Four Questions on Complexity and Learning

Increasing interaction (in numbers, patterns and uncertain intensity) in innovation processes point at new and different methodologies of researching reality including complexity views of modern production. In post-modern era, where (informational) networks are evolving, learning can not be understood through the lens of organization, but through learning individuals. Such approach can be attained by Interaction analysis which gives typical pattern of connections among attributes describing phenomena. Interaction analysis is the first step to functional modeling as a method of multidimensional optimization for chosen criteria. Functional modeling satisfies processing approach which treats surroundings as complex, uncertain, full of changes and emergent phenomenon. Empirical analysis indicates that companies in Slovenia in the year 2003 are not characterized with category of Learning organization

Proces koncentracije i centralizacije kapitala kao determinanta globalne reprodukcije : doktorska disertacija

Studiranje globalne kapitalističke produkcije u kontekstu procesnosti i kompleksnosti bilo je potaknuto studijem neoklasičnih/neoliberalnih koncepta kao što su: saveznički kapitalizam, mogućnost pravedne globalne trgovine, pitanje konvergencije vs. divergencije u razvojnoj teoriji svjetskog kapitalizma, zaključak o konvergenciji kapitalističkih sustava koji se podudara sa razvojnom logikom društvenih sustava, neo-keynesijanski koncept neutralnosti globalizacije, zaključak da tržišni entiteti (poduzeća) mogu rasti preko svih granica i preuzimati društvene regulatorne funkcije, teorije o 1/5 društvu ili kraju rada. Ti koncepti suprotstavljeni su globalnom povećavanju razlika u blagostanju ljudi, povećavanju koncentracije kao i aktualnosti centralizacije kapitala, te procesima globalizacije. Suvremeno društvo je društvo rizika kome odgovara pristup procesne analize, a čovjek se pojavljuje kao neposredni kreator znanja i sa time uvjet razvoja kapitala. Položaj čovjeka globalan je i neizvjestan, zbog toga je u povijesnoj analizi procesa koncentracije i centralizacije globalnog kapitala eksplicitno odabran kontekst kompleksnosti. Povijesna analiza pokazala je na proizvodnju kao centralni proces društva, a globalnost kao takvu povezanost društva koja sadrži nužnost participiranja pojedinca u svim sferama društvene reprodukcije, jer se jedino na taj način manifestira znanje pojedinca. Time se odnos in pontentia suvremene države i procesa koncentracije i centralizacije kapitala sadržajno promijenio. Povijesni proces koncentracije i centralizacije kapitala se prirodno razvijao u pravcu ekspanzionizma i na teritorijima i između njih je prouzrokovao velike razlike u razvijenosti. Globalna društvena polarizacija i uvećanje nejednakosti te nestajanje srednjih slojeva perspektive su budućeg razvoja koncentracije i centralizacije kapitala u globalnim razmjerima. Dinamiku koncentracije i centralizacije globalnog kapitala objašnjavali smo upotrebljavajući razvojnu logiku društvenih sustava. Za analizu proučavane pojave pokazala se kao prihvatljiva multidimenzionalna, interaktivna i višeaspektna analiza. U analizi razvojne orijentiranosti procesa koncentracije i centralizacije kapitala globalizacija pojavljuje se kao atribut sa karakteristikama ne-neutralnosti i uključenosti u povratne sprege kapitalističke reprodukcije, koje destabiliziraju razvojni proces. Time su bile date osnove za analizu uloge transformacijskog mehanizma u odnosu do razvojnih promjena te entropije uvjeta za proces koncentracije i centralizacije kapitala i analizu hegemonije kapitala i svjetskih posljedica po ekonomski razvoj u uvjetima nematerijalne proizvodnje. Kontekst proučavanja procesa koncentracije i centralizacije globalnog kapitala vodio nas je u prihvaćanje kompleksnosti pojave kao i do znanja kao glavnog generatora promjena, pa smo upotrijebili neformalno modeliranje kao pristup rješavanja multikriterijalnosti i multidimenzionalnosti problema. Utvrdili smo da je globalni kapital u analiziranom periodu zadržao strukturu potrebnu za neoliberalistički koncept konkuriranja, te da ekonomski kapital ostaje prioritetni faktor razvoja. U državama koji su novi globalni konkurenti razvijenim državama, značajnu ulogu u razvoju tih zemalja igraju ljudski i socijalni kapital, dok prirodni kapital ostaje i dalje podcijenjen. U doba postmoderne kapital se organizira globalno, a štiti državno. Instrumenti konjunkturne regulacije ne omogućavaju autocentrični gospodarski razvoj, pa se u osamdesetim godinama prošlog stoljeća razvio diskurs za povećanjem liberalizacije. Liberalni koncept vodio je do kriza širih područja globalnog gospodarstva, te se razvio otpor protiv ekonomske teorije koja je u službi akumulacije globalnog kapitala. Još uvijek se traži način regulacije i politike koja bi djelovala efikasno u globalnim