Osnovni morfometrijski parametri rogova europskih srnjaka (Capreolus capreolus L.) odstrijeljenih tijekom carskog lova u stoljetnoj šumi Białowieża

Roe deer (Capreolus capreolus L.) is adaptable to various habitat conditions and is widespread across Europe. The Białowieża Primeval Forest is an area in the moderate zone of lowland Europe and it is habitat for different game species. For the purposes of this study, the morphometric parameters of roe deer antlers shot in the Białowieża Primeval Forest by the Russian Czar Nicholas II during his reign (1894-1917) were analysed. Length of left and right beams, circumference of the left and right coronets, circumference of the left and right, length of the first and second tine end of the left and right beams, and inside span were measured and analysed. The results showed that during the imperial roe deer hunts in the period 1894 to 1917 in Białowieża Primeval Forest, individuals of similar morphometric trophy characteristics were hunted. The trophies were, on average, characterized by a slightly longer left beam, uniform beam circumference, coronet circumference, and very similar tine ends lengths.Europski srnjak (Capreolus capreolus L.) je prilagodljiv različitim uvjetima staništa i rasprostranjen je diljem Europe. Stoljetna šuma Białowieża područje je u umjerenoj zoni nizinske Europe te predstavlja stanište različitoj divljači. U svrhu ovog istraživanja, analizirani su morfometrijski parametri rogova europskih srnjaka odstrijeljenih u stoljetnoj šumi Białowieża od strane ruskog cara Nikole II. tijekom njegove vladavine (1894. – 1917.). Mjerene su i analizirane duljina lijevog roga, duljina desnog roga, opseg lijevog vijenca, opseg desnog vijenca, opseg lijevog roga, opseg desnog roga, duljina vrha prvog i drugog paroška lijevog roga, duljina vrha prvog i drugog paroška desnog roga, unutarnji raspon. Rezultati su pokazali da su se tijekom carskog lova na europske srnjake u razdoblju od 1894. do 1917. u stoljetnoj šumi Białowieża lovile jedinke sličnih morfometrijskih karakteristika trofeja. Trofeji su u prosjeku bili okarakterizirani malo duljim lijevim rogom, jednoličnim opsegom roga, opsegom vijenaca, kao i vrlo sličnim duljinama vrhova parožaka

Fenotipska varijabilnost i osnovne morfološke karakteristike populacije pasa aksaray malakli u Turskoj

The Turkish Mastiff or Aksaray Malakli Dog is a Turkish dog breed not yet officially recognized by the world canine organization - Fédération Cynologique Internationale (FCI). To achieve recognition, more research and analysis of the morphometric parameters of this breed are required. Previous research on this breed presented the average values of certain morphological parameters. Measurement results of 20 morphometric parameters showed that there are statistically significant differences in body structure between males and females. Such results are significant for setting the official breed standard in which the proportions of the body characteristic of this breed should be emphasized.Turski mastif ili aksaray malakli je turska pasmina pasa koju Svjetska kinološka organizacija - Fédération Cynologique Internationale (FCI) još nije službeno priznala. Kako bi ova pasmina bila priznata, potrebna su brojna istraživanja i analiza morfometrijskih parametara ove pasmine. Prethodno istraživanje na ovoj aksaray malakli pasmini pokazalo je prosječne vrijednosti nekih morfoloških parametara. Mjerenje rezultata 20 morfometrijskih parametara pokazalo je da postoje statistički značajne razlike u tjelesnoj strukturi između mužjaka i ženki. Takvi rezultati su značajni za postavljanje službenog standarda pasmine u kojem bi trebalo naglasiti proporcije tjelesnih karakteristika ove pasmine

Odnos nataliteta i mortaliteta u populaciji europskog bizona (Bison bonasus bonasus L1758)

