Minimalno invazivna ginekološka kirurgija - prijedlozi za unapređenje zdravstvene zaštite u Hrvatskoj

Endoskopija je u kirurgiji u razvijenijim sredinama danas službeno prihvaćena metoda inkorporirana u smjernice liječenja kao "zlatni standard" i uvrštena u obvezni program edukacije. U Hrvatskoj su relativno rano prihvaćene metode minimalno invazivne kirurgije (MIK). Prva laparoskopska kolecistektomija u RH izvedena je 1992. godine, svega par godina nakon prve u svijetu, a prva LPSC histerektomija izvedena je 1994. godine u OB Zabok, 5 godina nakon prvog takvog zahvata u svijetu. Usprkos tome u RH ne postoji službeni stav zdravstvene politike prema MIK. Razvoj ovisi prvenstveno o entuzijazmu pojedinaca u bolnicama. Osnovni problem predstavlja što MIK zahtijeva vrlo skupu i sofisticiranu opremu, a sam proces edukacije je dug i složen

Spontano prsnuće unutarnje ilijačne arterije u trudnoći: prikaz slučaja

Rupture of the internal iliac artery is a rare complication in pregnancy that is associated with maternal and fetal morbidity and mortality. We present a case of a 30-year-old primipara admitted to our department in 39th week of gestation after sudden onset of intense abdominal pain. On admission, the patient was pale, tachycardiac, but with normal blood pressure and afebrile. Symptoms of acute abdomen were clear and surgery was indicated. Diagnosis was confirmed during cesarean section. Enlarged gravid uterus compressed the ruptured artery and prevented heavier bleeding. Acute bleeding due to arterial rupture causes severe symptoms, predominantly abdominal pain. Changes in blood count become significant some time after the onset of rupture. As the gravid uterus compressed the arterial rupture, preoperative bleeding was by far less abundant than the bleeding after the baby had been delivered and the size of the uterus decreased. Any cause of acute abdomen during pregnancy (abruption of the placenta, spleen rupture, visceral artery thrombosis) requires urgent surgical treatment, as well as intraoperative and postoperative intensive treatment. Rupture of the internal iliac artery is a rare complication in pregnancy, but has to be considered as a differential diagnosis of abdominal pain.Prsnuće unutarnje ilijačne arterije je rijetka komplikacija u trudnoći, a može uzrokovati majčinu i/ili fetalnu smrt. Prikazuje se slučaj tridesetogodišnje prvorotkinje koja je primljena na našu kliniku u 39. tjednu trudnoće s iznenadnom i intenzivnom boli u trbuhu. Kod prijma trudnica je bila izrazito blijeda, afebrilna, tahikardna, ali s normalnim krvnim takom. S obzirom na to da su postojali jasni simptomi akutnog abdomena kirurški zahvat je bio neophodan. Dijagnoza prsnuća unutarnje ilijačne arterije potvrđena je tijekom carskog reza. Uvećana trudna maternica je pritiskala prsnutu krvnu žilu i sprječavala obilnije krvarenje. Akutno krvarenje zbog prsnuća arterije uzrokuje snažnu bol u trbuhu. Promjena u krvnoj slici bila je značajna tek nakon nekog vremena od prsnuća žile. Kako je gravidna maternica pritiskala mjesto krvarenja, prijeoperacijsko krvarenje je bilo znatno manje od krvarenja koje se dogodilo nakon što je porođeno dijete i nakon dekompresije. Akutni abdomen u trudnoći, bila to abrupcija posteljice, prsnuće slezene ili visceralna arterijska tromboza, zahtijeva hitno kirurško liječenje, ali i intraoperacijsku i poslijeoperacijsku intenzivnu skrb. Iako rijetka komplikacija u trudnoći, prsnuće unutarnje ilijačne arterije treba razmotriti kao diferencijalnu dijagnozu kod akutnog abdomena

TRANSPLANTACIJA PLUĆA U KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB U HRVATSKOJ

