Early blight (Alternaria solani) and septoria spot (Septoria lycopersici): two diseases of tomato

Lisnu pjegavost rajčice pored bakterijskih bolesti najčešće uzrokuju gljivice Alternaria solani i Septoria lycopersici. Prenose se sjemenom, uzrokuju slične simptome i katkad mogu znatno ugroziti proizvodnju rajčice na otvorenim poljima ili na gredicama u vrtovima. Zbog manjih potreba za učestalim oborinama i duljim razdobljima vlaženja lišća te zbog zahtjeva prema toplijim danima, s optimalnim vrijednostima 28° do 29°C, zadnjeg desetljeća s promjenom klime koncentričnu pjegavost pronalazimo češće nego septorijsku pjegavost rajčice. Uz pridržavanja mjera biljne higijene, valja provoditi usmjerenu zaštitu primjenom djelotvornih i registriranih fungicida protiv pjegavosti lišća pri uzgoju na otvorenom, naročito ako se rajčica navodnjava sustavima koji osim zemljišta vlaže nadzemne organe biljaka (kišenje ili orošavanje). Novija skupina fungicida strobilurini vrlo su učinkoviti na uzročnike lisnih pjegavosti.Two diseases of tomato leaves: early blight (Alternaria solani) and septoria spot (Septoria lycopersici) occurs wherever tomatoes are grown. Both diseases are transmitted infected tomato seeds and cause similar symptoms. Due to climate change and global warming increasingly we find symptoms early blight (Alternaria solani), especially in the cultivation tomatoes in open fields. Primary infection is generally caused by the fungus in the soil and occurs during periods of mild (24-29°C), rainy weather, although in warm climates the disease may be active at higher temperatures (28-34°C). Tomato cultivars susceptible to leaf spots must be treated with registered protective fungicide sprays at regular intervals during the growing season. The most effective fungicides for early blight control in experiments were strobilurins and difenconazole

PLAMENJAČA TIKVENJAČA – Pseudoperonospora cubensis (Berk. and Curt.) Rostw.

Od kraja prošlog milenija i na početku novoga plamenjača tikvenjača (Pseudoperonospora cubensis) najopasnija je folijarna bolest koja u svjetskim razmjerima pričinjava značajne štete prilikom uzgoja krastavca, dinje, lubenice i tikve. U Hrvatskoj je plamenjača prisutna od 1984. godine, a najvede štete bilježimo u proizvodnji krastavca kornišona i salatnih krastavaca pri uzgoju na otvorenom i u zaštidenim prostorima. Primarne zaraze u kontinentalnom dijelu Hrvatske bilježimo na otvorenom najčešde u lipnju. S pomodu mjernog uređaja "iMetos" u središnjem dijelu Međimurske županije, za ljetnog razdoblja tijekom trogodišnjeg pradenja (2014.-2016.), mjesečno smo prosječno bilježili: kišne dane, količine oborina, močenje biljaka, sparinu i temperaturu zraka. Svake godine potkraj srpnja i/ili na početku kolovoza bilježimo snažnu epifitociju plamenjače, uz masovnije sušenje nezaštićenih krastavca kornišona, nakon čega se bolest širi u zaštićeni uzgoj salatnih krastavca. U Međimurju plamenjaču u usjevima krastavca većinom suzbijaju tržni proizvođači, uglavnom prema uputama prognozne službe za zaštitu bilja, a većina gospodarstava za vlastite potrebe ne poduzima izravne mjere zaštite (u našoj su zemlji za amatersku primjenu registrirani samo neki bakarni fungicidi, koji se smiju koristiti samo jednom prije početka cvatnje; FIS, 2019.). Zbog dodatnih zahtjeva trgovačkih lanaca i industrije za preradu potvrda na smanjenje ostataka pesticida (rezidua) u odnosu na maksimalne količine propisane Uredbom EZ 396/2005, u sljedećim sezonama valja provjeriti novije modele prognoze pojave plamenjače u tržnoj proizvodnji krastavca i mogućnost primjene alternativnih rješenja u odnosu na kemijske fungicide (npr. mikrobioloških pripravaka, biljnih ekstrakata)

PLAMENJAČA TIKVENJAČA – Pseudoperonospora cubensis (Berk. and Curt.) Rostw.