A survey of the birth and mortality of European Bison (Bison bonasus bonasus L1758) conducted from 2000 to 2018 in two nurseries showed that the females in the first study group had the first mating at an average age of 42.54 months, with an interval from 23 to 84.5 months. The average age of the first mated females in the second study group was 31.67 months, with an interval from 39.5 to 66.93 months. The average time between calving for the first group females was 9.95 months, with an interval from 0.5 to 28.5 months. The calving interval for the second group was 8.53 months with variation from 1 to 32 months. The first group had a maximum of seven calves, while the maximum in the second group was 13.A total of 33 calves were born in the first group during the study period, 16 males (48.48%) and 17 females (51.51%), while 40 calves were born in the second group,16 males (40.0%) and 24 females (60.0%).The mortality rate in the first group ranged between 14.3 and 30.0%, with a mortality rate of males of 20 to 60% and for females of 16.66 to 50%. In the second group, the mortality rate was from 9.09 to 23.08%, for males 33.33% and from 11.11 to 25.0% for females. The results indicate that future studies should address greater attention to birth and mortality rates.Prateći natalitet i mortalitet, u dva stada, u razdoblju 2000.-2018., europskog bizona (Bison bonasus bonasus L. 1758) ustvrđeno je da se prvoj oglednoj skupini prvo parenje krava događa, u prosjeku, s uzrastom od 42,54 mjeseca, uz interval variranja od 23 do 84,5 mjeseci. U drugoj oglednoj skupini uzrast ženskih grla pri prvom parenju bila je prosječno, 31,67 mjeseci s intervalom variranja od 39,5 do 66,93 mjeseci. Međutelidbeni interval u ženskih grla u prvoj skupini bio je, prosječno, 9,95 mjeseci s intervalom 0,5-28,5 mjeseci. U drugoj skupini ovaj je interval prosječno iznosio 8,53 mjeseca uz variranje od 1-32 mjeseca. Kada je riječ o broju teljenja ustvrđeno je da je u prvoj skupini, maksimalan broj teljenja bio 7, a u drugoj skupini 13. Kada je riječ o odnosu spolova oteljene teladi u prvoj je skupini za promatrano razdoblje, oteljeno 33 teleta, 16 muških (48,48 %) i 17 ženskih (51,51%). U drugoj skupini oteljeno je 40 - 16 muških (40,0 %) i 24 ženska (60,0 %) teleta. Mortalitet grla, u promatranom razdoblju, u prvoj skupini kretao se od 14,29 % do 30,0 %. Promatrano po spolovima muških grla se kretalo u granicama od 20,0 % do 60,0 %, a u ženskih grla od 16,66 % do 50,0 %. U drugoj promatranoj skupini mortalitet se kretao u granicama od 9,09 % do 23,08 %. Smrtnost muških grla je bila 33,33 %, a ženskih od 11,11 % do 25,0%.Na osnovu analize dobivenih rezultata jasno je da se proučavanju nataliteta i mortaliteta u populaciji europskih bizona mora pristupiti organiziranije i temeljitije

Format tela turskog pastirskog psa kangala

U cilju definitivne zootehničko-kinološke standardizacije kangala kao autohtone turske rase, Turski kinološki savez (KIF) preduzeo je ozbiljne korake, počevši od 2008. Te godine je, tokom maja, organizovana prva ekspedicija na terenima oko grada Sivas. Da bi se o eksterijernim parametrima moglo kvalifikovano diskutovati urađena je tokom 2010. analiza druge populacije kangala, ovog puta u okolini Ankare. Kangal je, ko rasa,  kinološki priznata i standardizovana na nacionalnom nivou 2011. godine. Zootehnički je obrađeno 126 pasa, 77 mužjaka i 49 ženki iz dve populacije. Pored ostalih eksterijernih parametara veoma je bitno odrediti i format tela za ovu rasu. Merenjem visine pasa u grebenu i dužine od ramenog zgloba (Articulatio humeri) do sedne kvrge (Tuber ischi) dobijeni su podaci koji su statistički obrađeni. Prosečna visina mužjaka kangala je 72,80 cm, a dužina tela 81,20 cm. Prosečna visina ženki je 69,20 cm, a dužina tela 77,60 cm. Indeks formata tela mužjaka je 111, a ženki 112. Razlike u visini grebena između mužjaka i ženki statistički je bila značajna (P<0,05), dok  razlika u dužini tela među polovima statistički nije bila značajna (P>0,05). Na uzorku od 126 pasa turskog pastirskog psa kangala utvrđeno je da telo ima pravougaoni oblik, odnosno da je dužina tela veća od visine u grebenu za 11% kod mužjaka, i 12% kod ženki. To je potpuno u saglasnosti sa opštim principima građe pastirskih pasa