Objective: Lung transplantation has become a standard of care for patients with a variety of non-malignant end-stage lung diseases. The aim of the study was to report on the safety and feasibility of lung transplantation at the Zagreb University Hospital Center. Methods: In this single center retrospective observational study, all consecutive patients undergoing lung transplantation at the Zagreb University Hospital Center from April 2021 until December 2022 were included. The only inclusion criterion was surgery for lung transplantation. Patient demographic and operative characteristics were reported, as well as early outcomes, including 30-day mortality, hospital stay, intensive care unit stay, duration of mechanical ventilation, and incidence of primary graft dysfunction. The degree of primary graft dysfunction was graded based on the International Society for Heart and Lung Transplantation criteria at 72 hours after transplantation with grades 0 to 3. Results: During the 21-month study period, 19 patients were successfully transplanted. There was no 30-day mortality. There was one late death at 18 months after transplantation. Median in-hospital stay was 32 days, ranging from 21 to 62 days. Mean mechanical ventilation duration was 105±58 h and median of intensive care unit stay was 6 days, ranging from 4 to 15 days. Only two (11%) patients had the highest grade 3 primary graft dysfunction. Of the remaining patients, 16 (84%) had none (grade 0) and one (5%) patient had mild primary graft dysfunction (grade 1). Conclusion: Our results suggest that lung transplantation is safely performed at the Zagreb University Hospital Center. Initial results with no operative mortality are encouraging. Further follow-up and experience are needed to make inferences on long-term outcomes of our lung transplantation patients.Cilj: Transplantacija pluća postala je standard skrbi za pacijente s nizom nemalignih plućnih bolesti u završnom stadiju. Cilj ovog istraživanja bio je izvijestiti o sigurnosti i izvedivosti transplantacije pluća u Kliničkom bolničkom centru Zagreb u Hrvatskoj. Metode: U ovu retrospektivnu opservacijsku studiju uključeni su svi uzastopni pacijenti koji su bili podvrgnuti transplantaciji pluća u Kliničkom bolničkom centru Zagreb od travnja 2021. do prosinca 2022. godine. Jedini kriterij za uključivanje bio je kirurški zahvat transplantacije pluća. Zabilježene su demografske i operativne karakteristike pacijenata, kao i rani ishodi, uključujući 30-dnevnu smrtnost, boravak u bolnici, boravak na jedinici intenzivne njege, trajanje mehaničke ventilacije i incidenciju primarne disfunkcije presatka. Stupanj primarne disfunkcije presatka ocijenjen je na temelju kriterija Međunarodnog društva za transplantaciju srca i pluća 72 sata nakon transplantacije ocjenama od 0 do 3. Rezultati: Tijekom dvadesetjednomjesečnog razdoblja istraživanja transplantacija je uspješno primijenjena u 19 pacijenata. Nije bilo 30-dnevne smrtnosti. Dogodila se jedna kasna smrt 18 mjeseci nakon transplantacije. Medijan boravka u bolnici bio je 32 dana, u rasponu od 21 do 62 dana. Prosječno trajanje mehaničke ventilacije bilo je 105±58 h, a medijanboravka u jedinici intenzivne njege bio je 6 dana, u rasponu od 4 do 15 dana. Samo dva (11 %) bolesnika imala su primarnu disfunkciju presatka najvišeg stupnja 3. Od preostalih bolesnika 16 (84 %) ih nije imalo nikakav (stupanj 0), a jedan (5%) bolesnik imao je blagi, stupanj 1. Rasprava: U ovom članku prikazujemo naše početno iskustvo s transplantacijom pluća. Transplantacija pluća bila je jedina od transplantacija solidnih organa koja se donedavno u Hrvatskoj nije rutinski izvodila, s napomenom da je prva transplantacija pluća u Hrvatskoj učinjena još 2003. godine u Klinici za torakalnu kirurgiju Jordanovac, ali se program transplantacije nije tada nastavio. Od travnja 2021. godine transplantacije pluća rutinski se izvode u našem centru i hrvatski pacijenti više ne moraju putovati u inozemstvo radi transplantacije pluća. Sveukupni nedostatak donora pluća i dalje je glavni ograničavajući čimbenik za broj transplantacija koje se izvode na godinu. Svega 20%-30% doniranih pluća iskoristi se za transplantaciju. Potrebno je kontinuirano unaprjeđenje i razvoj strategija koje će povećati broj donora i uporabljivih plućnih presadaka. Zaključak: Naši rezultati pokazuju da se transplantacija pluća sigurno izvodi u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Početni rezultati bez operativnog mortaliteta su ohrabrujući. Daljnje praćenje i iskustvo potrebni su za donošenje zaključaka o dugoročnim ishodima naših pacijenata s transplantacijom pluća