Od kraja prošlog milenija i na početku novoga plamenjača tikvenjača (Pseudoperonospora cubensis) najopasnija je folijarna bolest koja u svjetskim razmjerima pričinjava značajne štete prilikom uzgoja krastavca, dinje, lubenice i tikve. U Hrvatskoj je plamenjača prisutna od 1984. godine, a najvede štete bilježimo u proizvodnji krastavca kornišona i salatnih krastavaca pri uzgoju na otvorenom i u zaštidenim prostorima. Primarne zaraze u kontinentalnom dijelu Hrvatske bilježimo na otvorenom najčešde u lipnju. S pomodu mjernog uređaja "iMetos" u središnjem dijelu Međimurske županije, za ljetnog razdoblja tijekom trogodišnjeg pradenja (2014.-2016.), mjesečno smo prosječno bilježili: kišne dane, količine oborina, močenje biljaka, sparinu i temperaturu zraka. Svake godine potkraj srpnja i/ili na početku kolovoza bilježimo snažnu epifitociju plamenjače, uz masovnije sušenje nezaštićenih krastavca kornišona, nakon čega se bolest širi u zaštićeni uzgoj salatnih krastavca. U Međimurju plamenjaču u usjevima krastavca većinom suzbijaju tržni proizvođači, uglavnom prema uputama prognozne službe za zaštitu bilja, a većina gospodarstava za vlastite potrebe ne poduzima izravne mjere zaštite (u našoj su zemlji za amatersku primjenu registrirani samo neki bakarni fungicidi, koji se smiju koristiti samo jednom prije početka cvatnje; FIS, 2019.). Zbog dodatnih zahtjeva trgovačkih lanaca i industrije za preradu potvrda na smanjenje ostataka pesticida (rezidua) u odnosu na maksimalne količine propisane Uredbom EZ 396/2005, u sljedećim sezonama valja provjeriti novije modele prognoze pojave plamenjače u tržnoj proizvodnji krastavca i mogućnost primjene alternativnih rješenja u odnosu na kemijske fungicide (npr. mikrobioloških pripravaka, biljnih ekstrakata)

Possibilities and limitations of control of harmful organisms in modern sweet cherry plantations according to integrated principles