Očuvanje genetičkih resursa autohtonih rasa domaćih životinja u Srbiji

Stalni porast broja stanovnika, s kojim se svet danas suočava, zahteva aktiviranje svih živih resursa u cilju proizvodnje dovoljnih količina hrane. Životinjski resursi su čitav prethodni vek unapređivani u pravcu veće i kvalitetnije proizvodnje animalnih proizvoda. Na taj način, stvorene su brojne visoko produktivne rase, koje su svoje proizvodne potencijale mogle iskazati samo u dosta poboljšanim uslovima ishrane, smeštaja i nege. Novostvorene rase su postajale sve više zavisne od čoveka, sve manje otporne i često nisu mogle opstajati u uslovima, u kojima su bez problema prethodno boravile rase od kojih su nastale. Sve ovo je uslovilo da u svetu dođe do nestajanja velikog broja autohtonih starih, primitivnih, nisko produktivnih, ali uglavnom otpornih rasa i sojeva domaćih životinja. Depopulacija planinskih predela, kao i zapostavljanje i napuštanje stočarske proizvodnje u marginalnim područjima, u kojima nisu mogle proizvoditi visoko produktivne rase, takođe je vodilo nestajanju brojnih rasa i sojeva domaćih životinja. U stočarstvu se problem očuvanja nisko-produktivnih autohtonih rasa domaćih životinja, još uvek teško objašnjava i ta činjenica otežava rad na unapređenju korišćenja životinjskih genetičkih resursa u praksi. Međutim, agrodiverzitet, pa i životinjski genetički resursi, u novom konceptu održivog korišćenja genetičkih resursa, zauzimaju veoma važno mesto, sagledavajući prirodne potencijale, ekonomsko i socijalno okruženje, ali i koristeći svetska iskustva. Glavne aktivnosti koje se odnose na upravljanje i konzervaciju genetičkim resursima u narednom periodu treba da se odnose na: Uključivanje novih tehnologija konzervacije (pre svega koje se odnose na ex-situ), izrada javno dostupne baze odgajivača autohtonih rasa, razvoj naučnih istraživanja, rad na izgradnji kapaciteta ljudskih i infrastrukturnih, rad na popularizaciji (izložbe stoke, sajmovi, izdavanje brošura, saradnja sa medijima), uklučivanje autohtonih rasa u sisteme organske proizvodnje, razvoj tržišta za animalne proizvode sa zaštićenim geografskim poreklom  dobijenih od autohtonih rasa, razvoj agro-turizma u zaštićenim oblastima, parkovima prirode, nastavak saradnje na globalnom i regionalnom nivou

Lovni fond i njegovo korišćenje u Republici Srpskoj

Republika Srpska prostire se na površini od 25.035 km2, a to je 2.503.500 ha. Na ovom prostoru susreću se različiti klimatski tipovi. Raznolikost klimatskih ka¬ra¬kte-ristika uslovljava i postojanje različitih biocenoza koje omogućavaju bitisanje prilično velikog broja  vrsta flore i faune. Na ukupnoj teritoriji Republike Srpske postoji 91 lovište.Osnovna želja svih je da se kapaciteti lovišta maksimalno popune, odnosno da se postigne optimalno brojno stanje. Da bi se stiglo do željenog cilja mora se planski i ra¬cionalno gazdovati na svim nivoima. Odstrel ne sme biti cilj, već svrha očuvanja i po¬stizanja optimalnog broja divljači u lovištu. Neophodno je istaći da se može odstre-lji¬vati samo realan prirast, ato će se postići ako je prolećno brojanje, kao mera utvrđivanja matičnog fonda, maksimalno realno. To je, često, uzrok nerealnog odstrela koji dovodi do katastrofalnih posledica. Lovne osnove i planovi gazdovanja moraju maksimalno objektivno uvažavati sva činjenična stanja na terenu. Osnovni planski dokument je „Program razvoja lovstva Republike Srpske, za period 2010.-2020.“ koga je usvojio Lovački savez Republike Srpske. Pravilnim gazdovanjem i implementacijom planskih dokumenata u praksi mogu se postići željeni rezultati, da divljači bude dovoljno, da bude zdrav i da trofejna vrednost bude na visokom nivou