TRANSPLANTACIJA PLUĆA U KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB U HRVATSKOJ

Objective: Lung transplantation has become a standard of care for patients with a variety of non-malignant end-stage lung diseases. The aim of the study was to report on the safety and feasibility of lung transplantation at the Zagreb University Hospital Center. Methods: In this single center retrospective observational study, all consecutive patients undergoing lung transplantation at the Zagreb University Hospital Center from April 2021 until December 2022 were included. The only inclusion criterion was surgery for lung transplantation. Patient demographic and operative characteristics were reported, as well as early outcomes, including 30-day mortality, hospital stay, intensive care unit stay, duration of mechanical ventilation, and incidence of primary graft dysfunction. The degree of primary graft dysfunction was graded based on the International Society for Heart and Lung Transplantation criteria at 72 hours after transplantation with grades 0 to 3. Results: During the 21-month study period, 19 patients were successfully transplanted. There was no 30-day mortality. There was one late death at 18 months after transplantation. Median in-hospital stay was 32 days, ranging from 21 to 62 days. Mean mechanical ventilation duration was 105±58 h and median of intensive care unit stay was 6 days, ranging from 4 to 15 days. Only two (11%) patients had the highest grade 3 primary graft dysfunction. Of the remaining patients, 16 (84%) had none (grade 0) and one (5%) patient had mild primary graft dysfunction (grade 1). Conclusion: Our results suggest that lung transplantation is safely performed at the Zagreb University Hospital Center. Initial results with no operative mortality are encouraging. Further follow-up and experience are needed to make inferences on long-term outcomes of our lung transplantation patients.Cilj: Transplantacija pluća postala je standard skrbi za pacijente s nizom nemalignih plućnih bolesti u završnom stadiju. Cilj ovog istraživanja bio je izvijestiti o sigurnosti i izvedivosti transplantacije pluća u Kliničkom bolničkom centru Zagreb u Hrvatskoj. Metode: U ovu retrospektivnu opservacijsku studiju uključeni su svi uzastopni pacijenti koji su bili podvrgnuti transplantaciji pluća u Kliničkom bolničkom centru Zagreb od travnja 2021. do prosinca 2022. godine. Jedini kriterij za uključivanje bio je kirurški zahvat transplantacije pluća. Zabilježene su demografske i operativne karakteristike pacijenata, kao i rani ishodi, uključujući 30-dnevnu smrtnost, boravak u bolnici, boravak na jedinici intenzivne njege, trajanje mehaničke ventilacije i incidenciju primarne disfunkcije presatka. Stupanj primarne disfunkcije presatka ocijenjen je na temelju kriterija Međunarodnog društva za transplantaciju srca i pluća 72 sata nakon transplantacije ocjenama od 0 do 3. Rezultati: Tijekom dvadesetjednomjesečnog razdoblja istraživanja transplantacija je uspješno primijenjena u 19 pacijenata. Nije bilo 30-dnevne smrtnosti. Dogodila se jedna kasna smrt 18 mjeseci nakon transplantacije. Medijan boravka u bolnici bio je 32 dana, u rasponu od 21 do 62 dana. Prosječno trajanje mehaničke ventilacije bilo je 105±58 h, a medijanboravka u jedinici intenzivne njege bio je 6 dana, u rasponu od 4 do 15 dana. Samo dva (11 %) bolesnika imala su primarnu disfunkciju presatka najvišeg stupnja 3. Od preostalih bolesnika 16 (84 %) ih nije imalo nikakav (stupanj 0), a jedan (5%) bolesnik imao je blagi, stupanj 1. Rasprava: U ovom članku prikazujemo naše početno iskustvo s transplantacijom pluća. Transplantacija pluća bila je jedina od transplantacija solidnih organa koja se donedavno u Hrvatskoj nije rutinski izvodila, s napomenom da je prva transplantacija pluća u Hrvatskoj učinjena još 2003. godine u Klinici za torakalnu kirurgiju Jordanovac, ali se program transplantacije nije tada nastavio. Od travnja 2021. godine transplantacije pluća rutinski se izvode u našem centru i hrvatski pacijenti više ne moraju putovati u inozemstvo radi transplantacije pluća. Sveukupni nedostatak donora pluća i dalje je glavni ograničavajući čimbenik za broj transplantacija koje se izvode na godinu. Svega 20%-30% doniranih pluća iskoristi se za transplantaciju. Potrebno je kontinuirano unaprjeđenje i razvoj strategija koje će povećati broj donora i uporabljivih plućnih presadaka. Zaključak: Naši rezultati pokazuju da se transplantacija pluća sigurno izvodi u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Početni rezultati bez operativnog mortaliteta su ohrabrujući. Daljnje praćenje i iskustvo potrebni su za donošenje zaključaka o dugoročnim ishodima naših pacijenata s transplantacijom pluća