Trešnja (Prunus avium) kao voćna vrsta nije jako zahtjevna u zaštiti od štetnih organizama. Pri suzbijanju uzročnika bolesti i štetnika trešanja važno je već prije sadnje odabirom sorata smanjiti moguće štete. Općenito su sorte deblje kožice i čvrstog mesa ploda manje osjetljive na trulež uzrokovanu gljivicama Monilinia, a sorte koje ranije dozrijevaju manje napada trešnjina muha (Rhagoletis cerasi) (Barić, 2011). Prema načelima integrirane proizvodnje voćni bi nasad trebalo podizati na lokalitetima dobre prozračnosti, što utječe na manje zadržavanje vlage, a time se umanjuje rizik od jače pojave različitih uzročnika bolesti trešanja. Naše kontinentalno i mediteransko uzgojno područje bitno se razlikuje u uzgojnim-proizvodnim uvjetima. Tijekom dvogodišnjeg razdoblja (2014.-2015.) praćeno je zdravstveno stanje trešanja u integriranom uzgoju na području najsjevernija hrvatskoga grada Murskog Središća (naselje Hlapičina). U klimatskim promjenama zadnjega desetljeća česti su prodori vlažnog atlantskog zraka u kojima samo nekoliko dana padnu ukupne očekivane mjesečne količine oborina. Pojava i razvoj uzročnika biljnih bolesti u takvim su uvjetima neizbježivi, a pored općepoznatih i raširenih bolesti, npr. sušenja mladica i truleži plodova (Monilinia spp.) u 2014. te šupljikavosti lišća (Stigmina carpophila) u 2015. sezoni, pojavljuju se i manje poznate bolesti trešanja ali uzrokuju vrlo izražene štete. Tako je u prvoj polovici svibnja 2014., te krajem istog mjeseca 2015., zabilježena ekonomski značajna štetnost plodova trešanja uzrokovana bakterijom Pseudomonas syringae. Tijekom 2015. godine u nasadu je nakon pojave prvih bakterijskih simptoma primijenjen biološki pripravak na osnovi antagonističke vrste Bacillus subtilis (Serenede WP).Sweet cherry (Prunus avium) as fruit species is not very demanding when it comes to control of harmful organisms. In order to control disease agents and pests of sweet cherries, it is important to reduce the possible damages by selecting appropriate varieties before planting. In general, varieties with thicker skin and with firm flesh of the fruit are less susceptible to rot caused by the fungus Monilinia, while the varieties that ripen earlier suffer fewer attacks by cherry fruit fly (Rhagoletis cerasi) (Barić, 2011). According to the principles of integrated production, fruit plantation should be planted on the sites with good air circulation, which results in less moisture retention, thus minimizing the risk of more occurrences of different pathogens of sweet cherries. Continental and Mediterranean cultivation areas of Croatia differ greatly in their cultivation and production conditions. During the two-year period (2014-2015) the health status of sweet cherries in integrated production in the area of the most northern Croatian town Mursko Središće (settlement Hlapičina) was monitored. During the climate changes of the last decade, there were frequent incursions of moist Atlantic air during which, in only a few days, total expected monthly precipitation fell. The emergence and development of plant disease causal agents in these conditions are inevitable, and in addition to the well-known and widespread diseases, for example, wilting of shoots and brown rot of fruit (Monilinia spp.) in 2014, and shot hole disease (Stigmina carpophila) in the 2015 season, some less known diseases of sweet cherries also occur and cause considerable damage. Thus, in the first half of May 2014, and at the end of the same month in 2015, a significant economic damage caused by the bacterium Pseudomonas syringae was recorded on fruits of sweet cherry. During 2015, after the appearance of the first symptoms of a bacteriosis in the plantation, biological preparation based on antagonistic Bacillus subtilis (Serenede WP) was applied

Experience and limitations chemical control of San José scale (Diaspidiotus perniciosus Comstock, 1881) in modern apple orchards

U Međimurju smo tijekom 2015. i 2016. u tri nasada jabuka pokrivenih mrežom protiv tuče lokalno provjeravali učinkovitost različitih djelatnih tvari (mineralno ulje, di‐1‐p‐menten, klorpirifos‐etil, fosmet, piriproksifen, tiakloprid, alfa‐cipermetrin, lambda‐cihalotrin, esfenvalerat, imidakloprid, spirotetramat) primijenjenih na prezimljujuću i prvu generaciju kalifornijske štitaste uši. Učinkovitost je provjerena brojanjem živih i mrtvih ženki ispod štitića skupljenih s napadnute kore, a pregledane ih s pomoću stereo‐binokularne lupe „Zeiss Stemi 2000‐C“ (povećanje 20‐25x). Bez obzira na izbor insekticida, istraživanja u prvoj sezoni pokazala su da je učinkovito kemijsko suzbijanje kalifornijske štitaste uši moguće povećanim utroškom škropiva (750‐900 lit./3000 sadnica/ha). Temeljem rezultata pokusa za vlasnike nasada gdje se lokalno pojavljuju prvi napadi kalifornijske štitaste uši razvijena je strategija usmjerenih aplikacija prema razvojnom stadiju jabuka i štetnika, a sukladno članku 6. „Pravilnika o mjerama za sprječavanje širenja i suzbijanja kalifornijske štitaste uši – Quadraspidiotus perniciosus Comst.“ (NN 17/2009). Ovisno o razvojnom stadiju jabuka i praćenju štetnika različite se djelatne tvari preporučuju za tretiranje prezimljujuće populacije te za suzbijanje mužjaka i pokretnih ličinki prve generacije.During 2015 and 2016 in three apple plantations (in Croatian north‐west Medjimurje region) we checking the effectiveness of various insecticide (mineral oil, di‐1‐p‐menthene, chlorpyrifos‐ethyl, phosmet, pyriproxyfen, thiacloprid, alpha‐cypermethrin, lambda‐cyhalothrin, esfenvalerate, imidacloprid, spirotetramat) applied to overwintering and first generation of San José scale. The effectiveness is checked by counting living and dead females under shields collected from the attacked bark, and viewed through a stereo‐binocular magnifier “Zeiss Stemi 2000‐C” (20‐25x). Regardless of the choice of insecticides, research in the first season shown that effective chemical control of San José scale can be increased expenditure volume of liquid per hectare (750‐900 lit./3000 seedlings/ha). Depending on the development stage of apple and monitoring pests we recommended different insecticide for treating overwintering population (mineral oil with chlorpyrifosethyl), and the suppression of male (pyriproxyfen) and females moving larvae of the first generation (spirotetramat)