Uticaj starosne dobi i mase tela na trofejnu vrednost rogovlja srndaća (Capreolus capreoulus L.)

Posmatrajući celokupan fond divljači u Srbiji srndać je najbrojniji pretstavnik krupne divljači. Odstrel srndaća pretstavlja značajnu ponudu u lovnom turizmu naše zemlje. Utvrđivanje uticaja starosne dobi i mase tela na trofejnu vrednost rogovlja srndaća obavljeno je na srndaćina odstreljenim u Homolju. Posmatrani srndaći odstreljeni su tokom tri lovne sezone, 2006/07., 2007/08. i 2008/09. na terenima LU “Jovan Šerbanović” u Žagubici. Ukupno je odstreljeno 66 srndaća (Capreolus capreolus L.) i to: prve posmatrane sezone 16, druge 23 i treće 27. Svaka jedinka je izmerena, posle evisceracije, da bi se utvrdila masa tela, zatim je određena starosna dob i shodno Pravilniku za ocenjivanje trofeja  obavljeno je ocenjivanje rogovlja srndaća. Podaci iz tri lovne sezone su statistički obrađeni izračunavanjem koeficijenta korelacije i t-testa. Analiziran je uticaj starosti na trofejnu vrednost rogovlja i uticaj telesne mase na trofejnu vrednost. Na osnovu matematičko statističke analize podataka o masi tela i uzrastu odstreljenih srndaća, tokom analiziranog perioda može se zaključiti da masa tela ne utiče na kvalitet rogovlja srndaća, a uzrast u vremenu odstrela ima statistički značajan uticaj

Povezanost parametara od estetske vrednosti za ocenjivanje parogova srndaća (Capreolus capreolus L.)

Srna (Capreolus capreolus L.) je najbrojnija i najrasprostranjenija vrsta krupne divljači u Evropi, a uz divlju svinju predstavlja ekonomski najznačajniju vrstu divljači visokog lova u lovištima Srbije. Međutim, male dimenzije trofeja u kombinaciji sa većim udaljenostima i slabijom vidljivošću u vreme kada se tipično lovi srneća divljač često otežavaju dobru procenu vrednosti trofeja u CIC poenima. Cilj rada je bio da ustanovi korelaciju između parametara koji utiču na poene za lepotu trofeja i mogu se dobro proceniti na terenu i parametara koji se na ovaj način ne mogu proceniti, odnosno, da ustanovi li je na osnovu ocene pravilnosti i dužine parogova moguće proceniti obim ruža i s kojom pouzdanošću. Za potrebe rada upotrebljeno je 116 trofeja srnadaća odstreljenih u toku protekle četiri decenije u lovištima na području Republike Srbije i području bivše SR Bosne i Hercegovine i SR Hrvatske. Mereni su obim ruže, dužina parogova i dužina štangle do odvajanja prvog paroška, a trofeji su shodno izgledu razvrstavani u jednu od pet kategorija. Ispitivanje i upoređivanje odnosa ovih parametara je vršeno T i Z testom i neparametarskim testovima. Na osnovu dobijenih rezultata zaključeno da na svim tipovima trofeja ne postoji značajna razlika odnosa dužine parogova, dužina štangli i obima ruža, dok je primećena razlika u odnosu dužine paroga i dužine štangle na osnovu koje se zaključuje da grla sa jačim parošcima imaju i veću krunu, odnosno kraću štanglu u odnosu na veličinu paroga, dok je korelacija između obima ruže i dužine paroga srednje jaka do jaka

