoga puta. Cilj istraživanja bio je utvrditi postoji li razlika u oporavku spontane cirkulacije pri kardiopulmonalnoj reanimaciji
(KPR) u uvjetima IBHM ovisno o izboru tehnike zbrinjavanja diŔnoga puta. Retrospektivno smo analizirali podatke
iz programa e-Hitna kroz desetogodiŔnje razdoblje u Zavodu za hitnu medicinu Krapinsko-zagorske županije. U analizu su
ukljuÄeni svi bolesnici kod kojih su KPR proveli timovi IBHM unutar 20 minuta od poziva. Tehnike zbrinjavanja diÅ”noga
puta koje su se analizirale bile su: orofaringealni tubus, i-gel maska, endotrahealni tubus. Istraživanjem je obuhvaÄeno 968
ispitanika srednje dobi od 70 godina. U 74,61% ispitanika uzrok aresta bio je kardijalne etiologije. U provedenom istraživanju
nije pronaÄena statistiÄki znaÄajna razlika u uspjeÅ”nosti oživljavanja izmeÄu tri skupine ovisno o tehnici zbrinjavanja diÅ”noga
puta (p=0,74, Ļ2-test)