Results of chemical control leaf miner (Leucoptera malifoliella Costa) (Lepidoptera: Lionetiidae) in Medjimurje region

Posljednja kulminacija vrste Leucoptera malifoliella započela je u ljeto 1999., kad je redovitim zdravstvenim pregledima obiteljskih nasada jabuka u istočnom Međimurju uočena kritična brojnost njegovih mina. Od 2000. do 2002. godine moljac kružnih mina proširio se na sve županijske lokalitete, a najveća štetnost zabilježena je tijekom vrlo vruće i suhe 2003. godine. Tada smo zabilježili razvoj četiri pokoljenja štetnika i defolijaciju lišća u nedovoljno zaštićenim nasadima već krajem mjeseca kolovoza (Histogram 1.) . Deset godina kasnije (nakon cvatnje jabuka 2013.) brojnost leptira na svim praćenim županijskim lokalitetima naglo je pala ispod kritičnog broja. Naime, do sredine 2009. godine povučene su s hrvatskoga tržišta djelatne tvari koje nisu bile uvrštene na listu Aneksa I Direktive 91/414 EEC, a među njima i neki manje selektivni insekticidi (npr. diazinon, fosalon ) koji su dotada korišteni za suzbijanje jabučnog savijača. Pojavile su nove insekticidne djelatne tvari (npr. emamektin benzoat, klorantraniliprol), puno selektivnije na prirodne neprijatelje iz porodice Eulophidae i Braconidae (Linder er al., 2012), a učinkovite na lisne minere i uzročnike crvljivosti plodova jabuke. Dodatni zahtjevi pri izboru insekticida krajem cvatnje jesu njihova manja otrovnost i opasnost za pčele te bolja učinkovitost na druge skupine štetnih organizama jabuke koji se pojavljuju i razvijaju istovremeno sa prezimljujućom populacijom moljca kružnih mina, npr. lisne uši (Aphis, Dysaphis), fitofagne stjenice (Calocoris, Lygocoris, Lygus, Nezara, Palomena), jabučna osica (Hoplocampa), mušica šiškarica lišća (Dasyneura) i crveni voćni pauk (Panonychus). U 2009. i 2013. godini istraženi su rokovi suzbijanja moljca kružnih mina koji se tijekom ljeta preklapaju s potrebama suzbijanja uzročnika crvljivosti plodova (Cydia pomonella i dr.). Ti rezultati dokazuju bolju učinkovitost na moljca kružnih mina djelatnih tvari iz kemijskih skupina neonikotinoidi, regulatori razvoja kukaca, naturaliti te noviji diamidi.After fourteen years (from 1999th to 2012th), where apple leaf miner (Leucoptera malifoliella) appeared in critical populations in north part of Croatia (Medjimurje region), during and after flowering apple 2013th year unexpectedly and suddenly there was a weaker flight wintering generation. Natural limiting factors that prevent overgrowth leaf miner are entomophagous the family Eulophidae and Braconidae. They can destroy 94 % of caterpillars miners (Ciglar, 1981; Balázs, 1992; Celli & Cornale, 1995). Due to the harmonization of Croatian legislation in the field plant protection products with the EU acquis Ministry of Agriculture of the 2007th year began withdrawing funds contained active substances no listed in Anex I to Council Directive 91/414/EEC. Among them some less selective insecticides until mid-2009 ofen used to suppress the codling moth (Cydia pomonella) in Medjimurje apple plantations (eg. diazinon, phosalone). Also, last season during the summer, fewer benefits and chlorpyrifos-methyl, and were replaced by selective active substances (eg. chlorantraniliprol, metoksifenzoid and emamectin benzoate). Best results of chemical control leaf miner (Leucoptera malifoliella) in Medjimurje region are obtained when after apple flowering wintering populations suppressed during the two applications with an average spacing 13-15 days. Then we used the active substance thiacloprid, acetamiprid (neonicotinoids) or abamectin (naturalit), and while it used its accompanying effect on other groups of organisms harmful apples, such as aphids (Aphis, Dysaphis), phytophagous bugs (Calocoris, Lygocoris, Lygus, Nezara, Palomena), apple sawfly (Hoplocampa ), apple leaf curling midge (Dasyneura) and red mite (Panonychus) . Until late May or early June, when we begin to control the codling moth (Cydia), we prefer insect growth regulator or chlorantraniliprol