Morphometric parameters body in donkey

Domaći magarac (Equus asinus) potječe iz Afrike odakle se proširio na sve kontinente i ne postoje geografski predjeli gdje ne obavljaju najteže poslove. Osnovni preduvjet za izdržljivost i svestranu uporabljivost je specifičan biostatički oblik tijela. Jedna od veoma bitnih specifičnih osobina je nadgrađenost tijela, odnosno da su sapi više od grebena. Općenito je poznata velika radna izdržljivost magarca. Praktično ne postoje geografski predjeli gdje ova domaća životinja ne obavlja najrazličitije poslove, prije svega transporta. Gotovo je začuđujuća njihova mogućnost kretanja i stabilnost po izuzetno nepristupačnim terenima. Odgovor na ovo pitanje leži u specifičnom biostatičkom obliku građe tijela. Položaj zdjelice, pored položaja vrata, a samim tim i glave, uvjetuje položaj, odnosno pomjeranje težišta prema naprijed ili natrag. U ovom istraživanju izvršeno je morfometrijsko ispitivanje 6 eksterijernih parametara u 17 ženki i 14 mužjaka. Jedinke su mjerene u tri različite zemlje Rumunjska (Sibiu, Turda), Makedonija (Ohrid, Prilep) i Turska (Eskišehir ). Prikazane su srednje vrijednosti mjerenih parametara, maksimalna i minimalna vrijednost, kao i deskriptivni statistički parametri standardna devijacija, standardna pogreška srednje vrijednosti i koeficijent varijacije. Primjenom t-testa izračunata je statistička značajnost razlike mjerenih parametra između spolova. Ovim istraživanjem ustvrđena je prosječna visina tijela magarca 104,5 cm u muških jedinki, a u ženki 102,00 cm. Dužina tijela u prosjeku je iznosila 112,8 cm u mužjaka i 110,5 cm u ženki. Prosječna dubina prsa muških grla iznosila je 49,6 cm, a ženki 48,7 cm. Postoji značajna statistička razlika u dubini prsa u ženki u odnosu na mužjaka, a značajna statistička razlika je između širine prsa između spolova. Posebno treba istaknuti da postoji vrlo značajna statistička razlika u visini prsne kosti između spolova. Magarice imaju duži i širi prsni koš, budući da se kreću sporije od magaraca, ali su prilikom kretanja stabilnije. Na osnovu dobivenih vrijednosti može se zaključiti da su mjereni magarci pravokutnog oblika tijela.The domesticated donkey (Equus asinus) originates from Africa. From Africa, the donkey has spread to all continents and there are no geographic areas where they do not perform the most difficult forms of work. The basic prerequisite for durability and versatile usability is a specific biostatic model of the body. One of the very important specific features is the body build-up, that is, the croup higher than withers. Its prowess as a working animal is widely known, and there are virtually no geographic areas where donkeys are not used for some type of work, typically transport. The donkey’s ability to maintain balance and successfully traverse over even most difficult terrains is almost astounding. The secret of the donkey’s stability lies in the biostatistics model of its body. The position of the pelvis and the neck (and thus, the head) determine the location of the barycenter. The research included a morphometric examination of 6 exterior parameters in 17 females and 14 males. The research encompassed jennies from three countries (Romania (Sibiu, Turda), Macedonia (Ohrid, Prilep) and Turkey (Eskisehir ). Mean values, also like a maximum and minimum of the observed parameters are presented. Statistical significance of differences between the observed parameters, distributed by gander, were determined by means of the t-test. This study determined the average height of 104.5 cm, in males and in females 102.00 cm. Body length is average 112.8 cm in males and 110.5 cm in females. The average depth of chest of males was 49.6 cm and 48.7 cm in females. Donkey females have a longer and wider chest, as they move slower than male donkeys, but are more stable when moving. Based on the obtained valuation code can be concluded that the measured donkeys rectangular format of the body