uvjetima. Definirana je metapolitika kao usklađivanje neizvjesnih, kompleksnih, razvijajućih aktivnosti društva, u kreiranju temeljnih sposobnosti pojedinca u društvu, integriranje participativnih institucija u postojećem društvenom sustavu, koordinacija decentraliziranih donosioca političkih odluka, konceptualizacija i usklađivanje društvene funkcije gubitaka u situaciji većeg broja ciljeva od instrumenata i stvaranje uvjeta za uvođenje biosa kao društvenih uvjeta života pojedinca. Cilj metapolitike smanjenje je neizvjesnosti. Redukcionistički i ideološko ograničen pogled na problem globalizacije kapitala nadomjestili smo kontekstom procesnosti i kompleksnosti globalizacije. Između politike i kapitala koji stvara razvojne rizike pojavljuje se paradoks kompetentnosti. Proces koncentracije i centralizacije kapitala postaje, a i ostaje determinanta reprodukcije u uvjetima ekonomske globalizacije, ali je potreban i državni intervencionizam i time aktivna država. Globalno svjetsko gospodarstvo integrirano je po mjeri koncentracije i centralizacije globalnog kapitala, pri čemu autonomija i integracija nastupaju sukladno sa općom logikom razvoja kapitalističkog sustava. Predloženo je rješenje u smislu koncepta metaregulacije i uređenosti na osnov koordinacijske relacije ekvivalencije države, i obrnuto, refleksivnu uređenost sa strane poduzeća, koje isto tako definiraju proizvodne relacije ekvivalencije, u kojima se precizno opredjeljuje država i funkcija regulatora.Studying global capital production in the context of a processing and complexity has been motivated by studying neoclassical/neoliberal concepts as: an allied capitalism, a possibility of a fair global trade, questions of convergence vs. divergence in the developmental theory of the world capitalism, conclusions of the convergence of capitalistic systems corresponding to the developmental logic of social systems, the neo-Keynesian concept of a neutrality of the globalization, conclusion that market entities (firms) can grow over all borders and take over social regulation functions, theories of the end of work. These concepts have been confronted to the global increase of a welfare difference of all people, increasing concentration and actuality in the centralization of capital, and processes of the globalization. A modern society is a society of risk which suits the process analysis approach. A man in modern society appears as a direct creator of knowledge and as a condition to the capital development. The position of a man is global and uncertain and for these reasons the context of complexity has been chosen in historical analysis of the process of concentration and centralization of the global capital. The historical analysis has explained that production is a central process of a society, and globalism a connection in society which includes necessity of individuals to participate in all spheres of a social reproduction as the only possibility that individual knowledge can be disclosed and manifested. These facts have changed the relations of a modern state with the process of concentration and centralization of capital. The process of a concentration and centralization of capital has been developed in direction of the expansionism and it has caused enourmous developmental differences on territories and among them. The global social polarity, growing inequalities and disappearing middle classes are main perspectives of the future development of concentration and centralization of capital on the global extensions. The dynamic of concentration and centralization of the global capital has been explained using the developmental logic of social systems. Multidimensional, interactive and multi aspect analysis were applied to study this phenomena. In the analysis of the developmental orientation the process of concentration and centralization of a capital globalization appears as an attribute with characteristic of non-triviality and inclusion in the feedback processes of the capitalistic reproduction, which destabilize the developmental process. This explanation represents a foundation for analysis of the role of transformation mechanism in the relation to developmental changes and entropy conditions for the concentration and centralization of the capital, the analysis of hegemony of capital, and the world consequences for the economic development in the condition of nonmaterial production. The context of studying the process of concentration and centralization of the capital leads to the understanding the complexity of the phenomena and to the knowledge, which is a general generator of changes. Therefore non-formal modelling has been used for solving problems of multi-criteria and multidimensionality. It has been stated that in the studying period global capital retained the structure needed for the neoliberal concept of the competition and that