Grape powdery mildew (Erysiphe necator Schwein.) - the most destructive fungi in Medjimurje vineyards region

Pepelnicu (Erysiphe necator) ubrajamo među najvažnije gljivične bolesti vinove loze. Promjenom klime početkom novog milenija štete od pepelnice povećavaju se pa su pojedinih sezona u kontinentalnim regijama veće od šteta uzrokovanih prosječno dominantnom plamenjačom (Plasmopara viticola) (Šubić, 2009; Dubuis i sur., 2011). Za razliku od mogućnosti predviđanja prve pojave plamenjače i sive plijesni temeljem količine oborina i duljine zadržavanja vlage na osjetljivim zelenim organima pepelnica se ne može tako predvidjeti. Meteorološki uvjeti pri kojima se može očekivati pojava pepelnice jesu temperature od 20° do 28 °C, vlažnost zraka 60-90 %, relativno manje sunca (oblačni, topli i sparni dani) to lagani vjetar (Cvjetković, 2010). Zadnjih je sezona u porastu broj takvih dana u međimurskom vinogorju tijekom proljeća i ljeta. Kroz sedmogodišnjem razdoblju (2006.-2012.) u istom je vinogradu na osjetljivoj vinskoj sorti grožđa moslavac bijeli (šipon) nakon 6-7 aplikacija ocjenjivana tijekom kolovoza prosječna djelotvornost 24 pripravka u zaštiti grožđa od pepelnice to naknadno još u mjesecu rujnu na formiranje kleistotecija na inficiranom lišću. Sve do 2009. godine među najučinkovitijim sredstvima za suzbijanje pepelnice bili su strobilurini, ali nakon 2010. sezone bilježimo njihovu slabiju djelotvornost, to se naknadno na takvom trsju masovnije formiraju kleistoteciji. Prema tim iskustvima određuje se godišnja strategija usmjerenoga kemijskoga suzbijanja pepelnice u Međimurskom vinogorju.Powdery mildew (Erysiphe necator) is one of the most widespread diseases of grapevine across Europe, and its control requires intensive fungicide sprays. The causal agent overwinters in many grapevine growing regions as cleistothecia, which in the following spring discharge ascospores that cause primary infections and trigger powdery mildew epidemics. Because grape powdery mildew pathogen is a cosmopolitan, sexually crossing population, resistance management for fungicides used in disease control is imperative to preserve their utility. Strobilurin group of fungicides (Qol) was introduced into Croatian vineyards in 1998 and 1999. During 2010, 2011 and 2012 growing season, reduced efficacy of azoxystrobin, pyraclostrobin, kresoxim-methyl and trifloxystrobin was observed in northern part of Croatian wine-growing region Medjimurje. For this reason, grapevine producers in Medjimurje are advised to use strobilurin fungicides alone only once (lx) during the season, before the flowering in a tank-mix with contact (protectant) fungicide (sulfur) for resistance-management purposes. In 7-year open-field experiments, some fungicides applied after flowering reduced powdery mildew cleistothecia formation