LAPAROSCOPIC TREATMENT OF RECTAL LESION DURING THE REMOVAL OF RECTOVAGINAL SEPTUM ENDOMETRIOSIS – A CASE REPORT

Prikazano je laparoskopsko zbrinjavanje lezije rektuma prigodom ekscizije žarišta duboke endometrioze rektovaginalnog septuma. Prema dostupnim literaturnim izvorima, radi se o prvoj takvoj operaciji na području Republike Hrvatske, kod koje je lezija rektuma kod liječenja duboke endometrioze rektovaginalnoga septuma zbrinuta u cijelosti laparoskopskim pristupom. Spomenuti pristup mnogo je poštedniji, poboljšava kvalitetu i uspješnost liječenja, te jamči i brži oporavak.The laparoscopic treatment of rectal lesion during the excision of deep endometriotic node of rectovaginal septum is described. This was the first time that such operation was performed in the Republic of Croatia, where the rectal lesion, during the removal of deep rectovaginal septum endometriosis,was entirely treated by a laparoscopic approach.This approach is far better for the patient, and guarantees a faster recovery

LAPAROSCOPIC TREATMENT OF RECTAL LESION DURING THE REMOVAL OF RECTOVAGINAL SEPTUM ENDOMETRIOSIS – A CASE REPORT

Prikazano je laparoskopsko zbrinjavanje lezije rektuma prigodom ekscizije žarišta duboke endometrioze rektovaginalnog septuma. Prema dostupnim literaturnim izvorima, radi se o prvoj takvoj operaciji na području Republike Hrvatske, kod koje je lezija rektuma kod liječenja duboke endometrioze rektovaginalnoga septuma zbrinuta u cijelosti laparoskopskim pristupom. Spomenuti pristup mnogo je poštedniji, poboljšava kvalitetu i uspješnost liječenja, te jamči i brži oporavak.The laparoscopic treatment of rectal lesion during the excision of deep endometriotic node of rectovaginal septum is described. This was the first time that such operation was performed in the Republic of Croatia, where the rectal lesion, during the removal of deep rectovaginal septum endometriosis,was entirely treated by a laparoscopic approach.This approach is far better for the patient, and guarantees a faster recovery

Minimalno invazivna ginekološka kirurgija - prijedlozi za unapređenje zdravstvene zaštite u Hrvatskoj