economic capital remained the priority developmental factor. Human and social capital played an important role for the new global competitors to the developed countries, whereas natural capital remained undervalued. In the post-modern period capital is globally organized and locally protected by the state. Instruments of a regulation of prosperity do not render autocentrict economic development, therefore in the eighties appeared a discourse to increase liberalization. The liberal concept leaded into the crisis on broad areas and developed an opposition against the economic theory which is supporting the accumulation of the global capital. The search for a regulation which would be effective in global conditions still continues. The definition of meta-politics includes an adjustment of uncertain, complex, developing activities of a society, creating fundamental capabilities of individuals, integrating participative institutions in the existing system, coordinating decentralized receivers of political decisions, conceptualization and adjustment of social function of loses in the situation when more aims than instruments exist and creating conditions for an introduction of the bios as social conditions of an individual´s life. The aim of the meta politics is a reduction of an uncertainty. A reductionist and ideologically limited view of the globalization problem has been substituted by the context of processing and the complexity of the globalization. Between the state’s politics and the capital, which produces developmental risks, raises a paradox of competences. The process of concentration and centralization of capital appears and remains the determinant of the reproduction in conditions of the economic globalization; however an active state and its interventionism are also needed. The global economy is integrated in terms of concentration and centralization of the global capital, where autonomy and integration occur according to the general logic of the capitalistic system development. Finally, a solution has been suggested, according to the concept of the meta regulation and regulation based on the state’s coordination relation of the equivalence, and inversely on the reflexive regulation from the companies´ side, which also define the production relations of the equivalence, where the role of the state and the function of the regulator are described in detail

Proces koncentracije i centralizacije kapitala kao determinanta globalne reprodukcije : doktorska disertacija

Studiranje globalne kapitalističke produkcije u kontekstu procesnosti i kompleksnosti bilo je potaknuto studijem neoklasičnih/neoliberalnih koncepta kao što su: saveznički kapitalizam, mogućnost pravedne globalne trgovine, pitanje konvergencije vs. divergencije u razvojnoj teoriji svjetskog kapitalizma, zaključak o konvergenciji kapitalističkih sustava koji se podudara sa razvojnom logikom društvenih sustava, neo-keynesijanski koncept neutralnosti globalizacije, zaključak da tržišni entiteti (poduzeća) mogu rasti preko svih granica i preuzimati društvene regulatorne funkcije, teorije o 1/5 društvu ili kraju rada. Ti koncepti suprotstavljeni su globalnom povećavanju razlika u blagostanju ljudi, povećavanju koncentracije kao i aktualnosti centralizacije kapitala, te procesima globalizacije. Suvremeno društvo je društvo rizika kome odgovara pristup procesne analize, a čovjek se pojavljuje kao neposredni kreator znanja i sa time uvjet razvoja kapitala. Položaj čovjeka globalan je i neizvjestan, zbog toga je u povijesnoj analizi procesa koncentracije i centralizacije globalnog kapitala eksplicitno odabran kontekst kompleksnosti. Povijesna analiza pokazala je na proizvodnju kao centralni proces društva, a globalnost kao takvu povezanost društva koja sadrži nužnost participiranja pojedinca u svim sferama društvene reprodukcije, jer se jedino na taj način manifestira znanje pojedinca. Time se odnos in pontentia suvremene države i procesa koncentracije i centralizacije kapitala sadržajno promijenio. Povijesni proces koncentracije i centralizacije kapitala se prirodno razvijao u pravcu ekspanzionizma i na teritorijima i između njih je prouzrokovao velike razlike u razvijenosti. Globalna društvena polarizacija i uvećanje nejednakosti te nestajanje srednjih slojeva perspektive su budućeg razvoja koncentracije i centralizacije kapitala u globalnim razmjerima. Dinamiku koncentracije i centralizacije globalnog kapitala objašnjavali smo upotrebljavajući razvojnu logiku društvenih sustava. Za analizu proučavane pojave pokazala se kao prihvatljiva multidimenzionalna, interaktivna i višeaspektna analiza. U analizi razvojne orijentiranosti procesa koncentracije i centralizacije kapitala globalizacija pojavljuje se kao atribut sa karakteristikama ne-neutralnosti i uključenosti u povratne sprege kapitalističke reprodukcije, koje destabiliziraju razvojni proces. Time