Suzbijanje pepelnice vinove loze u ozračju novih trendova i smanjenja uporabe pesticida

Zbog globalnih klimatskih promjena i sve češće pojave savršenog stadija (kleistoteciji) uzročnik pepelnice (Erysiphe necator) postaje dominantna gljivična bolest vinove loze diljem naše zemlje, pa od otvaranja pupova do početka zriobe grožđa provodimo usmjerene mjere zaštite. Potkraj ožujka 2021. u našoj su zemlji bila registrirana 43 pripravka za suzbijanje pepelnice vinove loze, među kojima je najviše organskih fungicida (27), anorganski sumpor (14), jedan biološki fungicid (Bacillus pumilus) i jedno sredstvo iz skupine ostalih tvari koje su dopuštene u ekološkoj proizvodnji (kalijev hidrogen-karbonat). Mikroorganizmi Ampelomyces quisqualis, Bacillus pumilus, Bacillus amyloliquefaciens prije soj subtilis QST 713 i Pythium oligrandum (+ kalijevi fosfonati) pokazali su odličnu preventivnu djelotvornost na pepelnicu grožđa u vinskoj sorti moslavac bijeli (šipon) tijekom trogodišnjih istraživanja u međimurskom vinogorju. Ovi rezultati pokazuju da je tijekom epidemijskih sezona pepelnicu grožđa moguće suzbijati i bez primjene pesticida, preventivnom aplikacijom sredstva za zaštitu bilja dopuštenih u ekološkom vinogradarstvu, s razmacima aplikacije prilagođenima količini i rasporedu oborina

Appearance and chemical control of stripe rust (Puccinia striiformis) on wheat crop production in 2013/14 year in Medjimurje

U mnogim uzgojnim područjima pšenice diljem svijeta žuta ili crtičava hrđa (Puccinia striiformis) ekonomski je vrlo značajna bolest koja može umanjiti prinose do 80 %. U našoj zemlji žuta hrđa pojavila se tek 1929. (Škorić1929) godine. Od tada bilo je nekoliko epifitotičnih godina a u proljeće 2014. zabilježena su velike štete na širem području. Iako otpornih sorata pšenice u našem domaćem sortimentu nema, obilježja tipične kontinentalne klime s hladnim zimskim mjesecima sigurno u prošlosti nisu pogodovali jačoj pojavi žute hrđe. U zemljopisnim širinama gdje tijekom zimskog razdoblja temperature zraka često budu od 3 °C do 12 °C, uz dovoljno vlage, žuta hrđa vrlo se rano razvija u usjevima. Proljetno kišovito i prohladno razdoblje naknadno pogoduje brzom sekundarnom širenju bolesti. Upravo su takvi uvjeti u Međimurju vladali od početka studenog 2013. sve do sredine svibnja 2014. godine. Prve simptome žute hrđe primijetili smo na domaćim sortama ozime pšenice krajem ožujka, a već sredinom zadnje dekade mjeseca travnja 2014. nezaštićeni i osjetljivi usjevi bili su jače zaraženi. U mjerama kemijske zaštite protiv žute hrđe najučinkovitijima se pokazala primjena ovih fungicida: azoksistrobin & propikonazol (Amistar Extra KS), ciprokonazol & trifloksistrobin (Sphere SC), ciprokonazol & propikonazol (Artea EC), epoksikonazol & tiofanat-metil (Duett Ultra SC), te tebukonazol & protiokonazol (Prosaro EC). Njihovu je primjenu trebalo započeti već sredinom ožujka te ponoviti tijekom travnja i svibnja 2014. godine. U Međimurju su prinosi pšenice zbog epifitocije žute hrđe na nezaštićenim poljima bili smanjeni do 60 %.Stripe rust (Puccinia striiformis) is one of the most important diseases of wheat worldwide that can reduce yields by 80 %. In area where during winter temperatures are often in the range of 3° to 12°C, with enough moisture, stripe rust is very early in the developing crops. Spring disease development is most rapid between 10° and 15°C with intermittent rain or dew. These conditions are in Medjimurje recorded from the beginning of November 2013 until mid-May 2014. The first symptoms of stripe rust we noticed on local cultivars of winter wheat in late March, and already four weeks later unprotected and susceptible crops were heavily infected. The chemical protection measures are most effective against stripe rust with following fungicides: azoxystrobin & propiconazole (Amistar Extra), cyproconazole & trifloxystrobin (Sphere), cyproconazole & propiconazole (Artea), epoxyconazole & thiophanate- methyl (Duett Ultra) and tebuconazole & prothioconazole (Prosaro). Application should begin as early as mid- March and repeated in April and May 2014. Yields of wheat due stripe rust in unprotected areas were reduced by 60 %