Endoskopija je u kirurgiji u razvijenijim sredinama danas službeno prihvaćena metoda inkorporirana u smjernice liječenja kao "zlatni standard" i uvrštena u obvezni program edukacije. U Hrvatskoj su relativno rano prihvaćene metode minimalno invazivne kirurgije (MIK). Prva laparoskopska kolecistektomija u RH izvedena je 1992. godine, svega par godina nakon prve u svijetu, a prva LPSC histerektomija izvedena je 1994. godine u OB Zabok, 5 godina nakon prvog takvog zahvata u svijetu. Usprkos tome u RH ne postoji službeni stav zdravstvene politike prema MIK. Razvoj ovisi prvenstveno o entuzijazmu pojedinaca u bolnicama. Osnovni problem predstavlja što MIK zahtijeva vrlo skupu i sofisticiranu opremu, a sam proces edukacije je dug i složen

JOHANE BAPTIST LALANGUE AND HIS FIRST MEDICAL BOOK FROM THE FIELD OF MIDWIFERY PUBLISHED ON CROATIAN LANGUAGE

Joannis Baptiste Lalangue (Ivan Krstitelj Lalangue) autor je prve tiskane medicinske stručne knjige na hrvatskome jeziku s područja primaljstva: »Brevis institutio de re obstetritia iliti kratek navuk od mestrie pupkorezne za potrebochu muskeh y sziromaskeh ladanskeh sen horvatskoga orszaga y okolo nyega blisnesseh sztrankih.« (Zagreb 1777.). Lalanguae je autor i hrvatskoga prvijenca »Medicina ruralis iliti vračtva ladanjska za potrebbochu musev y sziromakov horvatczkoga orszaga y okolu nyega blisnesseh meszt« te još dvije stručne medicinske tiskane knjige na hrvatskome jeziku i jedne gospodarske. Prikazan je sadržaj knjige, podijeljen u osam dijelova. Prvi dio je uvodni, u njemu se opisuju dužnosti i ponašanje primalje; u drugome dijelu data je anatomija ženskih spolnih organa, uspoređujući u ovome osvrtu starije i današnje izraze; treći dio obrađuje trudnoću, a četvrti dio prirodni porod; u petom dijelu su upute za način vaginalnog pregleda, a u šestom dijelu vođenje poroda; u sedmom dijelu se Lalangue osvrće na znakove i postupak primalje kod patološkog poroda; u osmom dijelu autor daje recepte za 21 lijek koji se koristi u primaljstvu. Zbog velikih zasluga za razvoj primaljstva i hrvatskoga javnoga zdravstva te hrvatske medicine općenito, ovim radom se Lalangue-a podsjećamo te ga približavamo našem čitateljstvu.Joannis Baptiste Lalangue was the author of the first printed specialist medical book in Croatian language in the field of obstetrics: »Brevis institutio de re obstetritia iliti kratek navuk od mestrie pupkorezne za potrebochu muskeh y sziromaskeh ladanskeh sen horvatskoga orszaga y okolo nyega blisnesseh sztrankih« (Zagreb, 1777). Lalangue was also the author of an important series of printed specialist medical papers, including the Croatian debut »Medicina ruralis iliti vračtva ladanjska za potrebbochu musev y sziromakov horvatczkoga orszaga y okolu nyega blisnesseh meszt« as well as of two other printed specialist medical books in Croatian language and one in the field of economics. The book is devided in eight parts: The first part is introducing one, contains the duties and general behaviour of the midwife; in the second part the anatomy of woman’s genital organs is presented, comparing in this review the old (forgotten) and actual denominations; the third part elaborates the pregnancy, and the fourth part the physiology of parturition; the fifth part presents the instructions for vaginal examinations, the sixth part the managing of the delivery; in the seventh part the symptoms of pathological labour are presented and in the eigth part the characteristics of midwifery and obstetrics remedies are presented as well. Lalangue was very importnat person in Croatian public health and midwefery development. This paper is memory on Lalangue and with this paper we are bringing him closer to our readers