Morphometric parameters body in donkey

Domaći magarac (Equus asinus) potječe iz Afrike odakle se proširio na sve kontinente i ne postoje geografski predjeli gdje ne obavljaju najteže poslove. Osnovni preduvjet za izdržljivost i svestranu uporabljivost je specifičan biostatički oblik tijela. Jedna od veoma bitnih specifičnih osobina je nadgrađenost tijela, odnosno da su sapi više od grebena. Općenito je poznata velika radna izdržljivost magarca. Praktično ne postoje geografski predjeli gdje ova domaća životinja ne obavlja najrazličitije poslove, prije svega transporta. Gotovo je začuđujuća njihova mogućnost kretanja i stabilnost po izuzetno nepristupačnim terenima. Odgovor na ovo pitanje leži u specifičnom biostatičkom obliku građe tijela. Položaj zdjelice, pored položaja vrata, a samim tim i glave, uvjetuje položaj, odnosno pomjeranje težišta prema naprijed ili natrag. U ovom istraživanju izvršeno je morfometrijsko ispitivanje 6 eksterijernih parametara u 17 ženki i 14 mužjaka. Jedinke su mjerene u tri različite zemlje Rumunjska (Sibiu, Turda), Makedonija (Ohrid, Prilep) i Turska (Eskišehir ). Prikazane su srednje vrijednosti mjerenih parametara, maksimalna i minimalna vrijednost, kao i deskriptivni statistički parametri standardna devijacija, standardna pogreška srednje vrijednosti i koeficijent varijacije. Primjenom t-testa izračunata je statistička značajnost razlike mjerenih parametra između spolova. Ovim istraživanjem ustvrđena je prosječna visina tijela magarca 104,5 cm u muških jedinki, a u ženki 102,00 cm. Dužina tijela u prosjeku je iznosila 112,8 cm u mužjaka i 110,5 cm u ženki. Prosječna dubina prsa muških grla iznosila je 49,6 cm, a ženki 48,7 cm. Postoji značajna statistička razlika u dubini prsa u ženki u odnosu na mužjaka, a značajna statistička razlika je između širine prsa između spolova. Posebno treba istaknuti da postoji vrlo značajna statistička razlika u visini prsne kosti između spolova. Magarice imaju duži i širi prsni koš, budući da se kreću sporije od magaraca, ali su prilikom kretanja stabilnije. Na osnovu dobivenih vrijednosti može se zaključiti da su mjereni magarci pravokutnog oblika tijela.The domesticated donkey (Equus asinus) originates from Africa. From Africa, the donkey has spread to all continents and there are no geographic areas where they do not perform the most difficult forms of work. The basic prerequisite for durability and versatile usability is a specific biostatic model of the body. One of the very important specific features is the body build-up, that is, the croup higher than withers. Its prowess as a working animal is widely known, and there are virtually no geographic areas where donkeys are not used for some type of work, typically transport. The donkey’s ability to maintain balance and successfully traverse over even most difficult terrains is almost astounding. The secret of the donkey’s stability lies in the biostatistics model of its body. The position of the pelvis and the neck (and thus, the head) determine the location of the barycenter. The research included a morphometric examination of 6 exterior parameters in 17 females and 14 males. The research encompassed jennies from three countries (Romania (Sibiu, Turda), Macedonia (Ohrid, Prilep) and Turkey (Eskisehir ). Mean values, also like a maximum and minimum of the observed parameters are presented. Statistical significance of differences between the observed parameters, distributed by gander, were determined by means of the t-test. This study determined the average height of 104.5 cm, in males and in females 102.00 cm. Body length is average 112.8 cm in males and 110.5 cm in females. The average depth of chest of males was 49.6 cm and 48.7 cm in females. Donkey females have a longer and wider chest, as they move slower than male donkeys, but are more stable when moving. Based on the obtained valuation code can be concluded that the measured donkeys rectangular format of the body