Ray speck (Stemphylium sp.) a new disease of chrysanthemum flower petals in Croatia

Sedam dana prije blagdana Svih svetih 2012. godine, na lokalitetu naselja Miklavec uz rijeku Muru na sjeveru Međimurske županije (općina Podturen) (46°48\u2719"N; 16°50\u2743"E), primijećena je iznenadna i brza pojava promjena na laticama velikocvjetnih krizantema (bijele lopte "May Shoesmith") proizvedenih u negrijanim visokim tunelima površine 300 m2. Promjene su bile vidljive na odrezanim biljkama u spremištu. Pregledom je isključena moguća fitotoksičnost sredstva za zaštitu bilja te napad grinja - npr. običnoga crvenoga pauka (Tetranychus urticae) i/ili kukaca - npr. kalifornijskoga tripsa (Frankliniella occidentalis). Prema tipičnim simptomima, mikroskopskim pregledom i zabilježenim meteorološkim uvjetima mjernim uređajem "iMetos" tijekom listopada 2012. na području općine Podturen, zaključili smo da je to zaraza dosad nepoznatom bolešću latica krizantema u našoj zemlji kojoj je uzročnik Stemphylium sp. Za suzbijanje te bolesti latica krizantema preporučili smo da se odmah nakon pojave prvih simptoma primijeni u finim česticama iznad biljaka fludioksonil & ciprodinil (Switch WG 0,08 %), što je bila vrlo učinkovita mjera kemijske zaštite.A new disease of chrysanthemum causing ray speck was found in north part of Medjimurje region (Miklavec city near river Mum) (46°48\u2719"N; 16°50\u2743"E). In the beginning of last week in October 2012, when chrysanthemums cv. "white ball" (May Shoesmith) harvested for flower arrangements, small reddish-brown lesions (0.1 mm) were observed on the ray florets. Disease was more visible on plants in storage and less in plastic greenhouse. Meteorological data on this locality were very favorable for disease epidemiology, because of rain (83,8 mm per month), fog and dew (9.380 minute free moisture per month in leaf wetness sensor), high relative humidity (average month value 90,6 %), and optimal temperature (data from "iMetos") (46°45\u2760"N; 16°56\u2782"E). The causal fungus was identified as Stemphylium sp. based on typical symptom (the necrotic specks do not enlarge after incubation), and microscopy examination. For chemical control very effective was fungicide Switch WG (fludioxonil & cyprodinil), applied after first visible damage. This is the first report of chrysanthemum ray speck caused by Stemphylium sp. in Croatia