su bile date osnove za analizu uloge transformacijskog mehanizma u odnosu do razvojnih promjena te entropije uvjeta za proces koncentracije i centralizacije kapitala i analizu hegemonije kapitala i svjetskih posljedica po ekonomski razvoj u uvjetima nematerijalne proizvodnje. Kontekst proučavanja procesa koncentracije i centralizacije globalnog kapitala vodio nas je u prihvaćanje kompleksnosti pojave kao i do znanja kao glavnog generatora promjena, pa smo upotrijebili neformalno modeliranje kao pristup rješavanja multikriterijalnosti i multidimenzionalnosti problema. Utvrdili smo da je globalni kapital u analiziranom periodu zadržao strukturu potrebnu za neoliberalistički koncept konkuriranja, te da ekonomski kapital ostaje prioritetni faktor razvoja. U državama koji su novi globalni konkurenti razvijenim državama, značajnu ulogu u razvoju tih zemalja igraju ljudski i socijalni kapital, dok prirodni kapital ostaje i dalje podcijenjen. U doba postmoderne kapital se organizira globalno, a štiti državno. Instrumenti konjunkturne regulacije ne omogućavaju autocentrični gospodarski razvoj, pa se u osamdesetim godinama prošlog stoljeća razvio diskurs za povećanjem liberalizacije. Liberalni koncept vodio je do kriza širih područja globalnog gospodarstva, te se razvio otpor protiv ekonomske teorije koja je u službi akumulacije globalnog kapitala. Još uvijek se traži način regulacije i politike koja bi djelovala efikasno u globalnim uvjetima. Definirana je metapolitika kao usklađivanje neizvjesnih, kompleksnih, razvijajućih aktivnosti društva, u kreiranju temeljnih sposobnosti pojedinca u društvu, integriranje participativnih institucija u postojećem društvenom sustavu, koordinacija decentraliziranih donosioca političkih odluka, konceptualizacija i usklađivanje društvene funkcije gubitaka u situaciji većeg broja ciljeva od instrumenata i stvaranje uvjeta za uvođenje biosa kao društvenih uvjeta života pojedinca. Cilj metapolitike smanjenje je neizvjesnosti. Redukcionistički i ideološko ograničen pogled na problem globalizacije kapitala nadomjestili smo kontekstom procesnosti i kompleksnosti globalizacije. Između politike i kapitala koji stvara razvojne rizike pojavljuje se paradoks kompetentnosti. Proces koncentracije i centralizacije kapitala postaje, a i ostaje determinanta reprodukcije u uvjetima ekonomske globalizacije, ali je potreban i državni intervencionizam i time aktivna država. Globalno svjetsko gospodarstvo integrirano je po mjeri koncentracije i centralizacije globalnog kapitala, pri čemu autonomija i integracija nastupaju sukladno sa općom logikom razvoja kapitalističkog sustava. Predloženo je rješenje u smislu koncepta metaregulacije i uređenosti na osnov koordinacijske relacije ekvivalencije države, i obrnuto, refleksivnu uređenost sa strane poduzeća, koje isto tako definiraju proizvodne relacije ekvivalencije, u kojima se precizno opredjeljuje država i funkcija regulatora.Studying global capital production in the context of a processing and complexity has been motivated by studying neoclassical/neoliberal concepts as: an allied capitalism, a possibility of a fair global trade, questions of convergence vs. divergence in the developmental theory of the world capitalism, conclusions of the convergence of capitalistic systems corresponding to the developmental logic of social systems, the neo-Keynesian concept of a neutrality of the globalization, conclusion that market entities (firms) can grow over all borders and take over social regulation functions, theories of the end of work. These concepts have been confronted to the global increase of a welfare difference of all people, increasing concentration and actuality in the centralization of capital, and processes of the globalization. A modern society is a society of risk which suits the process analysis approach. A man in modern society appears as a direct creator of knowledge and as a condition to the capital development. The position of a man is global and uncertain and for these reasons the context of complexity has been chosen in historical analysis of the process of concentration and centralization of the global capital. The historical analysis has explained that production is a central process of a society, and globalism a connection in society which includes necessity of individuals to participate in all spheres of a social reproduction as the only possibility that individual knowledge can be disclosed and manifested. These facts have changed the relations of a modern state with the process of concentration and centralization of capital. The process of a concentration and centralization of capital has been developed in direction of the expansionism and it has caused enourmous developmental differences on territories and among them. The global social polarity, growing inequalities and disappearing middle classes are main perspectives of the future development of concentration and centralization of capital on the global extensions. The dynamic of concentration and centralization of the global capital has been explained using the developmental logic of social systems. Multidimensional, interactive and multi aspect analysis were applied to study this phenomena. In the analysis of the developmental orientation the process of concentration and centralization of a capital globalization appears as an attribute with characteristic of non-triviality and inclusion in the feedback processes of the capitalistic reproduction, which destabilize the developmental process. This explanation represents a foundation for analysis of the role of transformation mechanism in the relation to developmental changes and entropy conditions for the concentration and centralization of the capital, the analysis of hegemony of capital, and the world consequences for the economic development in the condition of nonmaterial production. The context of studying the process of concentration and centralization of the capital leads to the understanding the complexity of the phenomena and to the knowledge, which is a general generator of changes. Therefore non-formal modelling has been used for solving problems of multi-criteria and multidimensionality. It has been stated that in the studying period global capital retained the structure needed for the neoliberal concept of the competition and that economic capital remained the priority developmental factor. Human and social capital played an important role for the new global competitors to the developed countries, whereas natural capital remained undervalued. In the post-modern period capital is globally organized and locally protected by the state. Instruments of a regulation of prosperity do not render autocentrict economic development, therefore in the eighties appeared a discourse to increase liberalization. The liberal concept leaded into the crisis on broad areas and developed an opposition against the economic theory which is supporting the accumulation of the global capital. The search for a regulation which would be effective in global conditions still continues. The definition of meta-politics includes an adjustment of uncertain, complex, developing activities of a society, creating fundamental capabilities of individuals, integrating participative institutions in the existing system, coordinating decentralized receivers of political decisions, conceptualization and adjustment of social function of loses in the situation when more aims than instruments exist and creating conditions for an introduction of the bios as social conditions of an individual´s life. The aim of the meta politics is a reduction of an uncertainty. A reductionist and ideologically limited view of the globalization problem has been substituted by the context of processing and the complexity of the globalization. Between the state’s politics and the capital, which produces developmental risks, raises a paradox of competences. The process of concentration and centralization of capital appears and remains the determinant of the reproduction in conditions of the economic globalization; however an active state and its interventionism are also needed. The global economy is integrated in terms of concentration and centralization of the global capital, where autonomy and integration occur according to the general logic of the capitalistic system development. Finally, a solution has been suggested, according to the concept of the meta regulation and regulation based on the state’s coordination relation of the equivalence, and inversely on the reflexive regulation from the companies´ side, which also define the production relations of the equivalence, where the role of the state and the function of the regulator are described in detail

Four Questions on Complexity and Learning

Increasing interaction (in numbers, patterns and uncertain intensity) in innovation processes point at new and different methodologies of researching reality including complexity views of modern production. In post-modern era, where (informational) networks are evolving, learning can not be understood through the lens of organization, but through learning individuals. Such approach can be attained by Interaction analysis which gives typical pattern of connections among attributes describing phenomena. Interaction analysis is the first step to functional modeling as a method of multidimensional optimization for chosen criteria. Functional modeling satisfies processing approach which treats surroundings as complex, uncertain, full of changes and emergent phenomenon. Empirical analysis indicates that companies in Slovenia in the year 2003 are not characterized with category of Learning organization.interactions, innovation process, learning organization, view of complexity, uncertainty